REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3897/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja ŽT iz [adresa], Ž [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i V-tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž R-34/2023-4 od 23. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. Pr-104/2020 od 11. siječnja 2023. ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 11. siječnja 2023., u sjednici održanoj 10. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž R-34/2023-4 od 23. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. Pr-104/2020 od 11. siječnja 2023. ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 11. siječnja 2023.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje tužitelji smatraju važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Isto tako prijedlog je podnesen u smislu st. 2. istog članka zbog povrede temeljnog ljudskog prava iz čl. 14. st. 2. i čl. 39. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija) i Protokola br. 1. uz Konvenciju.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji su postavili sljedeća pravna pitanja:
„1. Mora li prilikom odlučivanja o (nekom) pravu iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sud uzeti u obzir (primijeniti) tumačenje/tumačenja Zajedničke komisije koje je doneseno upravo u vezi s tim konkretnim pravom kao izvor materijalnog prava, odnosno objasniti zašto ga nije primijenio ako takvo tumačenje postoji?
2. Mora li sud kada odlučuje o pravu koje je dogovoreno ranijim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, za koje pravo Zajednička komisija za tumačenje tog Kolektivnog ugovora nije dala tumačenje, primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kasnijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ako je riječ o sadržajno istovjetnim/identičnim odredbama (tj. ako je riječ o odredbama koje na identičan način uređuju to konkretno pravo) kolektivnog ugovora kao što su to odredbe članka 56. KU/13 i članka 50. KU/17?
3. Ako Vlada Republike Hrvatske dogovori s vladom druge države da će hrvatski službenici svoju službu obavljati na određenom području (lokalitetu) koje se nalazi na državnom području te druge države, je li sporazumom dviju vlada (automatizam) izmijenjen i akt o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela u kojem je hrvatski službenik obavljao svoju službu do dana sklapanja dogovora dviju vlada, odnosno prije stupanja na snagu dogovora dviju vlada?
4. Da li dogovor Vlade Republike Hrvatske s vladom druge države kojim se umjesto kontrola na državnoj granici svake države uspostavlja jedna kontrola na zajedničkom graničnom prijelazu smještenom na državnom području druge države ima pravni učinak na prava i obveze iz radnog odnosa između Republike Hrvatske kao poslodavca i državnog službenika kao zaposlenika uzimajući u obzir da bi pozitivan odgovor na ovo pitanje značio da je do izmjene ugovora o radu došlo jednostrano, tj. bez suglasnosti zaposlenika?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog tužitelja dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naime, drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu donesena je u skladu s ustaljenom praksom i zauzetim shvaćanjima revizijskog suda izraženog u odlukama br. Rev-1206/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-122/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev- 500/2023-2 od 12. srpnja 2023., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
8. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe čl. 385. a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnog ljudskog prava iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava, odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije, odnosno Protokola br. 1. uz Konvenciju, navodeći da je u drugostupanjskom postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja.
10. Prema ocjeni ovoga suda tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, tumačenje drugostupanjskog suda ne može se ocijeniti arbitrarnim, niti proizvoljnim, već je utemeljeno na pravilnom tumačenju materijalnog prava.
11. Kako tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno koje temeljno ljudsko pravo, to je valjalo prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (tako i ovaj sud povodom prijedloga za dopuštenje revizije u predmetu Revd-2682/2023-2 od 18. listopada 2023.).
Zagreb, 10. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
