P-869/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja ČR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Milić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene Raiffeisenbank Austrije d.d. iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnica stranaka, na ročištu radi objave, dana 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austriji d.d, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ČR OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana iznos od 3.015,78 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdobljem dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na iznos od:

- 2,31 EUR teku od 31. kolovoza 2007.,

- 2,58 EUR teku od 30. rujna 2007.,

- 5,65 EUR teku od 31. prosinca 2007.,

- 5,39 EUR teku od 31. siječnja 2008.,

- 3,98 EUR teku od 29. veljače 2008.,

- 10,03 EUR teku od 31. ožujka 2008.,

- 4,62 EUR teku od 30. travnja 2008.,

- 2,49 EUR teku od 31. svibnja 2008.,

- 3,38 EUR teku od 30. lipnja 2008.,

- 2,74 EUR teku od 31. srpnja 2008.,

- 2,61 EUR teku od 31. kolovoza 2008.,

- 3,00 EUR teku od 30. rujna 2008.,

- 12,96 EUR teku od 31. listopada 2008.,

- 11,30 EUR teku od 30. studenog 2008.,

- 6,57 EUR teku od 31. prosinca 2008.,

- 17,57 EUR teku od 31. siječnja 2009.,

- 21,00 EUR teku od 28. veljače 2009.,

- 15,37 EUR teku od 31. ožujka 2009.,

- 15,74 EUR teku od 20. travnja 2009.,

- 13,87 EUR teku od 31. svibnja 2009.,

- 13,87 EUR teku od 30. lipnja 2009.,

- 14,49 EUR teku od 31. srpnja 2009.,

- 13,87 EUR teku od 31. kolovoza 2009.,

- 13,87 EUR teku od 30. rujna 2009.,

- 12,86 EUR teku od 31. listopada 2009.,

- 13,87 EUR teku od 30. studenog 2009.,

- 13,87 EUR teku od 31. prosinca 2009.,

- 17,62 EUR teku od 31. siječnja 2010.,

- 18,88 EUR teku od 28. veljače 2010.,

- 19,00 EUR teku od 31. ožujka 2010.,

- 21,63 EUR teku od 30. travnja 2010.,

- 25,14 EUR teku od 31. svibnja 2010.,

- 26,04 EUR teku od 30. lipnja 2010.,

- 30,77 EUR teku od 31. srpnja 2010.,

- 36,79 EUR/teku od 31. kolovoza 2010.,

- 34,16 EUR teku od 30. rujna 2010.,

- 35,16 EUR teku od 31. listopada 2010.,

- 35,59 EUR teku od 30. studenog 2010.,

- 48,31 EUR teku od 31. prosinca 2010.,

- 43,93 EUR teku od 31. siječnja 2011.,

- 43,30 EUR teku od 28. veljače 2011.,

- 42,67 EUR teku od 31. ožujka 2011.,

- 42,64 EUR teku od 30. travnja 2011.,

- 49,94 EUR teku od 31. svibnja 2011.,

- 56,82 EUR teku od 30. lipnja 2011.,

- 64,10 EUR teku od 31. srpnja 2011.,

- 67,39 EUR teku od 31. kolovoza 2011.,

- 54,80 EUR teku od 30. rujna 2011.,

- 54,54 EUR teku od 31. listopada 2011.,

- 52,89 EUR teku od 30. studenog 2011.,

- 55,43 EUR teku od 31. prosinca 2011.,

- 59,11 EUR teku od 31. siječnja 2012.,

- 60,00 EUR teku od 29. veljače 2012.,

- 58,73 EUR teku od 31. ožujka 2012.,

- 59,37 EUR teku od 30. travnja 2012.,

- 60,51 EUR teku od 31. svibnja 2012.,

- 59,75 EUR teku od 30. lipnja 2012.,

- 58,22 EUR teku od 31. srpnja 2012.,

- 58,99 EUR teku od 31. kolovoza 2012.,

- 54,79 EUR teku od 30. rujna 2012.,

- 58,10 EUR teku od 31. listopada 2012.,

- 58,60 EUR teku od 30. studenog 2012.,

- 58,48 EUR teku od 31. prosinca 2012.,

- 54,79 EUR/ teku od 31. siječnja 2013.,

- 55,68 EUR teku od 28. veljače 2013.,

- 55,81 EUR teku od 31. ožujka 2013.,

- 58,86 EUR teku od 30. travnja 2013.,

- 54,16 EUR teku od 31. svibnja 2013.,

- 53,52 EUR teku od 30. lipnja 2013.,

- 53,27 EUR teku od 31. srpnja 2013.,

- 54,16 EUR teku od 31. kolovoza 2013.,

- 55,05 EUR teku od 30. rujna 2013.,

- 56,32 EUR teku od 31. listopada 2013.,

- 56,83 EUR teku od 30. studenog 2013.,

- 58,86 EUR teku od 31. prosinca 2013.,

- 56,70 EUR teku od 31. siječnja 2014.,

- 59,37 EUR teku od 28. veljače 2014.,

- 60,00 EUR teku od 31. ožujka 2014.,

- 58,60 EUR teku od 30. travnja 2014.,

- 57,33 EUR teku od 31. svibnja 2014.,

- 58,10 EUR teku od 30. lipnja 2014.,

- 56,32 EUR teku od 31. srpnja 2014.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 853,21 EUR sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 7. ožujka 2023. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi isplate iznosa od 3.014,49 eura s kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine u vremenu od 31. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2014., a sve temeljem stjecanja bez osnove uslijed ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi. Navodi kako je s tuženom 18. srpnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 418-50-4267179 kojim mu je stavljen na raspolaganje iznos od 16.299,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje rabljenog automobila uz obvezu isplate kredita u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja sredstava. Dodaje kako je ugovorena i redovita kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim internim aktima te se obračunavala u CHF valuti. Tvrdi kako se o ovim odredbama nije raspravljalo, što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama sudionika na štetu tužitelja, jer ga tužena prije, a ni u vrijeme sklapanja ugovora, nije informirala o rizicima valutne klauzule niti mu pojasnila kriterije i parametre prema kojima se mijenja ugovorena kamata, tako da nije imao relevantna saznanja o bitnim elementima ugovora. Pri tome ističe kako je zbog ovakvog postupanja tužene i drugih banaka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. po kojoj je utvrđeno da je tužena pod 4 u toj pravnoj stvari Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i pravo potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe po kojima je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače, kao korisnike kredita, o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu prava i obveza ugovornih strana, a što je u suprotnosti s odredbama tada važećeg i aktualnog Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Na kraju navodi kako je tužena u ovom slučaju na temelju ništetnih odredbi neosnovano stekla 3.014,49 eura, kao razliku između anuiteta obračunatih po tečaju koji je primjenjivala tužena i anuiteta po početno ugovorenom tečaju. Podneskom od 13. svibnja 2025. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je praktički istovjetan izreci ove presude.

2. U svom odgovoru od 19. travnja 2023. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te prigovorila zastari potraživanja. U bitnom navodi kako u njezinom postupanju nije bilo propusta, jer je korisnika obavijestila o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule koju je nakon toga odabrao po vlastitom izboru te pristao na promjenjivu kamatnu stopu, kako promjena tečaja valute nije bila predvidiva i kako je postupala u cijelosti prema načelima savjesnosti i poštenja, stoga je na tužitelju teret dokazivanja suprotnog.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom predmetnog Ugovora o kreditu broj 418-50-4267179 i otplatne tablice od 18. srpnja 2007., otplatnog plana od 18. veljače 2021., obavijesti od 15. lipnja 2011. i 2. kolovoza 2014. i zahtjeva za kreditom od 18. srpnja 2007. te saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare potraživanja.

7. Pregledom Ugovora o kreditu broj 418-50-4267179 od 18. srpnja 2007. (dalje Ugovor) razvidno je kako je tužitelj ČR, kao korisnik kredita, sklopio s tuženom Raiffeisenbank Austrijom d.d. Zagreb, kao kreditorom, kredit za kupnju rabljenih vozila, koji mu je u skladu s člankom 1. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.299,43 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz redovitu kamatu koja je u skladu s člankom 2. ugovorena u visini od 5,75%, a koja kamatna stopa je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Odredbom iz članka 7. ugovoreno je kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa banke.

8. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

9. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

10. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite korisnika kredita kao potrošača, vođen i pravomoćno okončan parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U tom predmetu je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrdio kako je Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (označena kao tužena pod 4) u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje ZZP/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, Visoki trgovački sud naložio je svim tuženima u tom postupku pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

11. Kod takvog stanja stvari, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c ZPP po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/09, dalje ZZP) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem trgovca, a u ovom slučaju kreditora.

12. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

13. U konkretnom slučaju, utvrđeno je istovjetno postupanje tužene, jer je predmetni ugovor sadržajno unaprijed formulirala kao tiskanicu, odnosno obrazac, a o okolnostima prije sklapanja tog pravnog posla govori tužitelj u svom iskazu. U bitnom navodi kako je kreditna sredstva utrošio za kupnju rabljenog osobnog vozila koje koristi isključivo za obiteljske potrebe, a ne u gospodarske svrhe, kako mu je prije sklapanja ugovora službenica tužene elaborirala ponudu kao najpovoljniju i najsigurniju, a CHF opisala kao stabilnu valutu, bez razgovora ili razjašnjenja pojedinih ugovornih odredbi. Kako mu je otplatni plan s prikazanim budućim mjesečnim anuitetima bio prihvatljiv, pročitao je i u dobroj vjeri potpisao unaprijed sastavljeni ugovor, a da mu pri tome nisu bili poznati parametri koji utječu na promjene pojedinih odredbi. Tužena nije dostavila dokaze kojima bi iznesene navode osporila ili ih kako dovela u sumnju, stoga je tužitelj dokazao status potrošača kojem je tužena po službenim osobama dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate, visinu ugovorene kamate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacija o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla poput vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i bez posebnog objašnjenja o uvjetima i načinu njegove promjene. Na temelju tako ugovorenih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, buduće obveze tužitelja nisu bile određene niti odredive., jer nije bio detaljno upoznat s okolnostima koji utječu na promjene u tijeku otplate. Ovome valja dodati kako je prema odredbama iz čl. 22. ZOO dopušteno ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje anuiteta kredita uz promjenu tečaja CHF na dan dospijeća anuiteta, ali iz stanja u spisu jasno proizlazi kako prije i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a upravo to je pretpostavka da se prema čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03. odredbe o valutnoj klauzuli drže nepoštenim i time ništetnim. Prema tom utvrđenju, tužitelj je dokazao kako tužba i tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 13. svibnja 2025. imaju valjano zakonsko uporište u odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO prema kojoj je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

14. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ugovora i dospjelim mjesečnim anuitetima u skladu s gore označenim ugovornim ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po početno ugovorenim odredbama o tečaju, nije bilo potrebe izvoditi dokaz financijskim vještačenjem, jer tužena u odgovoru na tužbu, ali i na ročištu 17. rujna 2025. nije učinila spornim visinu tužbenog zahtjeva, nakon čega je tužitelj odustao od tog dokaza. Što se tiče zastare potraživanja, taj prigovor tužene drži se neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, prema odredbi iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, stoga rok za zastaru pojedinačnih restitucijskih zahtjeva od pet godina, u skladu s odredbom iz čl. 225. ZOO, počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan 14. lipnja 2018. presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10, rok za zastaru od pet godina počinje teći od dana donošenja te odluke, što znači da u odnosu na zahtjev tužitelja iz tužbe zaprimljene 7. ožujka 2023. nije nastupila zastara potraživanja.

15. Slijedom iznijetog, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim se tuženoj nalaže podmiriti tužitelju potraživanje u nespornom iznosu od 3.015,78 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 7. ožujka 2023., obrazloženog podneska od 13. svibnja 2025. i zastupanja na ročištu održanom 17. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaku radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/2023, dalje OT). Također mu je priznat trošak sastava podneska od 25. kolovoza 2025. i zastupanja na ročištu 27. svibnja 2025 u iznosu od 50,00 eur za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 4.,Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 54. OT), jer se radilo o običnom podnesku i ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja, stoga je zahtjev za više zatraženo neosnovan. Dakle, priznat mu je iznos od 700,00 eur, koji je uvećan za sudsku pristojbu u iznosu od 153,21 eur (sudske pristojbe tužbe 76,60 eur i presude 76,61 eur), stoga je tuženoj naloženo naknaditi mu trošak postupka u iznosu od 853,21 eur sa zatraženom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 10. studenog 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene