REPUBLIKA HRVATSKA

Posl. br. P-1554/2019-45

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu tog suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici u Puli, protiv tužene OTP Banka Hrvatska d. d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku IL, radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 22. listopada 2025. godine održane u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženoj OTP Banka Hrvatska d. d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koji sadržajno glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 060309035062 SP od 09.03.2006. godine solemniziran u uredu javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule pod posl.br. OU-145/06-1 od 14.03.2006. godine, zaključen između tužitelja kao Korisnika kredita, tužene kao Banke, FL kao zalogodavca I, BL kao zalogodavca II te DLB kao supružnika zalogodavca II, a koji svojim odredbama vezuje iznos kredita za valutu CHF i određuje redovnu kamatnu stopu na način da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje" , kao neosnovan.

II Prihvaća se u cijelosti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženoj OTP Banka Hrvatska d. d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koji sadržajno glasi: 1. "Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u članku 1. „Namjena i iznos kredita“, toč.1.1., 1.2., 1.3. i 1.4. te odredba sadržana u članku 3. „Kamatna stopa“ toč.3.1., toč.3.2. i toč.3.3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 060309035062 SP od 09.03.2006. godine solemniziran u uredu javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule pod posl.br. OU-145/06-1 od 14.03.2006. godine, zaključen između tužitelja kao Korisnika kredita, tužene kao Banke, FL kao zalogodavca I, BL kao zalogodavca II te DLB kao supružnika zalogodavca II, a koji svojim odredbama vezuje iznos kredita za valutu CHF i određuje redovnu kamatnu stopu na način da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje."

2. Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 1, OIB: 52508873833 da tužitelju DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od sveukupno 15.832,04 eur (slovima: petnaest tisuća osamsto trideset dva eura i pedeset tri centa) od čega:

- iznos od 9.802,53 Eur s osnova preplaćenih redovnih kamata, zajedno sa propisnim zakonskim zateznim koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

− na iznos od 436,80 Eur od 29.11.2006.g.

− na iznos od 276,06 Eur od 05.03.2007.g.

− na iznos od 175,86 Eur od 14.05.2007.g.

− na iznos od 286,70 Eur od 17.10.2007.g.

− na iznos od 239,76 Eur od 12.11.2007.g.

− na iznos od 87,57 Eur od 13.12.2007.g.

− na iznos od 87,51 Eur od 21.01.2008.g.

− na iznos od 87,46 Eur od 23.02.2008.g.

− na iznos od 171,77 Eur od 28.04.2008.g.

− na iznos od 109,40 Eur od 17.06.2008.g.

− na iznos od 234,80 eur od 20.06.2008.g.

− na iznos od 143,97 Eur od 03.07.2008.g.

− na iznos od 158,80 eur od 20.08.2008.g.

− na iznos od 164,15 eur od 23.09.2008.g

− na iznos od 62,85 eur od 30.10.2008.g.

− na iznos od 443,13 eur od 05.12.2008.g.

− na iznos od 191,86 eur od 16.01.2009.g.

− na iznos od 78,73 eur od 18.02.2009.g.

− na iznos od 304,73 eur od 16.03.2009.g.

− na iznos od 191,59 eur od 24.04.2009.g.

− na iznos od 91,68 eur od 02.06.2009.g.

− na iznos od 244,12 eur od 26.06.2009.g.

− na iznos od 727,42 eur od 25.08.2009.g.

− na iznos od 232,05 eur od 06.10.2009..g.

− na iznos od 76,96 eur od 29.12.2009.g.

− na iznos od 342,23 eur od 12.02.2010.g.

− na iznos od 507,90 eur od 24.02.2010.g.

− na iznos od 231,48 eur od 22.03.2010.g.

− na iznos od 231,36 eur od 20.04.2010.g.

− na iznos od 179,43 eur od 13.07.2010.g.

− na iznos od 33,50 eur od 25.08.2010.g.

− na iznos od 510,91 eur od 07.10.2010.g.

− na iznos od 116,78 eur od 16.12.2010.g.

− na iznos od 746,40 eur od 16.12.2010.g.

− na iznos od 255,89 eur od 30.12.2010.g.

− na iznos od 156,83 eur od 15.02.2011.g.

− na iznos od 39,73 eur od 24.02.2011.g.

− na iznos od 144,00 eur od 18.03.2011.g.

− na iznos od 179,53 eur od 05.04.2011.g.

− na iznos od 731,45 eur od 23.11.2011.g.

− na iznos od 89,38 eur od 11.08.2012.g.

do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

- Iznos od 6.029,51 Eur s osnova tečajnih razlika, zajedno sa propisnim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

− na iznos od 30,51 Eur od 30.10.2008.g.

− na iznos od 0,65 Eur od 05.12.2008.g.

− na iznos od 53,63 Eur od 16.01.2009.g.

− na iznos od 27,17 Eur od 18.02.2009.g.

− na iznos od 48,13 Eur od 16.03.2009.g.

− na iznos od 1,23 Eur od 25.03.2009.g.

− na iznos od 25,06 Eur od 24.04.2009.g.

− na iznos od 0,06 Eur od 25.04.2009.g.

− na iznos od 23,40 Eur od 02.06.2009.g.

