1                            Poslovni broj: I Kž-eun-27/2023-4

Poslovni broj: I Kž-eun-27/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe M. J. zbog kaznenih djela iz članka 189. stavak 3. i dr. Kaznenog zakona Republike Poljske, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 22. kolovoza 2023. broj Kv-eun-5/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tražene osobe M. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 22. kolovoza 2023. broj Kv-eun-5/2023-10, pod točkom 1. izreke, na temelju članka 24. b i članka 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/2018., 70/2019. i 141/2020. – dalje: ZPSKS-EU) odobrena je predaja tražene osobe M. J. nadležnim pravosudnim tijelima Republike Poljske, a na temelju europskog uhidbenog naloga broj III Kop 35/23 izdanog od Županijskog suda u Bielsku – Biale zbog vođenja kaznenog postupka, povodom rješenja o privremenom oduzimanju slobode Općinskog suda u Cieszynu od 4. travnja 2023. pod brojem predmeta II Kp 165/23, zbog tri kaznena djela sa zakonskim oznakama kaznenih djela i važećih pravnih propisa, kazneno djelo opisano u točki 1. članak 189 paragraf 3 Kaznenog zakona i članak 158 paragraf 1 Kaznenog zakona uz primjenu članka 11 paragraf 2 Kaznenog zakona, kazneno djelo opisano u točki 2. članak 56. stavak 3. Zakona od 29. srpnja 2005. o suzbijanju narkomanije i kazneno djelo opisano u točki 3. članak 190. paragraf 1 Kaznenog zakona. Pod točkama II i III izreke je utvrđeno da tražena osoba M. J. nije pristao na predaju pa je predaja odobrena pod  uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje tražena osoba ne smije kazneno goniti, niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora, se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Pod točkom IV izreke je odlučeno da na temelju članka 35. stavak 1. ZPSKS-EU, po pravomoćnosti ovog rješenja, rješenje o predaji izvršit će Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ureda S.I.R.e.N.E. nadležnim tijelima Republike Poljske.

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela tražena osoba po branitelju P. R., odvjetniku u R., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine ''te se onemogući njegova predaja koja prema njemu nije zakonita ali niti humana budući da isti smatra da će njegov život u tom slučaju biti ozbiljno ugrožen''.

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima podnesene žalbe Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za predaju tražene osobe Republici Poljskoj radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela iz članka 189 paragraf 3 Kaznenog zakona Republike Poljske i članak 158 paragraf 1 Kaznenog zakona Republike Poljske uz primjenu članka 11 paragraf 2 Kaznenog zakona Republike Poljske, kaznenog djela iz članka 56. stavak 3. Zakona od 29. srpnja 2005. o suzbijanju narkomanije i kaznenog djela iz članka 190. paragraf 1 Kaznenog zakona.

6. Stoga neosnovano tražena osoba u žalbi tvrdi da nije jasno iz predmetnog europskog uhidbenog naloga za koja djela se tražena osoba sumnjiči, da niti jedno djelo nije precizno određeno jasnim nazivom kaznenog djela niti se ijedno djelo nalazi na Popisu iz članka 10. ZPSKS-EU jer iz činjeničnog supstrata reproduciranog u izreci pobijanog rješenja jasno i detaljno proizlazi opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenih djela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi kao i njihov zakonski naziv. Pri tome je ispravno prvostupanjski sud ispitao dvostruku kažnjivost u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom I. 3. izreke, počinjeno na štetu J. P., koje djelo nadležno pravosudno tijelo države izdavanja naloga nije označilo kao jedno od djela iz Popisa.

7. Također, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da postoje ozbiljne naznake da u pojedinim zemljama Europske unije, posebno istočnim zemljama, presumpcija neovisnosti predstavlja mit i nestvarni pojam te da će mu biti ugrožen živost ako ''završi u poljskom zatvoru''. U odnosu na ove žalbene tvrdnje, ponajprije valja podsjetiti na to da načelo uzajamnog povjerenja između država članica kao i načelo uzajamnog priznavanja, koje se i sâmo temelji na uzajamnom povjerenju između potonjih država, u pravu Unije imaju ključnu važnost s obzirom na to da omogućavaju stvaranje i održavanje područja bez unutarnjih granica. Konkretno, načelo uzajamnog povjerenja obvezuje svaku od tih država, osobito u kontekstu područja slobode, sigurnosti i pravde, da, osim u iznimnim okolnostima, smatra da sve ostale države članice poštuju pravo Unije i, konkretno, njime priznata temeljna prava (presuda Suda Europske unije (veliko vijeće) od 22. veljače 2022., X i Y., C-562/21 PPU i C-563/21, ECLI:EU:C:2022:100, t. 40).

8. S obzirom na navedeno, visoka razina povjerenja između država članica, na kojoj počiva mehanizam europskog uhidbenog naloga, temelji se na premisi da kazneni sudovi drugih država članica, koji će nakon izvršenja europskog uhidbenog naloga morati provesti postupak kaznenog progona, izvršenja kazne zatvora ili mjere osiguranja oduzimanjem slobode ili, pak, meritorni kazneni postupak, ispunjavaju zahtjeve svojstvene temeljnom pravu na pošteno suđenje, zajamčenom člankom 47. drugim stavkom Povelje EU (presuda Suda Europske unije od 25. srpnja 2018., Minister for Justice and Equality (Nedostaci u pravosudnom sustavu), C- 216/18 PPU, EU:C:2018:586, t. 58.).

9. Sukladno praksi Suda Europske unije, i kada tijelo izvršenja koje odlučuje o predaji osobe protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog raspolaže elementima kojima se dokazuju sustavni ili opći nedostaci u pogledu neovisnosti pravosuđa u državi članici izdavateljici, ono ipak ne može pretpostaviti da postoje ozbiljni i utvrđeni razlozi zbog kojih se vjeruje da je tražena osoba, u slučaju njezine predaje potonjoj državi članici, izložena stvarnoj opasnosti od povrede njezinih temeljnih prava, bez konkretnih i jasnih podataka u odnosu na konkretnu traženu osobu jer informacije o postojanju ili povećanju sustavnih ili općih nedostataka u pogledu neovisnosti pravosuđa u državi članici ne mogu same po sebi biti dovoljne da se opravda odbijanje izvršavanja europskog uhidbenog naloga koji izda pravosudno tijelo te države članice ( u tom smislu presuda Suda Europske unije od 17. prosinca 2020., Openbaar Ministerie (Neovisnost pravosudnog tijela koje izdaje uhidbeni nalog), C -354/20 PPU i C -412/20 PPU, EU:C:2020:1033, t. 63. i 69.).

10. Stoga paušalni navodi tražene osobe da postoji  nepovjerenje u pravosudna tijela Republike Poljske i neovisnost istih, da se radi o montiranom postupku i da će mu biti ugrožen život, a bez da je tražena osoba podastrla dokaze o tome, te cijeneći osobnu situaciju tražene osobe, prirodu kaznenih djela zbog kojeg se progoni i činjenični kontekst na kojem se temelji izdavanje tog uhidbenog naloga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne može pretpostaviti da postoje ozbiljni i utvrđeni razlozi zbog kojih se vjeruje da će tražena osoba, u slučaju njezine predaje Republici Poljskoj, biti izložena stvarnoj opasnosti od povrede njezina temeljnog prava na pošteno suđenje zajamčenog člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima ili pravo na život zajamčeno člankom 2.

11. Žalbeni navodi tražene osobe da ''nije imao namjeru bježati i skrivati se od nečega'' te da je imao namjeru zaposliti se kako bi se uzdržavao, nisu od utjecaja na ispravnost odluke prvostupanjskog suda o odobrenju predaje tražene osobe zbog izostanka razloga zbog kojih bi se, na temelju članaka 20. i 21. ZPSKS-EU, moralo ili moglo odbiti izvršenje naloga.

12. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe tražene osobe, a po službenoj dužnosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08.

13. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 4. listopada 2023.