Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-1071/2019-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ksenija Grba, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija Grba i Maja Kovač u Rijeci, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 30. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP- a) 10. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da su ništetne dijelovi odredaba Ugovora o kreditu od 02. srpnja 2007. godine broj 9012714300, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba sklopljen između PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditora i AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i to:
-dio odredbe čl. 4.
„ 4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,35% (slovima: četiri cijelih tridesetpet (posto) godišnje.
4.2. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“
-dio odredbe čl. 5.
„Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“
-dio odredbe čl. 7.
„7.2. Kredit u iznosu od 158.000,00 CHF (slovima: stopedesetosamtisuća CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta. Mjesečni anuitet iznosi 786,54 CHF (slovima: sedamstoosamdesetšest CHF i pedesetčetiri C) plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati izmijenjene anuitete.“
-dio odredbe čl. 12.
„ 12.9. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnici izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja u CHF.“
2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove plaćene razlike u kamatama isplati ukupan iznos od 8.441,09 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja ne pojedine iznose teče kako slijedi:
-na iznos od 77,79 EUR, počam od 15.08.2007. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 77,76 EUR, počam od 15.09.2007. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 76,19 EUR, počam od 15.10.2007. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 78,08 EUR, počam od 15.11.2007. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 76,59 EUR, počam od 15.12.2007. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 67,21 EUR, počam od 15.01.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 125,29 EUR, počam od 15.02.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 128,96 EUR, počam od 15.03.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 128,12 EUR, počam od 15.04.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 123,88 EUR, počam od 15.05.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 125,21 EUR, počam od 15.06.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 120,28 EUR, počam od 15.07.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 119,68 EUR, počam od 15.08.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 119,97 EUR, počam od 15.09.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 124,15 EUR, počam od 15.10.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 127,21 EUR, počam od 15.11.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 123,03 EUR, počam od 15.12.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 133,85 EUR, počam od 15.01.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 133,90 EUR, počam od 15.02.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 130,79 EUR, počam od 15.03.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 131,19 EUR, počam od 15.04.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 131,53 EUR, počam od 15.05.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 129,62 EUR, počam od 15.06.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 130,41 EUR, počam od 15.07.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 128,98 EUR, počam od 15.08.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 130,48 EUR, počam od 15.09.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 128,79 EUR, počam od 15.10.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 130,07 EUR, počam od 15.11.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 129,58 EUR, počam od 15.12.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 132,50 EUR, počam od 15.01.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 134,21 EUR, počam od 15.02.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 133,76 EUR, počam od 15.03.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 135,93 EUR, počam od 15.04.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 139,20 EUR, počam od 15.05.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 139,49 EUR, počam od 15.06.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 143,96 EUR, počam od 15.07.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 148,37 EUR, počam od 15.08.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 156,51 EUR, počam od 15.09.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 151,55 EUR, počam od 15.10.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 152,70 EUR, počam od 15.11.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 124,72 EUR, počam od 15.12.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 125,05 EUR, počam od 15.01.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 123,46 EUR, počam od 15.02.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 124,34 EUR, počam od 15.03.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 124,72 EUR, počam od 15.04.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 127,19 EUR, počam od 15.05.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 107,74 EUR, počam od 15.06.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 112,79 EUR, počam od 15.07.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 119,29 EUR, počam od 15.08.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,97 EUR, počam od 15.09.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 81,46 EUR, počam od 15.10.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 81,57 EUR, počam od 15.11.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 82,01 EUR, počam od 15.12.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,92 EUR, počam od 15.01.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 84,45 EUR, počam od 15.02.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,67 EUR, počam od 15.03.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,58 EUR, počam od 15.04.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,95 EUR, počam od 15.05.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 84,37 EUR, počam od 15.06.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,63 EUR, počam od 15.07.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,24 EUR, počam od 15.08.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 81,66 EUR, počam od 15.09.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,24 EUR, počam od 15.10.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,77 EUR, počam od 15.11.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,20 EUR, počam od 15.12.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 82,48 EUR, počam od 15.01.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 82,27 EUR, počam od 15.02.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 81,90 EUR, počam od 15.03.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 83,34 EUR, počam od 15.04.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 81,09 EUR, počam od 15.05.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 80,79 EUR, počam od 15.06.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 80,81 EUR, počam od 15.07.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 80,69 EUR, počam od 15.08.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 81,37 EUR, počam od 15.09.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 81,89 EUR, počam od 15.10.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 82,04 EUR, počam od 15.11.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 82,77 EUR, počam od 15.12.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 81,89 EUR, počam od 15.01.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove valutne klauzule isplati ukupan iznos od 11.731,54 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate da referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
