Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-5/2022-117

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tihani Laptalo Medarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Andreje Vrbanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog OZ, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-5/11 od 28. srpnja 2011. izmijenjene na raspravi 16. siječnja 2012., na raspravi održanoj 10. studenog 2025., kada je rasprava i dovršena, a presuda donesena i javno objavljena u prisutnosti HZ, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i optuženog OZ uz branitelja Davora Popovića, odvjetnika u Karlovcu,

p r e s u d i o  j e

Optuženi ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin O i CZ rođene H, rođen **.**.1954.  u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani inženjer, nezaposlen, bez imovine, neoženjen, bez djece,

k r i v  j e

I. što je

tijekom kolovoza 2010., u Karlovcu, s unaprijed stvorenom nakanom da novac ne vrati, neistinito predočio PZ da je ovlašteni predstavnik banke Banco Popolare i da je u tom svojstvu ovlašten davati ponude za kredite, koji je imenovanoj bio potreban za poslovanje obrta u njezinom vlasništvu, te ju potom za realizaciju kredita u ukupnom iznosu od 30.000,00 eura zatražio polog od 5.000,00 eura, pa nakon što mu je oštećena u sve povjerovala i 6. rujna 2010. predala novac u označenom iznosu, u dogovorenom roku nije joj isplatio obećani iznos kredita, već je novac koji mu je PZ predala uzeo i zadržao za sebe, oštetivši time imenovanu za iznos od oko 36.000,00 kuna

II. dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj nešto na štetu svoje imovine učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 224. stavku 1. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11

- u daljnjem tekstu KZ/97),

III. pa se na temelju članka 224. stavka 4. KZ/97 optuženi ĆZ

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

IV. Na temelju članka 63. KZ/97 u izrečenu kaznu uračunava se svako oduzimanje slobode u vezi s navedenim kaznenim djelom, pa tako i ono provedeno na izdržavanju kazne prema presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 3.Kv-478/17-9 od 26. travnja 2017. kojom je objedinjena i ranije izrečena kazna presudom ovoga suda K- 410/2011 od 16. siječnja 2012.

V. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenoj PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 5.000,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos počevši od 6. rujna 2010. pa nadalje, sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi ĆZ oslobađa se od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj K-DO-5/2011 od 28. srpnja 2011., koja je izmijenjena na raspravi 16. siječnja 2012. u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se optuženom DZ stavlja na teret, Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu stavilo je na teret optuženom DZ da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona.

2. Upitan o osnovanosti optužbe optuženi ĆZ iskazao je da se ne smatra krivim te je koristio svoje zakonsko pravo i nije iznosio obranu već se branio šutnjom.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao izjavu, dopis, brzojavnu uplatnicu, pozajmicu i tužbu, saslušao oštećenu PZ i svjedoke ĐZ i KZ, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženog.

4. U svom iskazu oštećena PZ iskazala je da je imala otvoren obrt koji je glasio na nju. Sa suprugom je htjela proširiti obrt, za što im je trebao kredit no kako su ih u Erste banci odbili preko oglasa u novinama i na internetu tražili su kredit. Tako su i stupili u kontakt s optuženom, putem Plavog oglasnika, a on im se predstavio kao vanjski suradnik Banke Popolare. S optuženim je telefonski kontaktirao njen suprug te su njih dvojica dogovorili da 10% ili 20% od ukupnog iznosa traženog kredita treba položiti banci. Kako su tražili iznos od 30.000 eura, to ih je optuženi tražio 5.000 eura za ishođenje tog kredita. Susreli su se s optuženim u Karlovcu 6. rujna 2010.g. u jednom kafiću gdje su razgovarali i optuženik im je objasnio na koji način će se kredit realizirati, kolika bi bila kamata i iznos rate. To joj je odgovaralo pa su se ona i suprug s tim složili, kako su dokumentaciju već ranije pripremili, to su otišli javnom bilježniku ovjeriti izjavu. Ističe da od optuženog nisu tražili nikakve dokumente kojima bi se on legitimirao kao vanjski suradnik banke, a kod javnog bilježnika vidjela je njegovu osobnu iskaznicu te ga nisu ništa tražili jer nisu u njega sumnjali niti su mislili da bi ih on mogao prevariti. Kod javnog bilježnika su ovjerili izjavu iz koje je proizlazilo da je ona optuženom dala 5.000 eura time da im je optuženi rekao da se u izjavi ne može navesti da je to polog za kredit jer bi ispalo da banka traži mito. To joj je bilo malo čudno ali ne toliko da bi sumnjala u optuženog pa je iz tog razloga u prijedlogu napisano da optuženi s njom ulazi u zajednički posao te u slučaju da se isti ne realizira, da joj je on dužan 5.000 eura. Nakon predaje novca, optuženi im se uredno javljao pa čak i dolazio u [adresa] ali je telefonom isključivo kontaktirao sa njenim suprugom i odgađao isplatu navodeći da su neki problemi vezani za državu. Nisu ništa sumnjali sve dok ona nije preko jednog svog poznanika saznala da je optuženi prevarant radi čega su ga i prijavili za prijevaru. Kada su ona i suprug saznali da je optuženik prevarant telefonski su ga kontaktirali, no on je to negirao i rekao da je istina da radi kao vanjski suradnik banke i da će im realizirati kredit pa su oni otišli u Karlovac kod javnog bilježnika kod kojeg su ovjerili izjavu te im je javna bilježnica rekla da je optuženi bio sa još dvije ili tri osobe na isti način. Telefonom su zvali optuženog, no on im je rekao da nije u Karlovcu i da se ne može s njima naći pa su ona i suprug otišli do Banke Popolare i utvrdili da on nikada kod njih nije bio zaposlen kao vanjski suradnik. Nakon toga su ga bezuspješno zvali ali im više nije odgovarao na pozive. Jednom prilikom optuženi ih je nazvao sa sasvim drugog broja i predložio im da se nađu na što su ona i suprug pristali jer su u policiji dobili uputu da od njega pokušaju izvući novac no on im je rekao da im ne može dati novce jer ih nema budući ih je dao nekoj trećoj osobi, no da bi im dao Fiat Multiplu ili Mercedes ako se ona i suprug slažu na što su oni pristali ali optuženi im nikada nije predao ta vozila. Oštećena ističe kako je istina da joj je optuženi uplatio 300,00 kuna ali ona uopće ne zna zašto.

5. Svjedok ĐZ u iskazu je naveo da je njegova supruga PZ imala otvoren obrt i da su preko oglasa tražili kredit. U „Plavom oglasniku“ našli su oglas optuženog OZ da povoljno daje kredite trgovačkim obrtima, firmama i slično pa su se dogovorili s njim naći u Karlovcu. Za realizaciju kredita trebali su dati polog od 5.000 eura. Susreli su se u kafiću u Karlovcu gdje im se optuženi predstavio kao vanjski suradnik Banke Popolare te im pričao o kreditu, ratama, kamatama i duljini kredita, a njemu i supruzi je to sve odgovaralo. Optuženi je kod sebe imao već rukom sastavljenu izjavu sa tekstom u kojem nije pisalo da je 5.000 eura vezano za realizaciju kredita već nešto sasvim drugo, no rekao im je da je to zbog banke odnosno da ne ispadne da banka prima mito. Izjavu su ovjerili kod javnog bilježnika u Karlovcu nakon čega su on i supruga optuženom predali iznos od 5.000 eura. Sa optuženim su se više puta telefonski čuli te ih je držao u zabludi govoreći im da je u banci, da je upravo u tijeku realizacija kredita, da je sve riješeno i da će isplata biti točno određenog datuma no dolaskom tog datuma govorio bi da banka nije u mogućnosti izvršiti uplatu zbog problema sa državom. Ističe da nikada nisu dobili 5.000 eura niti kredit. U međuvremenu su on i supruga saznali da je optuženi prevarant te su utvrdili da uopće nije zaposlen u banci. On i supruga su tražili optuženog da se nađu s njim u Karlovcu, no on je govorio da nije u Karlovcu i da se ne može s njima naći da bi ih kasnije nazvao i dogovorili su susret u [adresa] gdje su ga on i supruga tražili novce no on im je rekao da su novci kod trećih osoba.

