Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-241/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Predragu Jovaniću, u pravnoj stvari tužitelja ČK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krunoslav Markovinović i Matko Pavičić u Bjelovaru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-1423/2019-32 od 24. siječnja 2022. i rješenje istog suda poslovni broj: P-1423/2019-35 od 26. siječnja 2022. poslovni broj: P-1423/2019-35 od 26. siječnja 2022., 10. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-1423/2019-32 od 24. siječnja 2022. u pobijanim točkama I. i III. te se predmet, u tim dijelovima, vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uvažava se žalba tuženice, ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-1423/2019-35 od 26. siječnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
"I. Nalaže se Zagrebačkoj banci d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju ČK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], plati novčani iznos od 7.188,30 kuna (slovima: sedamtisućastoosamdesetosam kuna i trideset lipa), sa zateznom kamatom na iznos dijela glavnog potraživanja i to:
- na iznos od 82,59 kn od 07. srpnja 2010. godine,
- na iznos od 78,01 kn od 07. kolovoza 2010. godine,
- na iznos od 83,04 kn od 07. rujna 2010. godine,
- na iznos od 85,13 kn od 07. listopada 2010. godine,
- na iznos od 86,57 kn od 09. studenog 2010. godine,
- na iznos od 85,96 kn od 07. prosinca 2010. godine,
- na iznos od 85,28 kn od 08. siječnja 2011. godine,
- na iznos od 140,52 kn od 08. veljače 2011. godine,
- na iznos od 135,95 kn od 08. ožujka 2011. godine,
- na iznos od 126,65 kn od 07. travnja 2011. godine,
- na iznos od 145,34 kn od 07. svibnja 2011. godine,
- na iznos od 189,56 kn od 07. lipnja 2011. godine,
- na iznos od 180,66 kn od 07. srpnja 2011. godine,
- na iznos od 188,15 kn od 09. kolovoza 2011. godine,
- na iznos od 189,82 kn od 07. rujna 2011. godine,
- na iznos od 189,76 kn od 07. listopada 2011. godine,
- na iznos od 192,21 kn od 08. studenog 2011. godine,
- na iznos od 183,46 kn od 07. prosinca 2011. godine,
- na iznos od 198,52 kn od 10. siječnja 2012. godine,
- na iznos od 199,58 kn od 07. veljače 2012. godine,
- na iznos od 201,11 kn od 07. ožujka 2012. godine,
- na iznos od 202,77 kn od 07. travnja 2012. godine,
- na iznos od 204,19 kn od 08. svibnja 2012. godine,
- na iznos od 205,50 kn od 07. lipnja 2012. godine,
- na iznos od 204,34 kn od 07. srpnja 2012. godine,
- na iznos od 207,82 kn od 07. kolovoza 2012. godine,
- na iznos od 202,35 kn od 07. rujna 2012. godine,
- na iznos od 194,71 kn od 10. listopada 2012. godine,
- na iznos od 204,03 kn od 07. studenog 2012. godine,
- na iznos od 199,16 kn od 07. prosinca 2012. godine,
- na iznos od 206,59 kn od 08. siječnja 2013. godine,
- na iznos od 194,72 kn od 07. veljače 2013. godine,
- na iznos od 197,99 kn od 07. ožujka 2013. godine,
- na iznos od 207,01 kn od 09. travnja 2013. godine,
- na iznos od 199,45 kn od 07. svibnja 2013. godine,
- na iznos od 184,35 kn od 07. lipnja 2013. godine,
- na iznos od 181,43 kn od 09. srpnja 2013. godine,
- na iznos od 182,20 kn od 07. kolovoza 2013. godine,
- na iznos od 188,44 kn od 07. rujna 2013. godine,
tekućom do 30. lipnja 2011. godine, po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine, do 31. srpnja 2015. godine, po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine, do 31. prosinca 2015. godine, po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine, do 30. lipnja 2016. godine, po kamatnoj stopi od 8,05 % godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine, do 31. prosinca 2016. godine, po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja2017. godine, do 31. prosinca 2017. godine, po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine, do 30. lipnja 2018. godine, po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine, do 31. prosinca 2018. godine, po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine, do isplate po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan dio sporednog tužbenog zahtjeva tužitelja istaknut u vezi isplate zatezne kamate na svote preko dosuđenih iznosa u točci I. izreke ove presude u ukupnoj svoti od 6.614,92 kn do zatražene svote od 7.188,30 kn ukupno, odnosno u vezi isplate zatezne kamate na ukupan iznos od 573,38 kn.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.693,75 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 24. siječnja 2022. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana."
