Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-569/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljan predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguž člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Bruno Petrovčić, iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Jurici Grbić, iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-7072/2024-9 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-7072/2024-9 od 29. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 320-50- 3234114 sklopljenog dana 20.1.2006. godine između tužitelja ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 sljedećeg sadržaja:

„3. / treće / NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužitelju NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Tužno, iznos od 428,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.1.2006. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 29. travnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana. "

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju žalbom upućuje tuženik s obzirom da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Suprotno žalbenom razlogu, obrazloženje prvostupanjske presude je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a, budući su u obrazloženju presude izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i predloženi dokazi, obrazloženo je koji su dokazi izvedeni, te ocjena navedenih dokaza. U obrazloženju se prvostupanjski sud izjasnio o pravnoj osnovi spora, te prigovorima stranaka, te je naveo koje odredbe materijalnog prava je primijenio.

5.2. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita te zahtjev za isplatu iznosa naplaćenog temeljem navedene odredbe.

8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 20. siječnja 2006. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 20.505,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu na rok otplate od 84 mjeseca uz ugovorenu kamatnu stopu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,50% godišnje, da je ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem prema danu dospijeća prema otplatnom planu, te da je u ugovoru naznačeno plaćanje naknade u iznosu od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

8.1. Nije sporno da je tuženik prilikom isplate predmetnog kredita naplatio od tužitelja naknadu za obradu kredita od 3,30% iznosa odnosno iznos od 428,08 eura.

9. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da se o odredbi kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelju nije dano objašnjenje na što se odnosi iznos naknade, a pri tome obrazlaže da iz naknade nije jasno od čega se sastoji jer ne sadrži podatke o uslugama koje su pružene i nastalim troškovima. S obzirom da se radi o odredbi potrošačkog ugovora unaprijed sastavljenog standardnog ugovora po tuženiku, te da tuženik u postupku nije dokazao da se o navedenoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo, prvostupanjski sud je utvrdio ništetnom ugovornu odredbu iz ugovora o kreditu kojom je propisano da se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

10. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/03., dalje u tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

11. U vrijeme zaključenja ugovora nije postojalo zakonsko ograničenje ugovaranja predmetne naknade, a stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 101/17. od 12. listopada 2017.) je propisana zabrana naplata naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade.

12. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.

13. Stoga je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% iznosa kredita prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, je nepošteni stjecatelj, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja.

14. Budući da se radi o standardnoj odnosnoj tipskoj ugovornoj odredbi koja je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, da u ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ugovorna naknada, niti jasno i nedvosmisleno predočena tužitelju od čega se troškovi obrade zahtjeva ugovora o kreditu sastoje, te kako tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj odredbi pregovaralo, takva ugovorna odredba je ništetna jer je prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu tužitelja kao potrošača.

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom radi o ništetnoj ugovornoj odredbi (članak 87. ZZP-a).

16. Neosnovan je žalbeni razlog tuženika u kojem smatra da nije dopušteno ocjenjivati nepoštenost ugovornih odredbi s obzirom da se radi o jasnim i lako razumljivim odredbama koje je tužitelj sklapanjem ugovora prihvatio.

16.1. Naime, zahtjev transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U konkretnom slučaju to znači da tužitelj kao korisnik kredita zna koje stvarne troškove plaća i da može procijeniti ekonomske posljedice proizašle iz te odredbe. Navedeno nije ispunjeno s obzirom da je tužitelj imao samo paušalnu informaciju prilikom sklapanja ugovora o kreditu o obvezi plaćanja, a nije informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje naknade.

16.2. Osim toga, činjenica da je trošak obrade zahtjeva i odobravanja kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadnom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadnom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita obuhvaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku odobrenog iznosa kredita.

17. U odnosu na žalbeni razlog u kojem tuženik navodi da je potrebno utvrditi savjesnost postupanja tužitelja u svakom konkretnom slučaju valja ukazati da je u postupku proveden dokaz saslušanjem tužitelj iz kojeg je sud utvrdio da je ugovor o kreditu zaključen za kupovinu osobnog automobila, za osobne potrebe, da je ugovor o kreditu potpisao prema unaprijed pripremljenom formularu ugovora o kreditu, da mu nisu objašnjene odredbe ugovora vezano za plaćanje naknade za obradu kredita niti je imao mogućnost pregovaranja s tuženikom vezano za plaćanje navedene naknade za obradu kredita, dok na navedene okolnosti tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije predlagao provođenje dokaza.

18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbu o naplati naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita, pravilno primjenjujući odredbu članka 87. u svezi s člankom 81. ZZP-a, te je pravilno obvezao tuženika na isplatu tužitelju iznosa koji je naplaćen u iznosu od 428,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana naplate 24. siječnja 2006. do isplate s obzirom da je tuženik dužan kao nepošteni stjecatelj platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja (članak 1111. i članak 1115. ZZP-a).

19. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, odredbom članka 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, - nastavno ZOO) propisano je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kondemnatorni dio tužbenog zahtijeva tužitelja predstavlja restitucijski zahtjev koji nastaje kao posljedica djelomične ništetnosti ugovora (članak 104. stavak 1 ZO-a) te u takvom slučaju zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništavost utvrđena (tako i pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU IV - 47/2020. održanoj 30. siječnja 2020.).

20. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o troškovima postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi, koju vrijednost predmeta spora tuženik nije osporio.

21. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 10. studenog 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan