Pn-2701/2022-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4 zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Zvonimira Matića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Tvrtka Dobrinića, odvjetnika, a po objavi presude dana 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, da tužiteljici ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.624,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 725,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2022. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, da tužiteljici ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.544,65 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 670,67 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

10. studenog 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 252,74 EUR te u dijelu koji se odnosi na zahtjev s osnova izgubljene zarade.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako se 8.3.2022. u Zagrebu dogodila prometna nesreća u kojoj je ona sudjelovala kao vozačica vozila reg. oz. [registarska oznaka]. Prometnu nesreću prouzročio je GĆ kao vozač vozila reg. oz. [registarska oznaka], a koje je na dan nesreće bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede, uslijed čega je provela intenzivno i dugotrajno liječenje, a posljedice ozljeđivanja očituju se u trpljenju jakih i dugotrajnih duševnih i fizičkih poslova i straha. Tužiteljici je objektivno oštećeno tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica je zadobila ozljede vratne kralješnice i ramena, a kako radi uredski posao, to stalno trpi bolove tijekom prisilnog položaja vrata, glave i ruku jer se tijelo nalazi u nepovoljnom položaju. Isto tako, ako duže sjedi, tada bolovi postaju sve jači. Tužiteljica više ne može normalno sjediti, a svi teži fizički napori vezano za vrat i gornje ekstremitete izazivaju bolove. Prema odredbama čl. 19., 1046., te čl. 1100. ZOO tužiteljica zbog povrede prava osobnosti ima pravo na novčanu naknadu štete. Pored trajne povrede slobodnog razvoja vlastite osobnosti, prava na rad, fizičkog, duševnog, te socijalnog integriteta tužiteljica trpi duševne boli, strah, fizičke boli. Tužiteljica potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 30.000,00 kuna / 4.000,00 €, uvažavajući težinu povrede, okolnosti slučaja, jačinu i trajanje duševnih boli, fizičkih boli, straha te stupanj oštećenja zdravlja u sva tri njegova segmenta, povreda tjelesnog, duševnog i socijalnog integriteta. Tužiteljica trpi imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć za razdoblje od ozljeđivanja do tužbe potražuje iznos od 200,00 € / 1.500,00 kuna, po cijeni sata koje pruža te usluge profesionalno u mjestu prebivališta tužiteljice. Tužiteljica trpi imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade jer je umjesto redovne plaće primila naknade za bolovanje koje su bile nominalno manje od plaće. Tužiteljica je za siječanj 2022. dobila plaću u iznosu od 5.135,30 kn, a nakon ozljede i otvaranja bolovanja dobila je manju plaću za ožujak u iznosu od 442,00 kn, za travanj 1.332,82 kn, za svibanj 1.339,51 kn, za lipanj 1.339,51 kn, 1.512,04 kn, za srpanj 1.512,04 kn, za kolovoz 1.166,97 kn, ukupno 8.644,89 kn, 1.147,37 €. Tužiteljica se obratila tuženiku u mirnom postupku, međutim, stranke nisu uspjele riješiti spor. Tuženik je isplatio iznos od 13.000,00 kn pa tužiteljica potražuje daljnji iznos od 27.144,89 kn / 3.602,74 €. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 27.144,89 kuna/3.602,74 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1.Tužiteljica je u podnesku od 1.12.2024., a nakon provedenog vještačenja, a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 252,74 EUR. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj:

Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen predmetni podnesak tužiteljice nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, to se temeljem čl. 193. st. 2. ZPP smatra kako je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je riješeno kao u izreci rješenja. Također, imajući u vidu navode tužiteljice sa pripremnog ročišta da je isplatom iznosa od 7.132,85 kn koji joj je isplaćen nakon podnošenja tužbe od strane tuženika s osnova izgubljene zarade tužiteljica u cijelosti namirena s tog osnova te kako ne potražuje nikakav daljnji iznos s tog osnova, valjalo je utvrditi povlačenje tužbe i glede navedenog i riješiti kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja te odgovornost osiguranika za nastanak istog, a osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe kako je u prethodnom mirnom postupku tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege isplatio nesporni iznos odštete od 13.000,00 HRK (1.725,40 EUR). Tuženik drži da je isplatom iznosa odštete od 13.000,00 HRK u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade predmetne štete prema tužiteljici. Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu te ističe kako je obzirom na pretrpljenu štetu tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen previsoko i kao takav nije usklađen niti s Kriterijima VSRH, niti s postojećom sudskom praksom. Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade. Iz dokumentacije priložene uz tužbu je vidljivo da je tužiteljica bila na bolovanju u razdoblju od ožujka do kolovoza 2022. te je u navedenom razdoblju, a nakon ozljede i otvaranja bolovanja dobila manju plaću za ožujak u iznosu od 442,00 HRK, za travanj 1.332,82 HRK, za svibanj 1.339,51 HRK, za lipanj 1.339,51 HRK, za srpanj 1.512,04 HRK te za kolovoz 1.166,97 HRK, a što čini gubitak na zaradi od ukupno 7.132,85 HRK, a ne 8.644,89 HRK kako to u tužbi pogrešno navodi i zbraja tužiteljica. Tuženik je tužiteljici izvršio isplatu iznosa od 7.132,85 HRK (946,69 EUR) i to kao nespornog iznosa na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade, čime je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade predmetne štete tužiteljici. Osporava zahtjev za plaćanjem zateznih kamata na iznos zahtijevane naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade počevši od 2.9.2022. U predmetnom slučaju tužiteljica je pisani zahtjev za naknadom imovinske štete s osnove izgubljene zarade prvi puta podnijela tek u tužbi od 19.10. 2022. pa je evidentno da je potraživanje zateznih kamata na iznos zahtijevane naknade neimovinske štete počevši od 2.9.2022. u cijelosti neosnovano. Tuženik ističe kako je predmetna tužba dostavljena tuženiku u siguran elektronički poštanski pretinac 25.10.2022. te je tuženik dana 21.11.2022., dakle u roku propisanom člankom 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu uredno izvršio isplatu odštete tužiteljici, pa je evidentno da je potraživanje zateznih kamata neosnovano. Ističe da kamate na imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege mogu početi teći tek od presuđenja, obzirom da je riječ o nerepariranoj imovinskoj šteti čiji će broj novčanih jedinica biti određen tek u presudi pa od tada mogu početi teći i zakonske zatezne kamate. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list 6 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 7 spisa), izvješće o prometnoj nezgodi (list 8 spisa), procjenu štete od 10.3.2022. (list 9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-24 spisa), rješenje HZZO od 31. kolovoza 2022. (list 25-28 spisa), nalaz, mišljenje i ocjena HZZO, Liječničkog povjerenstva direkcije (list 29 spisa), isplatne liste (list 30- 39 spisa), fotografiju (list 40 spisa), zdravstveni karton (list 64-114 spisa), proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. sc. Žarku Rašiću, dr. med. (list 131 spisa), saslušao vještaka.

4. Između stranaka dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužiteljici nadoknadi štetu. Također, nije sporno niti da je tuženik tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 11.500,00 kn, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.500,00 kn, a glede izgubljene zarade iznos od 7.132,85 kn. Između stranaka je međutim, sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na naknadu neimovinske štete i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, obzirom da tuženik tvrdi da je tužiteljici nadoknadio svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela s navedenih osnova. Sporan je i tijek kamata na zatraženi iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužiteljice te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića od 24. studenog 2024. proizlazi da je tužiteljica stradala u štetnom događaju te zadobila istegnuće mišića vratne kralješnice. Učinjena je nakon štetnog događaja odgovarajuća dijagnostička rtg obrada, konzervativna terapija, uz analgetike i ovratnik. Provedena je fizikalna terapija. Učinila je MR vratne kralješnice. Liječenje je završeno, tj. stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i završetka privremene radne nesposobnosti 9.2.2023. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 56 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 25 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila istegnuće mišića vratne kralješnice. Navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 8 %, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, povremenim bolovima u vratnom segmentu kralješnice, kod dužeg stajanja, vožnje u osobom vozilu. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete su u obzir opisane degenerativne promjene vratnog segmenta kralješnice koje su opisane na MR-u vratne kralješnice. Također na MR-u vratne kralješnice su opisane hernije i.v. diska na četiri nivoa. U zdravstvenom kartonu koji seže od 25.4.2016. nema podataka o ranijim tegobama ili smetnjama s vratnom kralješnicom. Navedene degenerativne promjene niti ne moraju biti zabilježene u zdravstvenom kartonu te se navedena ocjena odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. Ocjena smanjenja životnih aktivnosti izvršena je temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton, klinički pregled te učinjenu dijagnostičku obradu MR vratne kralješnice. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

6.1. Budući da je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, sud je usmeno saslušao vještaka na glavnoj raspravi.

6.2. U odnosu na navode tuženika kojima prigovara nalazu i mišljenju vještaka, prvenstveno ocjeni trajnih posljedica – smanjenja životnih aktivnosti jer da, unatoč objektivno verificiranim opsežnim degenerativnim promjenama vještak ovu kvalifikatornu okolnost cijeni s 8 %, što je po mišljenju tuženika apsurdno visoko, valja ukazati kako je navedeni prigovor otklonjen usmenim saslušanjem vještaka u kojem je vještak naveo da su degenerativne promjene nastale prije predmetnog štetnog događaja, da uvidom u zdravstveni karton prije predmetnog štetnog događaja, a to je 6 godina prije predmetnog štetnog događaja, nema podataka o tegobama glede vratne kralježnice pa vještak smatra da je do ispupčenja, to jest diskushermije na 4 nivoa došlo u kombinaciji degenerativno oštećene vratne kralježnice i samog predmetnog štetnog događaja pa je stoga i ocjena smanjenja životnih aktivnosti vezana za promjene u području vrata sa protruzijom diska na 4 nivoa ocjenjena sa 8 %. Kada bi se ocjenjivalo ukupno oštećenje vratne kralježnice zbog protruzije, dakle ispupčenja nivoa na 4 nivoa, tada bi ocjena smanjenja životne aktivnosti bila značajnije veća. Prigovor tuženika da tužiteljica nije učinila funkcijske snimke vratne kralježnice vještak je otklonio navodeći da je tužiteljica učinila dijagnostički bitno značajniju pretragu, a to je magnetna rezonanca vratne kralježnice na kojoj je utvrđena protruzija, dakle ispupčenje diska na više segmenata uz opisane degenerativne promjene. Vještak dalje pojašnjava da kada se učini magnetna rezonanca, tada ne postoji više indikacija za funkcijske snimke vratne kralježnice. Prigovor tuženika da tužiteljica nije učinila EMNG pretragu ruku kojom bi se objektivizirale promjene na korijenima živčanih vlakana vještak je otklonio navodeći da je to jedna od dijagnostičkih pretraga koje je moguće učiniti, no ključna dijagnostička pretraga je upravo magnetna rezonanca vratne kralježnice. Pojašnjava da se u nalazu neurokiruga od 30.9.2022. predlaže operativni zahvat u području vratne kralježnice, no da se ne traži za navedeni zahvat pretraga EMNG nego samo kontrolni nalaz magnetne rezonance. Prigovor tuženika da ako u zdravstvenom kartonu i nema podataka o ranijim ozljedama vratne kralješnice, a degenerativne promjene su opisane uz izbočenja vratnih diskova i zajedno s osteofitima ukazuju na kronične višegodišnje stare promjene, koje nisu mogle nastati u kratkom vremenu kao posljedica predmetnog ozljeđivanja, nejasno je koje posljedice uzrokuju te degenerativne promjene same po sebi vještak je otklonio navodeći da je izvršen uvid u zdravstveni karton za vremensko razdoblje od 25.4.2016. do 6.3.2023., dakle za razdoblje koje obuhvaća više od 6 godina prije predmetnog štetnog događaja i u tom dijelu zdravstvenog kartona nema podataka o ozljedama, tegobama i smetnjama s vratnom kralježnicom. Na pitanje tuženika postoji li objektivizacija traumatološkog uzroka tužiteljičinih tegoba (FSVK, EMNG pretraga) vještak je odgovorio da te pretrage mogu objektivizirati probleme s vratnom kralježnicom, no međutim tužiteljica je učinila magnetnu rezonancu vratne kralježnice. Na pitanje kakve tegobe same po sebi uzrokuju opisane degenerativne promjene uz izbočenje vratnih diskova zajedno sa osteofitima vještak je odgovorio da se tegobe vezane za vratnu kralježnicu očituju u bolovima i ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta, a u pisanom nalazu i mišljenju je opisano u čemu se sastoji smanjenje životnih aktivnosti te je navedeno da su upravo opisane promjene na magnetnoj rezonanci vratne kralježnice uzete u obzir te se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi na premetni štetni događaj. Na pitanje kakva je pokretljivost vratne kralježnice u laterofleksiji vještak je odgovorio da postoji više metoda i načina mjerenja pokretljivosti vratne kralježnica, a jedna od najčešće primjenjivih metoda pokretljivosti je određivanje pokreta prema naprijed, prema odostraga te rotacija glave u lijevo i u desno, dok je laterofleksija kombinacija navedenih pokreta. Prigovore tuženika koji se tiču ocjene bolova straha i tuđe pomoći jer smatra da su nerealno visoke, vještak je otklonio navodeći da je procjena bolova i straha dana sukladno težini ozljeđivanja, tijeku i načinu liječenja te u konačnici posljedici navedenog ozljeđivanja te da su dominantno ocjenjeni bolovi i strah manjeg intenziteta, a takvi bolovi i strah ne zahtijevaju dodatnu medikamentoznu terapiju.

6.3. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka, tako i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi, te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje te na pitanja koja tuženik postavlja vještaku dana logična i uvjerljiva objašnjenja i odgovori koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Osim toga, navedeni vještak je, osim uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton, izvršio i pregled tužiteljice. Budući da se po ocjeni ovog suda, nije pojavila niti najmanja sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka, odnosno da isti nije nejasan, nepotpun niti proturječan sa sobom ili s izviđenim okolnostima, u smislu odredbe članka 261. st. 2. ZPP, odbijen je prijedlog tuženika da se u predmetu provede novo medicinsko vještačenje po drugom vještaku i sud je takav prijedlog ocijenio na način da je isti usmjeren isključivo ka odugovlačenju ovog postupka, a drugačija odluka suda bila bi suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona. Daljnje dokaze sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

7. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji je sukladan pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužiteljica povodom ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi te da joj je smanjena životna aktivnost u omjeru od 8 %, uslijed čega trpi duševne bolove. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 70 sati.

9. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpjela, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužiteljica trpjela i trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl. 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti (8 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (46 godina), njezin preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi. Ujedno se ističe kako su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), povišeni su za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (tako i Ustavni sud RH u U-III- 7796/2014 od 11. veljače 2016., Žs u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Žs u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024., Žs u Zagrebu Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024.).

11. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.000,00 EUR. Međutim, kako je tuženik tužiteljici na ime neimovinske štete isplatio iznos od 11.500,00 kn/1.526,31 EUR, tužiteljici je s osnove pretrpljene neimovinske štete dosuđen iznos od 2.473,69 EUR (4.000,00 EUR –1.526,31 EUR).

12. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata dnevno kroz 20 dana te u trajanju od 1 sat dnevno kroz 30 dana. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužiteljica s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpjela štetu u visini od 350,00 EUR (70 sati x 5,00 EUR). Tuženik je tužiteljici s te osnove isplatio iznos od 1.150,00 kn/199,08 EUR, tako da je tužiteljici s osnove naknade štete za pruženu tuđu pomoć dosuđen iznos od 150,92 EUR (350,00 EUR – 199,08 EUR).

13. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 3.350,00 EUR je djelomično osnovan za iznos od 2.624,61 EUR (2.473,69 EUR + 150,92 EUR), dok je za iznos od 725,39 EUR isti neosnovan.

14. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23-dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužiteljica dana 2. rujna 2022. obratila tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to joj na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja (tako i u odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017.).

15. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužiteljica je u parnici uspjela u mjeri od 89,18 % (osnov 100 % + visina 78,35 %, podijeljeno sa 2), a tuženik u mjeri od 10,82 % (osnov 0 % + visina 21,65 %, podijeljeno sa 2). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužiteljice) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 78,36 %. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 25.11.2022. i 29.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 21.3.2023. i 6.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat joj je trošak pristupa na ročište održano 7.5.2025. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica odbijena. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Ukupno priznati troškovi tužiteljice s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 1.562,50 EUR. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 78,36 %, tako je parnični trošak tužiteljici dosuđen u istom omjeru pa iznosi 1.224,38 EUR. Tužiteljici je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP kao potreban u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 41,24 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,95 EUR (dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica odbijena) te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Ukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 1.544,65 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

15.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 20.10.2022. kojim isti izvještava kako je uplatila sudsku pristojbu na tužbu, budući da uplatu sud provjerava putem e spisa. Odluka o troškovima koji tužiteljici nisu priznati sadržana je u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu, 10. studenog 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 79,95 EUR

2. tuženiku po punomoćniku