REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-644/2024-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika MODIOS d.o.o., Zagreb, Oranice 36, OIB: 49393890865, zastupanog po punomoćniku Marku Hrabar, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hrabar & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Nikoline Maroslavac, odvjetnice, zakonskog zastupnika tuženika MĆ i punomoćnika tuženika Marka Hrabar, odvjetnika, dana 10. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nedopuštena, nezakonita i bez pravnog učinka tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 16.7.2021. sukladno čemu tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.
II. Raskida se Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen dana 3.5.2021. između tužiteljice i tuženika s danom 10.2.2022. kao danom prestanka radnog odnosa.
III. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplatiti tužiteljici iznos od 3.851,09 eura/ 29.016,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11.2.2022. pa do isplate, po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.312,50 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 10.11.2025. pa do isplate, po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme od 3.5.2021., za radno mjesto Suradnik u projektiranju, sistematizirano u organizacijskoj jedinici: Projektiranje, nadzor i certificiranje. Dana 16.7.2021. tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, kojom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu te na temelju koje odluke radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od 7 dana. Protiv navedene Odluke o otkazu tužiteljica je izjavila pravodobni zahtjev za zaštitu prava od 30.7.2021., koji je tuženik zaprimio 3.8.2021. Tuženik je odgovorio na zahtjev za zaštitu prava e-mail dopisom od 9.8.2021. upućenim na e-mail adresu punomoćnik tužiteljice. Pobijana Odluka o otkazu je nedopuštena i nezakonita, nema valjano obrazloženje te pouku o pravnom lijeku. Naime, iz same Odluke o otkazu kao razloge otkaza tuženik navodi da radnica navodno ne posjeduje znanje koje je prezentirala poslodavcu za obavljanje ugovorenih poslova zbog kojih je sklopljen Ugovor o radu. Nadalje, tuženik navodi da se razlozi otkaza navodno nalaze u nedostatku potrebnog osnovnog znanja, sporosti, neurednosti u kompletiranju projekata, nesnalaženju u radu na računalu, neusklađenosti sa osnovnim pravilnicima i pravilima struke, i sl. Takvi navodi tuženika se u cijelosti osporavaju kao neosnovani i paušalni. Međutim, pored činjenice da tuženik ne može dokazati osnovanost navoda iznesenih u predmetnoj Odluci, tako valja istaknuti i da niti jedan od navedenih razloga ne predstavlja valjan razlog za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika, s obzirom da u navodno postupanje radnika opisano u Odluci o otkazu ni na koji način ne predstavlja skrivljeno ponašanje radnika. Slijedom navedenog, osporavaju se svi navodi iz Odluke o otkazu kao neosnovani. Nadalje, Ugovorom o radu utvrđeno je da će se na prava i obveze iz radnog odnosa koja nisu regulirana ugovorom primjenjivati odredbe Zakona o radu, Pravilnika o radu i drugih akata Poslodavca. Čl. 118. Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme može redovito otkazati samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom. Osim navedenog, prilikom donošenja Odluke o otkazu, tuženik nije poštovao proceduru prije otkazivanja propisanu odredbama čl. 119. Zakona o radu. Stoga je otkaz nedopušten i iz razloga što tuženik propustio pisano upozoriti tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa. Naime, čl. 119. Zakona o radu jasno je propisano da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju pisano upozoriti nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. St. 2. istog članka jasno je propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Obzirom da je tuženik propustio omogućiti tužiteljici iznošenje obrane, niti su za takvo postupanje postojale opravdane okolnosti koje bi tuženika oslobodile ove obveze, jasno je da nisu ispunjene niti formalne pretpostavke za dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu. U obrazloženju pobijane Odluke o otkazu tuženik je iznio i čitav niz neistinitih navoda, posebno uzevši u