Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-2669/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužitelja MR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-1094/2024 od 28. ožujka 2025., dana 10. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-1094/2024 od 28. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 168,00 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do 31.prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, dok se u preostalom dijelu od dosuđenog tužbeni zahtjev odbija.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 135,50 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tužitelj protiv odbijajućeg dijela, a tuženica protiv dosuđujućeg dijela, pobijajući presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenih razloga predviđenog odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači.

3.Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja i tuženice nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu nastalog zbog određivanja istražnog zatvora.

6. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj bio optužen da bi 26. siječnja 2010. oko 11,00 sati na adresi [adresa] ušao u stan svoje tete ER, znajući da se u to vrijeme u njemu nalazila njegova majka SR, te da je u cilju oduzimanja života nasrnuo na nju dok se nalazila u kupaonici, da ju je udario tupotvrdim predmetom u predjelu desne strane čela i obrve, zadavši joj dvije razderotne rane, uslijed čega je ona pala na pod, a potom je iz neposredne blizine iz vatrenog oružja ispalio dva hica na nju, zadavši joj dvije strijelne ozljede prsnog koša, prijelom desne nadlaktice, ključnih kosti, lopatica, prvog, drugog desnog i trećeg i četvrtog lijevog rebra, koje predstavljaju osobito teške ozljede za život uslijed kojih je preminula, to jest da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstva, djelo opisano i kažnjivo po čl. 90. Kaznenog zakona

- da je odlukom Županijskog suda u Splitu K-45/10 od 10. listopada 2011. tužitelj proglašen krivim za naprijed navedeno kazneno djelo ubojstva, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 godina u koju je uračunato vrijeme koje je provedeno u pritvoru od 9. veljače 2010. pa nadalje

- da je rješenjem Vrhovnog suda RH I Kž-983/11 od 6. ožujka 2012. ukinuta naprijed navedena prvostupanjska odluka i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

- da je presudom Županijskog suda u Splitu K-20/12 tuženik ponovno proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva, te mu je izrečena ista kazna zatvora u trajanju od 15 godina u koju je uračunato vrijeme koje je provedeno u pritvoru od 9. veljače 2010. pa nadalje

- da je rješenjem VRSH broj I Kž-404/13 od 2. srpnja 2013. ponovno ukinuta prvostupanjska odluka i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

- da je presudom Županijskog suda u Splitu broj K-43/13 od 21. srpnja 2017. tuženik oslobođen optužbe zbog navedenog kaznenog dijela ubojstva

- da je rješenjem VSRH broj I Kž-483/17 od 10. srpnja 2018. ukinuta odluka Županijskog suda u Splitu K-43/13 te predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje

- da je presudom Županijskog suda u Splitu K-13/18 tuženik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo ubojstva svoje majke SR **.**.2020.

- da je presudom VSRH I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. odbijena je kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te potvrđena oslobađajuća prvostupanjska presuda broj K-13/2018

- da je punomoćnik tužitelja naprijed navedenu presudu VSRH I Kž-679/2018- 7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnja 2020., a sam tužitelj 9. siječnja 2020.

- da je tužitelj u istražnom zatvoru boravio u razdoblju od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., ukupno 1240 dana, ili u godinama, 3 godine i 144 dana, što među strankama nije niti sporno

- da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa radi sporazuma o utvrđenju, vrsti i visini štete 10. travnja 2020.

- da je Ministarstvo pravosuđa RH u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, te mu je ponuđena isplata ukupnog iznosa od 46.078,40 eura, odnosno 37,16 eura po danu provedenom u pritvoru te

- da je predmetna tužba podnesena 26. ožujka 2024.

7. Tužitelj imao pravo na naknadu štete zbog nezakonito određenog pritvora ako to dokaže. U konkretnom slučaju riječ je upravo o neutemeljenom i nezakonito određenom pritvoru, koji je trajao od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 (tisućudvjestočetrdeset) dana ili u godinama: tri pune godine i 144 dana, računajući kao prvi dan 9. veljače 2010., a kao zadnji dan 2. srpnja 2013. Ova okolnost među strankama nije niti sporna s obzirom da je tuženik nakon višegodišnjeg suđenja pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Splitu broj K- 13/18 od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe.

8. Prema odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 130/2020, 80/2022, 36/2024, u daljnjem tekstu: ZKP), propisan je postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba, s tim da je člankom 477. stavkom 2. propisano da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

9. Među parničnim stranaka nije sporno da tužitelju pripada pravo na naknadu štete sukladno čl. 14. ZKP-a zbog nezakonitog lišenja slobode.

10. Među parničnim stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva.

11. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) te čl. 14. ZKP-a utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove koje je pretrpio zbog boravka u istražnom zatvoru. Prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade prvostupanjski sud je uzeo u obzir da tužitelju nije bilo ugodno u zatvoru i da se nije dobro osjećao.

12. Prvostupanjski sud je u dokazne svrhe umjesto saslušanja tužitelja, kako je predloženo u tužbi, pročitati zapisnike o saslušanju tužitelja u predmetima ovog suda Pn 269/23 i Pn 321/23, uvažavajući okolnost da je tužitelj pred prvostupanjskim sudom ustao tužbom za svaki dan proveden u istražnom zatvoru (1240 dana odnosno 1240 predmeta) te da se radi o danima koji se međusobno ne razlikuju ni po čemu niti je tužitelj u tužbi tvrdio da bi povreda prava osobnosti bila po bilo čemu drugačija na dan 20. siječnja 2013., od ostalih dana koje je proveo u istražnom zatvoru u periodu od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013. Već navedene okolnosti konkretnog slučaja o kojima se trebao izjasniti tužitelji u iskazu odnose se na cjelokupan period boravka u istražnom zatvoru od tri godine i 144 dana pa je za sve predmete pred prvostupanjskim sudom bilo dovoljno samo jednom saslušati tužitelja jer bi sva druga saslušanja predstavljala nepotrebno ponavljanje. Osim toga, prvostupanjski sud je imao u vidu i da se radi o sporu male vrijednosti.

13. Prilikom odlučivanja o visini naknade štete prvostupanjski sud je pravilno polazeći od odredbe članka 1100. st. 1. i 2. ZOO-a kao primjeren iznos tužitelju dosudio naknadu od 168,00 eura po danu odnosno konkretno za 20. siječnja 2013., na koji iznos tužitelju pripada kamata koja teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva nadležnom Ministarstvu, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a, to jest od 10. travnja 2020., po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

14. U odnosu na prigovor zastare, prema odredbi čl. 495. ZKP-a pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda. U st. 2. ovog čl. propisano je da se prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan sa svojim zahtjevom obratiti Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade. Nadalje, iz odredbe čl. 478. st. 1. ZKP-a 97 proizlazi da, ukoliko zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Prema st. 2. ove odredbe dok traje postupak iz st. 1. ne teče zastara predviđena odredbom čl. 481. st. 1. tog Zakona.

15. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda RH broj I Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. primio 3. siječnja 2020., kako proizlazi iz spisa K-13/18 kojega je sud po prijedlogu stanaka pregledao, pa je zastara počela teći 3. siječnja 2020.

16. Pored toga, sadržaj dopisa Ministarstva pravosuđa od 2. veljače 2023. upućuje da je u tom dopisu došlo do priznanja duga, odnosno do prekida zastare iz odredbe čl. 240. st. 1. ZOO-a, pa da od tog dana zastarni rok počinje iznova teći (čl. 245. st. 1. ZOO-a) te da se vrijeme proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru, što znači da je prigovor zastare i iz ovog razloga u cijelosti neosnovan, jer je tužba podnesena 5. travnja 2024.

17. Odluka o parničnim troškovima tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i vrijednosti predmeta spora.

18. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja i tuženice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

19. Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 10. studenoga 2025.

SUTKINJA

dr. sc. Lidija Vojković