Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pn-4/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženog Toplice Lipik – Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, OIB: 88202838360, Lipik, Marije Terezije 13, zastupanog po punomoćnici KLE, dipl. iur. radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Mladena Jurića, odvjetnika u Osijeku, i punomoćnice tužene, po objavi 10. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Toplice Lipik – Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, OIB: 88202838360, Lipik, Marije Terezije 13, isplatiti tužitelju KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, iznos od 8.200,00 EUR (slovima: osam tisuća dvjesto eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja:

- na iznos od 6.237,97 eura teče od 1. ožujka 2022.,

- na iznos od 1.962,03 eura teče od 16. svibnja 2022.,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Toplice Lipik – Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, OIB: 88202838360, Lipik, Marije Terezije 13, isplatiti tužitelju KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade imovinske štete, iznos od 960,00 EUR (slovima: devetsto šezdeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Toplice Lipik – Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, OIB: 88202838360, Lipik, Marije Terezije 13, naknaditi tužitelju KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.734,35 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev:

- za zakonsku zateznu kamatu na iznos 6.237,97 eura na ime neimovinske štete od 6. kolovoza 2020. do 28. veljače 2022.,

- za zakonsku zateznu kamatu na iznos 1.962,03 eura na ime neimovinske štete od 6. kolovoza 2020. do 15. svibnja 2025.,

- za iznos od 240,00 eura na ime imovinske štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenoga 2025. pa do isplate,

- za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki III. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. siječnja 2022. navodi da se liječio u bolnici kod tuženika na akutnom stacionarnom rehabilitacijskom liječenju nakon revizije totalne endoproteze desnog koljena zbog recidivirajuće luksacije patele, te da je 20. travnja 2019. oko 9 sati, zadobio ozljedu desne natkoljenice u vidu spiralne suprakondilarne frakture desnog femura, odnosno, prijelom distalnog okrajka desne bedrene kosti. Navedenu ozljedu pretrpio je na način da se prilikom izlaska iz hubbard kade okliznuo na mokroj površini oko hubbard kade i pao na pod. Tužitelj je 20. travnja 2019. u KBC Osijek, radi saniranja navedene ozljede, bio podvrgnut kirurškom operativnom zahvatu, kojom prigodom mu je izvršena osteosinteza femura. Zbog navedene ozljede trpio je bolove i strah, a sama ozljeda je kod tužitelja ostavila i trajne posljedice. Radi saniranja, odnosno, ublažavanja posljedica te ozljede, bio je podvrgnut i rehabilitaciji. Trpio je i strah od ishoda liječenja. Smatra da je tuženik odgovoran za ozljedu koju je pretrpio. Naime, imajući u vidu prirodu oboljenja i zdravstvenog stanja tužitelja zbog kojeg se nalazio u bolnici kod tuženika na akutnom stacionarnom rehabilitacijskom liječenju, tužitelj nije smio biti u rehabilitacijskom postupku sam bez nadzora licenciranog fizioterapeuta, a svakako mu je morala biti pružena asistencija od strane licenciranog fiziterapeuta prilikom izlaska iz hubbard kade, a što u konkretnom slučaju nije bilo učinjeno. Fizioterapeut je prilikom fizioterapeutskog tretmana tužitelja ostavio samog u hubbard kadi te je napustio prostoriju u kojoj se ista nalazila i u nju se uopće više nije vraćao, a tužitelja je uputio da nakon proteka određenog vremena sam izađe iz hubbard kade, što fizioterapeut nije smio učiniti imajući u vidu visinu te kade, sklisku površinu oko kade i zdravstveno stanje u kojem se tužitelj nalazio, radi čega je tužitelj prilikom izlaska iz kade pao i pretrpio opisane ozljede, nego je fizioterapeut morao biti prisutan prilikom izvođenja fizioterapeutskog tretmana i morao je pružiti tužitelju asistenciju prilikom njegovog izlaska iz hubbard kade. Tužitelju je zbog opisanog štetnog događaja prouzročena neimovinska šteta zbog povreda prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa smatra da mu zbog tih povreda pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u minimalnom novčanom iznos od 47.000,00 kn, a uzimajući u obzir intenzitet i dužinu trajanja bolova i straha koje je tužitelj trpio zbog opisanih povreda, kao i uzimajući u obzir da su zbog opisanih povreda kod tužitelja zaostale trajne posljedice na njegovo zdravlje u smislu smanjenja životne aktivnosti, budući je zbog navedene ozljede ostao trajni invalid. Prilikom određivanja visine pravične naknade neimovinske štete potrebno je uzeti u obzir i druge okolnosti koje ulaze u ocjenu visine pravične novčane naknade, a kao što su duga i intenzivna nelagoda koju je tužitelj trpio tijekom liječenja te naknadni brojni rehabilitacijski tretmani kojima se tužitelj morao podvrgnuti, a kako bi sanirao ili barem ublažio štetne posljedice koje su nastale zbog štetnog događaja. Tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege koju je morao imati zbog nastalih štetnih posljedica, a koju su mu pružali članovi obitelji. Smatra da mu po ovoj osnovi pripada naknada imovinske štete u iznosu od 3.000,00 kn. Za opisanu štetu tužitelju je odgovoran tuženik. Budući je šteta nastala zbog liječničke pogreške, tuženik tužitelju za štetu odgovara po načelu presumirane subjektivne odgovornosti. Pritom je za postojanje odgovornosti, prema stavu Ustavnog suda RH, zauzetog u njegovoj Odluci, br. U-III-3002/2005 od 21. studenog 2007., dovoljno postupanje tuženika s običnom nepažnjom, a za što tužitelj smatra kako u konkretnom slučaju nema spora o tome da je u najgorem slučaju po njega, tuženik u konkretnom slučaju postupao minimalno s običnom nepažnjom. U procesu liječenja vrijedi tzv. „standard postupanja“, a tuženik je u konkretnom slučaju nedvojbeno povrijedio barem navedeni „standard postupanja“ budući nije smio uputiti tužitelja da sam, bez asistencije fizioterapeuta, izlazi iz hubbard kade, imajući u vidu visinu te kade, sklisku površinu oko kade i zdravstveno stanje u kojem se tužitelj nalazio pa je onda tuženik u najgorem slučaju odgovoran tužitelju za predmetnu štetu zbog kršenja navedenog „standarda postupanja“. Tužitelj se 6. kolovoza 2020. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, radi postignuća nagodbe, međutim, tuženik nije prihvatio navedeni odštetni zahtjev. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu: "I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, u roku od 15 dana, isplati novčani iznos od 47.000,00 kn / 6.237,97 eura, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 7. kolovoza 2020. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete, za tuđu pomoć i njegu, u roku od 15 dana, isplati novčani iznos od 3.000,00 kn / 398,17 eura, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

