Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-77/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Gregoru Sakradžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasmine Kuštelega, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika ĆH i 2. optuženice VH, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja UH od 3. srpnja 2019., nakon javne rasprave održane u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja TH, odvjetnika iz [adresa], 1. optuženika ĆH, branitelja Zorana Vukelića, odvjetnika iz [adresa], 2. optuženice VH i branitelja Nenada Dianića, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025., a objavljene u prisutnosti opunomoćenice privatnog tužitelja u zamjeni PH, odvjetničke vježbenice, branitelja Zorana Vukelića, odvjetnika iz Bjelovara i 2. optuženice VH, dana 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)

1. optuženik ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani " Ć", sin V i GH, rođene U, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Štefanje, državljanin Republike Hrvatske, vozač, zaposlenog u TD „Protobiomase“ d.o.o. Gornji Tomaš , s mjesečnim primanjima od oko 700,00 eura, pismen, sa završenom srednjom školom, oženjen, otac troje maloljetne djece, dobrog imovnog stanja, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, prekršajno kažnjavan, neosuđivan, brani se sa slobode i

2. optuženica ČH (ranije GH), OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer V i GH, rođene U, rođena **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], zaposlena u Elcom d.o.o. Čazma s mjesečnom plaćom od oko 800,00 eura, udana, majka jednog maloljetnog djeteta, državljanke Republike Hrvatske, brani se sa slobode,

krivi su

što su dana 04. travnja 2019. godne, oko 7,15 sati ispred kbr. 133 u mjestu Laminac u prostoru autobusa tvrtke "Čazmatrans Promet" u namjeri da nanesu tjelesnu ozljedu privatnom tužitelju UH ušli u autobus i napali privatnog tužitelja kao vozača autobusa na način da ga je 2. optuženica ČH (ranije GH) držala za vrat i s obje ruke (stezala) gušila te grebala, a da ga je 1. optuženik ĆH zatvorenom šakom dva puta udario u glavu-lijevo temporalno uslijed čega je privatni tužitelj zadobio par ogrebotina po desnoj strani vrata te hematom nad lijevom temporalnom regijom glave što sve u zbiru predstavlja tjelesnu ozljedu,

dakle, dugoga tjelesno ozlijedili,

čime su time počinili kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 (KZ/11)),

pa se 1. optuženik ĆH, na temelju čl. 117. st. 1. KZ/11,

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca,

te mu se, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo,

dok se 2. optuženica VH (ranije ĆH), na temelju čl. 117. st. 1. KZ/11,

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca,

te joj se, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a 1. optuženik ĆH se obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP-a na ime troškova sudsko- medicinskog vještačenja u iznosu od 292,00 eura i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP- a na ime paušalne svote u iznosu od 40,00 eura, koje troškove mu se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a 2. optuženica VH (ranije ĆH) se obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP-a na ime troškova sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 292,00 eura i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 40,00 eura, koje troškove joj se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a 1. optuženik ĆH se obvezuju naknaditi oštećeniku troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a na ime nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika u iznosu od 1.312,50 eura, te se 1. optuženiku ĆH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nalaže isplatiti oštećeniku UH iznos od 1.312,50 eura, u roku od 15 dana.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a 2. optuženica VH (ranije ĆH) se obvezuju naknaditi oštećeniku troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP- a na ime nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika u iznosu od 1.312,50 eura, te se 2. optuženici VH (ranije ĆH) (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nalaže isplatiti oštećeniku UH iznos od 1.312,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj UH podnio je kod ovog suda privatnu tužbu od 3. srpnja 2019. izmijenjenu na raspravi od 16. srpnja 2025. i 4. studenog 2025. protiv 1. opt. ĆH i 2. opt. VH (ĆH), zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. KZ/11.

2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe na raspravi 1. opt. ĆH i 2. opt. VH (ĆH) su izjavili kako se ne smatraju krivima u odnosu na kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

3. Na raspravi su pročitani dopis Policijske postaje Čazma od 9. svibnja 2019. (list 4), medicinska dokumentacija za UH (list 5-8), medicinska dokumentacija za ĆH (list 16-25), medicinska dokumentacija za BH (list 28-34), zapisnik o ispitivanju privatnog tužitelja UH (list 41), zapisnik o ispitivanju svjedoka NH (list 42), zapisnik o ispitivanju svjedoka KH (list 42- 43), zapisnik o ispitivanju svjedoka IH (list 43-44), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka (list 48-50 i list 56-57), zapisnik o ispitivanju privatnog tužitelja UH (list 119-121), zapisnik o ispitivanju svjedoka HH (list 121-122), pročitan je dopis Čazmatrans promet d.o.o. od 5. rujna 2025. (list 126-127), izvršen je uvid u presliku putne karte i pokaz na ime BH (list 129), pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka GH (list 130-132) i izvodi iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženike.

