Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-816/2016-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb, pisarnica Slavonski brod, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupane po ODO u Karlovcu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 1. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi, 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. iznos od 107,19 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za rujan 2012. na iznos od 26,45 EUR počev od 16. listopada 2012. pa do isplate,

- za travanj 2013. na iznos od 54,63 EUR počev od 16. svibnja 2013. pa do isplate,

- za travanj 2014. na iznos od 26,11 EUR počev od 16. svibnja 2014. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. iznos od 729,81 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za listopad 2011. na iznos od 393,12 EUR počev od 16. studenog 2011. do isplate,

- za prosinac 2011. na iznos od 53,64 EUR počev od 16. siječnja 2012. do isplate,

- za siječanj 2012. na iznos od 42,83 EUR počev od 16. veljače 2012. pa do isplate,

- za kolovoz 2012. na iznos od 1,49 EUR počev od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- za prosinac 2012. na iznos od 10,85 EUR počev od 16. siječnja 2013. do isplate,

- za srpanj 2013. na iznos od 7,89 EUR počev od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- za kolovoz 2013. na iznos od 7,30 EUR počev od 16. rujna 2013. pa do isplate

- za rujan 2013. na iznos od 4,33 EUR počev od 16. listopada 2013. pa do isplate

- za kolovoz 2014. na iznos od 72,65 EUR počev od 16. rujna 2014. do isplate,

- za siječanj 2015. na iznos od 9,25 EUR počev od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- za travanj 2015. na iznos od 13,87 EUR počev od 16. svibnja 2015. do isplate,

- za svibanj 2015. na iznos od 24,22 EUR počev od 16. lipnja 2015. do isplate,

- za lipanj 2015. na iznos od 4,62 EUR počev od 16. srpnja 2015. do isplate,

- za kolovoz 2015. na iznos od 29,06 EUR počev od 16. rujna 2015. do isplate,

- za rujan 2015. na iznos od 27,74 EUR počev od 16. listopada 2015. do isplate

- za siječanj 2016. na iznos od 4,84 EUR počev od 16. veljače 2016. do isplate,

- za ožujak 2016. na iznos od 22,11 EUR počev od 16. travnja 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. iznos od 92,24 EUR neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2012. na iznos od 22,56 EUR počev od 16. listopada 2012. pa do isplate,

- za veljaču 2014. na iznos od 9,95 EUR počev od 16. ožujka 2014. do isplate,

- za ožujak 2014. na iznos od 59,73 EUR počev od 16. travnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, da tužitelju AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.046,87 EUR sa zz kamatom tekućom od 10. studenog 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Za iznos od iznosu 1.340,32 EUR sa zz kamatama, tužba se smatra povučenom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pripadnik HKOV, Gardijska Oklopno-mehanizirana brigada te radi na poslovima djelatne vojne osobe, na ustrojbenom mjestu vozač, ustrojbeni čin vojnik. Navodi da je u vremenskom razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. tužitelj obavljao službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), obavljao je stražarsku dužnost i dužnost požarstva te koristio godišnji odmor na temelju čega je ostvario pravo na isplatu uvećanog iznosa plaće, dodataka na plaću, jubilarnu nagradu, kao i naknade plaće za godišnji odmor koje mu RH – MORH nije isplaćivao. Slijedom navedenog tužitelj smatra da je uskraćen za mjesečni iznos od 300,00 kuna bruto, odnosno u posljednjih 57 mjeseci za ukupan iznos od 17.100,00 kuna bruto, te taj iznos potražuje u tužbi.

1.2. Nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je konačno postavio i snizio tužbeni zahtjev ( podnesak od 23. 7. 2025. na str. 231 spisa) tako da je snizio i to tako da za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, potražuje iznos 107,19 EUR bruto uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dospijeća do isplate, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za period od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016., iznos od 729,81 EUR bruto sa zz kamatama tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do njegove isplate, te naime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. iznos od 92,24 EUR neto sa pripadajućim zz kamatama od dospijeća pa do isplate dakle potražuje ukupno 929,24 EUR.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da su uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika NN 140/02 i NN 68/18, kojim je čl. 4. propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. je propisano da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, da je čl. 2. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14) koji je stupio na snagu 1. svibnja 2014. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Budući djelatnici u spornom razdoblju nisu radili prekovremeno ne pripada im pravo na isplatu naknade plaće sukladno čl. 4. st. 3. citiranog pravilnika. Nadalje ističe i prigovor zastare potraživanja u odnosu na godišnji odmor.

Navodi kako je u predmetu potrebno razlikovati dva vremenska perioda. U razdoblju od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014. godine bila je u primjeni Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće(NN 118/09). Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom i nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Vezano uz drugo razdoblje tuženik ističe da je 26. lipnja 2013. godine stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama RH (NN 73/13 i 75/15) kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl. 136). Prema čl. 239. st 1. tog zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjet e vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Prema čl. 139 st. 6. istog zakona propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada, iznos dodataka kao i deficitarna zanimanja i struke. U pogledu radnog vremena čl. 153. istog zakona propisano je da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Važno je napomenuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Temeljem navedenih odredbi zakona doneseni su i podzakonski propisi i to Odluka o raspodjeli radnog vremena NN 66/14, 23/15 i 84/15 i ranije navedeni pravilnik, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. Točkom IV Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl. nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću. Budući da navedena Odluka i Pravilnik iz 2014. imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu to tužitelja ne pripadaju traženi dodaci na plaću za prekovremeni rad i dr.

3. U dokaznom postupku a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje te izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 30.6.2025 na str. 204 do 225 spisa.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. U tužbi je tužitelj potraživao iznos od 17.100,00 kn odnosno 2.269,56 EUR, podneskom od 23. 7. 2025. tužitelj je snizio tužbeni zahtjev na iznos od ukupno 929,24 EUR.

5.1. U konkretnom slučaju radi se o smanjenju tužbenog zahtjeva, a prema pravnom shvaćanju VSRH broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika".

5.2. Kako se tužena nakon što joj je dostavljen podnesak s sniženjem tužbenom zahtjeva, nije protivila sniženju odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, to je valjalo donijeti rješenje kao u izreci.

6. Obzirom na vrijednost predmeta spora nakon sniženja tužbenog zahtjeva, radi se o sporu male vrijednosti.

7. Tužitelj je u konačnici nakon provedenog vještačenja podneskom od 23. 7.

2025 snizio tužbeni zahtjev te potražuje:

- na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću iznos 107,19 EUR bruto sa zz kamatom, i to prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je obuhvaćen period do zaključno s dospijećem 16. svibnja 2014. (tj. rujan 2012., travanj 2013. i travanj 2014.)

- na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za period od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. iznos od 729,81 EUR bruto sa zz kamatama

- na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. iznos od 92,24 EUR neto sa pripadajućim zz kamatama.

8. Što se tiče materijalnih dokaza koji su dostavljeni u spis, a odnose se na rad tužitelja kroz utuženo razdoblje, tužena je na spis dostavila:

-dnevne evidencije radnog vremena za razdoblje od studenog 2011. do srpnja 2016. (str. 35 – 41 spisa, str. 53 – 54 spisa, str. 101 – 135 spisa, str. 185 – 197 spisa),

-knjigovodstvenu karticu naknada za rad na terenu za razdoblje od 1.9.2011. do 17.11.2016. (str. 43 spisa),

-obračun plaće tužitelja (obračunske liste – kartica djelatnika) za razdoblje od rujna 2011. do studenog 2016.(str. 65 – 85 spisa,

- odobrenja za korištenje slobodnih dana (str. 136 – 163 spisa

- obračun plaće tužitelja (obračunske liste – karticu djelatnika) za razdoblje od srpnja 2011. do kolovoza 2011.

9. Inače obzirom na utuženi period primjenjuju se i relevantni su slijedeći propisi:

- Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09)

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09),

-Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/12.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012., i kojom je samo brisan st. 3. točke II Odluke NN 118/09

10. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09), dalje:

Odluka /2009

10.1 Navedenom Odlukom/2009 točkom II propisano propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

10.2 Točkom II. te Odluke/2009 je propisano:

-tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka.

-redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati,

-redovno dnevno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba raspoređenih u Ministarstvo obrane traje od 8.30 do 16.30 sati - (taj stavak je kasnije brisan Odlukom o izmjeni Odluke o rasporedu dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/2012),

-u redovno dnevno radno vrijeme iz st. 2. i 3. ove točke uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati.

10.3 Točkom XII. Odluke /2009 je propisano :

-da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

-o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

-sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

10.4 Točka XIII. Odluke/2009 sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću :

-za prekovremeni rad 50%,

- rad noću 40%,

-rad subotom 25%,

- rad nedjeljom 35%,

- za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%,

-za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%,

- za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i

-za rad u turnusu 5%.

Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

11. Kao što je rečeno kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012, a kojom je dakle samo brisan st.3. točke II. Odluke/2009.

12. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. prosinca 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. rujna 2012., time da ovi Pravilnici reguliraju dodatke na plaću.

13. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13., 75/15. i 50/16), dalje: ZSOSRH/2013 koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

13.1. Člankom 155. navedenog ZSOSRH/2013 je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.), dalje: Pravilnik o dodacima/2014.

14. U NN 33/14. od 14. 3. 2014., objavljen je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, a nakon toga u NN 66/14 od 30. 5. 2014. (dalje Pravilnik /2014) objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena (dalje: Odluka/2014) neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika/2014, a koja je stupila na snagu 1.6.2014.

15. Ovom se Odlukom /2014 propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a kojom Odlukom točkom IV. je određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

16. Odluka/2014 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., ne primjenjuje u ovom konkretnom slučaju obzirom na utuženi period, već se dakle primjenjuju Odluka/2009, a temeljem prijelaznih i završnih odredbi ZSOSRH/2013 i to čl. 218. kojim je određeno da će se provedbeni propisi na temelju ovlasti iz ovoga Zakona donijet će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, time da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09.) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona.

17. Dakle, do stupanja na snagu Odluke/2014 o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014. povećana plaća za prekovremeni rad, rad noću, subotam, nedjeljama, blagdanima i u smjenama pripada prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

18. Slijedom citiranih propisa tužitelj dakle ima pravo ima pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, do zaključno sa 31. svibnja 2014., a koji period je i utužen (tj. rujan 2012. , travanj 2013. i travnja 2014.) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

U odnosu na terenski dodatak.

19. Utuženi period prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je rujan 2012., veljače 2014. i ožujak 2014.

19.1. Odredbom čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04 i 22/05) propisano je:

Za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak), u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna.

Pod radom na terenu iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju se vojne vježbe, uređenje i priprema vojnih objekata i terena, otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, dekontaminacija i asanacija terena, straža na izdvojenim mjestima, te ostale slične aktivnosti na zemljištu, akvatoriju i podzemlju.

Pravo iz stavka 1. ovoga članka u punoj visini pripada djelatnoj vojnoj osobi kojoj nije osigurana prehrana za vrijeme rada na terenu.

Djelatnoj vojnoj osobi kojoj je osigurana dnevna prehrana isplatit će se 50% iznosa dodatka za rad na terenu.

U odnosu na godišnji odmor.

20. Utuženi period je od 1.9.2011. do 1.6.2016.

21. Do 7. kolovoza 2014. na snazi je bio Pravilnik o izmjenama o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenju godišnjeg odmora (Narodne novine broj 68/11) koji je u čl. 2. regulirao da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

21.1. Na snazi je bila i odredba čl.14.Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, NN 104/13) koji predmetnu materiju regulira jednako kao i navedeni Pravilnik (NN 68/11) jer u st. 2 propisuje da državnom službeniku ili namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

21.2. U istom razdoblju na snazi je bio i članak 60.st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 73/13, u daljnjem tekstu: ZR) kojim je propisano kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

21.3. .

Dakle, u razdoblju do 7. svibnja 2014. navedeni i opći i specijalni propisi istovjetno reguliraju pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora - pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

22. Sporno je u osnovi razdoblje nakon 7. svibnja 2014., odnosno od 8. svibnja 2014. pa do 1. lipnja 2016.

23. Za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. nadalje (do 1.6.2016.) na snazi je opći propis i to Zakon o radu (NN 93/14) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. koji u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

24. Dana 8. svibnja 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 54/14), dalje:

Pravilnik/2014., koji u čl.4.st.2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a st.3.istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

25. Odluke o rasporedu radnog vremena koje se u razdoblju od 8. svibnja 2014. primjenjuju su:

-Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika-NN 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke-NN 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012.,

- Odluka o rasporedu radnog vremena –NN 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014.,

-zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – NN 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015.

- Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – NN 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.,

26. Inače valja reći da iako se na radi o utuženom periodu u ovom predmetu:

-da je od 7.4.2018. u primjeni je čl. 64. ZID Zakona o službi u oružanim snagama (NN 30/18- koji je stupio na snagu 7. 4.2018.) a kojim je izmijenjen je čl.142. ZSOS/2013 tako da isti sada glasi: »Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.«.