obzir da je prilikom zapošljavanja imao na uvid životopis tužiteljice, te se na taj način mogao upoznati s projektima na kojima je ista radila, a portfelj radova naše stranke, koji je imao priliku iscrpno proučiti, sadrži jasan opis što je točno tužiteljica radila na ključnim projektima. Nadalje, iz korespondencije stranaka jasno proizlazi da je tužiteljica upozorila tuženika na činjenicu da ne posjeduje znanje softwarea koji tuženik koristiti, kao i da nema iskustva u projektiranju drvenih konstrukcija, međutim tuženik je unatoč tome odlučio zaposliti tužiteljicu na određeno vrijeme od godinu dana. Slijedom navedenog, u potpunosti su neosnovane tvrdnje da bi tuženik bio doveden u zabludu, a iz svega proizlazi upravo suprotno - jedina strana koja je u ovom radnom odnosu dovedena u zabludu je tužiteljica, kojoj su pobijanom Odlukom o otkazu povrijeđena njena prava, te je sada izgubila i pravo na mjere na zapošljavanje prilikom drugog zaposlenja. Posebno se osporavaju navodi da je tužiteljica zaspala na posao, kada se radi isključivo o situaciji da ista nije stigla na mjesto okupljanja radnika u dogovoreno vrijeme (koje prethodi radnom vremenu), te bi stigla na radno mjesto na vrijeme da ju direktor tuženika nije doveo u zabludu rekavši joj da može putovati s njim, a onda joj prijevoz otkazao. Navodi oko duplih pauza su pak izmišljeni radi prikazivanja tužiteljice kao radnika koji zanemaruje svoje obveze iz radnog odnosa, slijedom čega se izričito osporavaju. Posebno su opskurni navodi kako je nemoguće da tužiteljica nema radno iskustvo u traženom trajanju od tri godine, a to stoga što je uredno dostavila dokaz da ispunjava natječajem postavljeni uvjet u pogledu radnog iskustva (elektronički zapis o radnopravnom statusu iz baze podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje). Konačno, u Odluci o otkazu tuženik nije precizno i jasno objasnio u čemu bi se sastojalo skrivljeno ponašanje tužiteljice, slijedom čega je ova odluka također nezakonita. Naime, navedeni otkazni razlozi, osim što su netočni i izmišljeni, objektivno ne mogu predstavljati valjani razlog za otkaz. Iz opisanog ponašanja tuženika kao poslodavca može se uočiti pretjerani formalizam, krutost, pa i diskriminatoran odnos prema tužiteljici, uslijed kojeg trpi sadržaj i bit radnog odnosa. Međutim, isto ni na koji način ne može ići na štetu radnika, niti predstavljati opravdani razlog za otkaz. I zaključno, valja istaknuti da je postupanje tuženika ništa drugo nego rezultat odbijanja tužiteljice da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, koji joj je tuženik prezentirao dana 13.7.2021., a koji je ista odbila potpisati. Naime, tužiteljica je dana je 1.7.2021. ozlijedila nogu, o čemu je tuženik uredno obaviješten, kao i činjenici da je ista po preporuci liječnika otišla na bolovanje zbog oteklina i bolova u nozi, slijedom čega je tuženik, u najblažem slučaju, postupio neljudski i nekorektno. S tim u vezi valja istaknuti da Odluka o otkazu uopće ne sadrži razloge, niti se referira na bolovanje tužiteljice, zbog čega je ista nezakonita te samo ukazuje na stvarne diskriminatorne razloge tuženika za donošenje pobijane Odluke o otkazu.
2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao na ročištu 2.6.2023. predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 16.7.2021., te da radni odnos tužiteljici nije prestao, kao i odrediti sudski raskid ugovora o radu s danom 10.2.2022., uz obvezu naknade štete zbog sudskog raskida u iznosu od 3.851,09 eura s kamatama od 11.2.2022. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik čini nespornim činjenicu da su parnične stranke potpisale Ugovor o radu od 3. svibnja 2021. na određeno vrijeme i s rokom trajanja do 3. svibnja 2022., za radno mjesto Suradnik u projektiranju koje mjesto je sistematizirano u organizacijskoj jedinici:
Projektiranje, nadzor i certificiranje. Tuženik čini nespornom činjenicu da je protiv Odluke o otkazu tužiteljica izjavila Zahtjev za zaštitu prava od 30.7.2021. koji je tuženik zaprimio 3.8.2021. Tuženik čini nespornim činjenicu da je odgovorio na zahtjev za zaštitu prava putem punomoćnika i to e-mailom od 9.8.2021. Ostali navodi iz predmetne tužbe su neosnovani i neistiniti iz razloga kako slijedi. Opreza radi, tuženik ponajprije ističe prigovor zastare u smislu prekluzivnih rokova određenih Zakonom o radu. Tužiteljici je direktorica tuženika pismeno priopćila kako ima zakonsko pravo prigovoriti predmetnoj odluci o otkazu. Uz spomenuto, napominje se kako je tužiteljici višestruko, što usmeno, što pismeno, omogućeno da iznese svoju obranu u kontekstu njezinih povreda radnih obaveza. Točan je navod tužiteljice kako se ugovor o radu na određeno vrijeme može otkazati jedino ako je takva mogućnost predviđena ugovorom. Članak 5. Ugovora o radu glasi: U slučaju otkaza ugovora o radu, otkazni rok za obje ugovorne strane utvrđuje se sukladno odredbama važećeg Pravilnika o radu .Drugim riječima, suprotno navodima tužiteljice, predmetnim Ugovorom o radu je predviđena mogućnost otkaza istoga, dok je samo u pogledu otkaznog roka navedeno da će se primjenjivati odredbe važećeg Pravilnika o radu. Prema tome, neistinit je navod tužiteljice kako mogućnost otkaza ugovora o radu nije predviđeno predmetnim Ugovorom o radu. Suprotno navodima tužiteljice, činjenica što je tužiteljica dovela tuženika u zabludu prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o radu u pogledu znanja koje (ne)posjeduje predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Ujedno, tuženik može, te će, tijekom ovog postupka dokazati da je doveden u zabludu te da je tužiteljica nakon sklapanja ugovora o radu pokazala nedostatak potrebnog osnovnog znanja, prekomjernu sporost u radu, neurednost u kompletiranu projekata, nesnalaženje u radu na računalu, neusklađenost znanja s osnovnim pravilnicima i pravilima struke itd. Tužiteljica u svojoj tužbi maliciozno navodi kako se iz opisanog ponašanja tuženika kao poslodavca može uočiti pretjerani formalizam, krutost pa i diskriminatoran odnos prema tužiteljici, uslijed kojeg trpi sadržaj i bit radnog odnosa. Na navod kako je tužiteljica diskriminirana se tuženik neće posebno osvrtati osim činjenicom kako je očito da je to još jedan u nizu neistinit navoda tužiteljice. U pogledu navoda kako je ponašanje tuženika pretjerano formalno i kruto, skreće se pažnja naslovnom sudu, ali i tužiteljici kako pogrešni matematički/statički izračuni ni na koji način se ne mogu okarakterizirati kao pretjerano formalni i kruti. Oni jesu naime maksimalno formalni i kruti, ali nikako nisu pretjerani jer pogreška u statičkom izračunu, iako iz pozicije tužiteljice očito predstavlja pretjerani formalizam, u stvarnosti predstavlja: odgovornost za urušavanje građevine uslijed pogrešnog izračuna statike, odgovornost tuženika za nastanak materijalne štete klijentu, odgovornost tuženika za ozljede i eventualnu smrt fizičkih osoba uslijed urušavanja konstrukcije zbog (pretjerano) formalnog izračuna statike, povreda dobrog ugleda tuženika itd. Esencijalni razlog otkaza predmetnog ugovora o radu je zapravo vrlo jednostavan. Tužiteljica je dovela tuženika u zabludu glede svojih znanja i vještina u pogledu statike da bi početkom rada iz svakog projekta bilo sve više očito kako tužiteljica ne poznaje osnove statike. Ta okolnost nema nikakve veze sa softwareom nego s bazičnom znanjem u području statike. Drugim riječima, ako se pogleda životopis i pripadajući portfelj tužiteljice iz istoga proizlazi da je tužiteljica radila visoko složene statičke izračune u svojem dosadašnjem radnom vijeku. S druge strane, razina složenosti statičkih projekata koje izrađuje tuženik je znatno niža. Nije moguće da jedna osoba ima znanja iz područja statike kako se navodi u portfelju i životopisu tužiteljice, a da ne posjeduje dovoljno znanja iz područja statike iz područja rada tuženika. Usporedbe radi, koristeći pravnički izričaj kao primjer, iz životopisa i portfelja radova tužiteljice proizlazi kako je ona radila tri godine kao sudac županijskog suda, a iz njezinog rada kod tuženika je ispalo da ne razlikuje razliku između stvarne i mjesne nadležnosti. Nemoguće je da je tužiteljica radila na poslovima na kojima tvrdi da je radila, a da nema znanja za izračun statičkih potreba u radu za tuženika. Da je tomu tako potvrđuje i sama tužiteljica kada u e-mailu od 16.3.2021. navodi: Kao što vidite, projekti na kojima sam radila raznoliki su i pomalo specifični, a velik dio njih su konstrukcijski dosta složeni. Projekti tuženika nisu konstrukcijski uopće složeni, a nemoguće je imati znanje iz složenijih poslova statike, ako se ne posjeduje znanje iz poslova niže grupe znanja. Tužiteljica navodi kako predmetni otkaz nije valjan jer tuženik nije poštivao proceduru prije otkazivanja propisanu člankom 119. Zakona o radu. Ukoliko se dogodi situacija da radnik ne posjeduje znanja koja je prezentirao na razgovoru za posao, a upravo je zbog tih znanja/vještina i zaposlen, utoliko nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozorava o istome. No, skreće se pažnja naslovnom sudu da je tuženik, postupajući u dobroj vjeri višestruko puta upozoravao tužiteljicu na njene propuste u radu. Pa tako, na projektu „Banovac“ tužiteljica je radila od 24.5.2021. do 16.6.2021. Ukupna vrijednost projekta je bila 3.500,00 kuna. Tužiteljica nije bila u stanju sama završiti projekt nego tek uz pomoć kolege. Ujedno, na projektu su uočeni sljedeći nedostaci, a o kojima je tužiteljica pismeno upozorena: Krivo pozicioniranje lokacije kuće na zemljopisnoj karti RH (Pula vs. Gorski kotar) što je vrlo velika pogreška jer se s mikrolokacijom kuće na nacionalnim kartama Republike Hrvatske određuje analiza opterećenja koja djeluju na građevinu (za određivanje opterećenja snijega, vjetra i seizmike). Kako je to početni korak u statičkom projektu, sve odrađeno iza toga je pogrešno. Nadalje, iako su tužiteljici dani radionički nacrti (dimenzije drvenih elemenata kao i njihov raspored) iste nije pratila u proračunu konstrukcije što ukazuje na očito nepoznavanje određivanja statičkih sustava nosive konstrukcije. Uočeno je kod tužiteljice nepoznavanje excela, krivo označavanje naslova, podnaslova, pozicija greda itd. Ujedno, kod printa projekta, naslovnica nije imala digitalni potpis arhitektice itd. Na projektu „Vrbanac“ tužiteljica je radila od 16.6.2021. do 12.7.2021. Vrijednost projekta je bila 3.500,00 kuna. Na projektu su uočeni sljedeći nedostaci, a o kojima je tužiteljica pismeno upozorena:
Napravljene pogreške u analizi opterećenja konstrukcije - opterećenje vjetrom koje je bilo zadano na konstrukciju je bilo dvostruko manje od potrebnog (sukladno nacionalnoj vjetrovnoj karti Republike Hrvatske); Napravljene pogreške u analizi opterećenja konstrukcije - težina stiropora od 5 cm je bila 120 kg/m2 što ukazuje na nepoznavanje materijala; nepoznavanje excela, krivo označavanje naslova, podnaslova, nepoznavanje označavanje projekata odnosno mapa ostalih projektanata koji sudjeluju u izradi glavni projekata; Pogreške u imenovanju file-ova i foldera itd. Drugim riječima, tužiteljica je dovela tuženika u zabludu glede znanja koje posjeduje te je po zaposlenju uočeno da tužiteljica zbog toga uopće ne može obavljati posao zbog kojega je zaposlena. Teško je za povjerovati u opravdanost teze da tuženik nema pravo dati otkaz radniku koji nije u stanju obavljati posao zbog kojega je zaposlen. Naime, predmetna tužba je upravo pokušaj istoga. Navodi o bolovanju tužiteljice i povezivanju istoga s predmetnim otkazom ugovora o radu predstavljaju kulminaciju neistinitih navoda tužiteljice. Upravo suprotno od navoda iz tužbe, očito je kako je tužiteljica otvorila bolovanje pod sumnjivim okolnostima. Naime, tuženik je ponudio tužiteljici sporazumni raskid radnog odnosa kako bi se razišli u miru, a tužiteljica ne bi imala u životopisu opasku dobivanja otkaza skrivljenim ponašanjem. Nakon nuđenja sporazumnog raskida dana 13.7.2021., tužiteljica se nije pojavila na poslu niti 14.7.2021. niti 15.7.2021. bez da je obavijestila tuženika o razlogu nedolaska, da bi tek naknadno dostavila potvrdu da je na bolovanju, koja potvrda je datirana s danom 20.7.2021., ali je antidatiran prvi dan nesposobnosti na 14.7.2021. Uzgred budi rečeno, predmetna potvrda se „pojavila“ dan nakon što je tužiteljica zaprimila e-mail direktorice tuženika sa zahtjevom da opravda svoj nedolazak na posao (19.7.2021. - 20.7.2021.). Sada u tužbi, tužiteljica tvrdi da je 1.7.2021. ozlijedila nogu i da je to razlog bolovanja. Iz svega navedenog je očito kako je tužiteljica, među inim, dovela u zabludu tuženika prilikom zasnivanja radnog odnosa, bila radnik koja nije izvršavala svoje radne obveze te potom otvorila lažno bolovanje. Stoga zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.