1.1. U podnesku od 4. lipnja 2024. tužitelj navodi da su netočni navodi tuženika da je samoinicijativno tražio dozvolu od fizioterapeuta, zaposlenika tuženika koji je vršio fizioterapeutski tretman nad njim, da ostane duže u hubbard kadi, kao i da je tužitelj samoinicijativno izašao iz hubbard kade. Naime, navedeni fizioterapeut je prilikom fizioterapeutskog tretmana tužitelja ostavio samog u hubbard kadi te je napustio prostoriju u kojoj se ista nalazila i u nju se uopće više nije vraćao, a tužitelja je uputio da nakon proteka određenog vremena sam izađe iz hubbard kade. Osim toga, čak da se štetni događaj i odvio na način kako to tvrdi tuženik u svojem odgovoru na tužbu, to tuženika ne bi oslobodilo od odgovornosti za štetu. Fizioterapeut je bio dužan procijeniti tjelesne mogućnosti tužitelja s obzirom na njegovo zdravstveno stanje te rizike od nastanka ozljeda prilikom izlaska tužitelja iz hubbard kade, pritom uzimajući u obzir i sklisku površinu oko kade, zbog čega ni u kojem slučaju nije smio prepustiti tužitelju da sam izlazi iz hubbard kade, odnosno, da on sam odlučuje o svojem izlasku iz iste, nego je nakon završetka tretmana morao pružiti tužitelju asistenciju prilikom njegovog izlaska iz hubbard kade pazeći pritom da ne dođe do ozljede, a ne ostaviti ga u hubbard kadi bez nadzora na duže vrijeme, neovisno o tome na čiju je inicijativu do toga došlo jer, fizioterapeut je taj koji kao stručna i odgovorna osoba odlučuje o načinu i postupku liječenja, odnosno, o načinu i postupku provođenja fizioterapeutskog tretmana, a ne pacijent koji još usto u tom području nema nikakvog stručnog obrazovanja ili znanja pa je kao takva stručna osoba bio dužan prevenirati nastanak ozljede kod tužitelja, a što navedeni fizioterapeut u konkretnom slučaju nije bio učinio, nego je već i prema samom priznanju tuženika, prilikom fizioterapeutskog tretmana, tužitelja ostavio duže vrijeme bez nadzora i pustio ga da on sam izađe iz hubbard kade.

1.2. U podnesku od 16. svibnja 2025. tužitelj ističe da ne stavlja nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Daria Lizatovića, te da je s istim suglasan u cijelosti. Smatra da mu po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz članka 19. ZOO-a pripada pravična naknada u ukupnom iznosu od 8.200,00 EUR dok zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, teku od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 6. kolovoza 2020. pa do isplate. U skladu s predmetnim nalazom i mišljenjem vještaka po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada mu ukupan iznos od 1.200,00 EUR, a obzirom mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 240 sati. Po ovoj osnovi pripada mu pravo na naknadu štete u minimalnom novčanom iznosu od 5,00 EUR po jednom satu pružene tuđe pomoći i njege. Tužitelj ovo smatra rukovodeći se prosječnom satnicom rada najniže plaćene kategorije radnika u Republici Hrvatskoj, tj. NKV radnika. Osim toga, općepoznata je činjenica da se za 1 sat čišćenja i pomaganja u kući plaća daleko veći iznos od zatraženog iznosa od 5,00 EUR po satu, odnosno, plaća se minimalno između 10,00 EUR-15,00 EUR po satu. Zakonske zatezne kamate na ovo potraživanje po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Slijedom navedenog, tužitelj precizira svoj tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi: „I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, isplati novčani iznos od 8.200,00 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 6. kolovoza 2020. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, isplati novčani iznos od 1.200,00 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz plaćanje troškova parničnog postupka. Osporava i visinu i osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ne spori da je tužitelj bio na liječenju kod tužene, ni da je za vrijeme liječenja kod tužene zadobio ozljede pobliže opisane u liječničkoj dokumentaciji. Tužitelj je kod tuženika bio smješten na odjelu za pokretne pacijente odnosno pacijente koji ne trebaju stalni medicinski nadzor. Dana 20. travnja 2019. fizioterapijski postupak podvodne masaže u cijelosti je proveo educirani zaposlenik tuženika. Nakon fizioterapijskog tretmana koji je proveden uz nazočnosti zaposlenika tuženika tužitelj je tražio zaposlenika da još malo ostane u kadi što mu je zaposlenik i dozvolio i pripremao kadu za sljedećeg pacijenta. Kada se vratio da tužitelju asistira kod izlaska iz kade zatekao ga je kako samoinicijativno izlazi iz kade, a u tom momentu je pao i ozlijedio se. Tužitelj je upoznat sa svim postupcima i preporučenim mjerama za vrijeme boravka kod tuženika i za vrijeme provođenja terapija, a posebno je upozoren da u svakom momentu traži pomoć zdravstvenog radnika tuženika. Tužitelj se tijekom liječenja nije pridržavao preporučenih mjera već je samoinicijativno izlazio iz kade bez asistencije zaposlenika tuženika u kom momentu se pokliznuo i ozlijedio. Obzirom se tužitelj kao pacijent nije pridržavao propisanih uputa na što obvezuje i članak 27. Zakona o zdravstvenoj zaštiti tuženik smatra da je za nastalu štetu i štetni događaj odgovoran sam tužitelj i stoga se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Tuženik u podnesku od 21. lipnja 2024. navodi kako nisu točni tužiteljevi navodi o tome da je do ozljede došlo prilikom izlaska iz „hubbard“ kade, jer se podvodna masaža tužitelja ni nije provodila u toj vrsti kade, već u kadi za podvodnu hidromasažu, koja se svojim izgledom, veličinom i namjenom znatno razlikuje od „hubbard“ kade. U „hubbard“ kadama se provodi druga vrsta terapija, odnosno u tim se kadama uopće ne vrši podvodna hidromasaža, kojoj je bio podvrgnut tužitelj. Nije sporno da tužitelj s obzirom na svoje zdravstveno stanje nije mogao ni smio sam izlaziti iz kade u kojoj se provodila masaža, niti je sporno da je tužitelj unatoč svojoj svijesti o tome ipak samostalno izašao iz kade, prilikom čega je pao i pretrpio predmetnu ozljedu. Sporna je odgovornost za taj štetni događaj, koja ovisi isključivo o tome je li tužitelj samostalno iz kade izašao na vlastitu inicijativu ili po uputi djelatnika tuženika. Tužitelj je bio svjestan svog zdravstvenog stanja (dvostruki operativni zahvat na koljenu, postoperativno bol i otežano ispružanje koljena, šepanje desnom nogom, izostanak krajnje ekstenzije desne noge te indeks tjelesne mase od 30,86) i dobro je znao da ne smije i ne može sam izlaziti iz kade. Nije točno da ga je djelatnik tuženika VL uputio da „nakon proteka određenog vremena sam izađe iz kade“. Tužitelj se kao pacijent kod tuženika ni inače nije pridržavao uputa zdravstvenih djelatnika, već se ponašao samovoljno, neoprezno i krajnje neodgovorno. Nisu točni tužiteljevi navodi da je predmetna ozljeda (fraktura natkoljenice) kod tužitelja ostavila trajne posljedice. Naime, u nalazu KBC Osijek od 21. svibnja 2019. (samo mjesec dana nakon pretrpljene ozljede) stoji kako je sam tužitelj naveo da „nema bitnije bolnosti u natkoljenici, već da više tegoba vezuje uz desno koljeno“, koje mu je od ranije bilo ozlijeđeno i radi čije je rehabilitacije bio i upućen na liječenje kod tuženika. U zaključku otpusnog pisma Bizovačkih toplica od 3. siječnja 2022. izričito je navedeno da tužitelj ima urednu pokretljivost u desnom kuku i da hoda bez pomagala, što izravno negira tužiteljevu tvrdnju o tome da su mu zbog predmetne ozljede ostale trajne posljedice. Netočni su navodi tužitelja da je djelatnik tuženika napustio prostoriju u kojoj se pacijent nalazio u kadi, da se u tu prostoriju više nije vraćao i da je tužitelja uputio da „nakon određenog vremena“ sam izađe iz kade. Djelatnik tuženika VL ni u jednom trenutku nije napustio prostoriju u kojoj se nalazio tužitelj, već je samo kroz otvoreni prolaz iste te prostorije otišao iza zida do druge kade, kako bi ju pripremio za sljedećeg pacijenta. Radi se o udaljenosti od 2 do 3 metra i o istoj prostoriji, u kojoj su kade odvojene samo zidom s otvorenim prolazom, koji osigurava privatnost pacijenata. Djelatnik tuženika ni na koji način, a pogotovo ne riječima, nije tužitelja uputio niti ovlastio da sam izađe iz kade, već je tužitelj to učinio potpuno samoinicijativno, krajnje neoprezno i neodgovorno, znajući da se u kadu ulazi i iz kade izlazi samo uz asistenciju ovlaštenog djelatnika. Pad tužitelja se dogodio tek četvrti dan terapijskog liječenja kod tuženika, što znači da je tužitelj tijekom prethodnih dana iz kade izlazio uz pomoć djelatnika i da je u cijelosti bio upoznat s procedurom ulaska i izlaska iz kade, kao što je i bio svjestan svog zdravstvenog stanja.

