Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
Bjelovar
Poslovni broj: Pn-110/2022-107
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga sutkinji Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnicima iz Bjelovara, Mihanovićeva 15 b, protiv tuženika AS iz [adresa], sada u Kaznionici Glina, Vinogradska ulica 2, Glina, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 25. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i tuženika putem video linka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP- a), dana 10. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku AS iz [adresa], sada u Kaznionici Glina, Vinogradska ulica 2, Glina, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime naknade neimovinske štete isplati tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 33.180,70 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, tekućom od 10. studenoga 2025., kao od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iznad dosuđenog iznosa točke I. izreke presude pa do zatraženog iznosa od 43.798,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine pa do isplate te sa zahtjevom zatezne kamate na dosuđeni iznos točke I. izreke za razdoblje od 8. siječnja 2015. pa do 10. studenoga 2025., kao od dana donošenja presude pa do isplate.
III. Tuženik PS iz [adresa], sada u Kaznionici Glina, Vinogradska ulica 2, Glina, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.559,31 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 10. studenoga 2025., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja radi donošenja rješenja o osiguranju koje glasi:
"I. Zbog osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 43.798,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 08. siječnja 2015. godine do isplate, kao i troškova postupka osiguranja, određuje se
p r i v r em e n a m j e r a
- zabranom tuženiku da otuđi i optereti svoj suvlasnički dio od 1/2 nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 1228 m[2] , dvorište sa 941 m[2] , stambena zgrada [adresa] sa 128 m , gospodarska zgrada, [adresa] sa 136 m[2,] pomoćna zgrada, [adresa] sa 23 m , ukupno 1228 m[2] , uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi.
II. Zabilježbu će provesti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Bjelovaru. Zabrana sesmatra provedenom dostavom zemljišnoknjižnom odjelu tog suda.
III. Ova privremena mjera traje do ovršnosti presude u ovom parničnom postupku."
Obrazloženje
1. Tužitelj ČS po punomoćniku podnio je tužbu dana 18. srpnja 2022. protiv tuženika AS, radi naknade neimovinske štete.
U tužbi navodi da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-20/2014-82 od dana 8.siječnja 2015. tuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina zbog kaznenog djela ubojstva po čl. 110 Kaznenog zakona, da je tuženik ubio KS koja je bila majka tužitelja ČS.
2. Ističe da je u vrijeme majčine smrti tužitelj bio star svega deset godina, te je odrastao s bakom. Zbog povrede prava osobnosti tužitelj zahtijeva pravičnu novčanu naknadu. Kako tuženik odbija naknaditi štetu tužitelj predlaže da sud čl. 1046, 1049, 1100 i 1101 Zakona o obveznim odnosima, prihvati tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete u iznosu od 43.798,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2015., kao od dana donošenja presude Županijskog suda u Bjelovaru broj K-20/2014-82, pa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.
3. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog radi donošenja rješenja o osiguranju, navodeći da smatra da je učinio vjerojatnim svoje potraživanje, da tuženik nema nikakove imovine osim ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok iz pravomoćne kaznene presude kojom je tuženik osuđen zbog kaznenog djela ubojstva, razvidno da je i Republici Hrvatskoj dužan veći novčani iznos, a zbog čega je Republika Hrvatska već pokušala uknjižbu založnog prava na njegovim nekretninama.
4. Navodi kako se tuženik nedavno upisao kao suvlasnik u ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ističe da se kod ovoga suda vodi parnični postupak u spisu broj P-600/2022, protiv tuženika zbog priznanja prava vlasništva na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
5. Stoga smatra da je kao predlagatelj osiguranja svoje potraživanje učinio vjerojatnim, da prijeti opasnost da bi potraživanje tužitelja moglo biti otežano zbog toga što se na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnina vodi parnica za priznanje prava vlasništva, a dužan je i Republici Hrvatskoj, te nema druge imovine, to tužitelj kao predlagatelj osiguranja predlaže da sud temeljem čl. 344 i 345 OZ-a, tim više što izdanom privremenom mjerom tuženik ne bi pretrpio bilo kakovu štetu obzirom da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, da se tuženiku zbog osiguranja novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja u iznosu od 43.798,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2015. pa do isplate i troškova postupka osiguranja donese rješenje o osiguranju kojim se zabranjuje tuženiku kao protivniku osiguranja da otuđi i optereti svoj suvlasnički dio od ½ nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica]. [adresa], dvorište, stambena zgrada [adresa], gospodarska zgrada [adresa], pomoćna zgrada, [adresa] ukupno 1228 čhv, uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama, a koja privremena mjera ostaje do ovršnosti presude u ovom postupku, uz naknadu troškova sastava prijedloga privremene mjere uvećano za troškove PDV.
6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nema nikakovih primanja, da nije u mogućnosti isplatiti zahtijevani iznos tužbom jer je bolestan (dijabetičar, visoki tlak, gastritis, alergija, vrtoglavica, slabo vidi i slabo čuje), a što se može provjeriti u njegovom zdravstvenom kartonu u Glini. Do kraja izdržavanja kazne ima još 4 godine i 11 mjeseci, po izlasku iz zatvora imat će 60 godina, da će biti socijalni slučaj, neće biti sposoban za rad, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
7. Kako je tuženiku rješenjem Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za poslove skupštine, pravne i opće poslove, Odsjeka za opću upravu: Klasa: UP/I-701- 01/22-02/177, Ur.broj: 2176/10-12/2-23-14 od 24. veljače 2023. (list 93-94), određen pružatelj pravne pomoći u osobi odvjetnika Josipa Jelića iz [adresa], to je isti (nakon što je i sam tuženik dao odgovor na tužbu, kako je obrazloženo pod obrazloženjem broj 6), podneskom od 1. ožujka 2023. podnio odgovor na tužbu.
U istom navodi da se u cijelosti osporavaju navodi tužbe i tužbeni zahtjev, da je u tužbi navedeno da je tužitelj sin KS, no da o tome u spis predmeta nije dostavljen dokaz, a što bi upućivalo da se radi o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.
Ističe da se štetni događaj dogodio 27. kolovoza 2013., a da je presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj K-20/14-82 postala pravomoćna 9. lipnja 2015. pa kako je tužitelj znao za tragični događaj, kao i za odgovoru osobu za isti, to ističe prigovor zastare potraživanja.
Nadalje, ističe da u tužbi nije navedena pravna osnova naknade štete pa se iz navedenih razloga tuženik ne može niti očitovati, zbog čega se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
Nadalje, ističe da tužitelj navodi da se u vezi nekretnine tuženika vodi spor pa zbog toga nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje privremene mjere na predmetnoj nekretnini i da ovo nije spor u vezi nekretnine pa nema razloga za određivanje privremene mjere. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
7.1. Tuženiku je rješenjem Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za poslove skupštine, pravne i opće poslove, Odsjek za opću upravu od 12. svibnja 2024., odvijen zahtjev kojim se traži odobravanje sekundarne pravne pomoći za zastupanje u ovom predmetu radi naknade štete, odnosno u ostalim sudskim postupcima i oslobođenje od troškova postupka te sudskih pristojbi u ovom postupku, a koje je rješenje ispravljeno rješenjem od 19. lipnja 2024. u datumu, tako da umjesto 12. svibnja 2024., treba pisati 12. lipnja 2024. (list 226-228), a protiv kojeg je rješenja tuženik podnio žalbu i koja žalba je odbačena rješenjem navedenog tijela od 7. kolovoza 2024. te je isti odbijen sa žalbom protiv rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za poslove skupštine, pravne i opće poslove, Odsjek za opću upravu od 7. kolovoza 2024., rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave, digitalne transformacije, Uprave za građansko i upravno pravo od 7. siječnja 2025. (list 283-285).
8. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj K-20/2014-82 od 9. lipnja 2015. (list 6-24, 44-57), rješenje Zk. odjela ovoga suda broj Z-3542/2021 od 8. travnja 2021. (list 25-26), zk. izvadak (list 27-28), rješenje Bjelovarsko-bilogorske županije, Upravnog odjela za poslove državne uprave od 17. srpnja 2022. (list 35-38), rješenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za poslove skupštine, pravne i opće poslove, Odsjek za opću upravu od 24. veljače 2023. (list 93-94, 97-100), zk. izvadak (list 101-102), rodni list (list 107), preslik zdravstvenog kartona za tužitelja (list 122-129), rješenje Sisačko- moslavačke županije, Upravnog odjela za poslove skupštine, pravne i opće poslove, Odsjek za opću upravu od 12. svibnja 2024. (list 226-228), dopis Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za poslove skupštine, pravne i opće poslove, Odsjek za opću upravu od 29. kolovoza 2024. (list 242), Ugovor o darovanju nekretnina (list 253- 255), odgovor na tužbu iz spisa P-20/2025, službena bilješka od 12. ožujka 2025. s prilozima (list 266-289).
9. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 139-141), tuženika (list 141-142).
10. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku prim. Gordana Makarića dr., med koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 16. siječnja 2024. (list 150-153).
11. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka US (list 299-301).
12. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.
13. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
14. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti člana uže obitelji (roditelja) u iznosu od 43.798,52 eura/ 330.000,00 kn.
15. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, broj K-20/2014-82 od 8. siječnja 2015. , a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-216/15-8 od 9. lipnja 2015. (preinačeno samo u odluci o trošku), tuženik kao optuženik osuđen je na kaznu zatvora od 13 godina zbog kaznenog djela protiv života i tijela ubojstvom (opisano i kažnjivo po čl. 110. Kaznenog zakona/11) što je dana 27. kolovoza 2013. u 17,10 sati na livadi koja se nalazi između mjesta [adresa] i [adresa] s ciljem da usmrti KS građevinskom polugom tzv. pajserom dužine 82 cm, promjera 2 cm, najmanje četiri puta snažno udario u predjelu glave, nanijevši joj time pored tjelesne ozljede i višestruki prijelom svoda u bazi lubanje s nagnječenjem mozga od kojih ozljeda je KS umrla.
16. Između stranaka ne nesporna činjenica da je tuženik temeljem pravomoćne presude na izdržavanju kazne u Kaznionici Glina.
17. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik oglašen krivim u navedenom kaznenom postupku koji se vodio kod Županijskog suda u Bjelovaru, to je sud primjenom čl. 12 st. 3 ZPP-a u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu Kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
18. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnov i visina neimovinske štete.
19. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91., 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO-a/91), propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
Člankom 1100. st. 1. ZOO-a/05, propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a st. istog članka da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Nadalje, odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO-a/05, propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).
20. Imajući u vidu citirane odredbe, činjenicu da je tuženik pravomoćno osuđen za kazneno djelo koje je pobliže navedeno pod obrazloženjem broj 15., činjenica da je sud u ovom parničnom postupku u smislu čl. 12 st. 3 ZPP-a vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je tuženik oglašen krivim, to osnovano tužitelj u ovom postupku zahtjeva naknadu neimovinske štete.
21. Nije osnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom na činjenicu da je tužitelj rodnim listom (list 107) dokazao da je sin pok. ČSZ.
22. Nadalje, po ocjeni suda neosnovan je istaknuti prigovor zastare, obzirom da je čl. 231. ZOO-a/05 propisano da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a st. 2. je propisano da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete, isto vrijedi i za zastoj zastare, st. 3.
Kako to neosnovano ističe tuženik, tuženik je osuđen za kazneno djelo ubojstvom koje je opisano i kažnjivo po čl. 10. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11 i 144/12), a prema kojem je zapriječena kazna za kazneno djelo ubojstva iz tog citiranog članka, najmanje 5 godina.
Prema odredbi čl. 44. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84721 i 114/22, dalje: KZ-a/11) kazna zatvora ne može biti kraće od 3 mjeseca niti dulja od 20 godina pa stoga, kako to osnovano ističe tužitelj zastara kaznenog progona u pogledu kaznenog djela koje je počinio tuženik nastupa za 40 godina temeljem čl. 81. st. 1. KZ-a/11.
23. Kako je između stranka bio sporan osnov neimovinske štete, to je izveden dokaz saslušanjem svjedoka US, bake tužitelja, stranaka te dokaz medicinskim vještačenjem po neuropsihijatru prim. Gordanu Makariću, dr. specijalisti psihijatru koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje 16. siječnja 2024.
24. Svjedok US, baka tužitelja, navodi da je tužitelj bio u dobi od 10 godina u vrijeme dok je tuženik počinio kazneno djelo usmrtivši majku tužitelja ČSZ, ista je osim tužitelja imala još dvoje djece, sina AS u dobi od 8 godina i kći Č u dobi od 12 godina. Ista je navela da je majka tužitelja bila u vezi sa tuženikom, da je bila protiv te veze, da se viđao s majkom tužitelja dolazivši kod njih u [adresa] na putni most, nije ulazio u kuću dok je ona bila kod kuće, no očito je isti dolazio u kuću kad nje nije bilo kod kuće. Štetni događaj zbio se tri dana prije početka škole tužitelja (trebao je krenuti u 4. razred OŠ u Prgomelju), tužitelj je bio vezan uz svoju majku, ona kao baka vodila je tužitelja psihologu prije početka školske godine, koji je konstatirao da je tužitelj bio hiperaktivno dijete, da je pretrpio šok zbog smrti majke, da nije morao ići na daljnje liječenje kod psihologa, no međutim, ukazano joj je da ukoliko se ukaže potreba zbog tužiteljeva ponašanja u školi ili problema s učenjem, da se obrati školskom psihologu. Nakon smrti svoje kćerke ČSZ, a majke tužitelja, preuzela je brigu oko tužitelja i njegove sestre A, a dok je tužiteljev mlađi brat (koji je bio od drugog oca), AS, bio kod druge bake.
24.1. Tužitelj nakon štetnog događaja nije se mogao koncentrirati na praćenje nastave, zbog čega je bila pozvana u školu, a tužitelj je bio na razgovoru kod školskog psihologa. Nije bilo problema s njegovim vladanjem, bio je omiljen u školi, ljubazan s nastavnicima i ostalom djecom, no kod njega je izostala koncentracija jer je bio sav smeten. Nakon smrti majke vezao se uz nju, stalno ju je pratio, a spavao je i s njom u dnevnom boravku. Prije štetnog događaja bio je vesele naravi, komunikativan, no nakon dolaska iz škole kući bio je izrazito povučen zbog čega ga je upisala na nogomet i vozila ga dva puta u Rovišće, a ljubav prema nogometu i danas traje i s kojim se rekreativno bavi. Nije baš bio dobar učenik, ali je savladavao gradivo, osporava tvrdnju tuženika da bi isti pomagao tužitelju prilikom učenja. Nakon smrti majke izgubio je apetit, a liječnik mu je prepisao vitamine. Nakon počinjenja kaznenog djela i odlaska na izdržavanje kazne, tuženik nije kontaktirao s tužiteljem, već je napisao pismo baki od njegovog brata AS, a koje je pismo zapravo bilo upućeno tužiteljevoj sestri P, koja je pročitala to pismo, nije ga čitala, ali je čula da se tuženik ispričava tužiteljevoj sestri P za počinjeno kazneno djelo, dok tužitelja nije spomenuo niti jednom riječju. Sestra tužitelja P živjela je sa tužiteljem i njom u kući do završetka srednje škole, kad je počela raditi te se odselila kod dečka. Baka tužitelja US ističe da nema saznanja da bi tužiteljeva supruga s kojom ima jedno dijete, a drugo na putu, bila rođakinja tuženika.
24.2. Tužiteljeva majka ČSZ nije bila zaposlena, primala je dječji doplatak za svo troje djece, pomagala je njoj na poljoprivredi hraneći stoku, a uzdržavali su se i od njene mirovine te od prihoda koje je ostvarila prodajom poljoprivrednih proizvoda ili stoke te od novčane naknade, budući je zemlju dala u arendu. Nije mogla uzdržavati od svoje mirovine tužitelja i njegovu sestru Č nakon smrti majke tužitelja pa je tužitelja i njegovu sestru po uputi tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Bjelovar primila kao u udomiteljsku obitelj, zbog čega joj je isplaćivana naknada. Istakla je da se je majka tužitelja dobro brinula o tužitelju i njegovoj braći, odlazila je na roditeljske sastanke u školu. Ista nije porekla činjenicu da je njena kćerka ČSZ konzumirala alkohol zbog čega je bio i određen nadzor od strane Centra za socijalnu skrb nad djecom, no nakon 6 mjeseci sve je bilo uredu. Policija je bila pozivana ne zbog maltretiranja djece, već zbog toga što je dva puta verbalno napala svjedokinju US, nije bilo fizičkog nasrtaja, a verbalni ispadi ČSZ tj. majke tužitelja, bila su u dva navrata i tome su bila nazočni tužitelj i njegov brat i sestra. Nije imala saznanja da bi majka tužitelja bila u policijskoj stanici na trežnjenju, izbivala je dio noći iz kuće, ali ne po cijele noći te majka tužitelja nije izbivala dulje vrijeme iz kuće da bi bila sa ljubavnicima i da se zbog toga ne bi brinula o tužitelju i bratu i sestri. Majka tužitelja bila je na liječenju od alkoholizma.
25. Iskaz tužitelja u bitnom je potvrđen iskazom svjedoka US iz kojeg proizlazi da je bio u dobi od 10 godina u vrijeme počinjenja kaznenog djela tuženika, da se poslije smrti njegove majke brinula njegova baka, a živio je sa sestrom koja je bila dvije godine starija od njega, dijete je razvedenih roditelja, otac je živio u [adresa] i s njim je imao povremene kontakte, radio je na različitim mjestima i u Njemačkoj, brigu oko njega i sestre preuzela je baka, koja mu je bila i otac i majka, bio je u dobi kada mu je majka bila najpotrebnija i to je za njega bio najteži životni period jer je bio izrazito povezan sa majkom, povukao se u sebe, u školi nije razgovarao, a teško mu je bilo kada su u školi imali teme koje su bile vezane za majku, povremeno su on i sestra išli kod psihijatra u [adresa], što mu je na neki način i pomoglo, a šok mu je bio kod promjene škole, jer je 1. do 4. razred pohađao u [adresa], a od 5. razreda osnovne škole morao je ići u Rovišće, aktivirao se je jer je krenuo na nogomet, koji je igrao za NK Rovišće, a kasnije je igrao za NK Ždralove, NK Lastu, a sada i za Rajić. Tijekom njegovog odrastanja, kroz pubertet, tužitelj je naveo da se je nastojao normalno ponašati, bio je suočen u svom okruženju da nailazi na sažaljenje, a što se je posebice manifestiralo u ponašanju drugih i u razgovoru, što je njemu teško palo, s tuženikom nije imao nikakove kontakte. Glede psihičkog stanja imao je košmarne snove, nesanicu, a što je bilo posljedica tragičnog događaja koji je nastojao potisnuti na sjećanje u vrijeme dok je majka bila živa. Osim što je išao psihijatru, nije koristio nikakove lijekove, niti bio podvrgnut medicinskoj terapiji. U odnosu na razdoblje koje je proživio, smatra da je njegovo stanje psihički zadovoljavajuće, jer sada ima svoju obitelj, u školi je bio dobar i vrlo dobar učenik. Majka mu je pomagala u učenju, pratila u školu i brinula se o njegovu odgoju. Tuženik i njegova majka upoznali su se jer je on sa drugim majstorima radio putni most na njihovoj kući. Nije imao saznanja da bi tuženik financijski pridonosio na uzdržavanju tužiteljeve obitelji. Tužitelj nije imao saznanja da bi policija dolazila u kuću zbog obiteljskog nasilja. Odnosi u obitelji su bili normalni kao u svakoj obitelji, majka i baka su bile domaćice. Iako iz iskaza svjedoka US proizlazi da je tužitelj bio nazočan verbalnim napadima njegove majke prema baki US, tužitelj je u svom iskazu naveo da nije bio nazočan takvim situacijama i sukobima, a nije imao niti saznanja da bi između njegove pok. majke i sestre bilo intervencije od strane policije. Tužitelj nije porekao činjenicu da je njegova majka znala konzumirati alkohol i da bi cijela obitelj bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb Bjelovar.
26. Tuženik je naveo da je zbog kaznenog djela koje je počinio u kojem je smrtno stradala majka tužitelja, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 13 godina i 10 mjeseci, da je tada imao 46 godina, a majka tužitelja 32. Istu je upoznao 2001. kad se tužiteljeva sestra P rodila, tvrdi da je dolazio u kuću tužitelja gdje je živio sa obitelji (majkom, bakom, sestrom i bratom), a da je baka tužitelja bila protiv veze sa tužiteljevom majkom, u kuću je dolazio kad tužiteljeve bake nije bilo kod kuće. Isti je tvrdio da su tužitelj i njegova sestra njega zvali ocem, jer ih je financijski pomagao, kupovao stvari, da je tužitelju za Prvu pričest kupio mobitel, a da je otac tužitelja njemu dao samo 20,00 kn. Tvrdi da su tužitelj i njegova sestra P bili hiperaktivni, da su znali bacati kamenje koje je bilo uz cestu. Isti je svojim iskazom osporio navode tužitelja i tužiteljeve bake US, da bi majka tužitelja pomagala oko škole, pri učenju, već da je brigu oko tužitelja dok je majka tužitelja bila živa, vodila njegova baka US. Majka tužitelja to nije mogla jer je konzumirala alkohol, zbog čega je često bila na "triježnjenju" u policiji, a boravila je i na Odjelu psihijatrije, liječivši se od alkohola. Tvrdi da je sestra tužitelja P prema saznanjima od svoje nećakinje (koja je sa Č išla u osnovnu školu), rekla da sada imaju mir kod kuće nakon tragičnog događaja, jer ih je majka znala napadati nožem i da nisu imali mira zbog čega je znala i intervenirati i policija. U vrijeme dok je bio u pritvoru, navodi da je socijalna radnica pri ispitivanju tužitelja i njegove sestre, u razgovoru s istima utvrdila da tužitelj i njegova sestra nisu imali primjedbe na tuženika, da su ga dobro prihvatili, jer im je znao kupovati stvari i da su ga zvali tata. Dok je bio u vezi sa tužiteljevom majkom, vozio je tužiteljevu sestru kod liječnika kako bi podigla uputnicu za psihijatra zbog stanja u obitelji. Tvrdi da je supruga tužitelja njegova rođakinja, a isti je naveo da tužitelju želi sve najbolje u životu i njegovoj obitelji i da mu je žao što se je dogodio taj tragični događaj.
27. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. Gordana Makarića, dr. med. (list 150-152), koji je nalaz i mišljenje dao temeljem podataka koji su u spisu predmeta, a kojem prileži i zdravstveni karton tužitelja od 14. svibnja 2010. do 25. ožujka 2023. te kliničkim pregledom tužitelja.
Iz zaključnog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj bio izložen štetnom događaju 26. kolovoza 2013., a kao izravnu posljedicu navedenog na psihičkom planu razvio je reakciju na teški stres, što proizlazi iz medicinske dokumentacije tužitelja. Vještak je naveo da je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresnogenog potencijala u vidu spoznaje o nasilnoj smrti majke, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Vještak je naveo da između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja tužitelja postoji izravna uzročno-posljedična veza, da tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah, da je do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio umjereni do jako oscilirajući strah, sveukupno do tri dana, a potom umjereni oscilirajući strah, sveukupno četiri tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah, sveukupno 12 tjedana, a zaostao je i kasniji povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Vještak je duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti ocijenio u omjeru od 5%, u kojem će omjeru tužitelj morati u životu ulagati pojačane napore.
28. U odnosu na pisani nalaz i mišljenje tuženik je po punomoćniku naveo da vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja, jer iz nalaza nije razvidno da li je vještak bio upoznat sa podacima Centra za socijalnu skrb Bjelovar o obiteljskoj anamnezi i podacima iz kaznenog spisa Županijskog suda u Bjelovaru broj K-20/14 u kojem postupku je vođen postupak protiv tuženika, a po mišljenju tuženika bitne su okolnosti radi opisa obiteljske situacije, budući se spominju podaci da je obitelj tužitelja bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb Bjelovar zbog čestih problema i da je brigu o djeci preuzela baka tužitelja. Sve to ukazuje da je bila teška narušena obiteljska situacija i loši odnosi između majke i djece, a što utječe na povezanost djece s majkom i da tu činjenicu vještak nije mogao vrednovati ukoliko mu nisu poznate činjenice o dolascima policije u kuću radi neprimjerenog majčinog ponašanja pa su takvi postupci morali ostaviti loš trag na povezanost majke s djecom i obrnuto. Stoga, djeca koja su otuđena od majke u najranijoj dobi zbog lošeg i neprimjerenog ponašanja, vežu se uz druge članove obitelji, a što je, u konkretnom slučaju, kod tužitelja bila njegova baka.
29. Očitujući se na navode tuženika, vještak je naveo da je nalaz i mišljenje temeljio na analizi podataka iz spisa, priložene medicinske dokumentacije i rezultata vlastitog pregleda tužitelja, a ocjenu kvalifikatornih okolnosti donio je na temelju stručnog znanja, dugogodišnjeg kliničkog iskustva i pozitivne sudske prakse. U medicinskom vještačenju od isključive je relevantnosti analiza i vrednovanje podataka iz medicinske dokumentacije, kao i rezultati vlastitog pregleda, a kao vještak ne može se upuštati u ocjenu vjerodostojnosti izjava stranaka i svjedoka u postupku, kao i na razmatranje dokaznih prijedloga koje sugerira tuženik u svom podnesku, a za što je nadležan sud, a ne vještak.
30. Nakon pisanog očitovanja, tuženik nije imao primjedbe, to je sud nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan, objektivan, koji je dan prema pravilima struke, a na temelju medicinske dokumentacije priložene spisu predmeta i kliničkim pregledom tužitelja.
31. U odnosu na podnesak tuženika glede obiteljske situacije i okružja u kojem je odrastao tužitelj u vrijeme dok je njegova majka bila živa, navodeći da je obitelj bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb radi učestalih problema, da je bila narušena obiteljska situacija, da su bili loši odnosi između majke i djece, da to utječe na povezanost djece s majkom, da su bili česti dolasci policije u kuću radi neprimjerenog majčinog ponašanja prema obitelji, a o čemu je iskazivao i tuženik u svom iskazu, valja naglasiti da je tuženik tijekom ovog postupka, kao i svojim iskazom, nastojao majku tužitelja prikazati u negativnom svjetlu, prikazati ju kao nemoralnu osobu koja nije vodila brigu niti o tužitelju, niti o ostalo dvoje djece, da je tu brigu preuzela njena majka, odnosno baka tužitelja US te i sam tuženik koji je u svom iskazu nastojao naglasiti da je pomagao pri učenju tužitelju, da mu je kupio mobitel (za Prvu pričest), da je tužiteljevu sestru vozio k liječniku po uputnicu i da su ga djeca zvala tatom, a što je utvrdio socijalni radnik u razgovoru sa istima u kaznenom postupku koji je vođen kod Županijskog suda u Bjelovaru u kojem je isti oglašen krivim za kazneno djelo ubojstva tužiteljeve majke ČSZ. Također, isti je svoj odnos sa tužiteljevom majkom, usprkos činjenici što je tužiteljeva baka, a majka ČSZ, bila protiv veze, nastojao prikazati idiličnim, da su ga tužitelj i njegova sestra P, koja je bila starija dvije godine od istog, zvali ocem, dok je s druge strane usprkos počinjenju navedenog kaznenog djela svojim iskazom i navodima tijekom postupka na svaki način nastojao omalovažiti majku tužitelja, istu difamirati, navodeći da se zbog činjenice što je bila sklona alkoholizmu, zbog čega je bila i na liječenju, u nekoliko navrata i na triježnjenju kod policije, prikazati ju kao ženu "lakog morala", jer je često noću izbivala iz kuće, mijenjala ljubavnike, a zbog njenog alkoholizma često dolazila i policija u kuću. Međutim, iako iz iskaza svjedoka US proizlazi da je tužiteljeva majka bila sklona konzumiranju alkohola, da je zbog toga bila i na liječenju i da je u vrijeme dok je konzumirala alkohol obitelj bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb Bjelovar, da je bila i u dva navrata policija, ali ne zbog činjenice da bi majka tužitelja bila nasilna prema djeci, bilo fizički ili verbalno, već zbog verbalnog nasrtaja na nju, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi uslijed takvih okolnosti i zbog navedenih činjenica KS bila lišena roditeljskog prava, da bi tužitelju bio određen skrbnik ili da bi isti bio smješten u neku drugu udomiteljsku obitelj. Upravo zbog činjenice što je majka tužitelja konzumirala alkohol, bio je određen nadzor od strane Centra za socijalnu skrb, o čemu su suglasno iskazivali tuženik i svjedok US, međutim da ista nije bila podobna kao majka tužitelju, tada bi zasigurno Centar za socijalnu skrb Bjelovar pokrenuo postupak radi lišenja roditeljskog prava, smještaja tužitelja i njegove braće (mlađeg brata AS i starije sestre A) u udomiteljsku obitelj, odnosno poduzeo mjere radi zaštite prava i interesa kako tužitelja, tako i njegovog brata AS i sestre A. Sve te okolnosti ne mogu umanjiti činjenicu da je tužitelj u svojoj najosjetljivijoj dobi, u vrijeme pred pubertet, ostao bez majke za koju je i sam naveo da je bio vezan, da je tuženik istu lišio života, uslijed čega je tužitelj pretrpio šok kako to nedvojbeno proizlazi iz iskaza tužitelja, svjedoka njegove bake US, a i prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.