2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 468,75 kn."
3. Protiv točaka I. i III. presude žalbu je podnijela tuženica i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP-a). Tuženica je, istovremeno sa žalbom protiv prvostupanjske presude, podnijela i žalbu protiv prvostupanjskog rješenja zbog istih žalbenih razloga zbog kojih pobija i prvostupanjsku presudu. Predlaže preinačenje pobijanih odluka odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i obvezivanjem tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženici ili, podredno, ukidanje tih odluka i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali drugom sucu. Traži troškove za sastavljanje žalbe i za sudsku pristojbu na žalbu.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. U pravu je žaliteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) time što je izreka presude proturječna stanju spisa, a donesena odluka nema jasnih i određenih razloga o odlučnim činjenicama. Stoga se pobijana odluka ne može ispitati.
7. Kao što to ukazuje žaliteljica, prvostupanjski sud je, pod točkom I. presude, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 7.188,30 ondašnjih kuna navodeći da je "nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti" (točka 69. obrazloženja presude iako se dosuđeni iznos ne podudara niti s jednim iznosom koje vještak navodi u svojem nalazu i mišljenju od 26. svibnja 2021. (stranice 135-137 spisa). Vještak navodi iznose od 2.107,02, kn 7.577,72 kn i 7.089,95 kn. Osim toga, u pravu je tuženica kada u žalbi ukazuje na to da je zbroj pojedinačnih novčanih iznosa od 6.614,92 ondašnjih kuna, a ne dosuđeni iznos.
8. Također pravilno ukazuje žaliteljica da je prvostupanjski sud počinio tzv. "relativno bitnu" povredu odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. u vezi sa člankom 220. stavak 2. ZPP-a) time što je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, na ročištu za glavnu raspravu 18. rujna 2020. (stranice 122-124 spisa) iako je tužitelj svojim podneskom od 3. kolovoza 2020. (stranice 98 i 99 spisa) izrijekom naveo da se: "bilo kakvo daljnje izvođenje dokaza u ovom postupku, osim dokaza provođenjem vještačenja i eventualnog rješavanja po prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka, ukazuje kao nepotrebno" a do kraja prvostupanjskog postupka tužitelj je postupao u skladu s naprijed navedenim i nije imao drugih dokaznih prijedloga.
9. Dakle, izvodeći dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, a bez odgovarajućeg dokaznog prijedloga u tome smislu, prvostupanjski sud je postupio protivno odredbama članka 219. stavak 1. i 220. stavak 2. ZPP-a kojima je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Za takvo postupanje prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao razloge.
10. Pravilno je postupio prvostupanjski sud odbivši tuženičin prigovor zastare a pravno stajalište prvostupanjskog suda je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH-a od 31. siječnja 2022. (broj: Su-IV-33/2022-2).
11. Također je pravilno zaključivanje i obrazlaganje prvostupanjskog suda o tome da tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine" broj: 96/03 jer tuženica nije dokazala svoje protivne tvrdnje o tome, što je bila dužna učiniti na temelju pravila o teretu dokazivanja (članak 219. stavak 1. i 221.a ZPP-a).
11.1. Kao što to navodi prvostupanjski sud, on je u ovom postupku vezan odlukom donesenom u kolektivnom sporu, a nije odlučna činjenica to što tužitelj nije bio stranka u tome postupku već da je odlučno to što je u odnosu na tuženicu donesena odluka u tome sporu (članak 502.c ZPP-a).