4. U svojoj obrani 1. optuženik ĆH je naveo kako može reći da je kritičnog dana UH izbacio FH iz autobusa i to zato što je na autobusnoj stanici u [adresa] zaustavio njihovu bivšu šogoricu ĐH i rekao da će im jebat mater i time je mislio na njega i njegovog brata, a sve to ĐH je prenijela njemu i njegovom bratu. Može reći da je privatni tužitelj FH izbacio iz autobusa bez obzira što je imala važeću kartu i važeći pokaz, a u to vrijeme on je bio u trgovini koja se nalazi odmah uz autobusno stajalište. U toj trgovini tada je radila GH. Kritične zgode FH je u ušla uplakana u trgovinu i rekla da ju je UH izbacio iz autobusa. Ušao je u taj autobus koji je još stajao na stanici i pitao ga zašto ju je izbacio iz autobusa, a na to je on rekao: "boli te kurac", te ga je gurnuo van iz autobusa. Osim toga, udario ga je šakom, nakon čega ga je on udario privatnog tužitelja šakom u glavu, misli u predjelo čelo. Poslije toga on je zatvorio autobus i poslije su išli na alko-testiranje. Za sve to vrijeme T i GH bile su u trgovini, te misli da su vidjele što se događalo u autobusu. Misli da je policiju zvala GH, a misli da je zvao i privatni tužitelj. Može reći da je on privatnog tužitelja udario samo jednom, od čega je on pao na sjedalo, a nakon toga je izišao iz autobusa te je tako završio taj sukob. Niti u jednom trenutku njegovog sukoba s privatnim tužiteljem, 2. optužena VH i GH nisu ni jednom ulazile u autobus. Zbog udarca kojeg mu je zadao privatni tužitelj zatražio je liječničku pomoć i za to ima liječničku dokumentaciju. Toga dana se nalazio u trgovini kojoj je on vlasnik i u kojoj je bio zaposlen. Tog dana VH je utrčala u trgovinu plačući rekavši da joj UH ne dozvoljava vožnju jer da nema važeću autobusnu kartu. Nakon toga on izlazi iz trgovine i penje se na prvu stepenicu autobusa, time da autobus ukupno ima 3 stepenice, a privatni tužitelj se nalazi na zadnjoj stepenici i na nekih 25 cm iznad njega te ga nogom odguruje u prsa i tada on pada unatrag, ali se uspijeva uhvatiti za rukohvate i održati se na prvoj stepenici, nakon čega se privatni tužitelj spustio na drugu stepenicu autobusa i udario ga šakom u predio oka. Od udarca koji mu je privatni tužitelj zadao u predio oka zadobio je ozljedu zbog čega je isti dan zatražio liječničku pomoć, a na kontrolne preglede je odlazio i u Zagreb budući da se radilo o nezgodnom udarcu koji mu je poremetio vid u smislu da mu se mutilo u pogledu. U trenutku dok je on zakoračio na prvu stepenicu i dok se privatni tužitelj nalazio na trećoj stepenici on njega nije mogao zahvatiti rukom u predjelu glave, zbog razlike u visini. Privatnog tužitelja je šakom udario u predjelu čela i nakon toga nije bilo hrvanja između njih i dobrovoljno je izašao iz autobusa, a za njim nije nitko drugi izašao niti ušao u autobus. Nakon toga je privatni tužitelj zatvorio vrata autobusa i udaljio se s autobusom nekih 10 metara unaprijed. GH i 2. optuženica VH svo to vrijeme su se nalazile vani na otvorenom.

2. optuženica VH nije ulazila u autobus nakon što je prvi put iz njega izašla kada je došla uplakana u trgovinu gdje se on nalazio.

5. U svojoj obrani 2. optuženica VH je navela da je sve počelo nekih tri mjeseca prije, kada joj se privatni tužitelj počeo nabacivati u autobusu, na što ona nije reagirala jer je imala dečka. On to nije baš dobro primio te ju je nakon nekoliko dana na autobusnoj postaji u [adresa] primio za rame, okrenuo i rekao joj da se s njim nitko ne zajebava, da će oni vidjeti tko je UH, te misli da je pri tome mislio na nju i braću. Neko vrijeme je bio mir, sve do kritičnog dana kada je ušla u autobus, te joj je UH rekao, bez da je pogledao njen pokaz da može van iz autobusa, te joj nije ništa odgovorio, odnosno rekao joj je: "pitaj si brata". Kada joj je rekao da ne može biti u autobusu, izišla je van, te otišla u trgovinu koja se nalazi odmah pored stajališta i upitala brata zašto ju je privatni tužitelj izbacio iz autobusa. Osim brata u trgovini je bila i njihova majka koja tamo radi. Njen brat je otišao do autobusa, popeo se na drugu ili treću stepenicu te pitao zašto ju je izbacio. Može reći da je ona bila u trgovini dok je brat bio na stepenicama autobusa, te je kroz izlog mogla vidjeti što se događa u autobusa. Sjeća se da je privatni tužitelj gurnuo njenog brata niz te stepenice, koji se uspio uhvatiti za rukohvat tako da nije pao. Kada se brat povratio sa stepenica, privatni tužitelj ga je dočekao sa šakom, te je vidjela da je privatni tužitelj zadao bratu jedan udarac, a onda je njen brat krenuo na njega i misli da je udario privatnog tužitelja, isto u predio glave, misli samo jednom. Primila je brata za majicu s leđa. Nakon toga je i nju i njega privatni tužitelj odgurnuo i ona je od svega toga oštetila mobitel koji joj je bio u hlačama. Za to vrijeme njihova majka je bila u trgovini. Oni su otišli u trgovinu, a UH je zatvorio vrata od autobusa. Misli da je njen brat zvao policiju, a misli da je i UH. U tom sukobu brat je dobio ogrebotine u predjelu vrata i modricu ispod oka, a UH nije vidjela te ne zna da li je zadobio ozljede. Od svega toga se uplašila, te joj je policajac koji je došao, otišao u trgovinu i donio joj vode. Ne sjeća se jesu li osobe koje su u ovom postupku saslušane kao svjedoci taj dan bile u autobusu, jer je ona samo ušla, pokazala kartu i izišla van. Misli da je ogrebotine na vratu njenom bratu zadao UH kada ih je oboje gurao iz autobusa. Može navesti da s svjedokom KH nije u dobrim odnosima jer je bila svjedok u postupku koji se vodio protiv njezinog tadašnjeg dečka. Nekoliko mjeseci prije inkriminiranog događaja privatni tužitelj je vozio autobus za RK Ivanska i ona je bila prisutna u tom autobusu i tamo joj je privatni tužitelj počeo dobacivati, tj. nabacivati joj se, no ona je to ignorirala jer je tada imala dečka. Nakon toga znala se susretati s privatnim tužiteljem u autobusu dok ju je vozio u školu i tom prilikom je znao dobacivati, pa čak i pred drugim osobama i ona je to sve ignorirala jer ju privatni tužitelj nije zanimao. Tri mjeseca prije inkriminiranog događaja u [adresa] na autobusnom kolodvoru susrela se s privatnim tužiteljem i on ju je primio rukom za rame i rekao joj:" s UH se nitko ne zajebava", na što se ona našalila nešto na njegov račun. Požalila se svojim roditeljima o tome da joj privatni tužitelj stalno nešto dobacuje i zna da su njeni roditelji u vezi toga mailom poslali pritužbu Čazmatransu. Uvijek je prilikom vožnje autobusom imala važeću kartu, pa tako i inkriminirane zgode i radi se o karti čija preslika je dostavljena u spis. Nakon što je privatni tužitelj nju izbacio iz autobusa otišla je u trgovinu i pomalo su joj krenule suze i nakon toga je 1. optuženik ĆH otišao do autobusa i tamo su se on i privatni tužitelj "pograbili" na stepenicama autobusa. UH nije bila niti blizu i nije kasnije ulazila u autobus. Nakon događaja 1. optuženik ĆH na oku je imao modricu i ogrebotinu ispod oka te je imao ogrebotinu na vratu.

6. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da su pregledom i tijekom liječenja oštećenog utvrđene ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze: krvni podljev kože glave s oteklinom lijevo sljepoočno, ogrebotine kože desne strane vrata i ogrebotina prsnog koša, nad desnom ključnom kosti. Utvrđene ozljede, svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. Ozljede su nastale djelovanjem sile slabog intenziteta, od čega je ozljeda glave u vidu krvnog podljeva kože glave s oteklinom lijevo sljepoočno nastala udarcem nekog tupotvrdog sredstva, a u pravilu ju viđamo nastalu udarcem šake, dok su ozljede vrata i prsnog koša u vidu ogrebotina nastale povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva male kontaktne površine, a u pravilu ih viđamo nastale ogrebom nokta druge osobe prilikom hvatanja, grebanja i slično.

7. Privatni tužitelj je naveo da iz viđenja poznaje optužene. S njima nije imao problema prije ovog događaja. Može navesti da je kritičnog dana oko 7,15 stao ispred trgovine u mjestu [adresa], sjeća se da je u autobus ušla FH i pokazala mu je putnu kartu koja nije bila ispravna, držala je kartu u ruci, pokazala mu i ušla dalje u autobus, a tom prilikom on joj nije ništa rekao. Odmah iza nje u autobus je ušao ĆH i napao ga što nju zganja za kartu i udario ga šakom u glavu dva puta, u prednji lijevi dio glave. Od tog udarca je pao na sjedalo iza vozačkog, a nakon toga došla je FH i uhvatila ga za vrat i počela ga gušiti. Poslije toga u autobus je uletjela GH, počela mu psovati i govoriti da mu pička materina, da će on vidjeti s kim ima posla, da ne zna na koga su se namjerili. Nakon toga njih troje je izišlo van iz autobusa, a on je zvao policiju. U trenutku kada je FH ušla u autobus, u autobusu je već bilo putnika i to njih desetak. Ne zna zbog čega su se oni prema njemu tako ponašali, zna da je FH često putovala autobusom i nikada nije bilo problema. Može navesti da BH ništa nije rekao u vezi nevažeće karte jer nije ni stigao budući da je za njom odmah utrčao njezin brat i napao ga. Može navesti da se nakon toga događaja obratio svome liječniku nakon čega ga je on poslao u [adresa] na hitan prijem. Može navesti da je na prednjem lijevom dijelu glave imao crvenilo i kvrgu da bi to kasnije poplavilo, a bio je i izgreban po vratu. Na karti koju mu je pokazala FH odmah je vidio da nije valjana jer se odnosila na ožujak, a ne na travanj, jer se radilo o mjesečnoj karti. Toga dana 2. optuženica VH je ušla u autobus i tada je imala neispravnu kartu, no unatoč tome je ušla u unutrašnjost autobusa i tada je za njom utrčao 1. optuženik ĆH. Smatra da je on utrčao za njom u autobus jer je mislio da će ju on napasti za kartu, tj. iz razloga što je 2. optuženica VH čula da će on pregledavati karte. 2. optuženica VH nakon predočenja nevažeće karte nije izlazila iz autobusa i nije pozvala 1. optuženika ĆH u autobus već je on sam iza nje ušao. U trenutku kada je 1. optuženik ĆH ušao u autobus sjedio je za volanom autobusa i 1. optuženik ĆH ga je pitao što napada njegovu sestru, na to se on ustao i rekao mu neka izađe van i u tom trenutku ga je on 2 puta udario šakom u glavu. U trenutku kada ga je 1. optuženik ĆH udarao šakom 2. optuženica VH se nalazila odmah pokraj 1. optuženika ĆH. Nakon zadobivanja udaraca pao je na putnička sjedala koja se nalaze iza vozačevog sjedala i tada ga je 2. optuženica VH rukama ulovila za vrat i počela gušiti i tada ga je izgrebala po vratu. Prije inkriminiranog događaja 1. optuženik ĆH mu je znao pokazivati neke čudne znakove i srednji prst dok bi se negdje vidjeli. Nije se nabacivao 2. optuženici VH i nije bio ljut na nju. On 1. optuženika ĆH nije udario, nije ga pokušao udariti ili odgurnuti, već se ustao, rekao mu da izađe van i on ga je nakon toga 2 puta udario šakom u glavu nakon čega je on pao. Tijekom događaja u autobusu je bilo prisutno desetak putnika, te je bio prisutan HH koji se nalazio negdje na polovici autobusa i smatra da je on mogao vidjeti događaj. Na toj relaciji je autobus vozio svaki drugi dan i 2. optuženica VH se inače znala voziti tim autobusom. Kada staje na stanici otvara samo prednja vrata autobusa kako bi mogao provjeriti karte osoba koje ulaze u autobus. 2. optuženica VH je njemu tada pokazala svoj đački pokaz i on je vidio da se radi o pokazu za mjesec ožujak jer je isti bio plave boje, a za mjesec travanj je pokaz trebao biti zelene boje. Na predmetnoj stanici, stajalištu nalazili su se 1. optuženik ĆH, 2. optuženica VH i njihova majka. Nikada prije nije imao problema i neugodnosti s 2. optuženicom VH. Te prilike nije bilo povišenih tonova. 2. optuženica VH je zapravo ostala stajati pokraj njega u trenutku dok je u autobus ušao 1. optuženik ĆH. Predmetna autobusna stanica se nalazi na mjestu gdje su u to vrijeme 1. optuženik ĆH i njegova majka držali trgovinu. U predmetnom autobusu je prostor na kojem se nalaze sjedala putnika nešto povišen u odnosu na prostor kojim se hoda autobusom. Neposredno iza sjedala na koja je on pao, tj. na sjedalima iza su se nalazili IH, NH, KH. Kada se ustao stajao je pokraj sjedala mjesta vozača. Nakon udarca on pada na stranu i pada na sjedala putnika koja se nalaze iza sjedala vozača. 1. optuženik ĆH je dvaput udario šakom svoje desne ruke u predio iznad njegove lijeve slijepoočnice. Konkretni autobus nije imao pregradu između sjedala vozača i prva dva sjedala putnika, a radi se o autobusu marke Setra 315. 2. optuženica VH se nije udaljavala od mjesta gdje je on sjedio i ostala je stajati pokraj 1. optuženika ĆH dok je isti ušao u autobus. 1. optuženik ĆH, kada je ušao u autobus ga je pitao da što napada njegovu sestru, na što mu je on odgovorio da ako ne misli putovati autobusom da izađe van. Smatra da je 1. optuženik ĆH imao plan ući u autobus i napasti ga, ali ne zna iz kojeg razloga. Nekoliko mjeseci prije događaja optuženik bi kada ga sretne na ulici bez ikakvog povoda pokazivao srednji prst. To je bilo npr. u situacijama kada bi se mimoilazili automobilima. U trenutku kada mu je 1. optuženik ĆH zadao udarce njegova majka je ušla na prvu stepenicu autobusa i počela mu psovati majku. Optuženici su se nakon napada sami odmaknuli od njega i prestali su s napadom. Tog dana on je prijavio 2. optuženicu VH zbog vožnje bez važeće karte.

8. Svjedok NH je naveo da poznaje iz viđenja privatnog tužitelja jer se često vozio autobusom kada je išao u srednju školu. Može reći da poznaje i FH i ĆH jer je njegov otac radio nešto s njima. Može reći da se vozio autobusom u školu u [adresa] 4. travnja 2019. godine. Privatni tužitelj je vozio autobus. Bio je u zadnjem dijelu autobusa pa nije najbolje vidio što se događa, ali je primijetio naguravanje. Vidio je da je ĆH u autobusu udario vozača, nije čuo što se prije događalo, a onda je još priskočila FH koja je isto udarila vozača. Tamo nije vidio GH. To se događalo u mjestu [adresa] na autobusnoj stanici. Nakon toga oni putnici su napustili autobus i čekali drugi, dok su P ušli u svoju trgovinu. Može navesti da je u autobusu bio s prijateljem ŽH i s još nekima kojima se ne može sjetiti imena. Nije primijetio jesu li privatni tužitelj i FH nešto govorili jedno drugom. Ne zna je li ĆH nešto govorio privatnom tužitelju. Nije mogao vidjeti na koji način 1. optuženi ĆH udara privatnog tužitelja budući da je bio otraga i nije mogao od sjedala vidjeti što se događa. Može navesti da prilikom svojih ranijih vožnji autobusa nije primijetio da je bilo nesuglasica ili sukoba između VH i privatnog tužitelja.

9. Svjedok KH je navela da poznaje privatnog tužitelja kao vozača autobusa, a iz viđenja poznaje optužene jer žive u blizini. Može navesti da se ona svakodnevno prošle godine vozila u srednju školu u [adresa]. Može navesti da je u mjestu [adresa] dok se vozila u autobusu sjedila na zadnjem dijelu autobusa, imala je slušalice na ušima te nije čula sve što se događalo. Može navesti da je vidjela da se u autobusu svi ustaju i nešto gledaju, pa se ustala i ona te je vidjela da je ĆH udario UH, misli da ga je šakom udario u glavu u predjelu sljepoočnice. Vidjela je da se privatni tužitelj ustao, a zatim da se FH ustala i došla do njih, privatnog tužitelja i 1. optuženika ĆH, ali onda nije vidjela što se događa zbog gužve jer su svi ustali. Čula je GH da se jako derala, čula je da je bilo psovki, a to je bilo upućeno privatnom tužitelju, ali se ne sjeća što je točno govorila. Nakon toga P su izašli iz autobusa, vozač je zatvorio vrata, te njima putnicima objasnio da je zvao policiju, a da oni budu smireni svi i da će vidjeti kako će do škole. Misli da je nekoliko puta vidjela da se autobusom vozi BH. Nije primijetila da bi prije ovog događaja 2. optužena i privatni tužitelj imali kakvih nesuglasica. Ne poznaje GH, već iz viđenja poznaje ĆH i BH.

10. Svjedok MH je navela da iz viđenja zna UH, privatnog tužitelja kao vozača autobusa, dok ne poznaje optužene. Može navesti da je u proljeće 2019. godine još išla u srednju školu u [adresa] autobusom. Može reći da je ona kritičnog dana sjedila u autobusu i to negdje na sredini autobusa. Sjeća se da je vozač stao u mjestu [adresa], kako bi u autobus ušla BH, koju poznaje samo iz viđenja, odnosno viđala ju je na autobusnom kolodvoru. Ona je ušla u autobus, misli da je vozaču pokazala kartu, ne sjeća se da li mu je nešto govorila, ali vozač njoj nije ništa govorio. Nakon toga u autobus je ušao ĆH i čula je da on i vozač nešto razgovaraju, ali nije čula što. Čula je da je vozač nekoliko puta zamolio 1. optuženika ĆH da iziđe iz autobusa, ali ga on nije poslušao, a zatim je ĆH udario vozača u glavu, misli u čelo. Nakon toga njih dvojica su se nastavili svađati, ĆH je gurnuo vozača na sjedalo iza vozača. Njih dvojica su se svađali, da bi se nakon toga ustala BH, došla do njih i rekla vozaču da će mu razbiti zube ako ne pusti njezinog brata. Ne sjeća se da bi FH fizički napadala vozača. Poslije toga ušla je majka 1. i 2. optuženika te ga je počela vrijeđati tj. čula je da mu je opsovala majku. Ne sjeća se je li mu rekla još nešto drugo. Može navesti da je do nje sjedila kolegica LH. Nakon toga vozač i P su izašli iz autobusa, a nakon toga je vozač zvao policiju. Ne zna zbog čega je došlo do sukoba između vozača i ĆH. Nakon tog događaja na vozaču je vidjela crvenu masnicu na čelu i ogrebotine na vratu.

11. Svjedok HH u svom iskazu navodi kako je sjedio u autobusu i to negdje na polovini autobusa i to više prema stražnjem dijelu autobusa. Na toj stanici BH je pokušala ući u autobusa no odmah je izašla iz autobusa i nakon što je izašla cijelo vrijeme je bila izvan autobusa. Nakon što je BH izašla iz autobusa u autobus ulazi ĆH i on započinje priču s vozačem i tu dolazi do borbe. Vozač udara ĆH rukom, ne sjeća se da li je imao otvoreni ili zatvoreni dlan, i ĆH se onda branio na način da je digao ruku, ali nije vidio da bi udario vozača i nakon nekog vremena ĆH se našao izvan autobusa i nakon toga autobus je ostao na stajalištu jer je vozač zvao policiju i svi oni putnici su čekali drugi autobus. Oni putnici su bili prisutni u vrijeme dok je na mjesto događaja pristigla policija. Nije čuo nikakav razgovor između vozača i putnika koji su ulazili u autobus, pa tako ni između vozača i optuženika. Prema njegovim saznanjima BH je i inače znala putovati tim autobusom i ne zna da je bilo nekih nesuglasica između nje i vozača. On je u dobrim odnosima sa BH, susjedi su. Uz autobusno stajalište nalazi se društveni dom i trgovina. Nitko od ostalih putnika se nije miješao u borbu između ĆH i vozača. U vrijeme događaja je bio mali klinac i gledao je što se događa. Misli da događaju nije bio prisutan NH. Nakon događaja, a u vrijeme dok se čekala policija nije primijetio vidljive ozljede na vozaču. ĆH inače nije putovao tom autobusnom linijom. S ĆH i s vozačem je u dobrim odnosima, time da mu je ĆH susjed i s njim nije naknadno razgovarao o ovom događaju. 1. optuženik ĆH se branio i to je bilo negdje u donjem dijelu na stepenicama i on to nije dobro vidio. Vozač niti u jednom trenutku nije pao na sjedala. Nakon što je svjedok prilikom davanja iskaza gestikulirao rukom način na koji je vozač zadao udarac ĆH branitelj 2. optuženice VH ga pita da li je to bio udarac šakom ili otvorenim dlanom i tada svjedok potvrđuje da se radilo o udarcu šakom. Svjedok ne može objasniti zašto na početku davanja iskaza nije mogao konkretizirati je li udarac bio šakom ili dlanom, ali iskazuje kako je sada siguran da je bio udarac šakom.

12. Svjedok GH u svom iskazu navodi kako je tog dana radila u trgovini koja se nalazi na autobusnoj stanici, a BH je čekala autobus. Kada je autobus došao na stanicu BH je ušla u autobus i tamo se zadržala par sekundi i vratila se u trgovinu uplakana te je rekla kako ju je vozač istjerao jer nema važeću voznu kartu. U tom trenutku je u trgovini bio prisutan i ĆH, koji je inače vlasnik trgovine i on je tada izašao iz trgovine da vidi što se dogodilo, jer to nije bilo prvi put da BH ima problema s ovim konkretnim vozačem. Tako je npr. neko vrijeme prije inkriminiranog događaja vozač autobusa ostavio BH na jednoj udaljenoj autobusnoj stanici namjerno i tada joj je rekao da ona ima nevažeću autobusnu kartu i potjerao ju je van. Njoj je BH rekla kako je razlog ovakvog negativnog odnosa vozača autobusa prema njoj taj što se vozač autobusa njoj nabacivao, a ona ga je odbila, i da joj se vozač autobusa zbog toga osvećuje na način da ju izbacuje iz autobusa. Kada je ĆH izašao iz trgovine ušao je u autobus i to možda na prvu ili drugu stepenicu i ona nije čula što su vozač autobusa i ĆH međusobno razgovarali već je vidjela kako je vozač autobusa u jednom trenutku ĆH gurnuo ili udario zbog čega se ĆH počeo hvatati i pada ti prema van iz autobusa i nakon toga su se ĆH i vozač autobusa međusobno "počapali" u smislu da su se međusobno potukli. U trenutku dok se ĆH nalazio na prvoj ili drugoj stepenici autobusa vozač se nalazio njemu sučelice na višoj stepenici od autobusa. ĆH nije na bilo koji način fizički nasrnuo ili djelovao prema vozaču autobusa prije nego što ga je vozač autobusa odgurnuo. Zna da je BH uvijek imala važeći mjesečni pokaz. Nakon što su se vozač autobusa i ĆH potukli oni su se međusobno na neki način pohrvali i zna da je ĆH bila poderana majica nakon događaja. ĆH je nakon događaja dobio masnicu ispod oka i zbog toga je bio kod liječnika. BH nije bila u nikakvom fizičkom kontaktu s vozačem autobusa. Nakon što je BH u prvom navratu izašla iz autobusa i uplakana došla u trgovinu ona se više nije vraćala u autobus. Ne zna da li je UH svakodnevno vozio autobus na spornoj relaciji i zna da je BH tražila od svog oca da ju vozi na autobus koji putuje iz Štefanja kako bi izbjegla da putuje autobusom koji vozi UH. Oni su mailom prijavili Čazmatransu kako BH ima problema s vozačem UH. Fizički kontakt između ĆH i UH odvio se u cijelosti na stepenicama autobusa i ĆH nije ušao u prostor autobusa iza stepenica. ĆH se nalazio negdje na prvoj stepenici, a UH na najvišoj stepenici i u jednom trenutku je UH gurnuo ili udario ĆH u kojem trenutku ĆH pada i hvata se za ručku kod vrata i nakon toga dolazi do fizičkog kontakta između ĆH i UH na način da su se međusobno uhvatili za revere i cijeli taj događaj se odvio na stepenicama autobusa. U trenutku kada je došlo do fizičkog kontakta između ĆH i UH, BH se nalazila pokraj nje na stanici izvan autobusa i bile su udaljene nekih 2 metra od ĆH i UH.

13. Sud nalazi kako je tijekom dokaznog postupka na nedvojben način dokazano da su optuženi počinili kazneno djelo tjelesne ozljede. Naime, sud u cijelosti nalazi istinitim iskaz privatnog tužitelja, jer ne nalazi razloga zašto bi isti lažno teretio optužene. U situaciji da se privatni tužitelj smatrao odgovornim za započinjanje sukoba (u smislu da se inatio 2. optuženici VH (Iveković) ili da je udario nogom 1. opt. ĆH) isti zasigurno ne bi obustavio vožnju autobusa, pozvao policiju i podnio prijavu svom poslodavcu, pa je, po ocjeni suda, neistinita obrana 2. opt. VH (ĆH) o tome da ju je privatni tužitelj napao zbog ogorčenja i ljubomore iz razloga što je ona prethodno odbila njegovo udvaranje. Na ovom mjestu valja istaknuti kako je u ovom dijelu obrana 2. opt. VH kontradiktorna sama sebi budući da ova optuženica najprije govori o tome kako ju je privatni tužitelj napao zbog ogorčenja i ljubomore, da bi potom navela kako joj je privatni tužitelj prilikom tjeranja iza autobusa rekao „pitaj si brata“. Prema ocjeni suda radilo se o tome da su 2. opt. VH (Iveković) i 1. opt. ĆH dogovorno toga dana, najprije pokušali isprovocirati privatnog tužitelja nevažećom putnom kartom, kako bi stvorili neki povod da na njega fizički nasrnu. Detaljan motiv postupanja optuženih nije do kraja razjašnjen, no moguće je da se radilo o nekom sasvim bezazlenom povodu i o situaciji u kojoj su optuženi željeli dokazati svoju fizičku nadmoć, pogotovo ako se u obzir uzme odnos fizičkih konstitucija sudionika, tj. činjenica da je 1. opt. ĆH naočigled fizički jači od privatnog tužitelja. S obzirom na prethodno navedeno sud ne vjeruje obranama optuženih niti u dijelu u kojem se tvrdi kako je privatni tužitelj najprije nogom odgurnuo (udario) 1. opt. ĆH pa da je, moguće, postupanje 1. opt. ĆH bilo u granicama nužne obrane. S obzirom da je 1. opt. ĆH nerazmjerno jače fizičke konstitucije od privatnog tužitelja sud nalazi kako nije životno da bi privatni tužitelj nogom odgurnuo 1. opt. ĆH kako se to tvrdi u obranama. Prema ocjeni suda naprosto nije životno niti logično da bi privatni tužitelj koji je višestruko slabije fizičke konstitucije uopće fizički nasrnuo na 1. opt. ĆH.

14. U spisu postoji medicinska dokumentacija za 1. opt. ĆH i 2. opt. VH (ĆH), a ta je medicinska dokumentacija, prema ocjeni suda, nastala iz razloga što su se optuženi smišljeno nakon inkriminiranog događaja uputili liječniku s unaprijed stvorenom namjerom da si poboljšaju situaciju u budućem sudskom postupku. Ovakvom zaključku u prilog govori i činjenica da tijekom provedenih pregleda na tijelima optuženih nisu dijagnosticirane bilo kakve ozljede u sudsko-medicinskom smislu, već je 1. opt. ĆH prijavio kako mu je mutan vid na desnom oku (dijagnoza postavljena na temelju subjektivnog kazivanja pacijenta), dok je 2. opt. VH prijavila psihijatrijsku smetnju zbog pretrpljenog stresa (dijagnoza postavljena na temelju subjektivnog kazivanja pacijenta).

15. S obzirom na sve navedeno sud nalazi dokazanim da su optuženi napali privatnog tužitelja kao vozača autobusa na način da ga je 2. optuženica ČH (ranije ĆH) držala za vrat i s obje ruke (stezala) gušila te grebala, a da ga je 1. optuženik ĆH zatvorenom šakom dva puta udario u glavu lijevo temporalno. Takav slijed događaja opisao je u dva navrata tijekom rasprave privatni tužitelj, a na isti je način događaj opisao i svjedok NH koji potvrđuje kako je vidio da je 1. opt. ĆH udario vozača, a onda je 2. opt. VH priskočila i isto udarila vozača. Točno je da ovaj svjedok govori o tome da bi 2. opt. VH udarila vozača, a ne ga gušila i grebala, no sud nalazi da se iskaz ovog svjedoka uklapa u dinamiku i da je bitno kako je ovaj svjedok potvrdio to da je i 2. opt. VH bila u fizičkom kontaktu s privatnim tužiteljem, dok je moguće da svjedok nije mogao dobro razabrati radi li se o udarcima ili gušenju i grebanju. Svjedok NH nije iskazao o tome da bi 2. opt. VH napuštala autobus prije napada, već da je „priskočila“, pa je u tom smislu navod ovog svjedoka suglasan s iskazom privatnog tužitelja o tome kako 2. opt. VH nije izlazila iz autobusa prije nego je u njega ušao 1. opt. ĆH.

16. Svjedokinja KH je također potvrdila kako je 1. opt. ĆH udario šakom u sljepoočicu privatnog tužitelja, te je navela kako se 2. opt. VH tom prilikom ustala i došla do njih. Ova svjedokinja ne potvrđuje napad 2. opt. VH, no sud to pripisuje činjenici kako ova svjedokinja samo nije registrirala i taj dio događaja. Također je značajno kako ova svjedokinja ipak potvrđuje kako se 2. opt. VH ustala nakon što je 1. opt. ĆH udario privatnog tužitelja, pa je u tom smislu navod ove svjedokinje suglasan s iskazom privatnog tužitelja o tome kako 2. opt. VH nije izlazila iz autobusa prije nego je u njega ušao 1. opt. ĆH. I svjedokinja MH je potvrdila kako je 1. opt. ĆH udario u glavu privatnog tužitelja, te je navela kako se 2. opt. VH tom prilikom ustala i počela vikati na privatnog tužitelja. Ova svjedokinja ne potvrđuje napad 2. opt. VH, no sud to pripisuje činjenici kako ova svjedokinja samo nije registrirala i taj dio događaja. Također je značajno kako ova svjedokinja ipak potvrđuje kako se 2. opt. VH ustala nakon što je 1. opt. ĆH udario privatnog tužitelja, pa je u tom smislu navod ove svjedokinje suglasan s iskazom privatnog tužitelja o tome kako 2. opt. VH nije izlazila iz autobusa prije nego je u njega ušao 1. opt. ĆH.

17. U odnosu na putnički pokaz, u postupku je na nedvojbeni način utvrđeno kako je 2. opt. VH u inkriminirano vrijeme imala kupljen važeći putnički pokaz, no očito ga inkriminirane zgode nije predočila vozaču, moguće iz razloga što ga tada nije imala kod sebe ili iz nekog drugog nepoznatog razloga.