4. Odlukom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-260/2023 od 18. travnja 2024. ukinuta je presuda ovoga suda od 10.10.2023., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Pritom je drugostupanjski sud u svojoj odluci naveo kako, za sada, iz stanja u spisu proizlazi:
- da su parnične stranke potpisale Ugovor o radu na određeno vrijeme od 3. svibnja 2021. i rokom trajanja do 3. svibnja 2022., za radno mjesto Suradnik u projektiranju, koje je sistematizirano u organizacijskoj jedinici: Projektiranje, nadzor i certificiranje,
- da su stranke u spomenutom Ugovoru o radu na određeno vrijeme predvidjele mogućnost otkazivanja istog redovitim otkazom,
- da je tuženik donio spornu Odluku od 16. srpnja 2021., te da iz sadržaja iste u bitnome proizlazi da je tužiteljica dostavila tuženiku svoj portfolio rada iz kojeg da se trebalo zaključiti da ima visoko predznanje u traženim kvalifikacijama, što da je usmeno potvrdila, da su joj sukladno tome dodijeljeni projekt drvene kuće „Banovac“, te projekt „Vrbanac“ koje nije bila u stanju samostalno dovršiti, puni grešaka, u kojima da se pokazala nepoznavanje rada u excelu, na koje greške da je bila upozorena. Time je po ocjeni tuženika, tužiteljica tuženika kao poslodavca dovela u zabludu, tvrdeći prilikom zaposlenja da posjeduje znanja i iskustvo koje je bilo nužno za kvalitetno obavljanje poslova. Osim toga, napominje se da je tužiteljica jednom prilikom zaspala na posao, svaki radni dan uzimala dvostruku pauzu (jednu na početku radnog vremena i jednu za ručak). Kako je tužiteljica odbila da se je rasporedi na drugo radno mjesto, te je višestruko puta bila upozoravana na obveze iz radnog odnosa, na propuste nije bila pismeno upozorena, te shodno tome tuženik donosi spornu Odluku,
- da je tužiteljica protiv iste izjavila pravovremeno Zahtjev za zaštitu prava od 30. srpnja 2021., na koji je tuženik odgovorio e-mailom od 9. kolovoza 2021., a da je tužba tužiteljice zaprimljena kod suda 20. kolovoza 2021. Dalje drugostupanjski suda navodi kako ponajprije valja skrenuti sudu prvog stupnja pažnju da činjenicu da iz stanja u spisu, za sada nije razvidno da li se tuženik prije donošenja pobijane odluke od 16. srpnja 2021. savjetovao sa Radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci. Što se tiče samih razloga za otkaz Ugovora o radu, analizirajući raspoloživu dokumentaciju, kao i iskaze stranaka i svjedoka, za sada nisu ovome sudu prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio sud prvog stupnja kada je zaključio da ne bi bili ispunjeni uvjeti za otkaz zbog skrivljenog ponašanja. Naime, ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da iz rezultata dokaznog postupka doista za sada proizlazi da tuženik nije dokazao da je tužiteljica falsificirala svoj portfolio, odnosno podatke o projektima za koje se u istome navodi da je radila. No, neovisno o tome, dokazi koji su do sada provedeni, napose iskaz svjedoka ČĆ, koji je radio s tužiteljicom na jednom projektu, te iskaz zz tuženika, iz čijeg iskaza proizlazi da je pratio rad tužiteljice kroz vrijeme u kojem je ista radila kod tuženika, ipak upućuju da tužiteljica nije bila u stanju samostalno i u dodijeljenim joj rokovima izraditi projekte koje je dobila u zadatak od strane tuženika. To napose kad se uzme u obzir opis poslova i zadataka djelatnika zaposlenog na radnom mjestu na kojem je tužiteljica radila- suradnik u projektiranju, navedenih u čl. 35. t.6. Pravilnika o radu tuženika. Budući da je prema do sada utvrđenim činjenicama, tužiteljica od strane tuženika bila zaposlena, obzirom na svoje stručne reference, kako bi odradila određene projekte, a time ujedno i izvršila radne obveze, a isto očigledno to nije bila u mogućnosti odraditi, proizlazilo bi za sada da je takvim postupanjem prekršila radne obveze, dakle da se radilo o određenom skrivljenom ponašanju od strane tužiteljice, a time i uvjetu za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. Nadalje, neovisno o prednjem, skreće se pažnja sudu prvog stupnja i na to da je pobijanom presudom, udovoljio i zahtjevima tužiteljice za raskid Ugovora o radu sa danom 10. veljače 2022., kao i naknadu štete u visini od 3.851,09 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje je tužiteljica istakla na ročištu od 2. lipnja 2023., na kojem je i zaključena glavna rasprava. Međutim, analizirajući obrazloženje pobijane presude, razvidno je da isto ne sadrži razloge temeljem kojih je sud prvog stupnja zaključio da su isti osnovani. Zbog navedenog, predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Pravilnik o radu, zahtjev za zaštitu prava, Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 16.7.2021.,Ugovor o radu na određeno vrijeme, presliku povratnice, odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 9.8.2021., e-mail korespondenciju, elektronički zapis, medicinsku dokumentaciju, životopis tužiteljice, portfelj radova, oglas za posao, projekt Banovac, projekt Vrbanac, dopis Smagra d.o.o., dokumentaciju, saslušani su svjedoci VĆ, ŽĆ, saslušana je tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika MĆ, izvršen je uvid u potvrdu HZMO (list 765 spisa), saslušan je svjedok ĐĆ, svjedok ĆĆ, kao i svjedok BĆ, dok su stranke na ročištu 8.10.2025. izričito navele kako daljnjih dokaznih prijedloga nemaju.
6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, kao u izreci presude.
