REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-187/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog SZ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 28. listopada 2020., broj: KO-DO- 4619/2020, 10. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I Na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.) obustavlja se kazneni postupak protiv optuženog SZ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11., po optužnici Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu 28. listopada 2020., broj: KO-DO-4619/2020.
II Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je 29. listopada 2020. podnijelo optužnicu broj: KO-DO-4619/2020 protiv optuženog SZ zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11.
1.1. Tom optužnicom se optuženiku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela krađe 15. listopada 2018. u Zagrebu, Maksimirska cesta 59, u trgovini Bipa, na način da je zajedno s NN osobom s prodajnih polica uzeo i za sebe zadržao osam parfema.
2. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2022., broj: K- 1498/2022. optuženi SZ je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 52. KZ/11., na način da je u razdoblju od 21. studenoga 2018. do 16. veljače 2019. u trgovini DM uzeo i za sebe zadržao po dva parfema i to 21. studenoga 2018. i 16. veljače 2019., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 mjeseci.
3. Prema odredbi članka 52. stavka 1. KZ/11., produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.
4. S obzirom na to da je produljeno kazneno djelo jedno jedinstveno djelo za njega vrijedi pravilo ne bis in idem. Osuda za produljeno kazneno djelo obuhvaća sva pojedina djela, sve nastavke, bez obzira na to da li su u vrijeme suđenja svi bili poznati (vidi: stručni članak Ne bis in idem (u zakonima, konvencijama i sudskoj praksi), autori S R, izvor: www.vsrh.hr, str. 14, odlomak 2.4.). U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. veljače 2016., broj. I Kž-696/2015., u izdvojenom mišljenju člana vijeća navodi se da „činjenica da je jedna od inkriminiranih radnji, prema optužnici, poduzeta nešto prije, a jedna neko vrijeme nakon pojedinih radnji opisanih u točki 1. podtočki d) presude, ne dovodi u pitanje vremenski kontinuitet svih tih radnji pa da ne predstavlja niti okolnost zbog koje sve te radnje ne bi mogle biti pravno označene kao jedno produljeno kazneno djelo“. Jednak stav je zauzet i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. rujna 2021., broj: III Kr- 94/2020., u kojoj se u točki 12.3 raščlanjuje postojanje vremenskog kontinuiteta o tome predstavljaju ju li novootkrivene radnje novo djelo ili radnje već presuđenog kaznenog djela, zaključujući da unatoč tome što je riječ o različitim razdobljima počinjenja kaznenog djela ista se nastavljaju te između njih postoji vremenski kontinuitet.
5. Primjenjujući te kriterije na konkretan slučaj očito je da postoji vremenska povezanost između kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret optužnicom u ovom kaznenom predmetu te kaznenog djela za koje je već pravomoćno osuđen. Da je to kazneno djelo bilo obuhvaćeno optužnicom u kaznenom postupku u kojem optuženik proglašen krivim da je počinio jedno kazneno djelo krađe, za očekivati je da bi sve tri radnje bile označene kao jedno produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., a ne kao stjecaj tih kaznenih djela. Naime, kazneno djelo koje se optuženom SZ stavlja na teret optužnicom u ovom kaznenom postupku počinjeno je 15. listopada 2018., dok su radnje kaznenog djela krađe za koje je pravomoćno osuđen počinjene 21. studenoga 2018. i 16. veljače 2019. Dakle vremenski razmak između tih dviju radnji koje tvore obilježje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. je veći od vremenskog razmaka između kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret optužnicom u ovom kaznenom postupku i jedne od radnji kaznenog djela za koje je pravomoćno osuđen, Dakle riječ je o radnjama u nizu - 15. listopada 2018., 21. studenoga 2018. i 16. veljače 2019. slijedom čega je očito da postoji između istih vremenska povezanost. Pritom po ocjeni ovog suda potkrijepljenoj sudskom praksom i teorijom nije odlučno da novootkriveno djelo nije počinjeno u vremenskom okviru produljenog kaznenog djela, dakle unutar njega, već je odlučna vremenska povezanost između tih djela. Otkrivanje kaznenih djela počinjenih nešto prije ili nešto kasnije nakon počinjenja kaznenih djela za koje postoji pravomoćna osuđujuća presuda ne dovodi u pitanje postojanje vremenske povezanosti da sve te radnje ne bi mogle biti pravno označene kao jedno produljeno kazneno djelo.
