REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-99/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Đurinac Vuković & Krešimir Blekić iz Slavonskog Broda, protiv tužene OTP banka Hrvatska d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1169/2018-4 od 23. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-649/2017 od 20. srpnja 2018., u sjednici održanoj 10. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužene se prihvaća i preinačuje presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1169/2018-4 od 23. prosinca 2019. u dijelu u kojem je pod toč. I. b) izreke prihvaćena žalba tužitelja i preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-649/2017 od 20. srpnja 2018. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke te prvostupanjske presude i u tom dijelu tom drugostupanjskom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos 18.807,62 kune /2.496,20 eura/ s tamo naznačenim pripadajućim zateznim kamatama, te se preinačava presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1169/2018- 4 od 23. prosinca 2019. u dijelu pod točkom II. izreke i sudi se:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-649/2017 od 20. srpnja 2018. u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj u roku 15 dana trošak postupka povodom revizije u visini 615,35 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 5. studenoga 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženoj OTP BANKA HRVATSKA d.d. Zadar, OIB 52508873833,da tužitelju BP, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe plati iznos od 37.386,97 kn uz zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 25,19 kn od 11.1.2008.

- na iznos od 254,75 kn od 11.2.2008.

- na iznos od 258,82 kn od 11.3.2008.

- na iznos od 254,93 kn od 11.4.2008.

- na iznos od 250,71 kn od 11.5.2008.

- na iznos od 250,13 kn od 11.6.2008.

- na iznos od 411,45 kn od 11.7.2008.

- na iznos od 448,82 kn od 11.8.2008.

- na iznos od 449,91 kn od 11.9.2008.

- na iznos od 463,64 kn od 11.10.2008.

- na iznos od 478,26 kn od 11.11.2008.

- na iznos od 778,88 kn od 11.12.2008.

- na iznos od 824,02 kn od 11.1.2009.

- na iznos od 829,42 kn od 11.2.2009.

- na iznos od 850,62 kn od 11.3.2009.

- na iznos od 816,07 kn od 11.4.2009.

- na iznos od 813,90 kn od 11.5.2009.

- na iznos od 827,87 kn od 11.6.2009.

- na iznos od 1.022,51 kn od 11.7.2009.

- na iznos od 1.009,71 kn od 11.8.2009.

- na iznos od 1.015,06 kn od 11.9.2009.

- na iznos od 1.001,42 kn od 11.10.2009.

- na iznos od 1.006,56 kn od 11.11.2009.

- na iznos od 1.005,84 kn od 11.12.2009.

- na iznos od 1.025,45 kn od 11.1.2010.

- na iznos od 1.037,80 kn od 11.2.2010.

- na iznos od 1.030,14 kn od 11.3.2010.

- na iznos od 1.049,37 kn od 11.4.2010.

- na iznos od 1.057,45 kn od 11.5.2010.

- na iznos od 1.086,21 kn od 11.6.2010.

- na iznos od 1.105,74 kn od 11.7.2010.

- na iznos od 1.074,95 kn od 11.8.2010.

- na iznos od 1.154,84 kn od 11.9.2010.

- na iznos od 1.116,54 kn od 11.10.2010.

- na iznos od 1.119,66 kn od 11.11.2010.

- na iznos od 1.149,85 kn od 11.12.2010.

- na iznos od 1.199,40 kn od 11.1.2011.

- na iznos od 1.042,83 kn od 11.2.2011.

- na iznos od 840,25 kn od 11.3.2011.

- na iznos od 784,45 kn od 11.4.2011.

- na iznos od 814,67 kn od 11.5.2011.

- na iznos od 842,40 kn od 11.6.2011.

- na iznos od 847,93 kn od 11.7.2011.

- na iznos od 974,33 kn od 11.8.2011.

- na iznos od 850,80 kn od 11.9.2011.

- na iznos od 833,42 kn od 11.10.2011.

pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. U preostalom dijelu (18.807,62 kn) tužbeni zahtjev se odbija.".

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

"I. Ne dopušta se tužitelju preinaka tužbe isticanjem deklaratornog zahtjeva prema podnesku od 26. veljače 2018. (list spisa br. 88-92).