− na iznos od 18,34 Eur od 26.06.2009.g.

− na iznos od 56,20 Eur od 25.08.2009.g.

− na iznos od 17,01 Eur od 06.10.2009.g.

− na iznos od 19,16 Eur od 30.11.2009.g.

− na iznos od 17,66 Eur od 29.12.2009.g.

− na iznos od 14,57 Eur od 02.02.2010.g.

− na iznos od 25,02 Eur od 12.02.2010.g.

− na iznos od 35,08 Eur od 24.02.2010.g.

− na iznos od 45,28 eur od 22.03.2010.g.

− na iznos od 43,71 Eur od 20.04.2010.g.

− na iznos od 49,82 eur od 21.05.2010.g.

− na iznos od 77,40 eur od 24.06.2010.g

− na iznos od 78,87 eur od 13.07.2010.g.

− na iznos od 98,90 eur od 25.08.2010.g.

− na iznos od 128,11 eur od 07.10.2010.g.

− na iznos od 17,27 eur od 04.12.2010.g.

− na iznos od 110,46 eur od 04.12.2010.g.

− na iznos od 178,51 eur od 16.12.2010.g.

− na iznos od 135,40 eur od 30.12.2010.g.

− na iznos od 30,88 eur od 04.02.2011.g.

− na iznos od 56,88 eur od 15.02.2011.g.

− na iznos od 9,20 eur od 24.02.2011.g.

− na iznos od 25,70 eur od 25.02.2011.g.

− na iznos od 18,07 eur od 10.03.2011.g.

− na iznos od 52,65 eur od 18.03.2011.g.

− na iznos od 87,15 eur od 05.04.2011.g.

− na iznos od 33,28 eur od 30.04.2011.g.

− na iznos od 100,22 eur od 26.05.2011.g.

− na iznos od 61,14 eur od 06.06.2011.g.

− na iznos od 115,75 eur od 30.06.2011.g.

− na iznos od 113,10 eur od 27.07.2011.g.

− na iznos od 112,46 eur od 23.08.2011.g.

− na iznos od 124,80 eur od 04.10.2011.g.

− na iznos od 105,91 eur od 25.10.2011.g.

− na iznos od 105,77 eur od 11.11.2011.g.

− na iznos od 118,51 eur od 16.11.2011.g.

− na iznos od 303,25 eur od 23.11.2011.g.

− na iznos od 28,56 eur od 02.02.2012.g.

− na iznos od 197,60 eur od 14.03.2012.g.

− na iznos od 63,13 eur od 27.04.2012.g.

− na iznos od 195,56 eur od 10.05.2012.g.

− na iznos od 201,93 eur od 11.06.2012.g.

− na iznos od 162,69 eur od 14.07.2012.g.

− na iznos od 197,10 eur od 11.08.2012.g.

− na iznos od 186,33 eur od 02.10.2012.g.

− na iznos od 153,74 eur od 18.03.2014.g.

− na iznos od 152,60 eur od 21.03.2014.g.

− na iznos od 150,37 eur od 28.04.2014.g.

− na iznos od 149,54 eur od 05.05.2014.g.

− na iznos od 147,10 eur od 06.06.2014.g.

− na iznos od 149,71 eur od 03.07.2014.g.

− na iznos od 152,61 eur od 31.07.2014.g.

− na iznos od 154,12 eur od 15.09.2014.g.

− na iznos od 157,24 eur od 17.10.2014.g.

− na iznos od 158,79 eur od 13.11.2014.g.

− na iznos od 158,85 eur od 19.12.2014.g.

− na iznos od 160,29 eur od 13.01.2015.g.

do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.773,25 eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10.11.2025.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužitelj prema tuženoj preko iznosa parničnog troška priznato u stavku III izreke ove presude sa kamatom na isti, te tužena prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prigovor tužene glede mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

II Dopušta se objektivna preinaka tužbe sukladno podnesku od 22. rujna 2025., listovi 1020.-1024. spisa.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo u bitnom da je sa tuženom zaključio ugovor o namjenskom kreditu dana 9.3.2006. godine koji mu je tužena odobrila kredit u iznosu od 142.000,00 CHF po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva temeljem izmjena i dopuna odluke o kamatnim stopama banke, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,89 % godišnje s rokom otplate od 23 godine. Člankom 1.3. i 1.4. određeno je da se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule kao i da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta. Tužitelj je nadalje u bitnom naveo mijenjanje kamatnih stopa uz napomenu da je tužena jednostranom odlukom povećavala kamatnu stopu pa se postavlja pitanje koliko je realno novi obrok nakon navedene jednokratne uplate trebao iznositi da tužena jednostranom odlukom nije povećala kamatnu stopu. Tužitelj je nadalje u bitnom naveo da je za vrijeme trajanja kreditnog odnosa tečaj švicarca od početnih 4,65 počeo kontinuirano rasti, te je u 2013. godini iznosio 1 CHF-6,2 kn pa je došlo do znatnog povećanja anuiteta. Tužitelj je naveo da cijeneći otežane uvjete nije bio u mogućnosti redovito otplaćivati mjesečne obroke pa mu je tužena dana 27.6.2013. otkazala ugovor o kreditu čime su dospjele na naplatu i nedospjele obveze tužitelja s osnova spornog kredita. Tužitelj je nadalje u bitnom ukazao da su navedene odredbe čl. 1., 2. i 3. Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je iznos kredita vezan uz vrijednost CHF kao i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u skladu s odlukom banke te da su ništetne odredbe u kojim je tužitelj bio dužan vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća i u kojem je obračunata promjenjiva kamatna stopa. Tužitelj je nadalje u bitnom naveo da je tužena tužitelju kao potrošaču ponudila na sklapanje ugovor kojeg je unaprijed sastavila i o kojem tužitelj kao potrošač nije bio u poziciji pregovarati slijedom čega se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj se nadalje pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 kao i na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 odnosno u konačnici na revizijsku odluku Rev-2245/17. Tužitelj je nadalje u bitnom ukazao da se radi o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi te da ugovorne strane nisu mogle konvalidirati ništetne odredbe ugovora. U konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 22.9.2025. tužitelj je postavio primarno postavljeni tužbeni zahtjev glede utvrđenja ništetnosti i bespravnog učinka cjelokupnog ugovora o kreditu od 9.3.2006., a kako je to sadržajno navedeno na listu 1020. spisa, te je postavio i eventualno kumulirani tuženi zahtjev glede djelomične ništetnosti te isplate s osnova preplaćenih redovnih kamata i s osnova tečajnih razlika, a sve kako je sadržajno navedeno u stavcima 1. i 2. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom osporio tužbu i tužbeni zahtjev osporivši mjesnu nadležnost ovoga suda. Nadalje, tuženik je predložio da se tužba odbaci kao preuranjena s obzirom da sa tužiteljem nije došlo prvotno do mirnog pregovaranja. Tuženik je učinio nespornim da je sa tužiteljem zaključio predmetni ugovor o kreditu te je učinio nespornim sadržaj čl. 3. st. 3. toč. 1., st. 3. toč. 3. predmetnog ugovora o kreditu kao i sadržaj čl. 1. 3. i 1. 4. istog ugovora. Tuženik je učinio nespornim da je tijekom otplate kredita došlo do promjene u kamatnim stopama, sve sukladno odredbama ugovora o kreditu. Tuženik je nadalje ukazao da su stranke zaključile radnju kojom se provodi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izričito osporivši da bi pojedine odredbe ugovora o kreditu bile ništetne. Tuženik je nadalje u bitnom naveo da je dana formula za način izračuna promjenjive kamatne stope kao i što znače sami parametri koji se koriste za određivanje kamatne stope uz navod da se kamatna stopa mijenjala sukladno točnim unaprijed utvrđenim kriterijima, te da banka takvu odluku nije donosila proizvoljno i po svojim nahođenjima. Nadalje, tužena je u bitnom ukazala da se tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima, da je imao mogućnosti ugovaranja ugovora o kreditu uz druge uvjete s fiksnom kamatnom stopom i nekom drugom valutom ukoliko su mu navedene odredbe bile nejasne i nerazumljive. Tuženik je nadalje dostavio brojnu sudsku praksu. Tuženik je nadalje ukazao da se navedene odluke na koje se poziva tužitelj ne mogu primijeniti na ovaj postupak, da se ne radi o institutu stjecanja bez osnove. Tuženik je također istaknuo i prigovor zastare sa pozivom na zastarni rok od 3 godine uz navod da je odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku stupila na snagu naknadno nakon zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Tuženik je nadalje, list 11. odgovora na tužbu u bitnom naveo da je konverzijom predmetnog kredita početni ugovor o kreditu u valuti CHF prestao postojati, a sporne odredbe o valuti i kamatnoj stopi su izmijenjene i usuglašene s odredbama ZPK. Tuženik je naveo da su konverzijom kredita obuhvaćeni svi iznosi koje tužitelj potražuje. Tuženik je nadalje pozvao na brojnu sudsku praksu, a vezano za dobrovoljno prihvaćanje od strane tužitelja konverzije kredita stoga je tuženik predložio da sud odbije u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev ponavljajući prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 9-33 spisa, 69-365 spisa, 367-368 spisa, 371 spisa, 376-404 spisa-nalaza vještakinje, 407-661 spisa, 672-678 spisa, 951-953 spisa- iskaza vještakinje s ročišta 20.01.2023., 971-989 spisa-dopune nalaza vještaka, 1001-1015 spisa, 1016-1018 spisa-usmenog iskaza vještakinje od 18.09.2025., specificiranog tužbenog zahtjeva na listovima 1020.-1024. spisa.

4. Primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj neosnovan je u cijelosti dok je eventualno kumulirani zahtjev tužitelja prema tuženoj osnovan u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da na listovima 9 do 11 spisa prileži Ugovor o kreditu broj: 060309035062SP od 9.3.2006. godine, dalje u tekstu predmetni ugovor o kreditu, kojim ugovorom je tužena kao davatelj kredita odobrila tužitelju kao korisniku kredita iznos od 142.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

6. Nije sporna činjenica da na listovima 13-16, 17-19, 20-22 spisa prileži otplatni plan za predmetni kredit. Nije sporna činjenica da na listu 17 spisa prileži obavijest o izmjeni kamatne stope za predmetni kredit. Nije sporna činjenica da na listovima 29-30 spisa prileži pregled uplata po predmetnom kreditu. Nije sporna činjenica da na listu 31 spisa prileži dopis banke tužitelju od 27.6.2013. godine kojim dopisom je banka raskinula predmetni ugovor o kreditu što je uostalom potvrđeno kao nespornim i na ročištu od 18.3.2021.

7. Nije sporna činjenica da na listovima 32 do 33 spisa prileži tzv. radnja kojom se provodi zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Nesporna je činjenica da je čl. 3. te radnje toč. 2. navedeno da su stranke suglasne da u slučaju prihvaćanja ove radnje o izračunu konverzije kredita korisnik kredita i ostali sudionici ugovora o kreditu osobno obavijeste banku u roku od 30 dana od dana primitka ove radnje "te se jave u poslovnicu banke radi provedbe konverzije i potpisivanja potrebne dokumentacije" , list 32 poleđine spisa. Nije sporna činjenica da su stranke, list 1017 spisa i na ročištu od 18. rujna 2025. godine učinile nespornim da temeljem navedene radnje tzv. Dodatak, odnosno aneks predmetnog ugovora o kreditu nikad nije zaključen, što uostalom proizlazi i iz iskaza tužitelja saslušanom kao parnične stranke.

8. Nije sporna činjenica da je temeljem članka 3. predmetnog temeljnog ugovora o kreditu ugovorna redovna kamata iznosila 4,89 % godišnje. Nije nadalje sporna činjenica da je člankom 2 rok otplate kredita iznosio 276 mjeseci (23 godina). Nije sporna činjenica da je prema članku 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Nije sporna činjenica da se i odredbama članka 1.1., 1.2., 1.3., 1.4., te članka 3. tim odredbama se novčani iznosi vezuju za valutu CHF i određuju redovnu kamatnu stopu na način da je ista promjenjiva u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama banke.

9. Nije sporna činjenica da je spomenuti predmetni ugovor o kreditu kao i dodaci pisan i sastavljen od strane tužene, budući je sastavljen na standardnom obrascu kojeg daje banka što je vidljivo i iz sadržaja cjelokupnog obrasca predmetnog ugovora a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke, na ročištu od 22.10.2025.godine.

10. Nije nadalje sporna činjenica da na listovima 17 i 20 spisa prileže obavijesti tuženika o promjeni kamatnih stopa,

11. Nije sporna činjenica da je predmetni ugovor o kreditu raskinut od strane tužene sukladno dopisu na listu 31 spisa od 27.6.2013. što je potvrđeno i iskazom tužitelja te da je od strane banke pokrenut ovršni postupak vezano za navedeni raskid ugovora što je potvrđeno i iskazom samog tužitelja kao parnične stranke.

12. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

13. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest pitanje osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva. Sporno je nadalje pitanje glede ništetnosti kako cijelog ugovora tako i ugovora i to dijelu glede odredbe o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka u kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka kao i odredbe ugovora vezano za jednostranu promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke. U svezi s tim sporno je pitanje da li Odluka iz predmeta Pž-7129/13 se može odnositi na ovaj slučaj vezano za granice pravomoćnosti. U svezi s tim sporan je i prigovor zastare. Sporno je i pitanje da li predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor te da li tužitelji ima pravni interes za podnošenjem deklaratorne tužbe. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, sporan je i prigovor zastare kao i prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

14. Iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je da je isti zaključen u poslovnici u [adresa] što znači da je primjenom članka 59 Zakona o parničnom postupku ovaj sud mjesno nadležan pa je istaknuti prigovor tužene o ugovorenoj mjesnoj nenadležnosti isti je također bio neosnovan. Osim toga da tom i nije tako sukladno recentnoj sudskoj praksi izraženo je vrlo jasno stajalište (primjerice Gž-2099/15-2 od 3.6.2016. odluka Općinskog suda u Puli ) da odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svoj sjedišta te si time ostvari pogodnosti i bitno smanji troškove, a uzimajući u obzir udaljenost od mjesta prebivalište tužitelja do suda čija je nadležnost ugovorena za tužitelja bi to izazivalo visoke troškove dolaska na sud a time i znatnu neravnotežu u procesno pravnom položaju ugovornih stranaka zbog čega viši suda zaključuje da u tom smislu nije zaključena valjana prorogacijska klauzula upućujući da se radi o ništetnoj odredbi, zbog čega je viši sud odbio istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti, a opisano pravno stajalište prihvaća u cijelosti i ovaj sud. Na tom stajalištu je i recentna sudska praksa primjerice rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž-3216/19-2 od 17.9.2019.godine. Isto tako i prema čl. 19.l ZPK-a (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16) dalje u tekstu ZPK u stavku 1. propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Iz podataka u spisu nesporno proizlazi da je u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica imala prebivalište pred općinskim sudom u [adresa] to je i pozivom na taj članak valjalo prihvatiti mjesnu nadležnost ovoga suda te odbiti tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan te odlučiti kao u stavku I izreke ovog rješenja.

15. Vezano za istaknuti prigovor zastare isti po ocjeni ovog suda nije bio osnovan iz slijedećih razloga. Naime, vezano za to pravno pitanje i u revizijskog odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20.3.2018. zauzeto je između ostalog i pravno stajalište da prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba je podnesena 4.4.2012.godine u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH PŽ- 7129/13 od 13.6.2014.godine) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja je podnesena 4.4.2012. godine, da je presuda prvostupanjska Trgovačkog suda Zagreb P-1401/2012 donesena 4.7.2013. , da je presuda Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 donesena 13.6.2014. pa je ista u tom dijelu postala pravomoćna upravo 13.6.2014. (a ista je prošla i kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9.4.2015. godine). Stoga bi relevantno razdoblje vezano za istaknuti prigovor zastare u odnosu na tražbinu s osnova preplaćene kamate bilo razdoblje od 13.6.2014. pa do 13.6.2019.godine kad je zaprimljena tužba sukladno članku 113 st. 2 ZPP-a kad je tužbe predana preporučeno s povratnicom na poštu što proizlazi iz poštanskog štambilja (broj preporučene pošiljke RF38037695 8 HR) pa uz primjenu čl. 225 ZOO-a (petogodišnji zastarni rok) budući se radi o kondikcijskoj tužbi pa je razvidno da nije protekao zastarni rok od 5 godina. Nadalje i u revizijskoj odluci Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. jasno se navodi da vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241 ZOO-a, a isto tako se radi o restitucijskom zahtjevu iz ništetnih ugovora na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina (što je prihvaćeno i od strane županijskih sudova primjerice Gž-3627/2017-8 odluka Županijskog suda u Zagrebu od 20.4.2021.godine). Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci zaključuje da u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izrazito uređivale prekid zastare zbog pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava revizijski sud nalazi da je vođenje kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju supsidijarni izvor prava kojeg prihvaća u cijelosti i ovaj sud. Isto tako odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14.6.2018.godine ( a isto je potvrđeno i u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018- 11 od 3.9.2019.godine) utvrđeno je da su utužene banke (dakle i tužena) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama važećeg ZZP, slijedom čega su takve ugovorne odredbe ništetne. Stoga budući je vezano za valutnu klauzulu navedena odluka postala pravomoćna 14.6.2018.godine a tužba je glede kondemnacije zaprimljena dana sukladno članku 113 st. 2 ZPP-a dana 13.06.2019.godine, pa nije protekao petogodišnji zastarni rok jer dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa kako nije istekao opći zastarni rok od 5 godina (radi se o kondikcijskom zahtjevu, a ne rok od 3 godine kako to pogrešno smatra tužena) to je valjalo odbiti prigovor zastare kao neosnovan primjenom čl. 225 ZOO-a (petogodišnji zastarni rok u tom smislu ide i recentna sudska praksa uz već spomenutu odluku Gž-989/21 od 5.10.2021., i primjerice presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-858/2021-2 od 27.10.2021.godine, itd). Isto tako sukladno recentnoj praksi Vrhovnog suda RH (sjednica Građanskog odjela RH Su- IV-123/2024-5 (2/249 kad je riječ o potraživanju iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) zastare se prekida već podnošenjem (prvotne) tužbe, a opisano se navodi u kontekstu naknadne specifikacije tužbenog zahtjeva glede kondemnacije nakon provedenog vještva. Nadalje, Kao što je već i navedeno i u revizijskoj odluci Rev- 2245/17-2 od 20.3.2018. jasno se navodi da vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241 ZOO-a, a isto tako se radi o restitucijskom zahtjevu iz ništetnih ugovora na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u istoj odluci zaključuje da u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izrazito uređivale prekid zastare zbog pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava revizijski sud nalazi da je vođenje kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju supsidijarni izvor prava kojeg prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

16. U odnosu na pravni interes tužitelji je u ovoj pravnoj stvari podnio ne samo deklaratornu nego i kondemnatornu tužbu zbog čega nema mjesta primjeni članka 187 ZPP-a. No i neovisno o navedenom ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, članka 326 st. 1 ZOO-a osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326 st. 1 ZOO-a. Opisano pravno stajalište izraženo je i u Revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12.2.2019.godine, Rev 3142/2018 od 19.3.2019., Rev 18/2018 od 26.5.2020. itd. Isto tako sukladno odluci Vrhovnog suda Rh Rev-809/2201-2 od 21.12.2022.godine čak i činjenica sklapanja dodatka Ugovora (Aneksa) o kreditu (čega ovdje nema ) ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog ugovora (Rev-3142/2018-2 od d19.3.2019.,Rev 18/20 od 26.52020. itd.).

17. U odnosu na sam meritum spora tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka točnije dopuni istog od 14.11.2024. godine u konačnici specificirao svoj tužbeni zahtjev i glede kondemnacije sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke (dopuni) na listovima 971 do 989 spisa prema tim pojedinačnim iznosima o čemu će kasnije biti riječi.

18. Nadalje, vezano za prigovore tužene, sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice presude Županijskog suda Pula Gž-520/2018 od 10.6.2019., a takvo pravno stajalište je u suglasju i s pravnim stajalištem većine Županijskih sudova te pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14 od 9.4.2015. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu čl. 502.a ZPP-a utvrđena je povreda propisana Zakonom o zaštititi potrošača i ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na tuženika za ugovore sklopljene u razdoblju od 10.9.2013. do 31.12.2013. godine. I prema čl. 138.a ZZP-a propisano je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštita potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Isto tako i člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) dalje u tekstu ZPP, propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Opisano se navodi u kontekstu brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske a vezano za istu činjeničnu i pravnu problematiku kao i u ovom sporu.

19. Tako je primjerice u rješenju Revt-575/16 od 3.10.2017. kojim je bila ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. ali samo u dijelu u kojem je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača-korisnika kredita od strane svih tuženika banaka time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF čemu se nije pojedinačno pregovaralo Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od ranije ukidbene odluke Ustavnog suda RH od 13.12.2016. određeno ukazao drugostupanjskom sudu i na daljnja sporna pitanja vezano za primjenu čl. 81. i 84. ZZP03 odnosno odredbi čl. 96. i čl. 99. ZZP/07 (test poštenosti ugovornih odredbi) i njihovom tumačenju u duhu prava Europske unije ocijeniti osnovanost ili ne tog zahtjeva tužitelja. Drugostupanjski sud je postupajući po tom ukidnom rješenju utvrdio da vezano za pregovaranju odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu o kojima je glavnica kredita bila vezana u valuti CHF vezano za sklapanje tih ugovora o kredita s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka da su te ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kredita svih tuženik banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošača. Štoviše navedeni drugostupanjski sud je utvrdio i da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Utvrđeno je da su tužene kao banke imale sva saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača te su ih unatoč tome poticale na sklapanju ugovora o kredita s valutnom klauzulom u CHF ste da su time banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Sve opisano je ponovljeno i u revizijskoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev - 2221/2018 od 3.9.2019. godine, list 25 obrazloženja iste.

20. Vezano za navode tužene kako iz odgovora na tužbu tako i tijekom postupka koji bi se u bitnom mogli svesti na tvrdnju da je tužitelj svjesno odabrao kredit u valuti CHF, da je u konkretnom slučaju bilo više nepredvidivih faktora na koje tuženik nije mogao utjecati vezano za rast CHF u odnosu na kunu jer da se radilo o neočekivanim faktorima (da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidljiva), zatim tvrdnji da se radi o odredbama o valutnoj klauzuli koje su jasne, uočljive i razumljive te da nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je tužitelj provedbom, konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti ostvario pravnu zaštitu itd., proveden je dokaz i saslušanjem tužitelja kao parnične stranke na ročištu od 22.10.2025.godine. Tako je tužitelj iskazao citira se:

"Na upit suca ističem da se radi o predmetnom ugovoru o kreditu na listovima 9-11 spisa. Potpisao sam taj ugovor. Iznos iz tog kredita mi je trebao vezano za uređenje stana i kupovinu stana do stana moje kćeri FL kako bi se proširio. Trebalo je te stanove koji su bili derutni i jedan i drugi urediti. Taj stan im je trebao za stanovanje. Banka je sačinila ugovor. Nisam mogao pregovarati o uvjetima ovog ugovora. Nisam mogao mijenjati odredbe ovog ugovora, ja sam ga dobio na čitanje. Na upit prije ovog ugovora nisam imao ugovor u valuti chf već samo u kunama. Na upit da li su mi objašnjeni parametri temeljem koje će se vršiti promjena kamatne stope odg: nisu mi objašnjeni parametri temeljem koje će se vršiti promjena kamatne stope, rečeno mi je samo da je ta valuta stabilna i da je povoljnije uzeti ovaj kredit u valuti chf, kamata bila nešto manja. na upit koliko je iznosila kamata na eure tada odg: u chf je bila 4,89 a u eurima 5 i nešto, 5,89 tako nešto. RL voditeljica mi je predložila da uzmem kredit u chf. Na upit da li mi je netko objašnjavao karakteristiku švicarca kao valute odg: nije. Uvijek je bilo od onoga što si čuo. RL mi je rekla da se radi o stabilnoj valuti.Poznat mi je ovaj raskid. Kad mi se predočava list 32 spisa "radnja kojom se provodi ZID ZPK-a" ja sam se dopisivao s bankom, aneks nikad nisam potpisao već sa se bio složio samo s iznosom koji sam do tada uplatio. Nisam potpisao jer se nisu slagali iznosi koje sam ja smatrao da sam uplatio do onoga što su oni naveli. Konverzija u mom slučaju ne bi imala smisla jer je kamata pojela razliku. Odmah nakon tri mjeseca je uslijedilo povećanje anuiteta, u početku je bio 690,00 a najveći oko 967,00 franaka. Znam da je taj mali stan koji smo kupili s kreditom smo prodali jer nismo mogli plaćati kredit da bi se smanjila rata anuiteta. Uplatili smo 30.000,00 franaka od prodaje tog stana ali se nije značajno smanjio iznos, prije plaćaš kamatu nego glavnicu.Na upit pun. tužitelja 857,00 franaka je iznosila prva rata kredita. Smanjila se na 690 franaka onda kad sam ja uplatio iznos od 30 tisuća franaka. Dan dva prije nego platiti kamata je s 4 i nešto skočila na 6,39. Da nisam prodao taj stan i uplatio 30 tisuća franaka rata kredita bi bila oko 950 franaka tu negdje. Neovisno o toj uplati od 30 tisuća franaka rata anuiteta je i dalje rasla značajno. Kamata je rasla od 4,89 do 8,99. Nitko me nije upozorio na ovakvu mogućnost. Nisam očekivao ovakva skok nakon tri mjeseca anuiteta.Na upit pun. tuženika potpisao sam radnju kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama na listu 32-33 spisa. Na upit kad se u čl. 2 navodi da iznos iznosi 61.656,38 eura odg: ja sam bio plaćao u kunama, vidi sam da to nije točno prema onome što sam ja smatrao, smatrao sam da meni ta konverzija ne odgovara. Ja sam smatrao da sam platio više od onoga što je banka prikazala. Ja sam tražio izmjenu iznosa u konverziji odgovor je bio da je po njihovom mišljenju točan izračun bez izračuna u smislu da su mi ga poslali. Točno je da banka vodi ovršni postupak vezano za ovaj raskid ugovora ali postoji založno pravo i zadužnica. Taj postupak je još uvijek u tijeku. Na upit u kojoj valuti mi je dugovanje u banci odg: bilo je prije švicarac naprema kuna, sad je u eurima. Preračunat je s duga u švicarcima na eure. Na upit pun. tužitelja da li sam nakon ove radnje bio u banci potpisat definitivnu konverziju odg: ne. Na upit da li su me pozvali odg: ne sjećam se mislim da nisu. Nisu me pozvali na potpis tog aneksa ugovora. Nikad ne bih potpisao niti bih ušao u ovu priču da sam znao", završen citat. Iskaz tužitelja ovaj sud prihvaća kao objektivan budući je isti bio životan i spontan (blagodat načela neposrednosti).