6. U svom iskazu koji je iznio na raspravi 23. rujna 2024. svjedok UZ iskazao je da optuženog OZ poznaje dugi niz godina. Ističe da je s njim ranije bio u prijateljskim odnosima, ali nikada u poslovnim odnosima. Kada je svjedoku predočen njegov raniji iskaz u kojem je naveo da su bili u poslovnim odnosima, isti je iskazao da su prije izvjesnog vremena on i optuženi znali putovati i preprodavati aute, no to nije bilo učestalo. Svjedok je iskazao da je 2008./2009. imao građevinski obrt koji je zatvoren jer je imao prometnu nesreću te zbog zdravstvenih razloga nije mogao raditi. Upravo zbog te činjenice optuženi mu je posudio novac i to 9.000/10.000 eura, koji iznos mu nije vratio iako je kod javnog bilježnika potpisao pozajmicu. Ne sjeća se da bi sklapao još ugovora, odnosno izjava o pozajmici za optuženog.

7. Iz izjave od 6. rujna 2010.g. koja je potpisana po optuženom DZ i oštećenoj PZ proizlazi da ĆZ ulazi u zajednički posao sa PZ na način da PZ investira u posao 5.000 eura, a DZ 2.000 eura te da će posao biti okončan u roku od 30 dana kada mora biti gotova ukupna investicija. U izjavi se navodi da ukoliko ne dođe u zadanom roku do realizacije investicije ĆZ je dužan vratiti PZ uloženi iznos od 5.000 eura. Navedena izjava ovjerena je po javnom bilježniku dana 6. rujna 2010.g. pod brojem Ov-3708/10.

8. U dopisu od 8. prosinca 2010.g. koji je ĆZ uputio PZ optuženi navodi da nije u mogućnosti izvršiti povrat novca te predlaže da povrat novca bude 16. siječnja 2011.g. prema dogovoru sa suprugom oštećene, NZ.

9. Iz potvrde o uplati proizlazi da je optuženi ĆZ dana 8. prosinca 2010. godine uplatio iznos od 300,00 kuna na ime oštećene PZ.

10. Iz pozajmice od 6. prosinca 2010. godine proizlazi da UZ izjavljuje da je od ĆZ pozajmio iznos od 7.000 eura dana 6. rujna 2010.g. na rok od 30 dana pa kako navedeni iznos 6. prosinca 2010.g. još nije u mogućnosti vratiti , to se obvezuje isti vratiti u što kraćem roku u skladu sa svojim mogućnostima. Pozajmica je potpisana po UZ a ovjerena po javnom bilježniku 6. prosinca 2010.g. pod brojem Ov-14761/10.

11. Iz tužbe od 7. siječnja 2011.g. proizlazi da je tužitelj ĆZ podnio tužbu protiv tuženika UZ radi isplate iznosa od 7.000 eura sa zateznom zakonskom kamatom od 6. listopada 2010.g. a tužba je poslana Općinskom građanskom sudu u Zagrebu preporučenom pošiljkom dana 7. siječnja 2011.g.

12. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći iskaze oštećene PZ i svjedoka ĐZ istinitima, budući su iskazivali jasno, detaljno i okolnosno, a njihovi iskazi su u međusobnom suglasju, kao i suglasju s materijalnom dokumentacijom koju sud isto tako cijeni istinitom jer je u konačnici neosporena, sud je utvrdio da je optuženi ĆZ počinio kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret ranije optužnim prijedlogom, odnosno optužnicom.

13. Naime, iz iskaza oštećene PZ i svjedoka ĐZ proizlazi da su oštećena i suprug u svrhu pribave novčanih sredstava za poslovanje obrta čija vlasnica je bila oštećena, putem oglasa stupili u kontakt s optuženim TZ. Optuženi im se predstavljao kao vanjski suradnik Banke Popolare, tražio 10% od ukupnog iznosa, a kada su se susreli s optuženim u Karlovcu, on je već imao izjavu u kojoj je stajalo da se radi o sudjelovanju u zajedničkom poslu među njima, te su takvu izjavu potpisali i ovjerili, nakon čega mu je oštećena 6. rujna 2010. predala iznos od 5.000 eura. Optuženi im je rekao da je izjava morala biti takvog sadržaja jer banka ne bi pristala da bi u izjavi bilo navedeno da se izjava odnosi na ishođenje kredita jer bi se u tom slučaju moglo posumnjati da banka prima mito. Nakon što je predao novac, optuženi im je govorio da je u tijeku realizacija kredita, a kada su počeli sumnjati utvrdili su da nije zaposlenik Banke Popolare. Optuženi im se nakon toga više nije javljao no jednom prilikom su se ipak našli kada je nudio vozilo za kompenzaciju no vozila im nikada nije ni predao. Uplatio joj je iznos od 300,00 kuna ali ona ne zna zašto je to učinio jer joj to nije ni rekao.

14. Iz provedenih materijalnih dokaza isto tako proizlazi utvrđeno prijevarno postupanje optuženog s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti. Navedeno proizlazi upravo iz činjenice da je već prilikom susreta s oštećenom PZ i njenim suprugom ĐZ, optuženi imao pripremljenu izjavu koju je u konačnici oštećena i potpisala i ovjerila kod javnog bilježnika, a iz koje proizlazi da su oštećena i optuženi "ušli" u zajednički posao te u tom smislu ukazuje na postojanje građanskopravnog odnosa između oštećene i optuženog. Iz ovakvog postupanja optuženog, a posebice kada se uzmu u obzir i uplate od 8. prosinca 2010. kojom je optuženi uplatio oštećenoj iznos od 300,00 kuna i dopis za povrat novca, nedvojbeno proizlazi utvrđena namjera prijevarnog postupanja optuženog. Navedeno upućuje na jasnu činjenicu da je optuženi svojim cjelokupnim držanjem i postupanjem prema oštećenoj istu doveo u zabludu da će joj omogućiti realizaciju kredita u iznosu od 30.000 eura, a za što mu ona treba uplatiti iznos od 5.000 eura, koji iznos mu je i predala. Osim toga, optuženi dodatno nastoji otkloniti svoju odgovornost sklapanjem pozajmice s MZ, kojem dodjeljuje dodatni rok plaćanja pozajmice "kada to bude u mogućnosti", a nakon čega podnosi tužbu protiv KZ, sve sa ciljem otklanjanja svoje kaznenopravne odgovornosti. Ovo dodatno potvrđuje i iskaz svjedoka KZ od 23. rujna 2024., dakle s protekom od gotovo petnaest godina od događaja, kada svjedok navodi da je pozajmio iznos od 9.000 – 10.000 eura od optuženog, koji nikada nije vratio, što svakako nije neznatan niti mali iznos.

15. Sve ovo u svojoj ukupnosti upućuje na činjenicu da je optuženi ĆZ svojim radnjama i postupanjem prema oštećenoj PZ ostvario objektivne i subjektivne elemente navedenog kaznenog djela. Navedeno se ogleda u činjenici da je optuženi objavom oglasa kojim pruža usluge pozajmice, odnosno ishođenja kredita, a nakon toga i kontaktom s oštećenom i njenim suprugom, gdje se predstavlja kao predstavnik banke te im već u prvom susretu daje na potpis izjavu kojom započinju zajednički posao, a za što mu oštećena predaje iznos od 5.000 eura, iako nisu započeli nikakav zajednički posao niti je to bila namjera oštećene, a posebice ne optuženog, imao namjeru protupravnog prisvajanja imovinske koristi u iznosu od 5.000 eura. Pritom su navodi optuženog da izjava mora biti takvog sadržaja i da u njoj ne može biti naznačeno da se radi o pozajmici jer to banka ne dopušta budući bi se u tom slučaju radilo o tome da banka prima mito za ishođenje kredita, kao i cjelokupno postupanje optuženog prijevarnog karaktera. Postupanje optuženog kritične zgode takve prirode da je njegova prijevarna namjera postojala već od trenutka objave oglasa, a posebice po ostvarivanju kontakta s oštećenom i njenim suprugom, a usmjerena je bila da dovede oštećenu u zabludu kako će im omogućiti realizaciju kredita u banci Banco Popolare, nakon što mu ona preda iznos od 5.000 eura u svrhu realizacije kredita, iako stvarnu namjeru da im omogući realizaciju kredita nije imao. Njegova namjera ja bila isključivo da pribavi sebi protupravnu imovinsku korist u iznosu od 5.000 eura. Iako se optuženi branio šutnjom njegovo postupanje je jasno usmjereno na pribavljanje imovinske koristi upravo u navedenom iznosu.

16. Kako je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je optuženi ĆZ počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, to je sud odlučujući o kaznenopravnoj sankciji utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsi i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije sud na strani okrivljenika nije našao redovnih olakotnih okolnosti dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu dosadašnju kažnjavanost za ista kaznena djela o kojima je više bilo riječi ranije pa je očito da je

17. Odlučujući o visini kazne, sud je uzeo u obzir činjenicu da je za kazneno djelo i članka 224. stavka 1. i 4. KZ/11 za koje je optuženi proglašen krivim zakonom zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina,. Sud je otegotnom okolnošću cijenio činjenicu ranije osuđivanosti optuženog pa tako i za ista kaznena djela iz čega sud utvrđuje da dosad izrečene kazne nisu na optuženog utjecale u smislu da se kloni protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje s pozitivnim propisima Republike Hrvatske, već je optuženi nastavio s ovakvim protupravnim postupanjem. u navedenom se ogleda povećan stupanj kriminalne volje i neusklađenosti ponašanja optuženog s opće prihvaćenim društvenim normama. Olakotnih okolnosti sud na strani optuženog nije pronašao. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci jer smatra da će odabrana izrečena sankcija za optuženog u potpunosti proizvesti svrhu i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Odabir sankcije sadrži dostatnu količinu i moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini, a sve ovo imajući u vidu težinu kaznenog djela, prouzročenu posljedicu te nastalu štetu, čime je u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja predviđena Kaznenim zakonom.

18. Sud je optuženom DZ u izrečenu kaznu zatvora uračunao i vrijeme koje je optuženi proveo na izdržavanju kazne zatvora prema presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 3.Kv-478/17-9 od 26. travnja 2017. kojom je objedinjena ranije izrečena kazna presudom ovoga suda K-410/2011 od 16. siječnja 2012.

19. U odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećene PZ, sud je na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 naložio optuženom DZ, da isplati oštećenoj iznos od 5.000,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos počevši od 6. rujna 2010. pa nadalje, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, budući je iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je oštećena upravo navedeni iznos isplatila optuženom na ime "troška realizacije kredita", a koji iznos joj nikada nije vraćen.

20. Iako je optuženi ĆZ proglašen krivim, sud ga je oslobodio od plaćanja troškova kaznenog postupka jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

U Karlovcu 10. studenog 2025.

Sudac:

Tihana Laptalo Medarić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na br. K-DO-5/2011

2. ĆZ, Kaznionica u Lepoglavi

3. Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu

4. PZ