7. Između stranaka je u postupku nesporno da su stranke potpisale Ugovor o radu od 3. svibnja 2021. na određeno vrijeme i s rokom trajanja do 3. svibnja 2022. za radno mjesto Suradnik u projektiranju koje mjesto je sistematizirano u organizacijskoj jedinici:
Projektiranje, nadzor i certificiranje. Nesporna je i činjenica da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu dana 16.7.2021. kao i činjenica da je protiv navedene odluke tužiteljica izjavila Zahtjev za zaštitu prava od 30.7.2021. koji je tuženik zaprimio 3.8.2021. godine. Tuženik čini nespornim činjenicu da je odgovorio na zahtjev za zaštitu prava putem punomoćnika i to e-mailom od 9.8.2021., slijedom čega proizlazi da je tužba podnesena u rokovima iz čl.133. ZR, pa je prigovor prekluzije istaknut po tuženiku neosnovan u cijelosti.
8. Među strankama je sporno da li je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o redovitom otkazu temeljem članka 115. st. 1. točka 3. Zakona o radu (dalje: ZR), odnosno da li je ista dopuštena, te da li je posljedično tome, osnovan zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida.
9. Prema odredbi čl. 115. st. 1. točka 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
10. Prema odredbi čl. 119. st.1. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Također, prema odredbi čl.119. st.2. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
11. Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
12. Uvidom u Odluku o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 16.7.2021. utvrđeno je da se u istoj navodi da je tužiteljica dovela u zabludu tuženika tvrdeći prilikom zaposlenja da posjeduje znanje i iskustvo koje je nužno za kvalitetno obavljanje poslova u okviru radnoga mjesta, te da je razlog otkaza nedostatak potrebnog osnovnog znanja, sporost, neurednost, nesnalaženje u radu s računalom i neusklađenost sa osnovnim pravilnicima i pravilima struke. Pritom se u Odluci navodi da je tužiteljica dostavila tuženiku svoj portfolio rada iz kojeg da se trebalo zaključiti da ima visoko predznanje u traženim kvalifikacijama, što da je usmeno potvrdila, da su joj sukladno tome dodijeljeni projekt drvene kuće „Banovac“, te projekt „Vrbanac“ koje nije bila u stanju samostalno dovršiti, puni grešaka, u kojima da se pokazala nepoznavanje rada u excelu, na koje greške da je bila upozorena. Osim toga, napominje se da je tužiteljica jednom prilikom zaspala na posao, svaki radni dan uzimala dvostruku pauzu (jednu na početku radnog vremena i jednu za ručak). Pritom se navodi i da je tužiteljica višestruko upozoravana na svoje obveze iz radnog odnosa i neizvršavanje istih, no iste nisu polučile rezultat, pa da stoga nije bilo razloga da joj se ističe pisana opomena.
13. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi:
- da je cijelo vrijeme bila transparentna prema poslodavcu, te da je došla na razgovor s portfeljom i CV u kojem je opisala svoja znanja i iskustva,
- da je navela da ima iskustva sa raznolikom projektima i da su neki od projekata i složeni,
- da je položila ispit iz armirano betonskih konstrukcija,
- da osnove rada excela poznaje,
- da su joj poslodavci kod kojih je radila izdali preporuke,
- da je u razgovoru s poslodavcem detaljno prošla kroz njen CV i portfelje,
- da smatra da je projekte Banovac i vrbanac odradila u primjerenim rokovima,
- da ju nitko nikada nije upozorio na duže korištenje pauze,
- da je prije sklapanja Ugovora o radu od 3.5.2021. kod tuženika dolazila na razgovor gdje su razgovarali o armiranju i betonskim konstrukcijama, odnosno kroz manje zadatke tuženik se imao priliku upoznati s njenim radnim iskustvom,
- da je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu projektant suradnik, a on nije odgovoran za projekt obzirom svaki projekt prolazi dva potpisa, potpisuju ga ovlašteni projektanti i ovlašteni revident, tako da teško se može "provući" nešto o projektu što bi utjecalo na njegovu konstrukciju bez njihovog potpisa jer oni garantiraju za projekt.
14. Iz iskaza zakonskog zastupnika MĆ u bitnome proizlazi:
- da je doveden u zabludu od strane tužiteljice, da je prije zapošljavanja tužiteljice pred sobom imao njezin CV, portfelj radova, razgovarao je s tužiteljicom, imao mogućosti vidjeti njezin rad prije sklapanja ugovora o radu, ali da je doveden u zabludu s njezinim CV i portfeljem jer su tamo navedene složene konstrukcije s složenim inženjerskim pristupom rješavanja problema, a kasnije se vidjelo da tužiteljica ne zna osnovne korake kao što je analiza opterećenja, pa se to sve vidjelo.
15. Svjedoci ĐĆ i ĆĆ saslušani su na okolnost rada tužiteljice kod prijašnjih poslodavaca, prije zapošljavanja kod tuženika, te iz njihovih iskaza proizlazi da je tužiteljica radila u društvu BBR Adria, gdje su radili navedeni svjedoci, i to ĐĆ kao direktor i suvlasnik, te da je tužiteljica tamo bila zaposlena 15 do 16 mjeseci na određeno vrijeme, bila je suradnik glavnog projektanta, te da je poslove koji se navode u životopisu tužiteljice (list 676 spisa) tužiteljica radila i u tom društvu kao član tima, pri čemu ona nije bila ovlašteni vodeći projektant jer je on potpisao projekte nego je bila član projektnog tima, što je različit stupanj složenosti poslova u odnosu na vodećeg projektanta, te da s tužiteljicom u radu nije bilo nikakvih problema, te da su napisali pismo preporuke za tužiteljicu za društvo u Švicarskoj jer su oni su tražili nekoga tko je dobar u poslovima vizualizacije, što je tužiteljica bila.
16. Na iste okolnosti saslušan je i svjedok BĆ, koji je u bitnome naveo da je tužiteljica jedno vrijeme radila u društvu Smagra d.o.o. čiji je on bio direktor, radila je tamo oko dvije godine, radila je poslove statike i proračuna konstrukcija, kao suradnik u projektiranju konstrukcija, uvijek je radila u timu, jer se ti poslovi uvijek rade timski, bio je zadovoljan s njezinim radom, nije bilo nikakvih problema, te da je u Smagri d.o.o radila one poslove koji se navode i u njezinom životopisu (list 676 spisa).
17. Iz navedenih iskaza proizlazi kako su prijašnji poslodavci bili zadovoljni radom tužiteljice, te da je ista kod istih obavljala upravo one poslove koje je i navela u svojem životopisu, prilikom zapošljavanja kod tuženika.
18. Tuženik je zaprimio svu dokumentaciju, razgovarao s tužiteljicom prije zasnivanja radnog odnosa, imao je pred sobom njezini CV, portfelj radova, imao je mogućosti vidjeti njezin rad prije sklapanja ugovora o radu, a kako to jasno u svom iskazu tvrdi zakonski zastupnik tuženika MĆ.
19. To što je isti naveo kako je tuženik tek kasnije vidio da tužiteljice ne zna osnovne korake kao što je analiza opterećenja, te da su u CV-u i portfelju navedene složene konstrukcije s složenim inženjerskim pristupom rješavanja problema, a kasnije se vidjelo da tužiteljica isto ne zna, uslijed čega nije bio zadovoljan njezinom radom, ne predstavlja razlog za skrivljeni otkaz.
20. U situaciji kada je poslodavac nezadovoljan radom određenog radnika zbog njegovog neznanja, odnosno što isti ne posjeduje osobine i sposobnosti za obavljanje određenog posla, isti je u mogućnosti eventualno otkazati takvom radniku ugovor o radu osobno uvjetovanim, a ne skrivljenim otkazom.
21. Tuženik nije ni na koji način dokazao da bi ga tužiteljica dovela u zabludu tvrdeći prilikom zaposlenja da posjeduje znanje i iskustvo koje je nužno za kvalitetno obavljanje poslova u okviru radnoga mjesta, obzirom je tužiteljica tuženiku dostavila svu traženu dokumentaciju, obavila razgovor s istim prije zasnivanja radnog odnosa, te je isti kao poslodavac odlučio s tužiteljicom kao radnicom zasnovati radni odnos. Portfolio tužiteljice nije falsificiran, te nije utvrđeno da bi se u njemu iznosili lažni podatci o tužiteljici ili projektima na kojima je radila, već je tužiteljica je u spis predala i potvrdu poslodavca Smagra d.o.o. kojom se potvrđuje tužiteljičin rad na projektima. Uz navedeno, tuženik se imao mogućnosti upoznati sa svime što se u portfoliu tužiteljice navodi, pa kasnije nezadovoljstvo radom i znanjem tužiteljice nema značaj dovođenja tuženika u zabludu prije zasnivanja, te u samom trenutku zasnivanja radnog odnosa. Ukoliko je tuženik kao poslodavac smatrao da su prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom postojale mane volje, odnosno bitna zabluda kod tuženika u pogledu osobe tužiteljice i njezinih znanja i vještina, isti je bio u mogućnosti pobijati takav ugovor, odnosno tražiti poništaj istoga zbog zablude, što isti nedvojbeno nije učinio.
22. Slijedom navedenog, sud nije utvrdio da bi ponašanjem opisanim u odluci o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa, pa stoga i ne postoji opravdan razlog za takvu vrstu otkaza tužiteljici. U odnosu na kašnjenje tužiteljice na posao, valja navesti kako je tu povredu za koju se tereti, tužiteljica opravdala dostavivši na uvid presliku sms poruke poslodavcu, a korištenje pauza za kavu izvan vremena pauze, tuženik ničim nije dokazao.
