Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-354/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljan predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguž člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatska Poštanska Banka d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217, zastupane po punomoćniku odvjetniku Ivi Šućur, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj P- 599/2024-11 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj P-599/2024-11 od 19. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

" I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 8. Ugovora o stambenom kreditu br. 9914458485 ovjerenog kod javnog bilježnika Blanke Žaje iz [adresa], dana 10.05.2013. pod brojem OV-2964/2013 između tužiteljice RZ ranije R iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217, koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva Banka obračunava i naplaćuje naknadu u visini 1,95 % (jedan cijela dvadeset pet posto) od iznosa odobrenog kredita sukladno Uvjetima.“

II. Nalaže se tuženoj HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da tužiteljici RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 745,37 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16.5.2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženoj HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da tužiteljici RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak u iznosu od 896,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita te zahtjev za isplatu iznosa naplaćenog temeljem navedene odredbe.

8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita 8. svibnja 2013. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 288.000,00 kuna, kojim se tuženik obvezao tužiteljici isplatiti kredit u navedenom iznosu na rok otplate od 168 mjeseci uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 6,45% godišnje, te da je u ugovoru naznačeno plaćanje naknade za obradu kredita u iznosu od 1,95% od iznosa odobrenog kredita.

8.1. Nije sporno da je tuženik prilikom isplate predmetnog kredita 16. svibnja 2013. godine naplatio od tužiteljice naknadu za obradu kredita od 1,95% iznosa odnosno iznos od 5.616,00 kuna, što iznosi 745,37 eura.

9. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da se o odredbi kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo te da tužiteljici nije dano objašnjenje na što se odnosi iznos naknade, a pri tome obrazlaže iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena, ne znači da je navedena odredba poštena stoga što ne sadrži podatke o uslugama koje su pružene i nastalim troškovima. S obzirom da se radi o odredbi potrošačkog ugovora unaprijed sastavljenog standardnog ugovora po tuženiku, te da tuženik u postupku nije dokazao da se o navedenoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo, prvostupanjski sud je utvrdio ništetnom ugovornu odredbu iz ugovora o kreditu kojom je propisano da se tužiteljica obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

10. Odredbom članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/2009., 75/09., 133/09., 78/12., dalje u tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. U vrijeme zaključenja ugovora nije postojalo zakonsko ograničenje ugovaranja predmetne naknade, a stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 101/17. od 12. listopada 2017.) je propisana zabrana naplata naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade.

12. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.

13. Stoga je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,95% iznosa kredita prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, je nepošteni stjecatelj, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja.

14. Budući da se radi o standardnoj odnosnoj tipskoj ugovornoj odredbi koja je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, da u ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ugovorna naknada, niti jasno i nedvosmisleno predočena tužiteljici od čega se troškovi obrade zahtjeva ugovora o kreditu sastoje, te kako tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj odredbi pregovaralo, takva ugovorna odredba je ništetna jer je prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu tužiteljice kao potrošača.

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 102. ZZP-a te nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Neosnovan je žalbeni razlog tuženika u kojem smatra da nije dopušteno ocjenjivati nepoštenost ugovornih odredbi s obzirom da se radi o jasnim i lako razumljivim odredbama koje je tužiteljica sklapanjem ugovora prihvatila.

16.1. Naime, zahtjev transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U konkretnom slučaju to znači da tužiteljica kao korisnik kredita zna koje stvarne troškove plaća i da može procijeniti ekonomske posljedice proizašle iz te odredbe. Navedeno nije ispunjeno s obzirom da je tužiteljica imala samo paušalnu informaciju prilikom sklapanja ugovora o kreditu o obvezi plaćanja, a nije informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje naknade.

16.2. Osim toga, činjenica da je trošak obrade zahtjeva i odobravanja kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadnom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadnom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita obuhvaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku odobrenog iznosa kredita.

17. U odnosu na žalbeni razlog u kojem tuženik navodi da je potrebno utvrditi savjesnost postupanja tužitelja u svakom konkretnom slučaju valja ukazati da je u postupku proveden dokaz saslušanjem tužiteljice iz kojeg je sud utvrdio da je ugovor o kreditu zaključen za kupnju nekretnine, stana za osobne potrebe, da je ugovor o kreditu potpisala prema unaprijed pripremljenom formularu ugovora o kreditu, da joj nisu objašnjene odredbe ugovora vezano za plaćanje naknade za obradu kredita niti je imala mogućnost pregovaranja s tuženikom vezano za plaćanje navedene naknade za obradu kredita, dok na navedene okolnosti tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije predlagao provođenje dokaza.

18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbu o naplati naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita, pravilno primjenjujući odredbu članka 102. u svezi s člankom 96. ZZP-a, te je pravilno obvezao tuženika na isplatu tužiteljici iznosa koji je naplaćen u iznosu od 745,37 eura (5.616,00 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana naplate 16. svibnja 2013. do isplate s obzirom da je tuženik dužan kao nepošteni stjecatelj platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja (članak 1111. i članak 1115. ZZP-a).

19. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, odredbom članka 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, - nastavno ZOO) propisano je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kondemnatorni dio tužbenog zahtijeva tužitelja predstavlja restitucijski zahtjev koji nastaje kao posljedica djelomične ništetnosti ugovora (članak 104. stavak 1 ZO-a) te u takvom slučaju zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništavost utvrđena (tako i pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU IV - 47/2020. održanoj 30. siječnja 2020.).

20. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o troškovima postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi, koju vrijednost predmeta spora tuženik nije osporio.

21. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 10. studenog 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan