Poslovni broj Pn-18/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika ALLIANZ HRVASKA d.o.o., OIB: 23759810849, Heinzelova 70, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 14. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 10. studenog 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime povrede prava osobnosti iznos od 8.400,00 EUR, a na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 862,40 EUR, sa zateznim kamatama koje na predmetne iznose teku od 19. ožujka 2020. po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 40.707,44 EUR (povreda prava osobnosti), kao i iznos od 3.119,28 EUR (naknada za tuđu pomoć i njegu) sa zateznim kamatama koje na predmetne iznose teku od 23. ožujka 2017.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu na ime zateznih kamata na iznose od 8.400,00 EUR i 862,40 EUR za razdoblje od 23. ožujka 2017. do 18. ožujka 2020.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim je tužiteljica tražila isplatu iznosa od 6.636,14 EUR (50.000,00 kn) na ime izgubljene zarade sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. ožujka 2017.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 674,19 EUR, sa zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok u preostalom dijelu, svaka od stranaka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 19. ožujka 2020. tužiteljica navodi da se dana 23. ožujka 2017. dogodila prometna nesreća na način da je na tužiteljicu kao pješaka naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao AU. Predmetno vozilo bilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Za prometnu nezgodu isključivo je odgovoran osiguranik tuženika. Tužiteljica je u nesreći zadobila teške povrede pobliže opisane u dokumentaciji, pa na ime povrede prava osobnosti zahtjeva pravičnu novčanu naknadu u visini od 170.000,00 kn, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 30.000,00 kn, a na ime izgubljene zarade, kao razlike između naknade za vrijeme bolovanja i pune plaće – iznos od 50.000,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu koji je pred ovim sudom zaprimljen dana 26. ožujka 2020. tuženik ističe da se, a s obzirom da uz tužbu nije dostavljena dostatna dokumentacija, ne može očitovati na navode tužbe. Predlaže sudu ocijeniti je li ovakva tužba očitom pasivnošću tužiteljice kroz tri godine od navodne nezgode i koja u tom periodu nije pribavila adekvatne dokaze – nepodobna za raspravljanje uz prijedlog da sud istu odbaci. Paušalno osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, koja paušalnost je, prema stavu tuženika, prouzročena “parničnopravno neprihvatljivim i besprimjernim držanjem tužiteljice“. Ističe da se zatezne kamate na predmetni iznos na ime povrede prava osobnosti potražuju od dana nezgode, dok se podnošenjem ove tužbe tužiteljica prvi put obratila tuženiku.

3. Podneskom predanim na ročištu dana 14. rujna 2021. tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev koji se odnosi na izmaklu zaradu u visini od 50.000,00 kn. Tuženik je na predmetnom ročištu na takvo povlačenje pristao, pa je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja, pozivom na odredbu članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19).

3.1. Podneskom predanim na ročištu 14. rujna 2021. (list spisa 20-21) tužiteljica je i preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje iznos od 49.107,44 EUR (370.000,00 kn) na ime pravične novčane naknade sa zateznim kamatama od dana 23. ožujka 2017., uz iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kn) na ime imovinske štete – naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu. Tuženik se nije protivio povećanju tužbenog zahtjeva, pa je sud na ročištu od 14. rujna 2021. dopustio “povećanje tužbenog zahtjeva”, odnosno, preinaku tužbe, te je upravo o tom tužbenom zahtjevu odlučivano.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među strankama je nesporno, odnosno, nije osporavano da je u trenutku nastanka štetnog događaja dana 23. ožujka 2017. vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika, a sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporno je postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štete i u kojem omjeru.

6. Odredba članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome, odredba čl. 1046. ZOO definira da je šteta umanjenje nečije imovine (imovinska šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

6.1. Odredba čl. 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), kao zakona važećeg u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, propisuje da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. tog Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju pri čemu članak 2. stavak 1. točka 2. ZOOP definira da je obvezno osiguranje u prometu osiguranje vlasnika, odnosno korisnika, vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama tzv. osiguranje od automobilske odgovornosti.

6.2. Nastavno, odredba članka 12. stavka 1. ZOOP propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni dok odredba članka 12. stavka 4. ZOOP propisuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

6.3. Odredba čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok st. 2. nadalje određuje da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

7. Iz medicinske dokumentacije u spisu kao i kombiniranog sudsko-medicinskog i prometno tehničkog vještačenja vještaka Igora Borića, koje je sačinjeno za potrebe predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, K-DO-131/17, a koje je priloženo u ovaj spis (list spisa 77-89), razvidno je da je tužiteljica DU u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom srednjeg dijela desne podlaktice, prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane kosti, potres mozga, razderotinu daljeg dijela lijevog bedra, oguljotine kože obje noge, razderotinu gornje usne, razderotinu sljepoočno desno, oguljotine kože lica desno, prijelom nosnih kostiju s pomakom, iščašenje dva zuba. Postavljena je i dijagnoza sumnje na razdor desnog bubrega koja daljnjom obradom nije objektivizirana.

7.1. Nadalje proizlazi da se vozač motocikla AU, inače policijski službenik, kretao Ulicom dr. Ante Starčevića u smjeru istoka, dok se tužiteljica sa svojom sestrom KU kretala sjevernim kolnim trakom u smjeru zapada, dakle, ususret nadolazećem vozilu. Kretale su se rubom, hodajući jedna iza druge na udaljenosti od 2-3 metra. Vozač motocikla je poduzeo radnju izmicanja ulijevo (jer se u zavoju pred njim našlo vozilo) pri čemu se naginje ulijevo, no ne uspijeva stabilizirati kretanje motocikla i dolazi do silovitog udara motocikla u pješakinje, prvo KU, a potom i u tužiteljicu – DU.

7.2. Stranke su u ovom postupku suglasno predložile da se, pozivom na načelo ekonomičnosti postupka, u ovom postupku ne provodi novo prometno vještačenje, već da se pribavi i pročita nalaz i mišljenje izrađeno od sudskog vještaka Vinka Bašića, za potrebe predmeta K-59/2018 (kazneni postupak protiv ZU) i Pn-19/2020 (tužba za naknadu štete oštećene KU protiv Allianz osiguranje). Iz tih nalaza i mišljenja proizlazi da je motocikl naletio na pješakinje dana 23. ožujka 2017. godine, oko 15:45 sati, da je bio dan i da je bilo sunčano, da je kolnik bio hrapav i suh, da se nesreća dogodila u desnom nepreglednom zavoju, da je propisana brzina kretanja vozila do 50 km/h. Vozač se kretao znatno brže – 79,3 km/h. Tužiteljicu je udario pri brzini od 56,5 km/h, odbacuje je nazad, te se ista kliže kolnikom dok se ne zaustavlja na sjevernom kolnom traku. Vještak u svom nalazu i mišljenju izrađenom za potrebe predmeta Pn-19/20, navodi da su se pješakinje kretale rubom sjeverne kolne trake, jedna iza druge i da su svojim kretanjem i položajem bile vidljive za vozila koja su se kretala sjevernim kolnim trakom u smjeru istoka, kao i da kretanjem i položajem ničim nisu remetile uredno odvijanje prometa. Vještak smatra da je isključiva odgovornost za nastalu prometnu nezgodu ponašanje vozača, koji nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na kolniku, te je poduzeo naglo skretanje ulijevo kako ne bi udario u osobno vozilo koje se kretalo ispred njega (vozilo autoškole), a time je izgubio kontrolu nad svojim vozilom i udario u pješakinje pri toj brzini.

7.3. Iz spisa je razvidno da je vozač motocikla AU pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu. Isto proizlazi i iz iskaza ZU, saslušanog kao svjedoka (list spisa 122- 123) koji navodi da je izgubio nadzor nad vozilom i udario u pješakinje. Navodi da mu je bila dužnost kao građaninu i policijskom službeniku pomoći nastradalim djevojkama, što je i učinio. Ističe da je u kaznenom postupku priznao krivnju jer je tog dana prouzročio prometnu nesreću u kojoj su iste stradale.

7.4. Iz saslušanja tužiteljice DU proizlazi da su se ona i sestra kretale jedna iza druge tražeći kafić gdje ih je čekao prijatelj, ne sjeća se samog događaja, sjeća se slika s intenzivne. Zadržana je na bolničkom liječenju u Dubrovniku, potom u [adresa] i [adresa]. Liječila se punih pet mjeseci dok nije postala samostalno pokretna. Ruku ne koristi u punoj funkciji, kad trči, osjeti bolove u bubregu, kod duljeg hodanja osjeća bolove u koljenu. Pojavio se i strah od motocikala, posebice kad čuje zvuk ubrzavanja motora, ima povremenih problema sa snom.

