Poslovni broj: I Kž-426/2022-9

Poslovni broj: I Kž-426/2022-9

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća, Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. D. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 16. svibnja 2022. broj K-20/2014., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom uvodno citiranom presudom Županijskog suda u Vukovaru optuženi I. D. oslobođen je od optužbe da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva -zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. u KZ/11. činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. utvrđeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3. U odgovoru na žalbu optuženik, po branitelju odvjetniku  H. G., predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu branitelja optuženika I. D., na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08. o sjednici su uredno izviješteni optuženik i njegov branitelj kao i nadležni državni odvjetnik. Sjednica je održana u odsutnosti optuženog I. D. i njegovog branitelja te državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalba nije osnovana.

7. Državni odvjetnik u žalbi ističe da prvostupanjski sud optuženika oslobađa od optužbe na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. ZKP/08. te u točki 24. presude obrazlaže kako tijekom postupka nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret a u točki 28. prihvaćajući obranu optuženog zaključuje kako za trgovačko društvo „D.“ d.o.o. nije nastupila šteta kao bitan element kaznenog djela te u točki 30. obrazlaže nedostatak namjere kao bitnog elementa kaznenog djela. Smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. zato što je izreka presude proturječna razlozima presude i razlozi su u znatnoj mjeri proturječni.

7.1. Međutim, nije počinjena naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Naime prvostupanjski sud doista optuženika oslobađa od optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. a u točki 28. i 30. obrazlaže da u tijeku postupka nisu dokazana dva bitna elementa kaznenog djela, namjera optuženika kao dio subjektivnog obilježja kaznenog djela i nastupanje štete kao dio objektivnog obilježja kaznenog djela i pritom iznosi odgovarajuće razloge i u tome nema nikakvog proturječja. Preostali žalbeni navodi se suštinski odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se u tom u okviru u nastavku razmatrati.

8. Naime, državni odvjetnik upire da je obrana optuženika u dijelu u kojem navodi da je novac, koji su on i njegova majka K. D. dobili kreditom, potrošio na investiranje u trgovačko društvo „D.“ d.o.o. i njegovo redovito poslovanje,  usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, prigovarajući prvostupanjskom sudu da optuženiku poklanja vjeru prvenstveno zato što je nedovoljno pažljivo analizirao pojedine dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti. Također, državni odvjetnik smatra i da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda po kojem nije nastupila šteta za navedeno trgovačko društvo jer na suprotno upućuju utvrđene nesporne činjenice te nedostatak dokaza koji potkrjepljuje optuženikovu obranu. Državni odvjetnik, osim što u pretežitom dijelu žalbe citira činjenični opis izreke presude i navodi suštinski nesporno kronologiju događaja samo ukazuje na navode računovodstveno – financijskog vještaka po kojima je od podignutog kredita u konačnosti koristi imao optuženik.

9. U prvom redu valja ukazati da, na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08.,  drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova iz kojih se pobija, dok je na temelju članka 3. stavak 2. ZKP/08. teret dokazivanja u postupku utvrđivanja krivnje optuženika na tužitelju, osim ako zakonom nije drukčije propisano. To je trebalo istaknuti jer, kako je to prethodno navedeno, državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali izostaju konkretni žalbeni navodi kao i analiza dokaza kojima obrazlaže svoj stav zbog čega smatra zaključke prvostupanjskog suda pogrešnim (osim što paušalno upućuje na nalaz mišljenje financijskog vještaka u čemu će u nastavku biti riječ) a pritom ponavlja suštinski nesporne činjenične navode iz činjeničnog opisa izreke presude koji predstavljaju radnje koji su poduzeli optuženik i njegova majka.

9.1. Dakle, državni odvjetnik, niti u prvostupanjskom postupku a niti sada u žalbi, ne analizira provedene dokaze kojima bi se osporavala činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na namjeru optuženika kao subjektivnog obilježja terećenog kaznenog djela kao niti u odnosu činjenicu pribavljanja imovinske koristi. Suprotno paušalnim navodima žalbe, prvostupanjski sud analizira provedene dokaze, dajući odgovarajući značaj iskazima svjedoka G. M. (točka 5.) i  J. L. (točka 6.) koji u iskazu opisuju situaciju oko realizacije kredita od strane ŠKZ „I.“ kao i radove vršene na objektu kojeg je koristilo „D.“ d.o.o te K. D. (točka 7.) te zaključuje (točka 27. – 29.) da namjera optuženika nije bilo ostvariti imovinsku korist za sebe i svoju majku i oštetiti „D.“ d.o.o. kao i to da je kredit utrošen na redovno poslovanje i investiranje u „D.“ d.o.o. i te zaključke u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isto se odnosi i na nalaz i mišljenje vještaka za gospodarstvo, računovodstvo i financije, D. D. (list 101–116, 219, 243–244), kojeg je prvostupanjski sud (točka 22.) u dovoljnoj mjeri analizirao, izveo prethodno navedene zaključke i u odnosu na nastupanje štete za „D.“ d.o.o. a koje paušalnim žalbenim navodima, državni odvjetnik nije doveo u pitanje.

9.2. Uostalom, valja uputiti da je upravo optuženik na raspravi 23. veljače 2022 (list 220) te podneskom (list 239 – 240) istaknuo niz dokaznih prijedloga upravo na okolnost svrhe podignutog kredita i utrošenih sredstava, od kojih je prvostupanjski sud (uz protivljenje državnog odvjetnika) prihvatio ispitivanje svjedoka G. M. i J. L..

10. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje državni odvjetnik žalbom nije doveo u pitanje, te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv  i dostatan način obrazložio u presudi.

11. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u točki I izreke.

U Zagrebu 4. listopada 2023.