18. S obzirom na sve prethodno navedeno sud nalazi kako obrane 1. opt. ĆH i 2. opt. SH nisu vjerodostojne, te sud nalazi nevjerodostojnim i iskaz svjedokinje GH, koja je majka optuženih, te je njen iskaz usmjeren isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti od svoje djece. Sud nalazi nevjerodostojnim i iskaz svjedoka HH iz razloga što je ovaj svjedok prvi puta iskazivao tek šest godina nakon inkriminiranog događaja, a da ovaj svjedok ne govori istinu ukazuje i činjenica kako isti apsolutno niječe da bi 1. opt. ĆH uopće udario privatnog tužitelja unatoč tome što tu činjenicu ne poriče niti sam 1. opt. ĆH.

19. Na temelju nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi kako je privatni tužitelj zadobio krvni podljev kože glave s oteklinom lijevo sljepoočno koja tjelesna ozljeda se po dinamici događaja nedvojbeno može pripisati radnjama 1. opt. ĆH, dok se ogrebotine kože desne strane vrata kao tjelesna ozljeda po dinamici događaja nedvojbeno mogu pripisati radnjama 2. opt. VH.

20. Radnje počinjenja 1. opt. ĆH „udaranja zatvorenom šakom dva puta u glavu lijevo temporalno uslijed čega je privatni tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu“, predstavljaju radnje počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11. Radnje počinjenja 2. opt. VH „držanja za vrat i s obje ruke (stezanja), gušenja te grebanja uslijed čega je privatni tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu“, predstavljaju radnje počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11.

21. 1. opt. ĆH je prilikom počinjenja kaznenog djela postupao u stanju ubrojivosti. Postupao je s izravnom namjerom (bio je svjestan da će udaranjem zatvorenom šakom dva puta u glavu nanijeti privatnom tužitelju tjelesnu ozljedu, i to je htio počiniti), bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog. 2. opt. VH je prilikom počinjenja kaznenog djela postupala u stanju ubrojivosti. Postupala je s izravnom namjerom (bila je svjesna da će držanjem za vrat i s obje ruke (stezanjem), gušenjem te grebanjem nanijeti privatnom tužitelju tjelesnu ozljedu, i to je htjela počiniti), bila je svjesna da je njeno djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

22. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.

23. Kod odluke o kazni sud je 1. opt. ĆH kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu što je otac troje djece i što je zaposlen. Otegotnih okolnosti sud nije našao. S obzirom na utvrđene olakotne okolnosti optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, na koju kaznu zatvora mu je izrečena i uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine. Sud je našao kako će u konkretnom slučaju izrečena uvjetna osuda ostvariti svrhu kažnjavanja, ako se u obzir uzme činjenica da je optuženik do sada neosuđivana osoba.

24. Kod odluke o kazni sud je 2. opt. VH kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu što je majka jednog djeteta i što je zaposlena. Otegotnih okolnosti sud nije našao. S obzirom na utvrđene olakotne okolnosti optuženica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, na koju kaznu zatvora joj je izrečena i uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine. Sud je našao kako će u konkretnom slučaju izrečena uvjetna osuda ostvariti svrhu kažnjavanja, ako se u obzir uzme činjenica da je optuženica do sada neosuđivana osoba.

25. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a odlučeno je kako se 1. optuženik ĆH obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP-a na ime troškova sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 292,00 eura i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 40,00 eura (visina je odmjerena uzimajući u obzir trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka). Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a odlučeno je kako se 2. optuženica VH (ranije ĆH) obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP-a na ime troškova sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 292,00 eura i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 40,00 eura (visina je odmjerena uzimajući u obzir trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka).

26. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a odlučeno je kako se 1. optuženik ĆH obvezuju naknaditi oštećeniku troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP- a na ime nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika u iznosu od 1.312,50 eura, dok se 2. optuženica VH (ranije ĆH) obvezuju naknaditi oštećeniku troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a na ime nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika u iznosu od 1.312,50 eura. Radi se o ukupnim troškovima u iznosu od 2.625,00 eura, koji su podijeljeni na dvoje optuženih u omjeru 50/50, a isti se sastoje od nagrade za: sastav privatne tužbe 100 bodova, zastupanje na raspravi 15.10.2019.100 bodova, sastav podneska od 26. 11 . 2019.25 bodova, zastupanje na raspravi 3.12.2019.50 bodova, zastupanje na raspravi 30. 9. 2020.150 bodova, zastupanje na raspravi 23.3.2022.100 bodova, zastupanje na raspravi 28. 3. 2022. 50 bodova, zastupanje na raspravi 27.5.2025. 50 bodova, sastav podneska od 9. 6. 2025. 25 bodova, zastupanje na raspravi 16.7.2025.150 bodova, zastupanje na raspravi 7.10. 2025.100 bodova, zastupanje na raspravi 4.11. 2025. 150 bodova. Vrijednost jednog boda je 2,00 eura. Zbroj ukupnih troškova s pripadajućim PDV-om iznosi 2.625,00 eura.

27. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 455. st. 1. ZKP-a.

U Bjelovaru, 10. studenog 2025.

Sudac

Gregor Sakradžija

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA

I. Dostaviti

- privatni tužitelj UH

- 1. optuženik ĆH

- branitelj Zoran Vukelić, odvjetnik iz Bjelovara

- 2. optuženica VH

- branitelj Nenad Dianić, odvjetnik iz Ivanić-Grada

- opunomoćenik privatnog tužitelja EH, odvjetnik iz [adresa]

II. Kal. 15 dana