7.5. Iz iskaza tužiteljičine sestre KU proizlazi da su ona i njezina sestre doživjele predmetnu nesreću pri posjeti Dubrovniku, tražile su kafić, popele su se stepenicama koje vode na kolnik i počele se kretati uz kolnik. Vozila su uredno prolazila, dok odjednom nije naletio motocikl koji je udario u nju te je ona pala, nije se mogla samostalno podići, počela je dozivati svoju sestru. Svo je vrijeme bila u svjesnom stanju, a motoristu nije vidjela jer je pobjegao. Sestra joj je ležala u blizini, u nesvijesti. Ističe da kad su se popele stepenicama, nisu primijetile pločnik s druge strane nego su se kretale uz rub ceste tražeći pješački prijelaz. Iskazuje da je njezina sestra bila jako ozlijeđena, lice joj se izobličilo uslijed ozljeda, njegu i pomoć i joj i sestri je pružala majka, pri oblačenju, svlačenju, kupanju, najmanje četiri mjeseca.

7.6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ilije Jurkovića (list spisa 161-167), kao i dopuni tog nalaza i mišljenja (list spisa 178), proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila prijelom srednjeg dijela desne podlaktice, prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane kosti, potres mozga, ranu razderotinu daljeg dijela lijevog bedra, oguljotine kože obje noge, ranu razderotinu gornje usne, razderotinu sljepoočno desno, oguljotine kože lica desno, prijelom nosnih kostiju s pomakom, iščašenje dva zuba. Prijelom srednjeg dijela desne podlaktice, prijelom nastavka lijeve palčane kosti kao i prijelom nosnih kostiju s pomakom svaki za sebe predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, dok ostale ozljede, svaka za sebe, predstavljaju tjelesnu ozljedu. Vještak navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 7-10 dana, srednjeg intenziteta 2-3 tjedna, a slabog intenziteta i trajnog karaktera 1-2 mjeseca. Bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera sudski je vještak uzeo u obzir pri izračunu smanjenja životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta i primarnog karaktera je trajao koliko i ozljeđivanje, a potom je prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha i koji je bio jakog intenziteta od 1-2 tjedna, srednjeg intenziteta od 2-3 tjedna i slabog intenziteta od 2-3 mjeseca. Smanjenje životne aktivnosti vještak je ocijenio sa 17%, zbog čega trpi duševnu bol. Zaostalo je naruženje lakog do srednjeg stupnja ponekad uočljivo trećima. Nakon izlaska iz bolnice, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega, zbog imobilizacije i privikavanja na novonastalu situaciju i to 2-3 tjedna oko 8 sati dnevno, 2-3 tjedna po 4 sata dnevno i 4 tjedna po 2 sata dnevno. Nalaz i mišljenje je stalni sudski vještak iznio usmeno, u cijelosti ostajući pri sudu prethodno dostavljenom nalazu i mišljenju u pisanom obliku. Sud nalaz i mišljenje cijeni kao objektivno, uvjerljivo i izrađeno prema pravilima struke.

8. S obzirom da tuženik paušalno osporava i osnovu tužbenog zahtjeva, valja reći da je iz provedenih dokaza potpuno razvidno da je oštećenica, a ovdje tužiteljica DU, stradala u prometnoj nesreći u ožujku 2017., na način da je motocikl kojim je upravljao štetnik, a ovdje osiguranik tuženika AU, naletio na nju i nanio joj teške ozljede. Nema dvojbe da je protupravnom radnom štetnika (brzina preko 50% iznad dopuštene, gubitak kontrole nad vozilom) oštećenici pričinjena šteta, kako neimovinska, tako i imovinska, kao i da postoji jasna i nedvojbena uzročno – posljedična veza između protupravne radnje štetnika i nastale štete. U odnosu na osnovu treba reći i to da je sud utvrdio da u ovom slučaju postoji doprinos oštećenika – tužiteljice nastanku štete, a što se obrazlaže u nastavku (točka 10.).

9. Što se visine štete tiče, prvenstveno se ističe da tužiteljica ovom tužbom potražuje naknadu neimovinske štete (pravična novčana naknada), kao i imovinske štete (naknada za tuđu pomoć i njegu).

9.1. U odnosu na visinu neimovinske štete, koja čini glavninu tužbenog zahtjeva, od 2006. godine se primjenjuje nova koncepcija neimovinske štete kao jedinstvene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, prema kojoj su bivši vidovi nematerijalne štete samo kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima sud određuje visinu pravične novčane naknade. Imajući to u vidu, a uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti koje navodi vještak (17% smanjenje životne aktivnosti, dužina trajanja jakih, srednjih i blagih bolova, dužina trajanja primarnog i sekundarnog straha, naruženje), sud ocjenjuje da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u visini od 10.500,00 eura. Pri računanju visine, sud se vodio prvenstveno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, koji su doneseni još 2002. godine, a dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete, te su svi iznosi uvećani za 50%. Iako se sud vodio predmetnim kriterijima, u obzir su uzete i sve okolnosti i specifičnosti predmetnog slučaja. U okviru naknade za fizičke boli, sud je, osim matematičnog izračuna jakih, srednjih i laganih bolova, u obzir uzeo i dužinu liječenja tužiteljice, nelagodnosti u tijeku liječenja, činjenicu da je zatečena u nesvjesnom stanju, da je podvrgavana operaciji, da je imobilizirana, fizioterapije i trajanje rehabilitacijskog postupka. Pri ocjeni straha, sud je uzeo u obzir duljinu straha jakog intenziteta, srednjeg intenziteta i slabog intenziteta, kao i način na koji je tužiteljica stradala. Pri ocjeni duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, osim matematičkog izračuna sukladno kriterijima, sud je vodio računa o tome da je tužiteljica 1989. godište, što znači da je u trenutku nastanka štetnog događaja imala nepunih 28 godina. Sud je uzeo u obzir sva ograničenja tužiteljice koja će se javljati zbog prijeloma desne podlaktice, prijeloma stiloidnog nastavka lijeve plačane kosti, smanjene pokretljivosti lijevog koljena, prijeloma nosa i iščašenja dva zuba, a koja će u budućnosti otežavati uobičajene i svakodnevne aktivnosti – duže šetanje, trčanje, bavljenje sportom. Sud je pri ocjeni duševnih bolova zbog naruženosti uzeo u obzir da je naruženje srednjeg do lakog stupnja ponekad uočljivo trećima (zapisnik od 14. listopada), ali i to da se vještak nije detaljnije očitovao o naruženju nosa jer ne zna kako je tužiteljica izgledala prije nesreće, no isti navodi da tužiteljici naruženje nosa jako smeta. Naknadu za ovaj vid sud je korigirao vodeći računa da na istu utječe dob (osoba mlađe dobi), lokacija ozljede (lice), a u obzir je u manjoj mjeri uzeta i subjektivna percepcija tužiteljice.

9.2. Što se tiče imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, koju su tužiteljici pružali ukućani, prvenstveno majka, pri hranjenju, oblačenju i svakodnevnim aktivnostima, sud je ocijenio da je tužiteljici pomoć i njega bila potrebna ukupno 308 sati, a vrijednost sata iznosi 3,5 EUR (list spisa 48-49), slijedom čega ukupan iznos na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznosi 1.078,00 EUR.

10. No, imajući u vidu da je tuženik istaknuo prigovor doprinosa oštećenika, valja reći da iz spisa proizlazi da u ovom konkretnom slučaju postoji doprinos tužiteljice nastanku štete, u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a. Pravilno tuženik ističe i to da visinu doprinosa ocjenjuje sud uzimajući u obzir činjenice i okolnosti slučaja, a ne stalni sudski vještak (pa u tom pogledu nalaz i mišljenje vještaka Vinka Bašića nije uzeto u obzir). U trenutku nastanka štetnog događaja, tužiteljica se kretala rubom kolničke trake, unatoč tome što s druge strane ceste postoji nogostup. No, treba reći i to da se u konkretnom slučaju radi o nepreglednom zavoju (što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Bašića, a i fotodokumentacije) gdje nema označenog pješačkog prijelaza (nesporno – ročište od 29. rujna 2023. – list spisa 126), pa nakon što se tužiteljica popela stepenicama na razinu ceste (o čemu iskazuje i tužiteljica i njezina sestra, a same stepenice su vidljive iz policijskog fotoelaborata), trebala je “pretrčati” nepreglednu cestu s dva kolnička traka, što je također rizično ponašanje u prometu. Dakle, u konkretnom slučaju, s obzirom na mjesto nastanka štetnog događaja, ne postoji mogućnost potpuno sigurnog prijelaza na drugi kraj ceste gdje se nalazi nogostup, a tužiteljica, koja nije iz Dubrovnika i kojoj je taj dio nepoznat, mogla je odabrati samo jedno od dva navedena rizična ponašanja u prometu. Stoga, uzimajući u obzir da se tužiteljica ipak kretala kolničkom trakom, tražeći kafić (a što je protupravno), njezin doprinos postoji, ali imajući u vidu i da se kretala samim rubom kolničke trake, da nije bilo označenog pješačkog prijelaza nigdje u vidnom polju, da su ona i sestra hodale jedna iza druge ničim ne remeteći promet i da su na danjem svjetlu išle ususret vozilima (tako da ih vozači vide), sud ocjenjuje da je doprinos tužiteljice nastanku štete 20%.

11. Stoga je tužiteljici na ime pravične novčane naknade, kad se doprinos nastanku štete u visini od 20% uzme u obzir, valjalo dosuditi 8.400,00 EUR (80% od ukupnog iznosa), a na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 862,40 EUR (80% od ukupnog iznosa). Zatezne kamate na dosuđeni iznos teku od dana podnošenja ove tužbe. Naime, u ovom se postupku primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis, a koji propisuje da zatezne kamate na imovinsku i neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (u slučaju neizvršenja obveze naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete od strane osiguratelja). Međutim, tužiteljica se tuženiku nije obratila sa zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku, već je odmah ustala ovom tužbom. Tuženik nije priznao nijedan dio štete kao nesporan niti iz spisa proizlazi da je ijedan dio štete isplatio tužiteljici. Stoga, kako se podnošenje tužbe ima smatrati podnošenjem odštetnog zahtjeva, a Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu je propisano da tužitelj ima pravo na kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tako zatezne kamate na dosuđeni iznos teku od dana 19. ožujka 2020. (na imovinsku, kao i na neimovinsku štetu). Vrhovni sud RH je u odluci Rev-3/2019 od dana 14. lipnja 2022. razmatrao predmetno pravno pitanje tijeka zateznih kamata kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, te je reafirmirao svoj pravni stav da pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kao i to da ukoliko u spisu nema dokaza da se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe, tada kamate na štetu teku od dana podnošenja tužbe. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod I. izreke presude.

12. U preostalom dijelu, mimo iznosa dosuđenog u točki I., za više zatraženi iznos naknade štete na ime pravične novčane naknade (neimovinska šteta) i tuđe pomoći i njege (imovinska šteta), tužbeni je zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke presude), jednako kao i neosnovano zatražene zatezne kamate na dosuđene iznose na ime neimovinske i imovinske štete u točki I. izreke presude, za razdoblje od dana štetnog događaja (23. ožujka 2017.), pa do 18. ožujka 2020., slijedom čega je odlučeno kao pod III. izreke ove presude.

13. Odlučujući o troškovima postupka, sud je prvenstveno uzeo u obzir da je u konkretnom slučaju bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva. Dok je u pogledu osnove tužiteljica uspjela u omjeru od 80% (doprinos u iznosu od 20%), s osnovom je uspjela 17 %. Tuženikov uspjeh u pogledu osnove je 20%, a u pogledu visine 83%. Stoga ukupan uspjeh tužiteljice iznosi 48,5%, a tuženika 51,5%. Razvidno je da su stranke u približno jednakim omjerima uspjele u parnici, pa je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, kako to propisuje odredba članka 154. stavka 4. ZPP-a. No, iako su uspjele u podjednakim dijelovima, tužiteljica je predujmila trošak vještačenja, a taj joj je trošak u cijelosti dužan naknaditi tuženik. Naime, kad je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao i osnovu i visinu, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u odluci Rev-1312/2024).

13.1. Iako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev u pogledu zahtjeva za izmaklu korist (djelomično povlačenje tužbe), a radi čega je tuženik zatražio trošak za povučeni dio, sud takvom zahtjevu tuženika nije udovoljio. To iz razloga jer u pogledu povučenog dijela zahtjeva za tuženika nisu nastali nikakvi posebni troškovi (u odgovoru na tužbu se tuženik čak niti ne osvrće na taj dio zahtjeva tužiteljice), a tužiteljica je odmah na prvom pripremnom ročištu, već u prvoj rečenici povukla tužbu u točki 2.

13.2. Ukupno je, stoga, tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 600,00 EUR na ime medicinskog vještačenja, kao i iznos od 74,19 EUR na ime troška pristupa vještaka na ročište radi usmenog iznošenja nalaza na raspravi, što ukupno iznosi 674,19 EUR jer se iznos vještačenja dosuđuje u cijelosti, pa je odlučeno kao pod II. izreke rješenja.

Dubrovnik, 10. studenog 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja e-komunikacijom ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja e-komunikacijom ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja e-komunikacijom ovom sudu za sud drugog stupnja.