Počinjenjem kaznenog djela ubojstva tužiteljeve majke evidentno je da je došlo do promjena u ponašanju tužitelja koji se je povukao u sebe, zbog čega je isti dolaskom iz škole vezivao se uz baku (spavanjem i ne udaljavanjem od bake kod kuće), kako je svjedok US navela u svom iskazu "držao se njoj za suknju", izostankom koncentracije u praćenju nastave, a kod samog tužitelja na psihičkom planu razvijena reakcija na teški stres, koju činjenicu je nedvojbeno utvrdio temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju za tužitelja i njegovim kliničkim pregledom, navodeći da je isti bio izložen situaciji visokog stresnogenog potencijala zbog spoznaje o nasilnoj smrti majke, što je dovelo do psihičkog poremećaja, a uslijed čega i postoji izravna uročno- posljedična veza kod razvoja psihičkog poremećaja tužitelja i štetnog događaja.
32. Imajući u vidu citirane odredbe pod obrazloženjem broj 19. te pored nesporne činjenice da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru pravomoćno proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela ubojstvom (kako je to i obrazloženo pod obrazloženjem broj 15.), vodeći računa o intenzitetu i trajanju pretrpljenih duševnih bolova kada je tužitelj imao samo 10 godina u kojoj je dobi ostao bez majke s kojom je živio zajedno s bakom (jer je dijete razvedenih roditelja), koja je nakon smrti majke preuzela ulogu majke i oca tužitelju, spoznajom činjenice o nasilnoj smrti majke pretrpio šok kod kojeg se je razvio i psihički poremećaj koji je uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem (što nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra), zbog povrede prava osobnosti zbog pretrpljenog straha i duševnih boli z bog smanjenja životne aktivnosti koje su po vještaku procijenjene u omjeru od 5%, po ocjeni suda osnov su za dosuđenje novčane naknade za duševne boli koje trpi tužitelj u iznosu od 33.180,70 eura.
Prilikom dosuđenja pravične novčane naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive njezinom prigodom i društvenom svrhom.
33. Dosuđeni iznos na isplatu iznosa od ukupno 33.180,70 eura, nije u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka, a kojim je nalazom potvrđen i iskaz tužitelja, kao i iskaz svjedoka US, koji je u cijelosti prihvaćen kao istinit i vjerodostojan, a iz kojeg nalaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zbog štetnog događaja pretrpivši nasilnu smrt svoje majke, kod tužitelja dovelo do psihičkog poremećaja razvivši reakciju na teški stres, dok su po vještaku kod tužitelja zaostale duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 5%, a u kojem će omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom životu, pobliže navedeno pod obrazloženjem broj 27.
34. Na dosuđeni iznos neimovinske štete od 33.180,70 eura dosuđena je zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude po stopi prema čl. 29 st. 2. i st. 8. ZOO- a/05 pa do isplate, a kako je presuđeno pod točkom I. izreke presude.
Tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom iznad razlike dosuđenog iznosa točke I. izreke presude pa do zahtijevanog iznosa od 43.798,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2015. pa do isplate, kao i u dijelu zatezne kamate na dosuđeni iznos točke I. izreke presude za razdoblje od 8. siječnja 2015. pa do 10. studenoga 2025., kao nerealno previsoko postavljeno, a kako je presuđeno pod točkom II. izreke presude.
35. Sud nije prihvatio osnovanim iskaz tuženika, a kako je prethodno i navedeno, koji je majku tužitelja KS nastojao prikazati kao ženu "lakog morala" koja se nije brinula o svojoj djeci, uključivo i tužitelja, već da je to činila njena majka, a baka tužitelja, US, pored nesporne činjenice da je tužitelj dijete razvedenih roditelja, da je živio s majkom i bakom u zajedničkom kućanstvu te bratom i sestrom te da je tuženik lišio majku života nasilnim činom (ubojstvom) i na taj način prekinuta emotivna veza tužitelja koji je bio maloljetan u vrijeme počinjenja kaznenog djela te na taj način i ostao bez roditelja s kojim je i živio, a o kojem je nakon smrti majke, brigu i skrb o njegovom odrastanju i životnim potrebama i skrbi u svakom smislu preuzela njegova baka US.
36. Kako je tuženik, osim osnova, osporavao i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je na prijedlog tužitelja i proveden dokaz medicinskim vještačenjem, a tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, bilo je moguće ocijeniti i utvrditi obujam, odnosno intenzitet povrede prava osobnosti kao posljedica štetnog događaja i pri tom utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja kod tužitelja, uslijed čega je došlo do povrede duševnog zdravlja, a što je nedvojbeno utvrđeno tijekom ovog postupka, to je sud zateznu kamatu tužitelju na neimovinsku štetu dosudio od dana donošenja presude pa do isplate.
37. Uz tužbu je tužitelj podnio i prijedlog za donošenje rješenja o osiguranju, pobliže navedenom u izreci ovoga rješenja, navodeći da smatra da je svoju tražbinu učinio vjerojatnom, da tužitelj nema nikakove imovine osim u suvlasništvu ½ dijela nekretnine pobliže opisane u izreci ovog rješenja, a da se iz kaznene presude kojom je osuđen na kaznu zatvora Republici Hrvatskoj dužan veći novčani iznos i zbog čega je pokušana uknjižba založnog prava na njegovim nekretninama temeljem rješenja Z Zemljišno-knjižnog odjela ovoga suda broj Z-3542/21 od 8. travnja 2021. Također ističe da se kod ovoga suda vodi parnica pod brojem P-600/2022 protiv tuženika radi priznanja prava vlasništva na njegovom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina. Obzirom da je tužitelj kao predlagatelj osiguranja svoje potraživanje učinio vjerojatnim te kako prijeti opasnost da bi potraživanje tužitelja moglo biti otežano zbog toga što se na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnina vodi parnica za priznanje prava vlasništva, a dužan je i Republici Hrvatskoj, te nema druge imovine, to tužitelj kao predlagatelj osiguranja predlaže da sud temeljem čl. 344 i čl. 345 Ovršnog zakona, tim više što izdanom privremenom mjerom tuženik ne bi pretrpio bilo kakovu štetu obzirom da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, predložio da se izda rješenje o osiguranju.
38. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio rješenju za izdavanje privremene mjere, navodeći da se ne radi u ovom sporu o nekretninama pa niti nema razloga za određivanje privremene mjere.
39. Prijedlog za donošenje privremene mjere je neosnovan.
40. Prema odredbi čl. 344. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ((Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 44/16, 73/17 i 131/20 u daljnjem tekstu OZ), privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
41. Iz navoda u prijedlogu za osiguranje, tužitelj je kao predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine koja proizlazi iz isprava priloženih u prijedlogu za osiguranje (presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj K-20/2014-82 od 9. lipnja 2015., list 6-24, zk izvadak, list 27-28 ) te činjeničnim navodima tužbe i predloženim dokazima.
42. Međutim, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim učinio vjerojatnim i postojanje druge pretpostavke za određivanje privremene mjere - opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene radi osnovanosti prijedloga za donošenje privremene mjere.
Naime, iz navoda tužitelja kao predlagatelja, proizlazi da potraživanje prema tuženiku kao protivniku osiguranja ima i Republika Hrvatska i to veći novčani iznos (pri tom se ne navodi koji novčani iznos), zbog čega je Republika Hrvatska pokušala uknjižbu založnog prava na njegovim nekretninama, međutim, tužitelj je dostavio rješenje Zemljišno knjižnog odjela ovoga suda broj Z-3542/2021 od 8. travnja 2021. (list 25-26) iz kojeg je razvidno da je takav prijedlog Republike Hrvatske odbijen kao neosnovan. Nadalje, tužitelj je naveo da tuženik nema nikakove druge imovine osim ½ dijela nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 27-28), a da se u spisu ovoga suda broj P-600/2022 vodi parnica protiv tuženika zbog priznanja prava vlasništva na njegovom suvlasničkom dijelu.
43. Sud je izvršio uvid u spis ovoga suda broj P-600/2022 te je utvrđeno da su tužbu protiv tuženika podnijela njegova djeca, Č i ŠS iz [adresa], radi utvrđenja da su suvlasnici svaki u 2/5 dijela predmetnih nekretnina, a podredno i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate novčanog iznosa od 700.000,00 kn. Dakle, tužitelji u tom postupku ne zahtijevaju vlasništvo na cijelom suvlasničkom dijelu ½ prijepornih nekretnina, već 2/5. Isto tako, tužitelj kao predlagatelj, svojim navodima nije učinio vjerojatnim da bi tužitelj na bilo koji način otuđio ili opteretio predmetne nekretnine pa stoga po ocjeni suda, u vrijeme podnošenja prijedloga za donošenje rješenja o privremenoj mjeri nisu kumulativno bile ispunjene pretpostavke iz čl. 344. st. 1. i 2. Ovršnog zakona.
44. Tijekom ovog postupka tužitelj je podneskom od 15. siječnja 2025. obavijestio sud da je tuženik 9. prosinca 2024. otuđio ½ dijela svojih nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je iste darovao svojim sinovima NS i ES Ugovorom o darovanju od 9. prosinca 2024., a potom je podneskom od 14. veljače 2025. obavijestio sud da je tužitelj podnio tužbu protiv 1. tuženika AS, kao darovatelja, 2. tuženika TS i 3. tuženika ES, kao obdarenika, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnina od 6. studenoga 2024., koji se postupak vodi kod ovoga suda pod brojem P-20/2025, a za koji postupak tužitelj navodi da su 2. tuženik TS i 3. tuženika ES, podnijeli odgovor na tužbu navodeći da 1. tuženika AS nisu vidjeli, da je isti organizirao sastav ugovora kod odvjetnika (iako u ovom spisu traži besplatnu pravnu pomoć s tvrdnjom da je pravno neuk i da nema sredstava) i da im je isti rekao da ugovor napravljen samo da ČS ne uzme kuću (list 260-261), a o čemu je sud i sačinio službenu bilješku (list 268).
45. Dakle, iz navedenih navoda proizlazi da je Ugovor o darovanju tuženika AS, kao darovatelja i TS i tuženika ES, kao obdarenika, proveden u zemljišnim knjigama, tako da su isti sada upisani kao suvlasnici na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u svezi čega je po tužitelju i pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnina od 6. studenoga 2024.