3. U podnesku od 28. svibnja 2025. tužena je iznijela da se protivi povećanju/ preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 16. svibnja 2025., jer da se u skladu s odredbom članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku tužba može preinačiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

3.1. U situaciji kada je tužitelj nakon vještačenja provedenog u ovoj pravnoj stvari, konačno postavio tužbeni zahtjev u odnosu na visinu, tada, imajući u vidu da se tako preinačeni – povišeni tužbeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju, nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, pa se tuženik takvoj preinaci (neprava preinaka), u smislu odredbe članka 191. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), ne može niti protiviti. Uostalom sud je na raspravnom zapisniku 20. listopada 2025., a u skladu sa odredbom članka 190. stavka 3. ZPP, dopustio preinaku tužbe iz podneska od 16. svibnja 2025. smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao medicinsku dokumentaciju (stranica 5-17, 73-74, 79 spisa), odštetni zahtjev od 31. srpnja 2020. (stranica 21-22 spisa), izvješće o incidentu (stranica 71 spisa), trajno praćenje stanja pacijenta (decursus) (stranica 72 spisa), iskaznicu fizikalne terapije (stranica 75-76 spisa), Suglasnost o prihvaćanju dijagnostičkih/terapijskih postupaka (stranica 77 spisa), plan zdravstvene njege (stranica 78 spisa), otpusno pismo Bizovačkih toplica (stranica 80 spisa), iskaz svjedoka VL (stranica 89-90 spisa), iskaz tužitelja (stranica 90-92 spisa), iskaz svjedokinje OL (stranica 111 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Lizatovića od 26. ožujka 2025. (stranica 120-123 spisa), iskaz vještaka (stranica 142-143 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4.1. Nije provedeno vještačenje po vještaku fizijatru, budući je tužitelj na ročištu 11. studenoga 2024. odustao od izvođenja tog dokaznog prijedloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu za koju tužitelj tvrdi da mu je prouzročena 20. travnja 2019. prilikom izlaska iz hubbard kade kada se okliznuo na mokroj površini oko hubbard kade i pao na pod, za koji nastanak nezgode bi bio odgovoran tuženik.

6. Nesporno je među strankama;

- da je tužitelj bio na liječenju kod tužene,

- da je za vrijeme liječenja kod tužene 20. travnja 2019. zadobio ozljedu prijeloma desne natkoljenice.

7. Sporna je među strankama odgovornost za nastalu štetu, kao i visina zahtjeva.

8. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta, sprečavanje njezina povećanja, izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) – članka 1046. ZOO. Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom, a sukladno članku 1049. ZOO. Odštetnu odgovornost tuženika kao ustanove u zdravstvenoj djelatnosti treba prosuđivati prema načelu krivnje, pri čemu se krivnja odgovorne osobe predmnijeva što znači da je teret dokaza na tuženiku koji treba dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje. Znači da tuženik mora dokazati da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima struke te da do štete nije došlo niti zbog obične nepažnje odgovorne osobe tuženika koja je u konkretnom slučaju provodila terapiju i nadzirala tužitelja, dok tužitelj treba dokazati uzročnu vezu između postupka odgovorne osobe i nastale mu štete te činjenicu da je riječ o postupanju ili propuštanju suprotno pravilima zdravstvene profesije.

9. Radi utvrđenja odgovornosti provedeni su dokazi kao u nastavku.

9.1. Iz odštetnog zahtjeva od 31. srpnja 2020., proizlazi da isti sadržajno odgovara navodima iz ove tužbe, odnosno da je u istom tužitelj predložio tuženiku da mu na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege nadoknadi iznos od 110.000,00 kn / 14.599,51 euro te po osnovu odvjetničkih troškova za sastav odštetnog zahtjeva iznos od 3.125,00 kn / 414,76 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate od 31. srpnja 2020. pa do isplate. Odštetni zahtjev je tuženiku proslijeđen preporučeno poštom 6. kolovoza 2020., a tuženik ga je zaprimio 9. kolovoza 2020., što je vidljivo iz povratnice.

9.2. Uvidom u izvješće o incidentu utvrđeno je da je 20. travnja 2019. u 10:17 došlo do pada tužitelja pri čemu je sam tužitelj iznio da mu je propalo koljeno pri izlasku iz kade, dok je VL, nosač, naveo da je pacijent pao pri izlasku iz kade.

9.3. Uvidom u trajno praćenje stanja pacijenta utvrđeno je da je tužitelj 17. travnja 2019. zaprimljen kod tuženika, da je tada naznačeno da je samostalno pokretan, te da je 20. travnja 2019. pao prilikom izlaska iz kade podvodne masaže jer mu je „propalo koljeno“.

9.4. Uvidom u Suglasnost od 17. travnja 2019. utvrđeno je da ju je potpisao tužitelj i da je potpisom iste prihvatio preporučeni dijagnostički odnosno terapijski postupak, a koji je prema podacima iz iskaznice fizikalne terapije obuhvaćao i podvodnu masažu.

9.5. Uvidom u plan zdravstvene njege utvrđeno je da je djelatnica tuženika OL sa **.**.2019. sačinila bilješku da se pacijent KL ne pridržava preporučenih mjera za sprječavanje pada, hodalicu ostavlja daleko od kreveta, sagiba se unatoč preporuci da zatraži pomoć, pacijent je pao.

9.6. Uvidom u otpusno pismo od 11. listopada 2019. utvrđeno je tužitelj otpušten s liječenja iz Lječilišta Bizovačke toplice gdje se liječio zbog prijeloma desne natkoljenice, do kojeg prijeloma je došlo prilikom boravka u Lipiku, kao i da je navedeno da je tužitelj samostalno pokretan bez pomagala.

9.7. Iz odgovora tuženika na odštetni zahtjev tužitelja od 18. kolovoza 2020. proizlazi da tuženik negira svoju odgovornost u odnosu na štetni događaj vezan za tužitelja, navodi da je 20. travnja 2019. fizioterapijski postupak podvodne masaže u cijelosti proveo educirani zaposlenik tuženika, VL, da pacijent nije ostavljen tijekom fizioterapijskog tretmana nego po isteku istog, isključivo da bi VL pripremio kadu za podvodnu masažu za sljedećeg pacijenta. Vračajući se prema tužitelju kako bi mu asistirao pri izlasku iz kade, zatekao je pacijenta kako samoinicijativno izlazi iz kade, u tom trenutku je pacijent pao nakon čega je izjavio da mu je „propalo koljeno“. Navodi da je pacijent upoznat sa svim postupcima i procedurama i preporučenim mjerama prilikom boravka u ustanovi i prilikom provođenja terapija, a posebno da u svakoj prilici traži pomoć zdravstvenog radnika.

9.8. Iz iskaza svjedoka VL proizlazi da je bio u Specijalnoj bolnici u Lipiku kao medicinski maser 18 godina. Sjeća se da je bila subota i da je pacijent, tužitelj došao po zakazanom terminu na terapiju podvodne masaže. Bio je tamo, pacijenta je zaprimio, pacijent je došao samostalno. To je pacijentu bio već 4. dan terapije, a koji podatak mu je bio poznat iz kartona pacijenta. Terapije koje su odrađivane prethodnih dana nije vodio on, nego netko od njegovih kolega. Nije informirao tog dana pacijenta s načinom i postupkom masaže, pretpostavio je da su ga o tome informirali njegovi kolege prethodnih dana. Kod takvih tretmana je razlika ovisno o pokretljivosti pacijenta, pa ako je pacijent pokretan, tada je njegova (svjedokova) zadaća da se nalazi uz njega prilikom ulaska u kadu, odradi terapiju, i potom pomogne pacijentu prilikom izlaska iz kade. U pravilu pacijent ne bi trebao sam izlaziti iz kade. Kod nepokretnih pacijenata istima pomognu da ustanu, zadignu i nogu da prekorače kadu. Tužitelj je bio pokretan. Tužitelj se presvukao u kabini, a potom je uz njegovo prisustvo ušao u kadu samostalno i to na način da ga ja nije pridržavao prilikom ulaska u kadu. Tretman podvodne masaže traje 15 minuta, i nakon isteka tih 15 minuta on je samoinicijativno rekao tužitelju da može još malo ostati u kadi jer ipak se radi o ljekovitoj vodi. Nakon toga otišao je pripremiti drugu kadu, koja se nalazi u istoj prostoriji ali je od kade koju je koristio tužitelj bila odvojena zidićem. Ta kada koju je otišao pripremiti bila je udaljena od kade u kojoj se nalazio tužitelj otprilike 1,5 metar do 2 metra. Kad je odlazio pripremiti tu drugu kadu nije rekao tužitelju što će raditi, niti mu je rekao da za vrijeme dok ga nema ne smije izlaziti iz kade. Odsutan je bio kojih minutu do dvije, odnosno koliko treba da se iz kade ispusti voda i napuni novom vodom. Za vrijeme dok je radio na ispuštanju vode i punjenju vode u drugoj kadi, nije mogao vidjeti što se zbiva u dijelu prostorije gdje se u kadi nalazio tužitelj, naime radi se o punom zidu i postoji sam prolaz, bez vrata. Samo je čuo da je tužitelj rekao da mu je propalo koljeno. Nakon toga došao je do tužitelja, isti je bio na podu, potom ga je posjeo, odradio dio zaštite na radu, pozvao doktora, i dalje je odrađeno sve po protokolu. Kada u kojoj je provođena podvodna masaža je dimenzija širine 90 cm, dužine 2 metra, visine 90 cm. Kada se nalazi iznad razine tla, na visini od 90 cm. Za ulazak i izlazak iz kade postoje dvije stepenice, te se sa svake strane kade na vrhu kade nalaze rukohvati. Stepenice su sačinjene od željeza i stabilne su ali nisu fiksirane niti u tlo niti u kadu, time da se na stepenicama nalaze podloge koje se ne kližu, a isto tako između kade i kabine za presvlačenje, nalaze se protuklizni tepisi širine 1 metar. Prilikom izlaska iz kade pacijent niti u jednom trenutku ne može imati dodir sa pločicama. Dio oko kade kao i stepenice nisu bile mokre u trenutku kada je zatekao tužitelja da je pao. U pravilu jako je rijetko da su stepenice, odnosno dio oko kade mokri, do toga može doći u slučaju propuštanja kade ili prelijevanja vode iz kade prilikom punjenja. Ni u jednom trenutku nije napustio prostoriju u kojoj se provodi tretman. Pacijent je iz kade izišao samoinicijativno. Da je pacijent – tužitelj izjavio namjeru da planira izaći iz kade, rekao bi mu da se strpi da nešto radi i da će doći svaki tren. Ima završenu školu za masera kupeljara. Podatak o tome što mora odraditi u tretmanu, dostupan mu je iz kartona gdje mu doktor fizijatar navede što sve treba odraditi. Fizioterapeut nije bio involviran u postupak tretmana koji je radio s tužiteljem. Naime, radilo se o njegovoj radnoj suboti, radio je sam i fizioterapeut mu ne treba. Tretman koji propiše fizijatar on direktno provodi, u sam postupak nije involviran fizioterapeut. Iz zdravstvenog kartona tužitelja vidio je da je isti poslan na terapiju zbog operacije koljena i trebalo je provesti masažu donjih ekstremiteta. Obzirom je tužitelj je bio pokretan pacijent tada je prilikom njegovog ulaska u kadu samo nadgledao njegov ulazak u kadu, nije ga pridržavao niti mu pomagao pri ulasku u kadu. U pravilu ako su pacijenti pokretni takva je situacija i kod izlaska, znači samo nadgleda izlazak, pogotovo ukoliko pacijenti kažu da mogu sami izaći iz kade. Da je bio prisutan prilikom tužiteljevog izlaska iz kade to bi značilo da bi samo nadgledao njegov izlazak, stajao pored kade, ne bi mu pomagao pri izlasku. Nakon svakog pacijenta se obriše, dezinficira kada, stepenice i pod. Prilikom izlaska pacijenta iz kade se smoče i stepenice i pod jer je prilikom izlaska pacijent mokar i curi s njegovog kupaćeg i tijela voda.

9.9. Iz iskaza tužitelja KL proizlazi da je u Toplice Lipik došao u srijedu, 17. travnja i taj dan je samo primljen, zaprimljen i smješten. U četvrtak i petak išao je na terapije koje su uključivale bazen, kadu za podvodnu masažu za koju ne zna kako se zove, struju i vježbe rastezanja. U subotu bila je Velika subota, mnogi pacijenti su otišli kući, i on je taj dan trebao odraditi terapiju koja je uključivala bazen i kadu za podvodnu masažu. Kod terapije u kadi za podvodnu masažu došao je u prostoriju, skinuo se, ušao u kadu, masaža je trajala 10-15 minuta, nakon toga izišao je iz kade. Kod tih terapija u kadi svaki dan je u prostoriji bila prisutna druga osoba, time da su u četvrtak i petak bile dvije ženske osobe, ne zna u kojem zvanju, dok je danas saslušani svjedok bio u subotu. Međutim, te osobe iako su bile prisutne u prostoriji nisu bile kraj njega, već na udaljenosti od pola metra, metar, i da je došlo do kakvog problema prilikom ulaska ili izlaska ne bi mu mogli priskočiti u pomoć. Te osobe su bile prisutne u prostoriji u kojoj se nalazi kada u trenutku kada je ulazio, odnosno izlazio iz kade u četvrtak i petak. U subotu je svjedok VL bio prisutan u prostoriji prilikom njegovog ulaska u kadu ali nije bio prisutan prilikom njegovog izlaska iz kade. Samo mu je rečeno da uđe u kadu, iziđe, nikakvih dodatnih uputa u vezi tretmana nije dobio. Nakon tretmana u subotu, svjedok VL mu je rekao da može još ostati brčkati se ili "kiseliti se" u kadi, pri tom je rekao da će on otići pripremiti drugu kadu za idućeg pacijenta, a koja se nalazila iza zida. Naime, radilo se o jednoj prostoriji u kojoj su zidovima bile odvojene kade. Također taj djelatnik mu je rekao da može ostati u kadi koliko hoće da je on svoje završio i da može otići kad hoće. Ostao je još 3 do 4 minute u kadi, ustao, spustio se niz stepenice, prošao dva do tri koraka kroz prostoriju u pravcu gdje se nalazio svjedok VL i tada su mu jednostavno noge izletjele ispod njega, pao je na leđa i prosuo se po prostoriji. Ne može reći da li je dio poda kojim se kretao bio mokar ili nije, ali ono što zna jest da se s njega slijevala i s njegovog kupaćeg voda. Da je u trenutku njegovog pada uz njega bio VL sumnja da bi mu isti mogao pomoći. Krenuo je prema VL po svoj zdravstveni karton, a da je svjedok bio prisutan u prostoriji tada ne bi bilo potrebe za tim kretanjem. Što se tiče samog opisa kade isti odgovara onome što je iznio svjedok. Uslijed zadobivene ozljede bio je hospitaliziran i bio podvrgnut operacijskom zahvatu, u bolnici je bio 12 dana, nakon toga je još 6 mj. odrađivao fizikalne terapije. Što se tiče tuđe pomoći i njege istu su mu pružali supruga i djeca kod kuće jer je mjesec i pol bio na dvije štake, a mjesec i pol na jednoj štaki. Supruga mu je pomagala kod održavanja osobne higijene, tuširanja, pranja. Pomagali su mu kod hranjenja, donosili stvari, oblačenja, kod ustajanja, sjedanja. Na upit punom. tužitelja da pojasni što misli pod: "Da je u trenutku mog pada uz mene bio saslušani svjedok sumnjam da li bi mi isti mogao pomoći.", odgovorio je da mu je pomogao na način da ga je držao za ruku da bi tada mogao spriječiti njegov pad ili ga ublažiti, a da je samo stajao uz njega bez ikakvog pridržavanja tada bi možda, ako bi uspio reagirati, mogao ublažiti taj pad. U četvrtak i petak prisutne sestre nisu rekle da nakon tretmana podvodne masaže može ostati duže u kadi, to mu je rekao samo VL koji je bio prisutan u subotu. Prisutne sestre u četvrtak i petak nisu ga pridržavale prilikom ulaska i izlaska iz kade, isto tako VL ga nije pridržavao prilikom ulaska u kadu u subotu. Njegov pad se nije dogodio prilikom samog izlaska iz kade, naime spustio se niz stepenice na pod i krenuo u pravcu gdje se nalazio svjedok i pao je prilikom kretanju po tom podu. Krenuo je prema svjedoku da mu da karton i da se pozdrave. Svjedok je bio na udaljenosti od nekih 3 do 4 metra od kade u kojoj je obavljao terapiju, međutim, nije mu se obratio usmeno jer je mislio da ga neće čuti tamo gdje se nalazio jer je punio kadu vodom i čuo je šištanje vode. Upravo iz tog razloga je krenuo prema njemu. Nakon pada osjećao je ogromnu bol u desnom koljenu, jaukao je, svjedok mu je pristupio upomoć, podigao ga i u tom trenutku tom svjedoku nije ništa rekao u svezi toga kako je do pada došlo. Koliko se sjeća nikome nije rekao kako je došlo dopada, već samo da su mu noge odletile. Nakon što mu je od strane suda dano na uvid izvješće o incidentu, odnosno dio gdje stoji "Propalo mi koljeno pri izlasku iz kade.", odgovorio je da tako nešto nije nikada izjavio. Ne bi odbio pomoć prilikom ulaska i izlaska iz kade, naime, 5 godina je hodao po terapijama u Bizovačkim toplicama i nikada nije odbio pomoć bilo fizioterapeuta bilo sestara. Uvijek je prihvaćao sve što mu se nudilo, pri tome misli na svaki vid pomoći. Nakon što mu je od strane suda pročitana bilješka iz plana zdravstvene njege (str. 78 spisa) da se ne pridržava preporučenih mjera, odgovorio je da to nije točno, a pogotovo da u vrijeme u kojem je bio smješten kod tuženika nije imao hodalicu, nitko mu ju nije niti dao, niti je ista bila smještena u mojoj sobi. Da mu je netko preporučio da hoda uz pomoć hodalice, tada bi sasvim sigurno po tome postupio jer smatra da oni znaju što je za njega dobro. U periodu od srijede do subotu je u njegovu sobu samo jednom došla medicinska sestra, koja je njega i mog cimera pitala kako su, jel im što treba, ništa drugo koliko se sjeća.

9.10. Iz iskaza svjedokinje OL proizlazi da je cijeli radni vijek radila kod tuženika, da je po struci medicinska sestra, posljednjih 20 godina radila je kao glavna sestra Odsjeka Odjel 5 Fontana. Tužitelja poznaje, vidjela ga je prvi dan došao na odjel, tada ga je zaprimila i pripremila za doktoricu. Tzv. priprema to znači da ga je pozvala kod sebe u ambulantu, obavila je s njime razgovor i dobivene podatke unijela u sestrinsku dokumentaciju. Pitala ga je da li je samostalan u svlačenju, oblačenju, obavljanju osobne higijene, da li dobro čuje, što jede, da li koristi hodalicu. Izmjerila mu je tlak, on joj je dao popis lijekova koje pije. Nakon toga, istog dana tužitelj je pregledan od strane doktorice a potom ga je otpratila na šalter gdje je dobio raspored za terapije. Rekla mu je i da u vremenu od 7 do 15 sati nema sestre na odjela pa u slučaju da mu što treba da se javi dežurnoj sestri uz pojašnjenje na koji način može doći do dežurne sestre. Jednako tako uputila ga je da ukoliko mu bilo što treba u svezi fizikalnih terapija ili mu nešto ne paše da se također javi sestri na odjelu. Odvela ga je u njegovu sobu i uputila ga u sve tehničke stvari koje se tiču rasporeda soba, restorana i slično. Napomenula mu je da bude posebno oprezan kod terapija vodom odnosno kod bazena i kada jer uvijek su površine na mjestu izlaza iz kada, odnosno bazena vlažne jer se sa pacijenata koji izlaze iz bazena ili kada slijeva voda niz mokro tijelo, pa zato treba imati i adekvatnu obuću za izlazak iz istih. Zna da je u bazenu uvijek bio prisutan fizioterapeut koji je vježbao grupno s pacijentima s određenim dijagnozama, to zna jer je znala prolaziti pored bazena. Što se tiče rasporeda na kadama ne zna na koji način se fizioterapija odvijala, ne zna da li je bila potrebna nazočnost djelatnika fizijatra. Nakon zaprimanja tužitelja više nije bila u kontaktu s tužiteljem, tužitelj je zaprimljen koliko se sjeća u srijedu, a do incidenta je došlo u subotu. Nakon srijede idućeg dana više nije bila u kontaktu s tužiteljem. Nakon što joj je od strane suda dan na uvid plan zdravstvene njege koji prileži na str. 78 spisa odgovorila je da je taj plan sačinila onog dana kada je tužitelj zaprimljen kod tuženika. Potvrđuje da je sačinila i zabilješku u koloni Evaluacija. Tu zabilješku sačinila je idućeg dana nakon incidentnog događaja odnosno stradavanja tužitelja. Naime, na stolu ju je dočekao incidentni list u kojem je stajalo da je tužitelj pao na kadi i da mu je propalo koljeno i temeljem toga je, a obzirom na ponuđene joj opcije u sustavu, navela da se pacijent nije pridržavao preporučenih mjera za sprječavanje pada, da je hodalicu ostavljao daleko od kreveta, da se sagibao unatoč preporuci da traži pomoć, iako nije svjedočila situacijama koje bi stvarno potvrđivale da se tužitelj nije pridržavao preporučenih mjera, tj. da se pacijent nije pridržavao preporučenih mjera za sprječavanje pada, da je hodalicu ostavljao daleko od kreveta, da se sagibao unatoč preporuci da traži pomoć. Obzirom da je u incidentnom listu pisalo da je pacijent pao pretpostavila je da se radilo o ponašanju pacijenta koje je imala u ponudi u programu. Sama nije nazočila padu tužitelja i ne zna što je dovelo do njegovog pada.

9.11. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužitelj od 17. travnja 2019. do 20. travnja 2019. kao pacijent bio na rehabilitaciji kod tuženika, kao i da je u to vrijeme obavljao različite rehabilitacijske tretmane. Nadalje je utvrđeno, da je 20. travnja 2019. trebao obaviti tretman masaže u masažnoj kadi, da je taj tretman vodio VL, djelatnik tuženika, koji je bio prisutan prilikom njegovog ulaska u kadu, time da ga nije pridržavao već je stajao kraj njega prilikom ulaska u kadu, da je tretman trajao 15-tak minuta. Međutim, spornog dana, nakon isteka tih 15-tak minuta djelatnik tuženika GL, je samoinicijativno rekao tužitelju da može još malo ostati u kadi, a nakon čega je on otišao pripremiti drugu kadu, koja se nalazi u istoj prostoriji ali je od kade koju je koristio tužitelj bila odvojena zidićem tako da djelatnik tuženika nije moga vidjeti što se zbiva u prostoriji gdje se u kadi nalazio tužitelj.

9.11.1. Iskazi tužitelja i svjedoka VL su proturječni u dijelu gdje svjedok navodi da kad je odlazio pripremiti tu drugu kadu nije rekao tužitelju što će raditi, niti mu je rekao da za vrijeme dok ga nema ne smije izlaziti iz kade, dok je tužitelj iznio da mu je svjedok rekao da može ostati u kadi koliko hoće da je on svoje završio i da može otići kad hoće. Cijeneći izvedene iskaze ovaj sud poklanja vjeru tužitelju u dijelu gdje iskazuje da mu je rečeno da ostane u kadi i da otiđe kad hoće, jer nije logično i životno da bi tužitelj znajući svoje zdravstveno stanje izišao iz kade i šepajući, po mokrom i klizavom podu, bez nadzora djelatnika tuženika, krenuo prema djelatniku tuženika, to tim više jer je tužitelj iskazao da se, obzirom na brojne tretmane koje obavlja, uvijek pridržavao svega što mu se kaže, jer smatra da je to za njegovo dobro. Naime, evidentno je da kraj činjenice da djelatnik tuženika nije dao tužitelju do znanja da ne smije izlaziti bez njegova nadzora, odnosno da tužitelj nije mogao znati do kada će se djelatnik tuženika zadržati u sobi do, niti kada će se vratiti odnosno hoće li se vratiti do njega da mu pomogne izići iz kade, sam je izišao iz kade i krenuo prema djelatniku tužitelja po svoj karton. Tužitelj nije mogao znati hoće li se djelatnik tuženika vratiti do njega, jer ga je djelatnik tuženika ostavio samoga u kadi, a što se nije događalo dan, odnosno dva dana ranije kada su drugi djelatnici tuženika vodili terapiju masažom i koji su cijelo vrijeme trajanja terapije bili prisutni u sobi u kojoj se nalazio tužitelj. Djelatnik tuženika nije smio dovesti tužitelja u situaciju da on odlučuje hoće li ili neće izići sam iz kade.

9.11.2. Nadalje, djelatnik tuženika je morao znati da ne smije ostaviti tužitelja bez nadzora, jer kad je djelatnik tuženika otišao pripremiti drugu kadu, on nije imao nikakav nadzor nad tužiteljem, nije mogao vidjeti kadu u kojoj se nalazi tužitelj i nije nikako mogao pravovremeno odreagirati u slučaju da bi tužitelj pokušao izići iz kade ili prostorije. Pri tome ne može se tuženik pravdati da je tužitelj već izišao iz kade i da je krećući se u smjeru svjedoka pao na pod, a da se radi o radnji tužitelja koja nije bila potrebna. Naime, prema stavu ovoga suda, a uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj otežano hodao zbog problema sa desnom nogom, da je djelatnik tuženika to znao jer mu je bila dostupna medicinska dokumentacija tužitelja, da se radilo o terapiji masaže vodom, da je prilikom izlaska tužitelja iz kade pod ispod njega bio mokar i klizav, obzirom na cijeđenje vode s odjeće i tijela, djelatnik tuženika je morao tijekom cijelog postupka terapije, sve do izlaska tužitelja iz prostorije u kojoj se terapija odvijala, biti uz tužitelja kako bi onemogućio pad istog bilo u kadi, bilo prilikom ulaska ili izlaska iz kade, bilo tijekom napuštanja prostorije u kojoj se kada nalazila. Prema tome ovaj sud utvrđuje da tuženik nije poduzeo sve mjere nadzora u odnosu na pacijenta i da djelatnik tuženika nije vodio brigu o tužitelju, već je otišao u drugu prostoriju, ostavljajući tužitelja bez nadzora, jer da je djelatnik tuženika bio uz tužitelja u vrijeme pada tada ne bi nastala predmeta šteta. Pri tome nije odlučujuć navod tužitelja da je teško da bi mu djelatnik tuženika uspio pomoći jer da se sve odvilo jako brzo, budući je to samo njegova subjektivna ocjena. Naime, upravo i postoje djelatnici tuženika koji moraju biti uz pacijente kako bi spriječili situacije da pacijent padne.

9.12. Nadalje tuženik nije ničim dokazao da je tužitelj propisno upozoren na sam tretman, odnosno na način postupanja tijekom terapije. Naime, iako je tužitelj prema podacima iz iskaznice fizikalne terapije taj dan treći put bio na masaži, djelatnik tuženika koji je taj dan provodio terapiju s njim, nije tužitelja upoznao sa procedurom tretmanom, jer je pretpostavio da je tužitelj upoznat s istom, pa ovaj sud ne nalazi dokazanim da je tužitelj uistinu upoznat u svezi sa samim tokom i postupcima liječenja i zahtijevanim ponašanjem koje se očekuje od njega. Iz Suglasnosti koju je propisao vidljivo je da daje pristanak na preporučeni dijagnostički odnosno terapijski postupka, ali nije vidljivo da je upoznat sa samim tijekom tih postupaka.

9.13. Dakle, u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika zbog propusta u nadzoru pacijenta, koji je zbog tog propusta u nadzoru izišao iz kade i pao na pod koji je bio mokar, a time i klizav, obzirom se s istog cijedila voda. Tuženik nije poduzeo sve mjere koje su očekivane prema pacijentu i kako se u tom trenutku opravdano očekivane, jer je za očekivati, po redovnom tijeku stvari da bi tužitelj bio „pod okom“ djelatnika tuženika bio spriječen da izađe iz kade, odnosno da krene u smjeru gdje se nalazi djelatnik tuženika i pri čemu je pao i pretrpio prijelom noge, i to desne noge koja je bilo ozlijeđena. Naime, evidentno je da je djelatnik tuženika bio dužan voditi računa da se tužitelj na siguran način izađe iz kade, odnosno da na siguran način izađe iz prostorije u kojoj se provodila masaža.

9.14. Nadalje, čak i da se radi o objektivnoj odgovornosti tužene, zbog pada pacijenata na klizavom podu, ovaj sud utvrđuje da niti u tom slučaju tuženik nije dokazao da su poduzete sve mjere zaštite, odnosno da je na mjestu gdje je tužitelj pao bila osigurana odgovarajuća protuklizna zaštita, odnosno da je eventualno tužitelj pao iz razloga koji se mogu pripisati samo njemu.

9.15. Iako je tuženik tijekom postupka iznio da se predmetna šteta može pripisati tužitelju jer da se isti tijekom liječenja ponašao samovoljno, neoprezno i krajnje neodgovorno, on tu okolnost nije dokazao. Naime, svjedokinja OL je navela da ona nije vidjela pad tužitelja i da ne zna kako je do istog došli, kao i da nije svjedočila situacijama koje bi stvarno potvrđivale da se tužitelj nije pridržavao preporučenih mjera, a da je u Plan zdravstvene njege unijela podatke da se pacijent nije pridržavao preporučenih mjera za sprječavanje pada, da je hodalicu ostavljao daleko od kreveta, da se sagibao unatoč preporuci da traži pomoć, tj. da se pacijent nije pridržavao preporučenih mjera za sprječavanje pada, iz razloga što su joj ponuđene te opcije, a ne jer se tužitelj stvarno tako ponašao.

10. Radi utvrđenja osnove i visine neimovinske i imovinske štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Dariu Lizatoviću iz Osijeka iz čijeg nalaza i mišljenja od 26. ožujka 2025. proizlazi da je tužitelj 20. travnja 2019. na rehabilitaciji kod tuženika pao i slomio desnu natkoljenicu. Tužitelj je nakon predmetne nezgode imao stalne bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana kao posljedicu prijeloma desne natkoljenične kosti i dva učinjena operacijska zahvata (20. travnja 2019. i 20. siječnja 2022.). Bolove srednjeg intenziteta trpio je 30 dana zbog operacijskih zahvata, previjanja rana, vađenja konaca, cijeljenja rana i prijeloma. istih razloga. Kontinuirane bolove lakog intenziteta i nelagode imalo je u trajanju od 60 dana zbog cijeljenja prijeloma i opterećenja operirane noge. Povremene bolove lakog intenziteta i nelagode trpio je tijekom razdoblja 3 mjeseca po 3 do 4 sata dnevno, uglavnom zbog provođenja vježbi tijekom fizikalne terapije i rehabilitacije, te opterećenja nedavno sraslih prijeloma. Povremene bolove će imati i u budućnosti. Primaran strah jakog intenziteta uvjetovan neposrednom opasnošću po život i tjelesni integritet za vrijeme samog događaja bio je u trajanju od nekoliko minuta. Sekundaran strah postojao je kod tužitelja kao jak osjećaj straha neposredno nakon nezgode i zbog operacijskih zahvata, u trajanju od 2 dana. Strah srednjeg intenziteta postojao je kao zabrinutosti zbog mogućih posljedica ozljeda u trajanju od 20 dana. Strah slabijeg intenziteta kao osjećaj zabrinutosti zbog konačnog ishoda liječenja trajao je 40 dana. Pretrpljeni strah nije kod tužitelja ostavio trajne posljedice. Pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti 5%. Zadobivena ozljeda kod tužitelja dovela je do lakog smanjenja funkcionalne sposobnosti, smanjenja radne sposobnosti i zahtijeva pojačane napore radi obavljanja svih potrebnih aktivnosti kao i prije ozljede. Nakon prijeloma završnog dijela desne natkoljenične kosti i učinjenih operacijskih zahvata (20. travnja 2019. i 20. siječnja 2022.) ostali su ožiljci i adhezije između kosti, mišića, ligamenata i zglobne čahure koljenskog zgloba koji uzrokuju smanjenju pokretljivost navedenog zgloba u lakom stupnju. Tužitelj je imao više operacijskih zahvata u području desnog koljena prije i poslije predmetne nezgode koji su uz navedene operacije utjecali na konačni klinički status i mobilnost desnog koljena. Liječenje povezano s predmetnom nezgodom završeno je u veljači 2022. godine. Ostali operacijski zahvati učinjeni su zbog komplikacija ranije ugrađene totalne endoproteze desnog koljena i nisu posljedica predmetne nezgode. Prvi operacijski zahvat ugradnje totalne endoproteze desnog koljena zbog uznapredovale gonartroze tužitelj je imao 22. svibnja 2017. Nezgoda je uzrokovala naruženost srednjeg stupnja ponekad uočljivu trećima zbog udubljenog ožiljka dužine 24 cm s lateralne stran desnog koljena i distalnog dijela d. natkoljenice.

Tužitelju je bila potrebna djelomična tuđa pomoć i njega druge osobe radi održavanja osobne higijene, oblačenja, pripreme obroka, nabavke osnovnih potrepština i odvoženja na kontrolne preglede kroz 30 dana u trajanju 4 sata i 60 dana u trajanju od 2 sata dnevno.

10.1. U podnesku od 16. svibnja 2025. tužitelj je iznio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Lizatovića od 26. ožujka 2025., te je s istim suglasan u cijelosti.

10.2. Na ročištu 20. listopada 2025. sudski vještak Dario Lizatović je iskazao da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja od 26. ožujka 2025. U svom mišljenju uzeo je u obzir posljedice i operacijske zahvate koje su neposredno povezane s predmetnim događajem dok je tužitelj imao operacijske zahvate na desnom koljenu i prije i poslije izdvojenih operacijskih zahvata, a koji su bili posljedica njegove uznapredovale gonartroze odnosno uznapredovalih degenerativnih promjena desnog koljena koje je imao od ranije. Tužitelj je primarno obavio operaciju ugradnje totalne endoproteze desnog koljena kako bi se smanjili bolovi i povećala pokretljivost desnog koljena, a za vrijeme rehabilitacije nakon navedene operacije je došlo do predmetne nezgode zbog koje je morao obaviti dva operacijska zahvata. Koliko je tužitelj bio samostalno pokretan i stabilan prilikom dolaska u Specijalnu bolnicu Lipik a neposredno prije predmetnog događaja odgovara da s obzirom na klinički nalaz prilikom prijema na rehabilitaciju u kojem se navodi hod bez pomagala, šepajući desnom nogom, izostaje krajnja ekstenzija desne noge, tužitelj se samostalno kretao uz lagano šepanje što znači da je bio pokretan bez tuđe pomoći, a šepanje na desnu nogu je svakako u manjoj mjeri uzrokovalo manju nestabilnost i određenu neravnotežu prilikom hoda. Sve navedeno je moglo doprinijeti da bi neko lagano poskliznuće ili izbacivanje iz ravnoteže uzrokovalo njegov pad u kojem se mogla desiti ozljeda desnog koljena. Međutim, naglasio je kako ne zna konkretnu situaciju prilikom nastanka ozljede ne mogu se sa sigurnošću očitovati točno u kojoj mjeri je njegovo otežano kretanje doprinijelo njegovom padu u kojoj je zadobio ozljedu koja je predmet tužbe.