21. Nadalje, predmetni ugovor po ocjeni ovog suda spada u potrošačke ugovore budući je svrha istog bila rješavanje stambenog pitanja, što jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja kad opisuje da mu je kredit trebao za kupovinu i adaptaciju stana njegove kćeri, pa je teret suprotnog dokaza ležao na strani tužene.

22. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03 koji se primjenjivao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kredita od 9.3.2006. godine. Naime prema tom članku propisano je u stavku 1. da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, člankom 87. st 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

23. Tužitelj svoj zahtjev zasniva na tvrdnji da je tužena kao banka njemu kao potrošaču nametnula sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke na način koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj, a njegova je ugovorna obveza zbog ovisnosti o promjenjivom elementu postala rizična, nejasna i neodrediva. Tužitelj stoga smatra da je opisano ponašanje tužene kao banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

24. Po ocjeni ovog suda temeljem postojećih dokaza u spisu proizlazi da je tužena, ponudila ciljano tužitelju zaključenje predmetnog ugovora i to na unaprijed pripremljenom sadržaju obrasca ugovora predloženom od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj niti vezano za odredbu o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke, tako ni na odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF, te se o istima nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pregovarati. U takvom kontekstu odredbe ugovora o kreditu o u kojoj se mjesečni anuitet obračunava uz valutnu klauzulu CHF kao i odredbe o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke koje je tužitelj unaprijed prihvatio i s kojima se suglasio, a glede kojih se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tužene kao ugovornih strana, ali na štetu tužitelja kao potrošača zbog čega su te odredbe nepoštene. Upravo zbog navedenog vezano za ugovaranje valutne klauzule u CHF i vezano za odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sukladno Odluci banke tužena se kao banka nije pridržavala u tom dijelu načela savjesnosti i poštenja jer se niti o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te banka nije vodila računa o interesima tužitelja kao potrošača budući mu nije dala osnovne i nužne informacije o rizicima pregovaranja iz spomenutih ugovornih odredbi što je uzrokovalo znatnu neravnotežu na štetu tužitelja zbog čega su i u tom dijelu ništetne ugovorne odredbe.

25. Stoga su po ocjeni ovog suda ništetne navedene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke, kao i odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF i u ugovoru od 9.3.2006.godine.

26. Isto tako, vezano za ugovorne odredbe u kojima su stranke ugovorile valutne klauzulu vezano za CHF potrebno je naglasiti da je ovdje odlučno ponašanje tužene kao banke koja je financijska ustanova i koja je, što je bitno naglasiti, znala odnosno po redovom tijeku stvari mogla znati da u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene u kretanju tečaja CHF s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora i okolnosti kako u gospodarstvu Republike Hrvatske tako i globalno a što će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju. Tužena kao financijska institucija je takve informacije uskratila tužitelju prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora o kredita zbog čega je tužitelj bio i onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kredita s navedenim odredbama, a vezano za obim njegovih obveza i što je bitno naglasiti i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Nadalje, ukazuje se da prilikom ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, te o valutnoj klauzuli koja je vezano za CHF potrebno je imati u vidu da su obje ugovorne odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu na unaprijed sastavljenom obrascu od strane tužene što je potvrđeno iskazom tužitelja, da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da tužitelj kao potrošač nije mogao imati utjecaj na njihov sadržaj, te da je potrebito sagledati da je tim ugovornim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava koje tužitelj objektivno gledano u vrijeme zaključenja tog ugovora nije mogao sagledati kao cjelinu. Isto tako tužena nije dokazala, da predmetni kredit ne spada u ugovore iz članka 3 ZZP odnosno da je tužitelj nekretninu koristio eventualno za svoju poslovnu aktivnost odnosno poduzetničku djelatnost ili nešto treće što bi ukazivalo da ne potpada pod definiciju potrošača. Naprotiv iskaz tužitelja, kao i namjena samog kredita jasno dokazuje da je novac iz predmetnog ugovor korišten upravo radi stambenog zbrinjavanja. Teret suprotnog dokaza ležao je na strani tužene.