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.124,50 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem je suđeno:

"I. Žalba tužitelja prihvaća se kao osnovana, a žalba tuženice odbija se kao neosnovana, pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-649/17 od 20. srpnja 2018.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke presude,

b) preinačava u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke presude, tako da sada glasi:

Nalaže se tuženici OTP banci Hrvatska d.d. Zadar, Domovinskog rata 3, OIB 52508873833, da tužitelju SP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 18.807,62 kn sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 377,24 kn od 11. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 383,13 kn od 11. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 377,25 kn od 11. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 370,78 kn od 11. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 369,87 kn od 11. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 366,12 kn od 11. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 362,98 kn od 11. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 363,70 kn od 11. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 374,58 kn od 11. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 386,20 kn od 11.studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 373,41 kn od 11.prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 394,80 kn od 11. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 397,09 kn od 11. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 406,93 kn od 11. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 390,05 kn od 11. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 388,81 kn od 11. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 384,96 kn od 11. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 385,48 kn od 11. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 380,30 kn od 11. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 382,05 kn od 11. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 376,61 kn od 11. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 378,16 kn od 11. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 377,58 kn od 11. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 384,59 kn od 11. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 388,86 kn od 11. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 385,67 kn od 11. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 392,54 kn od 11. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 395,23 kn od 11. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 405,59 kn od 11. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 412,50 kn od 11. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 400,66 kn od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 430,07 kn od 11. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 415,46 kn od 11. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 416,28 kn od 11. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 427,04 kn od 11. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 445,10 kn od 11. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 422,62 kn od 11. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 427,46 kn od 11. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 418,02 kn od 11. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 433,82 kn od 11. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 448.37 kn od 11. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 450,99 kn od 11. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 791,73 kn od 11. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 690,81 kn od 11. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 676,13 kn od 11. listopada 2011. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. izračunava prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

c) potvrđuje u pobijanoj odluci o troškovima postupka pod toč. II. izreke rješenja.

II. Nalaže se tuženici OTP banci Hrvatska d.d. Zadar, Domovinskog rata 3, OIB 52508873833, da tužitelju SP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženice za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.".

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-795/2020 od 31. kolovoza 2022., dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Je li redovna (ugovorna) kamata kao predmet obveze korisnika kredita (tužitelja) dovoljno određena time što je u ugovornoj odredbi točno naznačena visina početne kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, pa se na ugovorni odnos primjenjuje početna kamatna stopa sve dok se ne promijeni na zakonit način, unatoč tome što je ugovorna odredba djelomično ništetna u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora (tuženika)?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

5. Tužitelj je podnio odgovor na tu reviziju, usprotivio se revizijskim navodima, predložio je reviziju odbaciti, podredno odbiti i zatražio je trošak tog odgovora.

6. Revizija je osnovana.

7. Prvenstveno se napominje da ovaj sud sukladno čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 060728068627 od 28. srpnja 2006.

9. Sud prvog stupnja utvrdio je:

− da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor 28. srpnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 060728068627 od 28. srpnja 2006., koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Ivne Kliman u Korčuli 8. kolovoza 2006. pod brojem OU-134/2006, − da je tim ugovorom tužena odobrila tužitelju stambeni kredit namijenjen za kupnju nekretnine u iznosu od 118.132,00 CHF s rokom otplate od 18 godina, odnosno u 216 mjesečnih anuiteta,

− da je ugovorena kamatna stopa od 4,39 % kao promjenjiva,

− da je u čl. 3. st. 3. Ugovora naznačeno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje,

− da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala, a što proizlazi iz poslovnih knjiga tuženice i obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate,

− da se od rujna 2006. do konca 2007. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,39 %, potom od siječnja do lipnja 2008. kamatna stopa od 4,99 %, od srpnja do 10. studenog 2008. kamatna stopa od 5,49 %, od 11. studenog 2008. do konca svibnja 2009. kamatna stopa od 6,25 %, nakon čega je povećana na 6,75 %, a kao takva se primjenjivala do siječnja 2011., nakon čega je sljedeća dva mjeseca kamatna stopa bila 6,5 %, a od tada pa do konačne otplate kredita iznosila je 6 %,

− da je tužitelj u cijelosti isplatio kredit po predmetnom Ugovoru i da je ugovorni odnos među strankama prestao.

10. Sud prvog stupnja je ništetnost ugovorne odrede o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrdio pozivajući se na odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa (odluku Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.) te je utvrdio da tužitelju pripada pravo zahtijevati povrat stečenog bez valjane pravne osnove sukladno odredbama čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005 – dalje: ZOO).

11. Sud prvog stupnja je taj iznos odredio kao razliku između početno ugovorene, inicijalno važeće kamate stope i onih iznosa koji su isplaćivani po kamatnoj stopi određenoj po odluci banke temeljem, kako je utvrđeno, ništetne odredbe i zato je tuženi zahtjev:

− prihvatio za 37.386,97 kuna /4.962,10 eura/ (koji predstavlja upravo prethodno obrazloženi iznos),

− odbio za 18.807,62 kune /2.496,20 eura/ koji predstavlja razliku između dosuđenog iznosa do iznosa koji bi se dobio ako bi se primijenilo pravno shvaćanje da bi tužitelja pripala razlika između kamatne stope određene člankom 26. st. 3. ZOO i onih iznosa koji su isplaćivani po kamatnoj stopi određenoj po odluci banke temeljem, kako je utvrđeno, ništetne odredbe.

12. Sud drugog stupnja je u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje da je kod izračuna više plaćenog iznosa potrebno primijeniti izračun vještaka uzimajući u obzir spomenutu regulaciju čl. 26. st. 3. ZOO, pa ocjenjuje da tužitelj osnovano potražuje isplatu 56.194,59 kn /7.458,30 eura/, dakle, zbroj prvostupanjskom odlukom prihvaćenog i odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, s pripadajućim zateznim kamatama, pa je u tom smislu, pobijanom odlukom preinačio prvostupanjsku odluku u odbijajućem dijelu i dosudio daljnji iznos.

13. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno.

14. Naime, revizijski sud je u odluci poslovnog broja Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., u situaciji činjeničnopravno dostatno podudarnom s ovopredmetnom, izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

"Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.".

15. To pravno shvaćanje predstavlja već dio ustaljene i stabilne prakse ovoga, revizijskog suda, koje ovaj sud i u ovoj odluci reafirmira, pa ocjenjuje da je sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo kada je visinu tužbenog zahtjeva odredio primjenom pravnog shvaćanja navedenog u toč. 12. ovoga obrazloženja te dalje ocjenjuje da je sud prvoga stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kako je obrazloženo kroz toč. 11. ovoga obrazloženja.

16. Zato je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.

17. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u biti u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev kakav je postavljen u podnesku od 26. veljače 2018. i to koji je postavljen kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev – pravilno je taj sud ocijenio da je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu odluke o trošku prvostupanjskog parničnog postupka kada je taj trošak u njegovo cijelosti (omjeru) odredio tužitelju. Na to ne utječe činjenica (koju je tužitelj naveo u žalbi) da je prvostupanjski sud u izreci upotrijebio pogrešan nomotehnički izričaj u izreci presude, kada je sudio na način da je odlučio o najvišem postavljenom tužbenom zahtjevu (od ta dva istaknuta – onog glavnog i onog eventualno kumuliranog), pa je djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev u pogledu tog ukupnog iznosa (a nije, kako bi bilo nomotehnički ispravno, prvo odlučio o osnovanosti glavnog pa onda o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva). Naime, a samo u okolnostima ovoga, konkretnog slučaja, za uvidjeti je da je prvostupanjski sud, neovisno o takvom pristupu, odlučio o ukupnoj imovinskoj masi predmetnih potraživanja i svim dijelovima tužbenog zahtjevima u njegovom istaknutom sadržaju, na način koji ne utječe na promjenu odluke o trošku postupka. Zato nije bilo mjesta preinaci prvostupanjske odluke o trošku postupka; trošak prvostupanjskog postupka je odmjeren u potpunoj visini, a ne razmjerno, dakle kao da se radi o cjelokupnom uspjehu u eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

18. Tuženoj je na temelju čl. 154. i čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat potraživani trošak revizije u visini 373,28 eura (s uključenim PDV-om) i potraživani trošak pristojbe na taj pravni lijek u visini 242,07 eura; dakle, priznat joj je trošak povodom revizije u ukupnoj visini 615,35 eura (toč. II. izreke). Zatezne kamate na taj trošak su određene prema čl. 29. st. 2. ZOO. Nije joj priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije jer zahtjev za taj trošak nije stavila u samom tom podnesku (čl. 164. st. 2. ZPP), nego tek naknadno.

19. S obzirom na to da tužitelj (po preinačenju učinjenom ovom presudom) nije uspio u žalbenom stadiju postupka, nije bilo mjesta prihvaćanju njegovog zahtjeva za naknadu troška žalbe, koji odbijajući dio troška je obuhvaćen točkom I. izreke ove presude.

20. Samo je za pojasniti da se ni nakon preinačenja učinjenog ovom presudom ne može smatrati da je tuženica uspjela u pogledu svoje žalbe protiv prvostupanjske presude (jer povodom njezine žalbe nije izmijenjena prvostupanjska odluka čak ni po konačnoj dosudi učinjenoj ovom revizijskom presudom), pa nije bilo mjesta preinačenju točke III. izreke drugostupanjske presude.

21. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je preračunavanje valutnih iznosa (kunske u eurske) izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kn).

Zagreb, 10. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec