Povrv-534/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja OTP banka d.d., OIB 52508873833, [adresa], protiv I. tuženika BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku ČŠ, odvjetniku u [adresa] i II. tuženika MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja B2 Kapital d.o.o., OIB 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja SŠ, odvjetničkog vježbenika, punomoćnika I. tuženika ČŠ, odvjetnika, II. tuženika osobno i zamjenika punomoćnika umješača na strani tužitelja VŠ, odvjetničkog vježbenika, a po objavi presude dana 10. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 7.12.2016.

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 13.942.43 EUR i za iznos zateznih kamata od 3.229,72 EUR.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zrinke Milić- Štrkalj iz [adresa], poslovni broj: Ovrv-358/09 od dana 17. travnja 2009.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženicima namiriti tražbinu u iznos od:

- 507,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. ožujka 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koju propisuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju društva SOCIETE GENERALE-SPLITSKA

BANKA d.d. na dan plaćanja,

- trošak priznat Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zrinke Milić-Škrkalj iz Splita, posl. br. Ovrv-358/09 od 17. travnja 2009., u iznosu od 2.108,06 EUR kao i iznos zakonske zatezne kamate koja na taj iznos teče od dana 17. travnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koju propisuje članak 29. Zakona o obveznih odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

mjesto tužitelju SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d., Ruđera Boškovića 16, Split, OIB; 69326397242, namiriti društvu B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, na račun IBAN broj [broj bankovnog računa] s pozivom na broj odobrenja 1018272-10024697-17002, koji se vodi kod Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) sve sukladno Obavijesti o prijenosu potraživanja od 18. lipnja 2014.g., a temeljem Ugovora o cesiji - Prodaja potraživanja br. S024/2014 od 5. lipnja 2014.g.

II. Nalaže se tuženicima trošak parničnog postupka kao i iznos zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od dana donošenja presude, umjesto tužitelju SOCIETE GENERALE-SLITSKA BANKA d.d., Ruđera Boškovića 16, Split, OIB; 69326397242, naknaditi društvu B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, na račun IBAN broj [broj bankovnog računa], s pozivom na broj odobrenja 1018272-10024697-17002, koji se vodi kod Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) sve sukladno Obavijesti o prijenosu potraživanja od 18. lipnja 2014.g., a temeljem Ugovora o cesiji - Prodaja potraživanja br. S024/2014 od 5. lipnja 2014.g."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 1.375,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali zahtjev I. tuženika BŠ za naknadom troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR, kao neosnovan.

V. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i umješača da mu tuženici naknade troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Prednik tužitelja Societe Generale-Splitska banka d.d. je dana 26. ožujka 2009. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv prednika tuženika TŠ javnom bilježniku Zrinki Milić-Štrkalj iz [adresa]. Povodom tog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-358/09 od 17. travnja 2009., kojim je naloženo predniku tuženika isplatiti predniku tužitelja Societe Generale-Splitska banka d.d. u roku 8 dana iznos od 14.450,03 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja sa zateznim kamatama, zatezne kamate u iznosu od 3.229,72 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu 2.108,06 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi prednik tuženika u bitnome navodi kako ne zna o čemu se radi. On je umirovljenik koji ima 600,00 kn mirovine. Ne zna tko je mogao zlorabiti njegovo prezime niti MBG za nekakav kredit jer on nije kreditno sposoban. Prima mirovinu preko Raiffeisen bank pa im je to vrlo lako učiniti. Moli da se to pošalje na sud, a on će to prijaviti nadležnim organima pa neka oni provedu istragu. Inače ne posjeduje nikakvu imovinu jer živi kod mame.

3. Povodom prigovora prednika tuženika rješenjem ovog suda poslovni broj ovrv-9482/09-2 od 19. listopada 2009. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka TŠ je preminuo pa su pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-16223/14-53 od 11. svibnja 2023. njegovi nasljednici BŠ i MŠ pozvani da preuzmu postupak iza njega te je postupak nastavljen sa njima.

5. Tijekom postupka uvidom u izvadak iz sudskog registra za tužitelja Splitska banka d.d. utvrđeno je da je Trgovački sud u Splitu rješenjem Tt-19/201-2 od dana 06.2.2019 brisao navedeni subjekt. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja, utvrđeno je kako je OTP BANCI d.d., kao društvu preuzimatelju pripojeno društvo Splitska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], upisano kod Trgovačkog suda u Splitu, MBS: 060000488, OIB: 69326397242, temeljem Ugovora o pripajanju od 13. lipnja 2018. i Aneksa Ugovora o pripajanju od 10. listopada 2018, koje su odobrile Glavna skupština Splitska banka d.d. odlukama od 28. lipnja 2018. i 25. listopada 2018. Odluke o pripajanju nisu pobijane. Stoga je pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj posl. br. Povrv-534/2024-11 od 26. ožujka 2025. valjalo pozvati OTP banku d.d. kao pravnog slijednika ranijeg tužitelja da preuzme ovaj postupak te je postupak nastavljen s OTP bankom d.d. kao tužiteljem u ovom predmetu.

6. Obzirom da je tijekom postupka treća osoba B2 KAPITAL d.o.o. obavijestila sud da joj je predmetno potraživanje ustupljeno Ugovorom o ustupu kao cesionaru od prijašnjeg vjerovnika, ovdje tužitelja, a tuženici nisu pristali na subjektivnu preinaku tužbe na način da umjesto dotadašnjeg tužitelja OTP banka d.d. u parnicu na mjesto tužitelja stupi B2 KAPITAL d.o.o., to je ovaj sud rješenjem poslovni broj posl. br. Povrv-534/2024-15 od 19. svibnja 2025. na temelju odredbi čl. 206. i 207. ZPP dopustio da B2 KAPITAL d.o.o. stupi u ovu parnicu kao umješač na strani tužitelja, nalazeći da isti ima pravni interes da tužitelj uspije u ovome sporu i nije dopustio subjektivnu preinaku.

7. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 17.3.2009. (list 3 spisa), Ugovor o cesiji - Prodaja potraživanja (list 18-48 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja (list 49 spisa), Izjava o otkazu ugovora o kreditu (list 135 spisa), Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva (list 136-139 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iz pok. TŠ posl. br. O-9603/18 od 7.12.2018. (list 148-149, 157-158 spisa), izvješće kartica prometa (list 164 spisa), potvrdu o isplaćenim mirovinskim primanjima iza pok. TŠ (list 202 spisa), potvrdu Raiffeisenbank Austria d.d. od 16.3.2019. (list 205-206 spisa), izvješće kartice prometa Raiffeisenbank Austria d.d. (list 207 spisa), izvješće kartice prometa Raiffeisenbank Austria d.d. (list 208-209 spisa), pregled prometa po partiji (list 223-224 spisa), izvješće kartice prometa (list 225-226 spisa), izvješće kartica prometa (list 227-228 spisa), očitovanje HZMO od 20.11.2023. na zamolbu I. tuženika (list 244-245 spisa).

8. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (“Narodne Novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

9. Među strankama nije sporno da je prednik tuženika, sada pok. TŠ bio korisnik kredita prema Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj od 96758/04 od 9.12.2004. po kojoj osnovi je utužen predmetni dug. Budući da je osporavao rješenje o ovrsi u cijelosti, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Također je sporno da li je tužitelj ovlašten potraživati da se utuženi iznos s osnova potraživanja prema Ugovoru o kreditu isplati društvu B2 KAPITAL d.o.o., obzirom je svoju tražbinu koju ima prema predniku tuženika ustupio tom društvu. Sporna je dakle aktivna legitimacija tužitelja. Obzirom da tuženici tvrde da primjenom odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, sporno je dakle odgovaraju li tuženici i za ovaj dug radi naplate kojeg je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita poslovni broj Ovrv-358/09 od 17.4.2009. određena ovrha protiv sada pok. TŠ, prednika tuženika.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu potraživanja prema Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj od 96758/04 od 9.12.2004. prednika tuženika kao korisnika tog kredita, a koje iznose tužitelj potražuje od tuženika da isplate društvu B2 KAPITAL d.o.o., budući da je Ugovorom o cesiji-prodaji potraživanja broj S024/2014 od 6.6.2014. tražbinu koju je imao prema predniku tuženika ustupio tom društvu.

11. Imajući u vidu da je u tijeku postupka podneskom od 7.12.2016. tužitelj preinačio tužbeni zahtjev u odnosu na sadržaj prijedloga za ovrhu, sada tužbe, sve iz razloga jer je u platnom nalogu naloženo predniku tuženika isplatiti tužitelju iznos tražbine, dok sada tužitelj tužbenim zahtjevom zatraži od suda da tuženike obveže na ispunjenje tražbine stjecatelju te tražbine, umješaču, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika (toč. I. izreke) te odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

12. Imajući u vidu da je na raspravi održanoj 6.10.2025. konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 507,60 EUR sa zateznim kamata, to je na taj način tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu, a tuženici se nisu protivili učinjenom povlačenju, to se smatra da su tuženici pristali na povlačenje pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja. Iako tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nije naznačio da taj iznos potražuje od I. i II. tuženika, već je ostao naznačen njihov prednik, sada pok. TŠ, ovaj sud smatra da su pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-16223/14-53 od 11. svibnja 2023. kojim su njegovi nasljednici BŠ i MŠ (ovdje tuženici) pozvani da preuzmu postupak iza njega te je postupak nastavljen sa njima oni (tuženici) stupili u pravnu poziciju njihova prednika pa je irelevantno što tužbeni zahtjev nije uređen na način da je tužitelj umjesto prednika tuženika naznačio ovdje tuženike.

13. Uvidom u Ugovor o cesiji-prodaji potraživanja broj S024/2014 od 6.6.2014. sklopljen između tužitelja d.o.o. kao cedenta i B2 KAPITAL d.o.o. kao cesionara, a ovjeren po javnom bilježniku pod brojem Ov-6382/14 dana 6.6.2014. utvrđeno je da su stranke navedenog ugovora u čl. 1. st. 1. istog Ugovora suglasno utvrdile da je predmet ugovora prijenos potraživanja i svih prava koja proizlaze iz istih, sa cedenta na cesionara u odnosu na dospjela, a neplaćena dugovanja iz Priloga 3. tog Ugovora, a koja potraživanja proizlaze iz bankovnih produkata (kredita, tekućih računa i kreditnih kartica) koji su otkazani ili koji su istekli po redovnom tijeku, a najkasnije jedan dan od dana potpisa ugovora. Predmet prijenosa u skladu s tim ugovorom je Portfelj identificiranih potraživanja. Sukladno ugovoru, a s učinkom od datuma stupanja na snagu, cedent prenosi na cesionara sva prava nad potraživanjima iz portfelja, bez ostavljanja mogućnosti cesionaru eventualne regresne naplate od cedenta u mjeri i pod uvjetima koji postoje od datuma stupanja na snagu, a cesionar prihvaća prethodno navedena prava nad potraživanjima iz portfelja na način i pod uvjetima utvrđenim ugovorom.

13.1. Iz Dodatka br. I. S036A/2014 Ugovora u cesiji S024/2014 proizlazi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je između njih dana 6. lipnja 2014. zaključen Ugovor o cesiji kojim je cedent na cesionara prenio svoja sospjela, a nepodmirena potraživanja s osnove raznih bankovnih produkata. Tim Dodatkom I. Ugovoru cedent dodatno, izričito prenosi na društvo B2 KAPITAL d.o.o. sva prava iz svih i svake pojedine zadužnice, rješenja o ovrsi, izjave o suglasnosti/suglasnosti za zapljenu primanja te univerzalnih suglasnosti kojima je osigurana tražbina vjerovnika koja se prenosi sukladno gore navedenom ugovoru, a koje se Zadužnice, Izjave o suglasnosti/Suglasnosti za zapljenu primanja i univerzalne Suglasnosti odnose na glavne dužnike i ostale sudionike u bankovnim produktima (sudužnike, jamce i sl. ). Potpisi dužnika i ostalih sudionika u bankovnim produktima te njihovih Zadužnica, Izjava o suglasnosti/Suglasnosti za zapljenu primanja te Univerzalnih suglasnosti za zapljenu nalaze se u Prilozima i-II tog Dodatka I.

14. Iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva proizlazi da je HVB-Splitska banka d.d. odobrila korisniku kredita (dužniku) TŠ iznos od 12.580,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, namjena kredita je bila kupnja rabljenog vozila iz toč. 9.3. tog Ugovora, s rokom otplate 84 mjeseca i kamatnom stopom od 11,99 %, promjenjiva. Predmetni ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Branki Rački pod brojem OU-409/2004 dana 9. prosinca 2004., izvršan je dana 17. siječnja 2006. te navedena potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

15. Konačno postavljenim (preinačenim) tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu određenog novčanog iznosa trećoj osobi, ovdje umješaču, a tražbinu je Ugovorom o cesiji-prodaji potraživanja prenio na umješača. Prema čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Cesijom se dakle mijenja subjekt tražbine pa je stoga sklapanjem Ugovora o cesiji- prodaji potraživanja došlo do promjene u obveznom odnosu na strani subjekata na način da je tražbina s tužitelja kao dosadašnjeg vjerovnika prešla na umješača kao novog vjerovnika, čime je tužitelj prestao biti vjerovnik tuženika, a između umješača, kao novog vjerovnika i tuženika, kao dužnika, uspostavljen je odnos koji je ranije postojao između tužitelja i tuženika. Zbog navedenog tužitelj, a obzirom da više nije vjerovnik predmetne tražbine nema pravo zahtijevati njezino ispunjenje niti sebi, a niti umješaču kao novom vjerovniku, već to pravo nakon učinjene cesije pripada samo umješaču kao novom vjerovniku, a temeljem odredbe članka 84. ZOO koja u st. 1. propisuje da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dok u st. 2. propisuje da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOO propisano je kako se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik pa i ta odredba ukazuje na pravilnost ovog shvaćanja. U smislu te odredbe tražbina može biti izvršena trećoj osobi, ali onoj određenoj od strane vjerovnika. Obzirom da je tužitelju nakon ustupa predmetne tražbine trećoj osobi, ovdje umješaču prestalo svojstvo vjerovnika, u smislu navedene zakonske odredbe tužitelj više nije ovlašten tražiti ispunjenje tražbine niti osobi određenoj s njegove strane pa tako niti ovdje umješaču. Odredbom čl. 195. st. 1. ZPP propisano je ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja ili tuženika samo ako na to pristanu obje stranke. Svrha odredbe čl. 195. st. 1. ZPP je zaštita parničnih stranaka u slučaju da neka od njih, nakon što parnica počne teći, otuđi stvar ili pravo koji su predmet postupka. Navedena zakonska odredba u procesnopravnom smislu ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je od utjecaja u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu (tako i VSRH u odlukama broj Rev- 1103/07-2 od 4. ožujka 2008., Rev-x-843/14-2 od 9. prosinca 2014., Revt-4/2018-6 od 4. rujna 2019. i dr.). Iz odredbe čl. 195. st. 1. i 2. ZPP proizlazi da navedenom odredbom nije oduzet materijalnopravni učinak pravnog posla na temelju kojeg je izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica za vrijeme trajanja parnice, odnosno da otuđenje predmeta spora nema učinak na postojanje parnice, ali ima učinak na ishod parnice. Naime, materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu o kojem sud odlučuje prema stanju spisa u trenutku zaključenja glavne rasprave. Drugim riječima, time što nakon otuđenja tražbine koja je predmet spora tužitelj ima pravo nastaviti parnicu ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Sud će u takvim okolnostima dovršiti parnicu među istim strankama, ali će odbiti tužbeni zahtjev, jer tužitelj više nije aktivno legitimiran zahtijevati ispunjenje tražbine koju je ustupio trećoj osobi. Ujedno valja ukazati kako je VSRH na III. sjednici Građanskog odjela toga suda zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo." Ujedno valja ukazati da je VSRH u odluci Rev 959/2022-2 od 14. ožujka 2023. zauzeo pravno shvaćanje da tužitelj koji je tijekom parničnog postupka otuđio predmetno potraživanje, nastalo po osnovi korištenja American Express kartice nije bio ovlašten ni dužan uskladiti svoje procesnopravno ponašanje s novonastalom materijalnopravnom situacijom tako da ispunjenje traži u korist osobe kojoj je tu stvar ili pravo otuđio jer takvo njegovo pravo ili obveza ne proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji plasmana (ugovora o ustupu) niti se takvo što isticalo tijekom postupka. Ovdje valja ukazati da iz Ugovora o cesiji-prodaji potraživanja ne proizlazi da bi umješač tim Ugovorom ovlastio tužitelja da u svoje ime, a za račun umješača vodi ovaj parnični postupak. Stoga se navedeno shvaćanje može primijeniti i u ovom slučaju jer tužiteljevo pravo ili obveza da ispunjenje traži u korist osobe kojoj je tu stvar ili pravo otuđio (ovdje umješača) ne proizlazi iz Ugovora o cesiji-prodaji potraživanja od 6.6.2014., niti iz Dodatka I. tom Ugovoru, a niti se takvo što isticalo tijekom postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

16. Imajući u vidu utvrđenja iz odlomka 15. ove presude, ovaj sud nije izvodio daljnje dokaze jer se takvi dokazi s obzirom na utvrđenja iz navedenog odlomka presude ukazuju nesvrishodni, budući da bi i njihovim izvođenjem ovaj sud došao do jednakih utvrđenja, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda. Iz navedenih razloga nisu ocijenjeni niti po tuženima istaknuti ostali prigovori jer nisu pravno odlučni.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP. I tuženiku je za vrijeme dok je vrijednost predmeta spora iznosila 17.563,60 EUR priznat trošak sastavljanja podnesaka od 24.7.2020. i 5.11.2024. u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa) za svaki navedeni podnesak. Na ročištu održanom 6.10.2025. promijenjena je vrijednost predmeta spora te iznosi 507,60 EUR pa mu je za zastupanje na tom ročištu priznat trošak u iznosu od 100,00 EUR imajući u vidu vrijednost predmeta spora (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Za svaku navedenu radnju I. tuženiku je priznat PDV po stopi od 25%. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude, a s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova I. tuženik je odbijen pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke. Nije iz naprijed iznijetih razloga osnovan zahtjev tuženika i umješača da im tuženici naknade troškove ovog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

U Zagrebu, 10. studenog 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu-26,54 EUR

2. I. tuženiku po punomoćniku

3. II tuženiku

4. umješač B2 Kapital d.o.o. po punomoćniku