Uvidom u e-spis ovoga suda, utvrđeno je da je donesena presuda broj P-20/2025-30 od 28. kolovoza 2025., kojom je presudom usvojen tužbeni zahtjev tužitelja ČS te je istom utvrđeno da je ništetan Ugovora o darovanju nekretnina od 6. studenoga 2024. sklopljen između AS kao darovatelja te sa TS i ES, kao obdarenicima, koji je ovjeren po javnom bilježniku Domagoju Ocvarek iz Petrinje, dana 9. prosinca 2024., pod brojem OV-5203/2024, a slijedom čega se na nekretninama z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru, broj Z-19808/2024, na način da se suvlasnički dio IS od ¼ dijela i ES od ¼ dijela, ponovno upiše kao suvlasništvo CS u ukupno ½ dijela. Citirana presuda nije pravomoćna obzirom da je Nikola Jozić podnio žalbu te se spis predmeta nalazi na odlučivanju po istoj na Županijskom sudu u Splitu pod brojem Gž-2535/2025.
46. Imajući u vidu navedeno, po ocjeni suda, u trenutku podnošenja prijedloga za privremenu mjeru, a kako je prethodno obrazloženo, nisu kumulativno bile ispunjene pretpostavke iz čl. 344. st 1 i 2 OZ-a, a kako je tijekom postupka tuženik CS otuđio nekretnine citiranim Ugovorom o darovanju od 6. studenoga 2024., kojim su Ugovorom TS i ES upisani svaki kao suvlasnik u ½ dijela, to po ocjeni suda, a odlučujući o prijedlogu za privremenu mjeru, prijedlog nije osnovan, jer tuženik više nije upisan kao suvlasnik u ½ dijela nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ne može zahtijevati privremena mjera na nekretninama koje više nisu u njegovu suvlasništvu, zbog čega po ocjeni suda nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere pa je temeljem odredbe čl. 344. OZ-a riješeno kao u izreci. Međutim, napominje se činjenica da je temeljem tužbe tužitelja donesena nepravomoćna presuda ovoga suda presuda broj P-20/2025-30 od 28. kolovoza 2025., kojom je presudom usvojen njegov tužbeni zahtjev kojim je utvrđeno da je Ugovor o darovanju od 6. studenoga 2024. utvrđen ništetnim te je naložena uspostava zk. stanja kakovo je bilo prije na nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se ponovo upiše kao suvlasništvo CS u ½ dijela, a što ukazuje da tužitelj po pravomoćnosti citirane presude može radi naplate svog novčanog potraživanja temeljem ove presude također zahtijevati pravnu zaštitu u ovršnom postupku.
47. Troškovi postupka temelje se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na osnov, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 76% (ukupno suđeni iznos od 33.180,70 eura u odnosu na ukupno zahtijevani iznos tužbom od 43.798,53 eura, uspjeh u odnosu na osnov 100% + uspjeh u odnosu na visinu 76%: 2), tako da uspjeh tužitelja u postupku iznosi 88%. Kada se uspjeh tužitelja umanji za uspjeh tuženika od 12%, tada uspjeh tužitelja u postupku iznosi 76%.
48. Tužitelju su priznati troškovi koji se sastoje od sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 24. kolovoza 2022. kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u zahtijevanom iznosu od 500,00 eura, pristup prvom pripremnom ročištu dana 26. listopada 2022. u iznosu od 250,00 eura (tbr. 9. toč. 5), sastav podneska od 20. ožujka 2023., 15. siječnja 2025., za svaki u iznosu od 250,00 eura (tbr. 8. toč. 4), zastupanje na drugom pripremnom ročištu 3. srpnja 2023., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu u iznosu od 1.000,00 eura, zastupanje na raspravi 25. rujna 2025. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 22. siječnja 2024. i 14. veljače 2025. za svaki u zahtijevanom iznosu od 50,00 eura za svaki, zastupanje na ročištu za objavu presude dana 10. studenoga 2025. u iznosu od 100,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 1.112,50 eura, u ukupnom iznosu od 5.562,50 eura, a što prema uspjehu u postupku od 76% iznosi 4.227,50 eura.
Neovisno o uspjehu u postupku, tužitelju su priznati kao opravdani i nužni troškovi, jer je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, troškovi za medicinsko vještačenje u iznosu od 331,81 eura, pa ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 4.559,31 eura.
Tužitelju je na dosuđeni iznos priznata zatezna kamata tekuća od 10. studenoga 2025., kao od dana donošenja presude primjenom odredbe čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20 dalje OZ), po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, a kako je presuđeno pod točkom III. izreke presude.
49. Troškovi postupka odmjereni su prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23)
50. Napominje se da je tuženik na glavnoj raspravi koja je zaključena 25. rujna 2025. zahtijevao da mu se presuda dostavi u Kaznionicu Glina, jer nije u mogućnosti pristupiti na ročište radi objave i uručenja presude, niti istu skinuti sa e-oglasne ploče, jer se nalazi u Kaznionici Glina, a da mu rok za žalbu teče od dana primitka presude, obzirom na dan objave i na dan dostave presude u Kaznionici Glina, pa je s obzirom na te objektivne okolnosti prihvaćen zahtjev tuženika te istom u uputi o pravnom lijeku određeno da teče rok za žalbu od 15 dana od dana primitka ove odluke.
51. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
U Bjelovaru, 10. studenoga 2025.
Sutkinja
Gordana Malvić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude i rješenja, a tuženiku rok za žalbu teče 15 dana od dana dostave ove presude i rješenja.
Naredba
1. Presuda i rješenje objavljeni ročištu dana 10. studenoga 2025. i ovjereni prijepis uručen zamjeniku punomoćnika tužitelja
2. Presudu i rješenje uz popratni dopis s dostavnicom dostavi tuženiku u Kaznionicu Glina