23. Osim toga, tuženik nije, prije otkazivanja tužiteljici, postupio u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. ZR, odnosno nije ju pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, pri čemu u postupku nije utvrđeno da bi postojale takve okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini. pritom navodi tuženika iz odgovora na tužbu, da, ukoliko se dogodi situacija da radnik ne posjeduje znanja koja je prezentirao na razgovoru za posao, a upravo je zbog tih znanja/vještina i zaposlen, utoliko nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozorava o istome, ne predstavljaju okolnosti iz čl. 119. st. 1. ZR, koje bi oslobađale tuženika obveze pisanog upozoravanja tužiteljice prije otkaza. Također, tuženik tužiteljici nije, u skladu s odredbom čl. 119. st. 2. ZR, omogućio iznošenje obrane, pri čemu nisu postoje takve okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Obzirom da je tuženik propustio omogućiti tužiteljici iznošenje obrane, niti su za takvo postupanje postojale opravdane okolnosti koje bi tuženika oslobodile ove obveze. Stoga je otkaz nedopušten i iz navedeni razloga, odnosno propusta tuženika da prije otkazivanja postupi po čl. 119. st. 1. i 2. ZR. pritom valja dodati da je tužiteljica, da ju je tuženik prije otkaza pozvao na obranu, mogla iznijeti takve okolnosti koje bi u konačnici dovele do drugačije odluke tuženika, a ne do otkazivanja zbog navodnog skrivljenog ponašanja tužiteljice.
24. Dakle, budući tuženik nije dokazao da bi tužiteljica počinila povrede koje joj se odlukom o otkazu stavljaju na teret, to je uslijed navedenog pobijana odluka tuženika nedopuštena, sukladno čl. 115. st. 1. točka 3. ZR, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
25. Obzirom je otkaz poslodavca tužitelju utvrđen nedopuštenim, a tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos od tuženika, to su ispunjeni uvjeti iz čl. 125. st. 1. ZR za sudski raskid ugovora o radu, i to s danom 10.2.2022., obzirom je tužiteljica prema potvrdi HZMO (list 764-765 spisa) radni odnos kod drugog poslodavca zasnovala s danom 11.2.2022.
26. Nadalje tužiteljica je zatražila i naknadu štete s osnova sudskog raskida ugovora o radu u smislu čl. 125. st. 1. ZR, u iznosu od 3.851,09 eura (što predstavlja iznos od tri mjesečne plaće tužiteljice, budući je plaća tužiteljice iznosila 9.672,00 kuna, a što su stranke učinile nespornim na ročištu 31.3.2025. Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, te naknadom štete, sud je cijenio okolnosti propisane čl. 125. st. 1. ZR, pa je tako utvrdio da tužiteljica u vrijeme otkaza nije imala obveze uzdržavanja, rođena je 1986., a kod tuženika je do otkaza radila od dana 3.5.2021. odnosno po tom ugovoru o radu koji joj je otkazan. Imajući u vidu navedene okolnosti, sud je tužiteljici dosudio zatraženi iznos naknade štete, u smislu čl. 125. st. 1. ZR, s kamatama od 11.2.2022., do isplate, pri čemu dosuđeni iznos od tri plaće predstavlja i najniži mogući iznos u smislu čl. 125. ZR.
27. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen osnovanim u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom II. do III. izreke presude.
28. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na čl. 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO.
29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT) pa su tužiteljici priznati zatraženi troškovi prema predanom troškovniku, a prema vrijednosti predmeta spora od 3.851,09 eura. Tako su tužiteljici priznati troškovi za sastav tužbe, podnesaka od 9.2.2022., 1.3.2022., te zastupanja na ročištu 17.2.2022. - svaki po 62,5 bodova (Tbr.7.1., 8.1. i 9.1. OT), budući je toliko zatraženo za te radnje, zatim za zastupanje na ročištima 7.3.2022., 16.5.2022., 20.10.2022., 5.12.2022. - svako po zatraženih 50 bodova (Tbr.9.1. OT), zastupanje na ročištima 2.6.2023., 29.11.2024., 31.3.2025., 8.10.2025. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastav podnesaka od 18.5.2022., 8.9.2022., 24.5.2023. - svaki po zatraženih 50 bodova (Tbr.8.1. OT), sastav žalbe - 125 bodova (Tbr. 10.1. OT), sastav podnesaka od 21.8.2023., 10.4.2025. - svaki po 25 bodova (Tbr.8.4. OT), sastav podneska od 12.9.2024. - 100 bodova (Tbr.8.1. OT), ročište za objavu presude
- 50 bodova (Tbr.9..3. OT), odnosno ukupno 1.325 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.650,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.312,50 eura.
30. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.
31. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.
32. Tuženiku nije priznat parnični trošak, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.
U Zagrebu 10. studenoga 2025.
Sudac:
Lidija Repar Habulinec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