-da je nakon ZID ZOSOS/18 donijet i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba NN 70/18 (stupio na snagu 9.8.2018.), kojim je čl. 1. izmijenjen je čl. 4. st. 2. Pravilnika /2014 tako da sada čl. 4. st.2. glasi: "Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca«.

27. Inače specijalni podzakonski akti koji su na snazi nakon 7. svibnja 2014. doneseni su na temelju specijalnog propisa tj. Zakona o službi u oružanim snagama i to: Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09), i Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN73/13) koji je stupio na snagu dana 26.lipnja 2013.

28. Dakle proizlazi:

-da od 8. svibnja 2014. do 7.4.2018. (pa tako i do 1.6.2016. utuženi period u ovomredmetu) navedeni specijalni podzakonski propisi doneseni na temelju specijalnog propisa, Zakona o službi u oružanim snagama (NN 73/13) drukčije reguliraju pravo na naknadu plaće od općeg propisa tj. Zakon o radu, jer navedeni specijalni propis tj. Pravilnik/2014 propisuje naknadu plaće za godišnji odmor djelatnoj vojnoj osobi kao da je radila u redovnom radnom vremenu,

-a od 7.4.2018. temeljem čl. 64. ZID ZSOSRH (NN 30/18) ponovno naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

29. Dana 7.kolovoza 2014.stupio je na snagu Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) kojim je u članku 9.stavak 3.istovjetno propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

29.1. Međutim, prema stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju, za razdoblje nakon 8.svibnja 2014., ne bi u obzir došla primjena navedene odredbe o povoljnijem pravu koja bi omogućila primjenu općeg propisa – Zakona o radu.

29.2. Naime, obzirom da su tužitelji djelatne vojne osobe, to bi se na njegov radno pravni status prvenstveno primjenjivale odredbe specijalnog propisa, odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09), a njegovom odredbom čl.14. je određeno da o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega se primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

30. Odredbom čl.219.Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13) propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) kojima se uređuje to područje.

30.1. Također je u odredbi čl.218.st.2. ZSOS/13 propisano da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

31. Dakle u utuženom periodu od 8. svibnja 2014. (pa do 7.4.2018. kada je temeljem čl. 64. ZID ZSOSRH -NN 30/18- ponovno regulirano da naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca) na snazi je, kao što je rečeno, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika (NN 54/14) kojom je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Sukladno st. 3. tog članka navedenog Pravilnika, redovno radno vrijeme smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom o rasporedu radnog vremena (NN 66/14), a kojom je određeno da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme, u trajanju od 40 sati, redovno raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka u trajanju od 8 do 16 sati.

32. Nadalje prema Odluci o rasporedu radnog vremena NN 66/14, djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke na plaću (dodaci za vojnu službu) za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično.

33. Prema čl. 136. ZSOSRH/13 (NN 73/13, 75/15,50/16, 30/18,125/19) plaću djelatne vojne čini osnovna plaća i dodaci na plaću.

34. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja tužitelju pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema navedenim specijalnim propisima, tj. u skladu s navedenim Pravilnicima, a u razdoblju od 8.svibnja 2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 54/14).

34.1. Naime, primjena odredbe o najpovoljnijem pravu za radnika iz odredbi Zakona o radu dolazi u obzir "samo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, ali to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu."(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 1795/2012-2 od 25.veljače 2014, Revr 1902/2012-2 od 4.lipnja 2014.

34.1. Dakle, u konkretnom slučaju, je drugim zakonom, Zakonom o službi u oružanim snagama i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima, drugačije određeno pa treba primijeniti specijalni propis u odnosu na cjelokupno utuženo razdoblje.

35. Međutim, iako prema specijalnim propisima u utuženom periodu nakon 7. svibnja 2014. pa do 1.6.2016, djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu svejedno plaća, pa tako i naknada plaće, i dalje obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, isplaćuje radniku za obavljeni rad jer ZSOSRH/13 (NN 73/13, 75/15,50/16, 30/18,125/19) jasno i izričito propisuje da plaću djelatne vojne čini osnovna plaća i dodaci na plaću (čl. 136. st.2.), i prema Odluci o rasporedu radnog vremena NN 66/14, prema kojoj djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično.

35.1. Dakle, po stajalištu ovoga suda od 8. svibnja 2014. pa do 1.6.2016. tužitelju se u tromjesečnu prosječnu plaću za izračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora uračunavaju i primanja s osnova dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, dodatka rada na terenu, u stražarskoj službi i dežurstvu, minuli rad.

36. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje te iz nalaza i mišljenja vještaka iz DS d.o.o. D&S d.o.o. Karlovac od 30.6.2025. na str. 204 do 224 spisa proizlazi:

36.1. Vještak je obračun neplaćenih sata rada dao u dvije varijante:

1.) varijanta prva u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dana i prema kojoj varijanti bi tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. ostvario:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 13.516,91 kunu, od čega 7.007,31 kunu za godišnji odmor te 6.509,60 kuna na ime prekovremenog rada na terenu s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom,

− tužitelju je na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje naknadno isplaćeno 1.040,40 kuna,

− kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od 12.477,39 kuna, od čega se 5.967,79 kuna odnosi na godišnji odmor, a 6.509,60 kuna na prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom,

− iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 1.656,04 eura i to na ime godišnjeg odmora 792,06 eura te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 863,98 eura,

− u 7/2012 godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak,

− kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

2.) varijanta druga u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane i prema kojoj varijanti bi tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. ostvario:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 7.312,82 kune, od čega 6.505,25 kuna za godišnji odmor te 807,57 kuna na ime prekovremenog rada na terenu s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom,

− tužitelju je na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje naknadno isplaćeno 1.040,40 kuna,

− kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6.306,36 kuna, od čega se 5.498,79 kuna odnosi na godišnji odmor, a 807,57 kuna na prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom,

− iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 837,00 eura i to na ime godišnjeg odmora 729,81 euro na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 107,19 eura,

− u 7/2012 i 10/2013 godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak, − kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

36.2. Nadalje iz nalaza vještaka proizlazi:

-da je tužitelj je u razdoblju od 1. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. bio 31 dan na terenu, te da mu nije isplaćen terenski dodatak u iznosu od 695,00 kuna, odnosno 92,24 eura a kako je to specificirano tablici po mjesecima,

-da je tužitelj je u razdoblju u razdoblju od 1. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. bio 160 dana na straži te mu je za sve dane provedene na stražarskom osiguranju isplaćen dodatak za stražu,

-u razdoblju od 1. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. tužitelj je bio 7 dana na dežurstvu te mu je za sve dane provedene na dežurstvu isplaćen dodatak za dežurstvo.

36.3. Mjesečni iznosi razlike bruto plaće vještak je specificirao i prikazao u tablici na stranicama 10 i 11 nalaza.

37. Prema stajalištu ovoga suda u svakom slučaju prekovremene sate koje tužitelj ostvario treba umanjiti za iskorištene slobodne dane, pa stoga varijantu nalaza vještaka u kojima se prekovremeni sati ne umanjuju za iskorištene slobodne sud nije uzeo u obzir, već je prihvatio varijantu nalaza s umanjenjem za slobodne dane, dakle drugu varijantu.

38. Tužitelj je u konačnici (podneskom od 23.7.2025.) tužbeni zahtjev i postavio u skladu s nalazom vještaka i to prema drugoj varijanti s umanjenjem za slobodne dane.

39. Tužena je prigovarala nalazu vještaka i to u odnosu na izračun naknade plaće za godišnji odmor navodeći:

-da je prosječna mjesečna plaća utvrđena na osnovi svega što je isplaćeno, a u to ulaze: osnovna plaća uvećana za minuli rad, svi dodaci, sve što je uplaćeno na ime naknade za rad, da u uračunavanje minulog rada u prosjek tuženik smatra apsolutno neprihvatljivim iz razloga jer prilikom izračuna prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca dobivena bruto naknada plaće za godišnji odmor umanjena je za već isplaćen bruto iznos naknade sa minulim radom i plaća za godišnji odmor umanjena je za već isplaćen bruto iznos naknade sa minulim radom i umanjen za iznos isplaćenog dodatka na plaću za vrijeme kada je djelatnik bio na godišnjem odmoru budući mu je isti isplaćen u cijelom mjesečnom iznosu, a kako mu za sate godišnjeg odmora pripada spomenuti prosjek od tri mjeseca koji je već dodatak uključen, za iste sate ne može dobiti „dupli“ dodatak,

- prigovara obračunu razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u dijelu utuženog razdoblja od 8. svibnja 2014. do 1. lipnja 2016. iz razloga što za navedeno razdoblje vještak obračun razlike računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi te dijeli sa fondom sati tog mjeseca.

39.1. Prije svega valja reći, a kada se radi o prigovorima tužene u odnosu na izračun i naknadu plaće za godišnji odmor za period od 8. svibnja 2014. do 1. lipnja 2016.,da se upućuje na točke 20 do 35.1. obrazloženja (a prije svega na točku 35. i 35.1.).

39.2. U odnosu na prigovor tužene koji se odnosi na minuli rad, valja reći da je minuli rad sastavi dio plaće i po stajalištu ovoga suda se uzima u obzir kod izračuna prosjeka plaće, dakle minuli rad ima značaj naknade za rad i uračunava se u prosjek plaće.

40. Dakle, ovaj sud je prihvatio nalaz vještak i izračun odnosno drugu varijantu nalaza vještaka, kod čega je tužena prigovarala na nalaz samo u odnosu na izračun naknade za godišnji odmor, koji prigovori se svode na prigovore pravne naravi, i koji prigovori nisu osnovani.

O prigovoru zastare.

41. Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor zastare u odnosu na potraživanje naknade plaće za godišnji odmor.

41.1. Tužbu je tužitelj podnio 29.11.2016., time da je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nakon provedenog vještačenja, utuženi period za potraživanje s osnove naknade plaće za godišnji odmor od listopada 2011.( s dospijećem 15. studenog 2016. time da tužitelj kamatu traži od prvog idućeg dana) do ožujka 2016.

41.2. Zahtjev za mirno rješenje spora tužitelj je podnio 3. 6.2016. (str. 5 spisa).

41.3. Tražbine iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina (čl. 139. Zakona o radu NN 93/14 i dr.).

41.4. U smislu odredbe iz čl. 186.a st. 3. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13) podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarijevanje zastaje, time da prema st. 5. istog članaka ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

41.5. Obzirom na citirane odredbe, te dan podnošenja tužbe i zahtjeva za mirno rješenje spora koje dovodi do zastoja zastarijevanja, proizlazi da utužena tražbina nije u zastari jer nije protekao zastarni rok od pet godina.

41. O troškovima postupka.

41.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, te tužitelju trošak pripada u cijelosti jer je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti..

41.2. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji pripada a koji pripada sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troškova predujma za vještačenje.

41.3. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od troška:

- sastava prijedloga za mirno rješenje spor u iznosu od 150,00EUR

- sastava tužbe od 150,00 EUR,

-zastupanje na ročištu 3. 4. 2017. u iznosu od 150,00 EUR

-zastupanja na ročištu 7. 9. 2017.. iznosu od 37,50

EUR (25% nagrade Tbr. 9. t. 5.)

-zastupanja na ročištu 5. 12. 2017. iznosu od 37,50 EUR(25% nagrade Tbr. 9. t. 5.)

-zastupanja na ročištu 24. 5. 2018. iznosu od 37,50 EUR(25% nagrade Tbr. 9. t. 5.)

-zastupanja na ročištu 18. 10. 2018. iznosu od 37,50 EUR (25% nagrade Tbr. 9. t. 5.)

-zastupanje na ročištu 5. 6. 2019. u iznosu od 150,00 EUR

-zastupanje na ročištu 1. 10. 2025. u iznosu od 150,00 EUR

-sastava podneska od 24. 3. 2017. (očitovanje na odgovor na tužbu) u iznosu od 150,00 EUR,

-sastava podneska od 9. 4. 2019. u iznosu od 37,50 EUR (25% nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastava podneska od 23. 7. 2025. (očitovanje na nalaz vještaka i sniženje tužbenog zahtjeva) u iznosu od 150,00 EUR ,

što je sveukupni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.237,50 EUR što uvećano za iznos od 309,37 naime PDV-a čini 1.546,87 EUR čemu treba pridodati trošak predujma za vještačenje u iznos od 500,00 EUR, što je sveukupno 2.046,87 EUR.

41.4. Tužitelju nije priznat traženi trošak sastava podneska od 27. 9. 2019. i 17. 12 2019. uz koje dostavlja uplatnice o uplaćenom predujmu za vještačenje, jer ti podnesci i trošak u svezi njih nije bio neophodan za postupak jer je tužitelj mogao dostaviti samo dokaz o plaćanju bez podneska. Također tužitelju nije priznat traženi trošak sastava zahtjeva za suđenje u razumnom roku jer je taj trošak trebao tražiti u tom postupku u kojem se o tom njegovom zahtjevu rješavalo.

U Karlovcu 10. studenog 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

Ova Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. t.3.) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb, pisarnica Slavonski brod

2. ODO Karlovac