6. Osim vremenske povezanosti između ovih radnji postoji i njihova prostorna povezanost, jer su sve radnje ostvarene u Zagrebu, u različitim trgovina, no trgovinama koje prodaju isti asortiman proizvoda, te je riječ o radnjama kojima se na istovjetan način otuđuje ista vrsta artikala, parfema s prodajnih polica, slijedom čega postoje osim vremenske povezanosti i drugi sjedinjujući elementi.
7. U odnosu na propisani uvjet da kazneno djelo, da bi bilo pravno označeno kao produljeno, mora biti počinjeno s namjerom, treba istaknuti da se postojanje takozvane jedinstvene (skupne, sveobuhvatne) namjere počinitelja koja se trebala odnositi ne samo na prvu od radnji, nego i na sve kasnije radnje tog djela (odnosno zahtjev da je počinitelj već u vrijeme počinjenja prve od tih radnji morao imati formiranu odluku o nastavljanju takvih aktivnosti) tražilo u starijoj sudskoj praksi. Novija sudska praksa prihvaća kao dostatnu za primjenu konstrukcije produljeno kaznenog djela takozvanu produljenu ili nastavljenu namjeru, odnosno stvaranje, nakon počinjenja jedne od radnji koja ulazi u sastav produljenog djela, nove odluke počinitelja da ponovi takvu radnju. U suštini, riječ je o više namjera koje se sukcesivno stvaraju na način da se svaka novostvorena namjera nastavlja na staru odnosno o ponavljanju odluka o djelu njegovim ostvarenjem "korak po korak" (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2013. broj I Kž-88/2013. i od 4. lipnja 2013. broj I Kž-888/2011- 4). Stoga ovaj sud ocjenjuje da su sve ove radnje, dakle i radnja kaznenog djela koje se optuženom SZ stavlja na teret u ovom kaznenog predmetu i radnje koje tvore produljeno kazneno djelo krađe za koje je pravomoćno presuđen dio upravo takve produljene namjere, ponovljene odluke da na istovjetan način otuđuje iste proizvode u istoj vrsti trgovina.
8. Konačno, novootkriveno kazneno djelo ne predstavlja kriminalnu količinu koja odstupa od one za koju je optuženi SZ već osuđen, tim više što mu se optužnicom u ovom kaznenom predmetu stavlja na teret da je s još jednom nepoznatom osobom otuđio ukupno osam parfema, dakle ne sam, dok je pravomoćno presudom osuđen da je sam otuđio u dva navrata pod dva parfema, slijedom čega je riječ o približno jednakoj kriminalnoj količini.
9. Zbog svega iznesenog, radnje optuženog SZ koje mu se u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret, zajedno s radnjama zbog kojih je već proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom, čine jedinstvenu cjelinu u pravnome smislu pa se u konkretnoj situaciji radi o presuđenoj stvari.
10. Stoga je valjalo na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. ZKP/08. obustaviti kazneni postupak protiv optuženog SZ te riješiti kao u točki I izreke rješenja te s obzirom na to, odlučujući o troškovima valjalo je na temelju članka 149. stavka 1. KZ/11. riješiti da isti padaju na teret proračunskih sredstava, pa riješiti kao u točki II izreke rješenja.
U Zagrebu 10. studenoga 2025.
Sudac:
Iva Kero
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo uložiti žalbu u roku od 3 (tri) dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja.
Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. OKDO na broj KO-DO-4619/2020
2. Optuženi SZ, [adresa]
3. Branitelj optuženika, odvjetnik Zlatko Tomažić, ekomunikacija
4. U spis