-na iznos od 3,31 EUR, počam od 15.08.2007. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 3,23 EUR, počam od 15.09.2007. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 5,14 EUR, počam od 15.11.2007. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 10,64 EUR, počam od 15.01.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 7,50 EUR, počam od 15.02.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 20,35 EUR, počam od 15.03.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 17,45 EUR, počam od 15.04.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 2,70 EUR, počam od 15.05.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 7,41 EUR, počam od 15.06.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 3,70 EUR, počam od 15.07.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 1,56 EUR, počam od 15.08.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 2,67 EUR, počam od 15.09.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 17,81 EUR, počam od 15.10.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 28,93 EUR, počam od 15.11.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 13,88 EUR, počam od 15.12.2008. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 53,01 EUR, počam od 15.01.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 53,27 EUR, počam od 15.02.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 42,09 EUR, počam od 15.03.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 43,65 EUR, počam od 15.04.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 44,97 EUR, počam od 15.05.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 38,17 EUR, počam od 15.06.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 41,11 EUR, počam od 15.07.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 36,02 EUR, počam od 15.08.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 41,54 EUR, počam od 15.09.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 35,53 EUR, počam od 15.10.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 40,27 EUR, počam od 15.11.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 38,59 EUR, počam od 15.12.2009. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 49,27 EUR, počam od 15.01.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 55,60 EUR, počam od 15.02.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 54,06 EUR, počam od 15.03.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 62,06 EUR, počam od 15.04.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 74,04 EUR, počam od 15.05.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 75,22 EUR, počam od 15.06.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 91,58 EUR, počam od 15.07.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 91,26 EUR, počam od 15.08.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 119,95 EUR, počam od 15.09.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 102,70 EUR, počam od 15.10.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 106,92 EUR, počam od 15.11.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 128,01 EUR, počam od 15.12.2010. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 129,69 EUR, počam od 15.01.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 122,73 EUR, počam od 15.02.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 126,91 EUR, počam od 15.03.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 128,86 EUR, počam od 15.04.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 140,29 EUR, počam od 15.05.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 168,84 EUR, počam od 15.06.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 197,82 EUR, počam od 15.07.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 235,02 EUR, počam od 15.08.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 182,36 EUR, počam od 15.09.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 163,88 EUR, počam od 15.10.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 165,10 EUR, počam od 15.11.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 168,78 EUR, počam od 15.12.2011. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 183,48 EUR, počam od 15.01.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,86 EUR, počam od 15.02.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 182,39 EUR, počam od 15.03.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 182,08 EUR, počam od 15.04.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 185,34 EUR, počam od 15.05.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 188,91 EUR, počam od 15.06.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 183,72 EUR, počam od 15.07.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 181,20 EUR, počam od 15.08.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 169,77 EUR, počam od 15.09.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 182,07 EUR, počam od 15.10.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 186,52 EUR, počam od 15.11.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 182,65 EUR, počam od 15.12.2012. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 177,62 EUR, počam od 15.01.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 176,56 EUR, počam od 15.02.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 174,13 EUR, počam od 15.03.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 185,58 EUR, počam od 15.04.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 168,95 EUR, počam od 15.05.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 167,04 EUR, počam od 15.06.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 167,76 EUR, počam od 15.07.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 167,34 EUR, počam od 15.08.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 173,02 EUR, počam od 15.09.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 177,52 EUR, počam od 15.10.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 179,14 EUR, počam od 15.11.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 185,23 EUR, počam od 15.12.2013. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 179,09 EUR, počam od 15.01.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 175,74 EUR, počam od 15.02.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 180,71 EUR, počam od 15.03.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 176,75 EUR, počam od 15.04.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 171,61 EUR, počam od 15.05.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 172,22 EUR, počam od 15.06.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 176,53 EUR, počam od 15.07.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 178,14 EUR, počam od 15.08.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 179,52 EUR, počam od 15.09.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 182,76 EUR, počam od 15.10.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,41 EUR, počam od 15.11.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,75 EUR, počam od 15.12.2014. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 188,06 EUR, počam od 15.01.2015. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,99 EUR, počam od 15.02.2015. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,99 EUR, počam od 15.03.2015. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,99 EUR, počam od 15.04.2015. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,99 EUR, počam od 15.05.2015. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,99 EUR, počam od 15.06.2015. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,99 EUR, počam od 15.07.2015. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,99 EUR, počam od 15.08.2015. godine pa do 30.09.2015.godine,
-na iznos od 187,99 EUR, počam od 15.09.2015. godine pa do 30.09.2015.godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
4. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice AP koji glase:
"Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu od 02. srpnja 2007. godine broj 9012714300, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba sklopljen između PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditora i AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i to:
-odredba čl. 1.
„ Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama odgovara protuvrijednosti od 158.000,00 CHF (slovima: stopedesetosamtisuća CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“ "
"Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove nedovoljno umanjene razlike u iznosu glavnice na dan konverzije isplati ukupan iznos od 5.112,96 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče od 30.09.2015.godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
5. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.767,84 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja, tj. od 10. studenog 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 27. svibnja 2019. navodi da je dana 2. srpnja 2007. sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu broj 9012714300 radi financiranja kupnje stana. Ugovor je sklopljen na iznos od CHF 158.000.00 kako je navedeno u članku 1 ugovora, dok je u članku 4 ugovorena promjenjiva godišnja kamatna stopa od 4,35 % koja je promjenjiva u skladu sa odlukom tuženika sve u trajanju od 360 mjeseci. Ugovor o kreditu sklopljen je kao tipski, o odredbama ugovora niti u jednom trenutku se nije pregovaralo. Predmetnim ugovorom tuženik je ugovorio s tužiteljicom odredbu u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF, a prvenstveno u odredbama čl. 1, 4, 5, 7 i 12 ugovora o kreditu. Odredba ugovora o kreditu broj 901271400 u kojoj se glavnica kredita veže za CHF da je ništetna. U ovom i sličnim slučajevima da je činjenica kako su banke prije nego su ugovori o kreditu zaključeni propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu u CHF, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena i valutne klauzule vezane za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro jer HNB ne štiti tečaj kune prema CHF onako kakvo ga štiti prema euru, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno neizvjestan, što je utvrdio MMF još 1997, te povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što je potvrđeno i kolektivnim presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. Sve gore navedeno čini ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštenim i ništetnim. Činjenica je da ugovor o kreditu broj 9012714300 sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, a iz takve odredbe nisu prosječnom potrošaču kao što je tužiteljica niti objašnjeni, ni vidljivi kriteriji na temelju kojih bi ona mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz takve klauzule. Ugovori koji su sastavljeni unaprijed poput ovog moraju udovoljavati zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta ugovornih odredbi, što zapravo znači da potrošač, ovdje tužiteljica koja je slabija i ranjiva strana na temelju točnih i razumljivih kriterija mora moći predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredbi za nju proizlaze, pri čemu se kao stupanj pažnje uzima pažnja prosječnog potrošača koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću. U konkretnom slučaju ugovor između tužiteljice i tuženika da nikako nije udovoljio zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta. Tužiteljica da je po struci diplomirani kriminalist, u vrijeme kada je sklapala ugovor nije bila poznata niti je išta znala o ekonomskom riziku koji za nju predstavlja vezivanje glavnice kredita za valutu CHF. Jedino s čime je tužiteljica bila upoznata jest činjenica da tečaj CHF može rasti i padati kada bi sukladno tome mogao rasti i padati iznos anuiteta, no to je činjenica koju zna skoro svaka osoba bez da bude upućena u dublju problematiku, jer takav zaključak ne vrijedi samo za franak nego bilo koju valutu koja nije kuna. Dakle, to je nešto što je poznato svakome bez da bude detaljnije o tome informiran. Tuženik je bio dužan informirati tužiteljicu o rizicima i karakteristikama konkretne valute CHF, te svim rizicima koji vezano za tu valutu mogu dovesti do značajne neravnoteže prava tijekom ugovora na štetu tužiteljice a što je sve tuženiku bilo poznato u vrijeme sklapanja kredita jer je isto utvrdio MMF još 1997. Pogotovo je tuženi trebao informirati tužiteljicu kako valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula euro budući da HNB ne štiti tečaj franka kao što štiti tečaj eura. Tuženik je propustio informirati tužiteljicu o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora s osobnom bankaricom i u svezi zaključenja ugovora o kreditu. Slijedom svega navedenog tužiteljica navodi kako je odredba ugovora o kreditu u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF ništetna. Konkretno, u izračunu dostavljenom uz tužbu u koloni "ništetnost vk- razlika anuiteta umanjena za preplaćenu kamatu" iskazana je razlika plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita, koja je nastala zbog promjene valutne klauzule u švicarskim francima, a koja iznosi 77. 690,94 kn. Ugovor o kreditu sklopljen da je kao tipski te se o odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo. Predmetnim ugovorom tuženik je ugovorio s tužiteljicom odredbu u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Ta odredba je ništetna. Naime, tuženik je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi unio u ugovor sa tužiteljicom na potpuno nerazumljiv način. Brojni i nepovezani kriteriji općih uvjeta banke ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze, a niti ugovor niti opći uvjeti ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatnih stopa. Takva odredba ne samo da nije razumljiva tužiteljici ili prosječnom potrošaču već nije razumljiva nikome čemu u prilog ide i činjenica da jedini siguran element o kojem ovisi promjena kamatne stope jest odluka banke za koju nitko, pa ni tužiteljica nije sigurna na temelju čega se donosi. Dakle, osim što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i ništetna sa aspekta zaštite potrošača, ista je neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, poziva se na odredbe čl. 269,270,271,272 ZOO-a. Suprotno svim ovim odredbama tuženik da nije u ugovor unio niti jedan parametar koji bi bio tržišno provjerljiv, već je ugovorio da se kamatna stopa mijenja odlukom banke koja nije utemeljena niti na jednoj matematičkoj formuli, već isključivo na volji same banke odnosno ovdje tuženika i to sve na štetu tužiteljice na način da je inicijalna kamatna stopa bila 4,35 % u trenutku sklapanja ugovora, da 15. kolovoza 2007. se mijenja na 5,35%, zatim 15. 2.2008. na 5,95 % da bi kasnije nešto malo se smanjila na 5,35 % pa na 5,10%. To bi značilo da je tužiteljica počela preplaćivati kamatu već od 15 kolovoza 2007. kada se ista prvi puta povećava, do otplate kredita. Nije predmet postupka utvrđivati opravdanost promjene kamatne stope već isključivo način na koji je to učinjeno. Tužiteljica pritom ne aludira na to da bi kamata trebala biti fiksna u utuženom razdoblju, no razlika preplaćenih iznosa laički rečeno je svojevrstan penal tuženiku za nedopušten način promjene kamatne stope. Da je tuženik mijenjao kamatu na dopušteni način ne bi bilo potrebno utvrđivati nastale razlike. Nesporno je da se pravilnost promjene kamatne stope ne može provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, matematičkih, a posebno ne pravnih koji mogu dati okvir takvoj provjeri. Ovakav stav zauzima i Europski sud pri donošenju presude C-26/13 u točki 50. Dakle, osim što je ugovorio nepoštenu kamatnu stopu tuženi da je tijekom otplate primjenjivao i anuitetnu otplatu kredita, čime je uzrokovao da se kod svakog povećanja kamatne stope smanjio udio glavnice na štetu potrošača odnosno zbog svega gore navedenog odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena i ništetna. Neovisno o sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu broj 901271430 od 18.prosinca 2015. kojim se regulirala konverzije kredita iz klauzule CHF u valutu EUR da postoji i ništetnost pojedinih odredbi ugovora, te prava tužiteljice na isplatu. Kako konvalidacija ništetnih odredbi ne proizlazi iz zakona te nije moguća voljom ugovornih strana, tada da je izvršena konverzija sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu ništetna budući da po prirodi stvari Dodatak ugovoru prati sudbinu osnovnog ugovora. Slijedom iznesenog tužiteljica da traži i s osnova preplaćenih kamata, te iznos s osnove ništetne valutne klauzule CHF do konverzije odnosno do 30.9. 2015. Također, u trenutku konverzije iz valute CHF u valutu EUR došlo je do značajne razlike i glavnice na štetu tužiteljice. Naime, tuženi je izračunao istu upotrijebivši nepovoljniji tečaj za tužiteljicu umjesto da je izračunao glavnicu po početnom tečaju CHF/HRK. Tužiteljica s osnove razlike u glavnici koja je nastala u konverziji potražuje iznos od 38.072,26 HRK zajedno s pripadajućim kamatama od 30. rujna 2015. Predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva da se utvrde ništetnim dijelovi odredbi ugovora o kreditu broj 9012714300,te potražuje i isplatu novčanih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule, kao i iznos na ime razlike glavnice, te nadoknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava osnov i visinu. Smatra da je ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu. Stoga da tužitelj na temelju tog ugovora, jer ga više nema, ne može osnovano potraživati bilo što od tuženika, a ni tuženik od tužitelja uključujući ono što je možebitno stečenog bez pravne osnove jer su sva plaćanja obuhvaćena novim ugovorom o kreditu.
2.1. Tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim dijela odredbi predmetnog ugovora vezano uz primijenjenu promjenjivu kamatnu stopu, kao i cjelokupni zahtjev za isplatu neosnovan je u cijelosti jer niti Zakonom o potrošačkom kreditiranju, niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Sklapanje Dodatka ugovora o kreditima je za tuženika državna prisilna mjera iza koje stoje državni prisilni mehanizmi provedbe te mjere kao što je to potvrdio i sam Ustavni sud u svom rješenju o prijedlogu za određivanje privremene mjere za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi Zakona, te se ne radi o ispunjenju i /ili o priznanju tužbenog zahtjeva na bilo koji način. Iz Zakona o potrošačkom kreditiranju jasno da proizlazi da je konverzija izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR što naravno da uključuje i kamate. Što se tiče same pretplate pretvaranjem uplaćenih iznosa u iznose kojim se namiruju iznosi obroka po novom otplatnom planu u EUR, uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa EUR obroka raspoređuju se kao pretplata. Pretplata da se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Budući da je potpisom Dodatka ugovoru o kreditu nesporno izvršena konverzija ugovora time da je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava, sve uplate po svim osnovama koje je tužitelj izvršavao pa tako i uplate po osnovi kamate. Nakon izvršene konverzije usvajanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjskog suda kako ga je postavio tužitelj da zapravo znači dvostruku naplatu (na temelju konverzije tuženik je priznao i obračunao uplate – pretplatu, a na temelju ovako donijete presude tužitelj bi ponovo naplatio taj isti iznos s osnove kamate).
2.2. Nadalje tuženik osporava tvrdnje tužitelja da bi bile ništetne odredbe ugovora o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli a obzirom da isto nije protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske. Da nije točno da se nije pregovaralo pojedinačno o tome da je tužitelju ponuđen kredit vezan uz valutu CHF, da mu nije predočen eventualni rizik od prevelikog tečaja CHF u odnosu na kunu. Zakon o obveznim odnosima u čl. 22 i 26 izričito da dopušta valutnu klauzulu, kao i promjenjivu kamatnu stopu. Jasno da je kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. S obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo da se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obvezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatske štediše, potrošači najviše dio štednje drže u stranoj valuti.
2.3. U odnosu na navode iz tužbe i tužbeni zahtjev, tuženik ističe kako je nedvojbeno da je u ugovoru o kreditu odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi jasno navedena kao i ostale odredbe ugovora, ona da je lako uočljiva. U ovom postupku tužitelj da smatra da se ugovorena promjenjiva kamatna stopa po početnoj stopi ima uzeti kao fiksna. Stranke da su potpisom ugovora na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope, dok je pitanje spora nastalo u pogledu činjenice da se ta stopa mijenja sukladno Odlukama banke jer je na taj način banka u jednostrano povoljnijem položaju u odnosu na korisnika kredita radi osobne dispozicije da stopu mijenja bez suglasnosti korisnika kredita. Tužitelj da nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na način kao da je među strankama za cijelo vrijeme trajanja kreditnog razdoblja ugovorena fiksna kamatna stopa, ono na što ugovaratelji imaju pravo da je da se pravna praznina popuni dopunskim tumačenjem ugovora budući da nema dispozitivnih zakonskih rješenja kojima bi se najprije trebalo popuniti nastalu prazninu. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev na tužitelju da je teret dokaza da preciznim parametrima (npr. Libor za CHF, CDS za Republiku Hrvatsku i slično) dopuni ugovornu odredbu o kamatnoj stopi, čime bi se tek stvorile pretpostavke za odlučivanje o tome je li se i za koji iznos tuženik zaista neosnovano obogatio obračunavajući kamatnu stopu tijekom ugovornog razdoblja, a kako to tužitelj navodi. Tuženik navodi da je ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika te da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Slijedom navedenog sklapanje ugovora da je odraz stvarne volje ugovornih strana, pa da je zbog toga zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora neosnovan. Tuženik ističe da je tužitelj poslovno sposobna osoba te da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Može da se zaključiti da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe, te prava i obveze. Iluzorno da je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem, to da nije moguće, tužitelj da svakako pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske obzirom da isti zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što ni na koji način ne proizlazi. Sud da nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Što se tiče nezakonitosti kamatne stope, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope ista da se može smatrati nezakonitom. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu da je nije samo po sebi nepoštena, niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata svakako da nije viša od zakonom dozvoljene. Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovlasti na strani banke, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti nije neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom koja je izričito dopuštena. Tuženik ukazuje na Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi od 1. studenog 2004. do 14. srpnja 2009., koji da su uređivali poslovanje banaka, sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama.
2.4. Zakon o kreditnim institucijama (dalje: ZOKI) da propisuje da je tuženik dužan opće uvjete poslovanja, koji sadržavaju informacije o uvjetima pružanja usluga, učiniti dostupnima potrošačima, na hrvatskom jeziku i na pogodnom mjestu u poslovnim prostorijama u kojima se pružaju usluge potrošačima.
2.5. Zaključno, tuženik ističe kako:
- iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna;
- konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva;
- nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate;
- u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom;
- valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula;
te je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope.
2.6. Završno, tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na sve potraživane iznose s dospijećem unatrag tri godine od dana podnošenja tužbe. Obzirom da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja otpao pravni interes za ishođenje pravne zaštite kakvu je potraživao predmetnim tužbenim zahtjevom budući da se konverzija odnosi i na period od trenutka sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje, te obuhvaća i utuženo razdoblje, predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troška.
3. U podnesku od 3. travnja 2020. tuženik u bitnome ističe da je objavljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/20019 od 4. 3-.2020., te se poziva na utvrđenje da sporazum o konverziji koji je sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ponovo obrazlaže svoje stajalište o potrebi odbijanja tužbe i tužbenog zahtjeva. U podnesku od 4. lipnja 2020. tužiteljica se očituje na navode tuženika iz podneska, te ih osporava u cijelosti. U podnesku od 24. svibnja 2023. tuženik se očituje na donesenu presudu Europskog suda u predmetu C-567/20 od 5.5.2022. i ponovo iznosi svoj stav o zahtjevu tužitelja. U podnesku od 29. lipnja 2023. tužiteljica se očituje na podnesak tuženika, osporava njegove navode, ističe da će se tek nakon financijskog vještačenja moći utvrditi koji iznos je tužiteljica preplatila temeljem pobijanog ugovora i je li taj iznos uzet u obračun prilikom konverzije.
3.1. U podnesku od 14. siječnja 2025. tužiteljica se očituje na nalaz financijskog vještaka, tuženik se na nalaz očituje 21. siječnja 2025., smatra da je bilo nepotrebno. U podnesku od 12. lipnja 2025. tužiteljica se očituje na nalaz i mišljenje, navodi da nema primjedbi i usklađuje tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem. U podnesku od 10. srpnja 2025. tuženi navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjev, ustraje na prigovoru zastare.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem izračuna tražbine tužiteljice (list 7- 9 spisa), Ugovora o kreditu br. 9012714300 zaključen između tužiteljice i tuženika 2. srpnja 2007. (list 14-17 spisa), Dodatka ugovoru o kreditu broj 9012714300 od 23.12.2015. (list 18-21 spisa), otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope za predmetni kredit (list 22-25 spisa), plana otplate za predmetni kredit (list 20-30 spisa), knjigovodstvene kartice za predmetni kredit (list 30 – 43 spisa), plana otplate sa kamatnom stopom od 3,23% (list 44- 47 spisa), internog naloga, Obavijesti o otplati kredita, pisma namjere (list 48-50 spisa), izračuna konverzije sa dokumentacijom (list 51-62 spisa), Obavijesti o promjenama kamatnih stopa, Izvatcima računa po predmetnom kreditu (list 63-69 spisa), Potvrda o plaćenim kamatama (list 70-74 spisa), Općih uvjeta poslovanja s građanima(list 98-102 spisa), Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke (list 103 - 106 spisa), saslušana je tužiteljica AP (list 179-180 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću dipl. oec. , te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 8. siječnja 2025. (list 188 – 263 spisa), uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića dipl. oec. od 21. svibnja 2025. (list 222 - 225 spisa). Tuženik je odustao od prijedloga da se sasluša osobni bankar i javni bilježnik.
5. Nesporno je u ovom postupku da su stranke zaključile predmetni Ugovor o kreditu 2. srpnja 2007. za iznos od 158.000,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (čl. 1), sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke (čl. 4). Početna kamatna stopa je bila u visini od 4,35%. Nesporno je da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF (čl. 5,7). Nesporno je i da je tijekom trajanja razdoblja u kojem su se vraćali anuiteti kredita Odlukama banke se mijenjala visina kamatne stope i tečaj CHF. Nesporno je i da su stranke sklopile Dodatak uz ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita.
6. Sporna je tvrdnja tužitelja da li su odredba čl. 1 i dijelovi odredbi čl. 4., 5., 6. i 7.,12. Ugovora ništetne, da li tužitelj ima pravni interes isto tvrditi, te pravo na isplatu kao posljedicu ništetnosti iz razloga što je zaključen Dodatak ugovora o kreditu kojim je isti konvertiran u kredit u valuti EUR, da li je potraživanje u zastari. Preostala dostavljena financijska dokumentacija nije sporna i koristila se za financijsko vještačenje i izradu nalaza i mišljenja.
7. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično.
8. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju
– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
8.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.
8.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
8.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.
8.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P– 1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
8.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
8.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
8.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/06; dalje ZPP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
8.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
8.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
9. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tužene se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica CHF, tj. vraćanje iste, te povećanje anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, te od isplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste anuiteta.
10. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženicu po stavu ovog suda zahtjevi tužitelja iz točke 1. izreke u dijelu koji se odnose na valutnu klauzulu i na promjene kamatne stope su osnovani.
11. Nije sporno da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.
11.1. Nije za ovaj postupak odlučan navod tuženika da je on tijekom trajanja perioda u kojem su se vraćali anuiteti odobrenog kredita slao obavijesti o promjeni kamatne stope, objavio Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi od 1.11.2004. -14.7.2009. i kasnije učinio dostupnim Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana. To ne utječe na sadržaj sporne odredbe ugovora, a niti se ona promijenila na način da je njezin sadržaj bio odraz pregovora, odnosno da bi iz iste bilo razvidno koja se metodologija promjene kamatnih stopa primjenjuje. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Ova predmetna odredba ugovora je nejasna i nerazumljiva. Iz odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz ove odredbe proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 50 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/91), obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.
11.2. Ugovorna odredba kojim se glavnica kredita, vraćanje iste, veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obvezno pravnih odnosa.
12. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki 1. izreke, tj. prihvatiti tužbeni zahtjev da su djelomično ništetne odredbe predmetnog ugovora u čl. 4 (4.1, 4.2), 5, 7 (7.2) i12 (12.9) gdje se kamatna stopa mijenja sukladno odluci banke, te vezuje glavnica, odnosno povrat obveza uz valutu švicarski franak na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnima anuitetima plativo po kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, važećem na dan plaćanja, da je banka informirala o svim rizicima promjene tečaja.
12.1.Valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je ništetna odredba čl. 1 Ugovora. Ta odredba nije ništetna, na temelju iste je tužiteljici isplaćen točno određeni poznati iznos glavnice, kada bi ta odredba bila ništetna bio bi ništetan cijeli ugovor. Tužiteljica je znala koji novčani iznos joj je isplaćen. Stoga je odlučeno kao u točki 4. izreke.
13. Tužiteljica AP je izjavila da je bila dugo godina klijent tuženika. U jednom trenutku je imala ponudu za posao u Zagrebu i tada je odlučila da će tamo kupiti stan. Inače je samohrani roditelj, a dijete joj je završavalo osnovnu školu. Otprilike je našla stan koji ju je interesirao i onda je otišla u poslovnicu u Senju raspitati se za kredit, rekli su joj da je to mala poslovnica i da oni ne rade baš te kredite, pa su joj ugovorili sastanak sa osobnim bankarom u poslovnici u Rijeci gdje je i radila. Gospođa se zvala KP, kasnije joj je bila osobni bankar. U razgovoru s njom je rečeno da može dobiti, obzirom na svoja primanja, iznos koji joj treba, kredit vezan za valutu CHF. To da je novi proizvod, da je povoljan i da ga nude sve banke. Rekla joj je da bi za kredit u eurima morala odmah platiti i osiguranje za stan i tražiti kredit na viši iznos za 30.000,00 EUR, a za to nije niti ispunjavala uvjete. Obzirom da joj je ova informacija bila nova, raspitivala se zbog čega se nudi kredit u ovoj valuti pa joj je rekla da se ne brine, da je Švicarska najsigurnija zemlja, da dugi period nije imala rat, da je CHF najstabilnija valuta. Nije joj ništa objašnjavala vezano za promjenu kamatne stope. Prvi anuitet je, koliko se sjeća, iznosio u kunama oko 3.500,00 kn i to je bilo negdje 780,00 CHF, a već prvi slijedeći anuitet se povisio. Taj slijedeći mjesec je već narasla kamata za 1%, a anuitet je narastao za nekih 500,00 kn. Najveći anuitet koji je platila je iznosio 7.000,00 kn, tolika joj nije bila niti mjesečna plaća pa su joj roditelji pomogli otplatiti taj anuitet, nekoliko njih je bilo tako visokih. Kad su bili tako veliki anuiteti ona se raspitivala u banci što bi mogla napraviti, naime kredit je iznosio oko 94.000,00 EUR kada ga je uzimala, a razmišljala je da proda stan, pa je otišla u banku vidjeti koliki joj je još dug i bilo je rečeno da je još dužna nekih 130.000,00 EUR. Stan njenih roditelja je također bio založen za ovaj njen kredit jer je trebala biti vrijednost 1:1,10 pa je imala bojazan da ne bi roditelji ostali bez stana. Stoga je iz očaja prihvatila konverziju, a i imala vjeru da će joj to pomoći kad je država to sve napravila i pokrenula. Dobila je obavijest od banke sa izračunom i bila pozvana da potpiše Dodatak. Niti tada, a niti ranije kada je sklapala prvi ugovor nije mogla o bilo čemu pregovarati sa bankom već joj je bilo samo ponuđeno ili da prihvati ili da odustane. Imala je preplatu nakon konverzije i jedan period je plaćala pola rate zbog iste. Nakon što je nastavila plaćati punu ratu ona joj i nije bila nešto niža od one u CHF, i dalje je bila visoka kamatna stopa. Zbog toga je odlučila podići kredit u drugoj banci, Sberbanka, koja je imala dosta nižu kamatnu stopu i sa tim novim kreditom je zatvorila ovaj kredit. Zna što znači promjenjiva kamatna stopa i sjeća se da joj je bankarica rekla da je promjenjiva kamatna stopa, ali da se ne brine i da ako dođe do neke promjene da može biti manja promjena, od nekih 100,00 kn. Ugovor o kreditu je pročitala i ono što je pisalo joj je bilo jasno, a nije joj nitko ništa posebno više od toga objašnjavao, ni u banci, ni kod bilježnika. Ugovor o kreditu je potpisala svojevoljno, a nije je nitko upozorio na rizike, niti ih pojasnio. Ranije je imala jedan kredit za auto sa fiksnom kamatnom stopom. Zna što je valutna klauzula, a nije joj nitko prilikom potpisivanja kredita rekao da će tečaj biti nepromijenjen. Susretala se sa promjenom deviza, odnosno strane valute tako što bi otišla u mjenjačnicu te promijenila. Nije mogla bankarici reći da joj promjeni neku odredbu ugovora, ona joj je predala pripremljeni ugovor i rekla da su oni tipizirani, da se mijenjaju samo podaci klijenata i neka pročita ugovor, a poslije potpiše.
13.1. Iskaz tužiteljice sud cijeni kao uvjerljiv, životan i logičan, iz njega se zaključuje da nije mogla pregovarati o odredbama kredita, a niti da je bila upozorena na rizike vezane za valutu CHF, da joj nije bilo objašnjeno kako se mijenja stopa zatezne kamate.
14. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. Tuženik nije osporavao da bi tužitelj bio potrošač.
15. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano potražuje isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.
16. Tužitelj nije podnio zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetnih odredbi Ugovora. On ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njegovo potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4.travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 27. svibnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.
17. Kako je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Tomislavu Prpiću dipl. oec. kojem je bila zadaća da izračuna preplatu koju je isplatila tužiteljica, odnosno razlike između iznosa koji je tužiteljica platila na ime ugovorene, promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju i iznosa koji bi tužiteljica platila tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, tj. 4,35% godišnje, te da izračuna tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan korištenja kredita. Naknado je bila određena zadaća da obračuna i razliku s osnove nedovoljno umanjene glavnice u provedenoj konverziji, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 30. rujna 2015. godine.
17.1. Vještak u nalazu i mišljenju od 8. siječnja 2025. zaključno navodi da slijedom izvršenog uvida u poslovnu dokumentaciju iz spisa, te sukladno zadatku suda, se očituje kako slijedi:
1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 8.441,09 €.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatila 11.731,54 €.
17.2. U dopunskom nalazu i mišljenju od dana 21. svibnja 2025. vještak navodi da je tužiteljica sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 5.112,96 € na dan 30.09.2015.
17.3. Nadalje, navodi da je tuženik proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1,2 i 3 .
17.4.U analizi konverzije navodi da je suština konverzije da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:
- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 698.083,97 kn, odnosno 96.287,44 €
- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite
Sa takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužiteljica izvršila u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 83.090,94 €, odnosno 634.607,05 kn po primijenjenom tečaju 7,637500 za 1 EUR Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužiteljice, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 134.913,83 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 596.083,43 kn.
Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 634.607,05 kn - 596.083,43 kn, što iznosi 38.523,62 kn / 5.112,96 € na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 308.778,04 kn (sa 943.385,09 kn na 634.607,05 kn), no sa pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 38.523,62 kn / 5.112,96 € .
18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, smatra da je sačinjen stručno i nepristrano, odgovorio je na sve zadaće. Vještaku je između ostalih određena zadaća na način da je osnovica za izračun početna ugovorena kamatna stopa, zbog razloga što je to poznata vrijednost za obje strane u predmetnom ugovoru. Takav izračun ne znači da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, a na što upire tuženik.
19. Tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, takva preinaka je dopuštena i svrsishodna, pa je stoga odlučeno kao u točki 2. i 3. izreke.
20. Neosnovano tuženi prigovara i tužbenom zahtjevu koji je uređen sukladno nalazu vještaka iz razloga što ističe da je time došlo do preinake tužbenog zahtjeva. Tužitelj je to pravo zadržao kod podnošenja tužbe, provesti vještačenje je bilo nužno budući je osporavao tuženi i visinu zahtjeva. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz Odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16 A protiv RH, Odluka br. 32540/05 Vrbica protiv RH).
21. Neosnovan je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku glavnice koja je utvrđena u konverziji, a zbog toga što se koristio tečaj CHF na dan 30. rujna 2015., a ne početni tečaj i to stoga što predmet ove parnice nije ništetnost odredaba Dodatka ugovoru kojeg su stranke zaključile. On ni nije ništetan budući je zaključen sukladno i temeljem Zakonskih odredbi, pa tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlike u obračunu nedospjele glavnice u iznosu od 5.112,96 EUR sa zateznom kamatom od 30.9.2015. pa do isplate. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki 4. izreke.
22. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana plaćanja svakog anuiteta u utuženom razdoblju u kojem je došlo do stjecanja bez osnove. Naime, on je u ovom poslu uzimajući u obzir ništetnost odredbi nepošteni stjecatelj. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.
23. Zaključno treba kazati i da sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi čl. 4,5,7 i 12 Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem Zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže Zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZPK- a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog Zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.
24. Na temelju Direktive 93/13, te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 K protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze.
25. Iz provedenog postupka, odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je konverzijom samo izvršeno ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima), a nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budućih obroka, nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama.
26. Tužitelj je uspio sa dijelom svog zahtjeva, pa je o parničnom trošku odlučeno temeljem odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a. Tuženik je osporavao i osnov i visinu, sa osnovnom je tužitelj uspio 100% po stavu ovog suda. Naime, zbog manjeg dijela s kojim nije uspio, a koji se tiče ništetnosti jedne odredbe ugovora nisu nastali nikakvi troškovi. Sa visinom je uspio 79,77%, što znači da je tuženik uspio u odnosu na visinu 20,23%. Od postotka uspjeha u sporu tužitelja valjalo je oduzeti postotak uspjeha u sporu tuženika. Nakon ovog obračuna proizlazi da se tužitelju dosuđuje trošak u omjeru od 79,77% (179,77/2=89,88, 20,23/2=10,11, 89,88-10,11=79,77).
27. Tužitelj je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika. Trošak odvjetnika sukladan je Tarifi HOK-a i odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), na sastav tri podneska u ukupnom iznosu od 1.050,00 EUR (4. lipnja 2020.- 500,00 Eur, 14. siječnja 2025. -50,00 Eur.,13. lipnja 2025. - 500,00 EUR,(Tbr.8 toč. 1 i 4), na zastupanje na tri ročišta u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1), a ovi iznosi uvećani za PDV od 762,50 EUR. Tužitelj je imao i trošak za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 285,88 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 625,00 EUR. Dakle, ukupno 4.723,38 EUR. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zatraženog parničnog troška obzirom je previsoko zatražen. Ne prileži spisu podnesak od 3. srpnja 2023. pa nije ni dosuđen iznos koji se potražuje za njega. Kada se osnovani trošak tužitelja stavi u omjer sa uspjehom u sporu tužitelja od 79,77% dosuđuje se tužitelju iznos od 3.767,84 EUR, pa je stoga i donesena odluka kao u točki 5. izreke. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 151 ZPP-a.
U Opatiji 10. studeni 2025.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja
Pun. tuženika
Po pravomoćnosti:
Pristojba na odgovor na tužbu, presudu