12. Odredbom članka 502.c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakoni zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Glede tzv. „negativnih razlika“ za ukazati je na pravno stajalište VSRH-a iz odluke broj: Rev-881/2024-2 od 4. lipnja 2024. da se o njima treba odlučivati samo u slučaju kada glede „negativnih razlika“ tuženik istakne prigovor radi prijeboja ili podnese protutužbu.
14. Međutim, pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda iz kojega slijedi da odluka u sporovima ove vrste (pojedinačni postupci koji slijede nakon donošenja odluke u kolektivnom sporu) može uvijek i jedino biti utemeljena na odluci donesenoj u kolektivnom sporu. To pravno stajalište prvostupanjskog suda slijedi iz točke 57. obrazloženja presude u kojoj prvostupanjski sud navodi, ocjenjujući iskaz tužitelja da: "njegov iskaz nije bio niti presudan za razrješenje predmeta spora imajući u vidu pravno stajalište VSRH-a istaknuto u revizijskoj odluci br. Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. da nižestupanjski sudovi nisu uopće dužni saslušavanjem pojedinih osoba provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općoj, odnosno apstraktnoj razini".
15. Ovdje treba ukazati na noviju sudsku praksu o tome pitanju (odluke VSRH- a broj Rev-357/2024 od 18. veljače 2025. i broj Rev-334/2024-2 od 9. rujna 2025.)
16. Slijedom svega navedenoga, žalba tuženice je uvažena, ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I. i III. (članak 369. stavak 1. ZPP-a), te je predmet, u tim dijelovima, vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a posljedično je ukinuto i pobijano rješenje (članak 380. točka 3. ZPP-a) pa je predmet i u tome dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
17. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud, postupajući po ovom ukidnom rješenju (članak 377. stavak 2. ZPP-a), ponovno ocijeniti sve već izvedene dokaze te će donijeti novu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu na koji se odnosi ukidni dio drugostupanjske odluke i o troškovima postupka. Donesenu odluku će prvostupanjski sud valjano i jasno obrazložiti u odnosu na sva sporna pitanja, a pri tome će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano.
18. Nije usvojen prijedlog žaliteljice da predmet, u slučaju ukidanja odluke, bude vraćen drugom sucu prvostupanjskog suda (članak 371. ZPP-a). Žaliteljica kao razlog za to navodi: "pristranost suca", a za što ne navodi nikakve dokaze niti je, zbog toga razloga, (ako smatra da on postoji) podnijela zahtjev za izuzeće postupajućeg suca (članak 73. ZPP-a). Ovaj drugostupanjski sud ne smatra da bi, nakon ukidanja prvostupanjske odluke predmet trebalo vraćati drugom sucu prvostupanjskog suda unatoč tome što je sada postupajući sudac dao obrazloženje pobijane odluke u osebujnom stilu, agresivno polemizirajući sa stajalištima tuženice iznesenim tijekom postupka, i pri tome koristeći termine koji nisu dolični argumentaciji koju bi trebao koristiti sud. Tako prvostupanjski sud navodi: „Tuženikovo eventualno osporavanje kupnje motornog vozila … sud ocjenjuje sasvim besmislenim i posve neutemeljenim prigovorom, kakve tuženik inače u ovakvim parnicama iznosi posve šablonski, bez imalo kritičkog i logičkog osvrta“ točka 36. obrazloženja te: „za primijetiti je da se tuženik u ovoj parnici nije usudio čak niti špekulirati o tome da bi tužitelj potrošio sredstva od navedenog realiziranog kredita sukladno Ugovoru za neku drugu svrhu“ točka 39. obrazloženja ili: „Ukoliko tuženiku nije jasan sadržaj pravomoćne presude donesene u predmetu TSZ pod brojem P-1401/2012, unatoč svega navedenog u ovom obrazloženju“. točka 59. obrazloženja.
19. Na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno je o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
20. U nepobijanom odbijajućem dijelu (točka II. presude) prvostupanjska odluka nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP-a).
U Sisku 10. studenoga 2025.
Sudac
Predrag Jovanić