10.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Lizatovića, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije. Uostalom niti tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 26. ožujka 2025., odnosno na iskaz istog s ročišta 20. listopada 2025. Pri tom je ovaj sud kod određivanja visine pravične novčane naknade neimovinske štete imao u vidu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naime na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%, a koja izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Pri tome ovaj sud napominje da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

10.4. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a u slučaju povrede osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10.5. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo odnosno fizičke boli, strah i naruženost, smanjenje životne aktivnosti, budući su isti, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

10.6. Uzevši u obzir intenzitet fizičkih bolova, njihovo trajanje i jačinu, kao i činjenicu da je tužitelj tijekom liječenja trpio nelagodnosti u vidu dva operacijska zahvata, bolničkog liječenja, da je hodao na štakama, da je posjećivao ambulante radi pregleda i kontrola, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdavaju pravičnu novčanu

10.7. Uzevši u obzir intenzitet straha (primarni i sekundarni), njegovo trajanje i jačinu, kao i okolnost da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja pretrpio primarni strah jakog intenziteta uvjetovan neposrednom opasnošću po tjelesni integritet koji je trajao nekoliko minuta, da je sekundaran strah jakog intenziteta zbog proživljenog traumatskog iskustva trajao dva dana, da je strah srednjeg intenziteta postojao zbog zabrinutosti za moguće posljedica ozljede u trajanju 20 dana, dok je strah slabijeg intenziteta kao osjećaj zabrinutosti za konačni ishod liječenja i mogućnosti oporavka trajao 40 dana, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdava pravičnu novčanu naknadu.

10.8. Štetni događaj je rezultirao umanjenjem životne aktivnosti tužitelja za 5%, zadobivena ozljeda kod tužitelja dovela je lakog smanjenja funkcionalne sposobnosti, smanjenja radne sposobnosti i zahtijeva pojačane napore radi obavljanja svih potrebnih aktivnosti kao i prije ozljede. Nakon prijeloma završnog dijela desne natkoljenične kosti i učinjenih operacijskih zahvata (20. travnja 2019. i 20. siječnja 2022.) ostali su ožiljci i adhezije između kosti, mišića, ligamenata i zglobne čahure koljenskog zgloba koji uzrokuju smanjenju pokretljivost navedenog zgloba u lakom stupnju, pa ovaj sud ocjenjuje da mu na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada.

10.9. Štetni događaj je uzrokovao naruženost srednjeg stupnja ponekad uočljivu trećima zbog udubljenog ožiljka dužine 24 cm s lateralne stran desnog koljena i distalnog dijela d. natkoljenice, pa obzirom se radi o osobi starije životne dobi, da se ožiljak nalazi na nozi, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdava pravičnu novčanu naknadu.

10.10.

Slijedom navedenog prema iznesenim kriterijima sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u ukupnom iznosu 8.200,00 eura, pa je za taj iznos valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

10.11.

Odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadom tuđe pomoći i njege ovaj sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je tužitelju bila potrebna djelomična tuđa pomoć i njega druge osobe radi održavanja osobne higijene, oblačenja, pripreme obroka, nabavke osnovnih potrepština i odvoženja na kontrolne preglede kroz 30 dana u trajanju 4 sata i 60 dana u trajanju od 2 sata dnevno. Tužitelj je pak iskazao da su mu tuđu pomoć i njegu pružali supruga i djeca kod kuće jer je mjesec i pol bio na dvije štake, a mjesec i pol na jednoj štaki. Supruga mu je pomagala kod održavanja osobne higijene, tuširanja, pranja. Pomagali su mu kod hranjenja, donosili stvari, oblačenja, kod ustajanja, sjedanja.

10.11.1. Dakle, tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u ukupnom opsegu od 240 sati i to za obavljanje osobne higijene, kuhanja, pospremanja, odvoženja na kontrole, fizikalne terapije. Obzirom na opseg utvrđene potrebe za tuđom pomoći i njegom sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na imovinsku štetu, sve sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Ovaj sud je uzeo cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 4,00 eura/sat, koji iznos je i uobičajen i primjeren za pružanje tuđe nestručne pomoći i njege. Stoga je tužitelju na ime tuđe njege i pomoći dosuđen ukupan iznos od 920,00 eura.

10.11.2. Pri tome valja napomenuti da je tužitelj u podnesku od 16. svibnja 2025. zahtijevao za tuđu pomoć i njegu za svaki sat zahtijevao 5,00 eura, međutim kako nije dokazao da bi imao trošak s tog naslova u većem iznosu od 4,00 eura odnosno u iznosu od 5,00 eura, to je s viškom zahtjeva povrh dosuđenog istoga valjalo odbiti.

11. Temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je neimovinska šteta nastupila završetkom liječenja tužitelja kada se mogu utvrditi konačne i trajne posljedice, a to je bilo u veljači 2022. godine, to tužitelj nema pravo na zakonsku zateznu kamatu počev od podnošenja odštetnog zahtjeva, već od završetka liječenja, dakle od 1. ožujka 2022. i to samo na iznos od 6.237,97 eura, koji je prvotno utužio u tužbi. Međutim, u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete, pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata ostvaruje se u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev postavljen, dakle kako je podneskom od 16. svibnja 2025. tužitelj povisio tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete sa 6.237,97 eura na 8.200,00 eur, to na povišeni iznos tužbenog zahtjeva u iznosu 1.962,03 eura zakonska zatezna kamata tužitelju pripada počev od 16. svibnja 2025. kada je povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev postavljen, dok je s ostatkom zahtjeva na ime zakonske zatezne kamate odbijen. Na dosuđeni iznos na ime imovinske štete dosuđena mu je zakonska zatezna kamata počevši od 10. studenoga 2025., kao dana presuđenja.

11.1. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

12. Odluka o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a, prema koje sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom potraživanja, dok ju pogledu visinu nije uspio u razmjeno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (uspio sa 9.160,00 eura, nije uspio sa 240,00 eura ), a u odnosu na koji tuženiku nisu nastali posebni troškovi. Visina parničnih troškova tužitelju određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva u iznosu 200,00 eura,

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 4. lipnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 12. lipnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 2. Tarife),

- zastupanje na ročištu 30. kolovoza 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 3. listopada 2024. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 11. studenoga 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 16. svibnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 20. listopada 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 10. studenoga 2025. u iznosu 100,00 eura

(Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 1.750,00 eura, kojem iznosu valja pridodati PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 2.187,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu 56,40 eura, trošak pristojbe za presudu u iznosu 140,45 eura i trošak predujma za vještačenje u iznosu 350,00 eura. Dakle, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu 2.734,35 eura, na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a od dana presuđenja pa do isplate.

12.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 30. listopada 2024., budući u isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, naime u istom tužitelj smo analizira dokaze koji su do tada u postupku izvedeni. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 26. studenoga 2024., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, jer istim obavještava sud o plaćenom predujmu. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 29. rujna 2025., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, naime istim se tužitelj samo očituje o navodima tuženika iz podneska od 28. svibnja 2025., na koji se isti protivi preinaci tužbe, time da su nije niti pozvao tužitelja dopisom da se očituje na isti.

13. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 10. studenoga 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. u Zagrebu

2. Toplice Lipik – Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Lipik, Marije Terezije 13