27. U pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava ILB i FLB protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi.

28. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužitelja je kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno o navedenim ugovornim odredbama koje su ništetne te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora (a tim sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora. Stoga je valjalo odbiti primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj te odlučiti kao u stavku I izreke ove presude.

29. Nadalje vezano za sporno pravno pitanje glede pravnog značenja sklopljenog radnje kojom se provodi Zakon i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, list 32 spisa razvidno je da nakon opisane radnje, što je uostalom učinjeno nespornim i na ročištu od 18.9.202.godinelist 1017 spisa nikakav dodatak ili aneks između stranaka nije zaključen. Međutim čak i da tome nije tako ocjena je ovoga suda da sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj opet ne bi izgubio pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu što je prethodno i obrazloženo, a niti bi sklapanjem dodatka temeljnom ugovoru o kreditu tužitelj izgubio pravo na što je bitno naglasiti potpunu restituciju iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku. Isto tako sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda Rh Rev- 809/2021-2 od 21.12.2022.godine činjenica sklapanja dodatka predmetnom ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog temeljnog ugovora (istovjetno i Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. , Rev 18/2018-2 od 26.5.2020. itd.).

30. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva i temeljem čl. 324. ZOO-a u svezi s čl. 81 st 1. i 87 ZZP/03 pa je valjalo prihvatiti deklaratoran tužbeni zahtjev odnosno utvrditi da su ništetne ( bez pravnog učinka) navedene ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu od 9.3.2006.godine, a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku II točka 1. izreke ove presude da se sve sadržajno ne ponavlja.

31. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke iz tvrtke MARIMARFIN d.o.o. Iz pisanog nalaza i mišljenja imenovanog vještaka od 31.05.2022. godine listovi 376-403 spisa utvrđeno je u bitnom citira se: "Na temelju gore navedenih utvrđenja i izračuna vještaka, razlika između plaćenih anuiteta po kreditu s vk u CHF i obveze anuiteta po početnim uvjetima kredita sve do otkaza Ugovora o kreditu 26.06.2013. godine, odnosno do 30.09.2015. godine, ukupno iznosi 84.223,94 HRK, od čega: 1. s osnova razlike kamate (više plaćene uslijed rasta kamatne stope i manje plaćene kamate uslijed neuredne otplate) iznos od 57.703,85 HRK, od toga: - više plaćena kamata ukupno iznosi 73.857,35 HRK kako je specificirano u stupcu 14. Tabele br. 5

- manje plaćena kamata ukupno iznosi 16.153,50 HRK sa stanjima u CHF specificiranim u stupcu 12 Tabele br. 5. Više plaćena kamata posljedica je rasta kamatne stope i to po izvršenim uplatama kamate do otkaza kredita (i do 30.09.2015. godine). Manje plaćena kamata nije posljedica niže kamatne stope od početno ugovorene, već neuredne otplate kredita, a s obzirom da je zadnja uplata redovne kamate izvršena 02.10.2012. godine. 2. s osnova tečajnih razlika (i pozitivnih i negativnih) iznos od 26.520,09 HRK, od toga: - pozitivne tečajne razlike ukupno iznose 31.528,37 HRK kako je specificirano u stupcu 12 Tabele br. 6 (samo pozitivni iznosi)

- negativne tečajne razlike ukupno iznose 5.008,28 HRK kako je specificirano u stupcu 12 Tabele br. 6 (samo negativni iznosi).

32. Vezano za zaprimljeni nalaz i mišljenje tuženik je istom prigovorio u svom podnesku od 11.07.2022. listovi 670-671 spisa zbog čega je i u kasnijem podnesku od 19.10.2022. godine ustrajao u cijelosti u prigovorima navodeći da se osporava zaključak da nisu postojali razlozi za otkazom ugovora o kreditu, list 681 spisa. I tužitelj je istaknuo manje prigovore. Vezano za prigovore tuženika, stalna sudska vještakinja izložila je usmeno svoj pisani nalaz i mišljenje na ročištu od 20.01.2023. godine, te je ustrajala u cijelosti u svom nalazu i mišljenju-temeljnom, a glede primjedbi tuženika pa i tužitelja očitovala se na način kako slijedi, citira se:

"U odnosu na primjedbu tuženika u pogledu matematičkog izračuna kako do 26.06.2013. ukupne uplate iznose 460.440,32 kuna sukladno izračunu kojeg prilaže te da nije bilo promjene kamatne stope i tečaja ukupne obveze anuiteta po početno otplatnom planu iznosile bi 414.599,56 kuna slijedom čega je zaračunao da ukupna preplata iznosi 45.840,76 kuna očitujem se kako sam kontrolom izračuna utvrdila da sam ispravno izračunala sve izvršene uplate i to sukladno knjigovodstvenoj dokumentaciji tuženika, u obvezu po početnom otplatnom planu i time u odnosu na zadaću vještačenja. Razlika na koju se poziva tuženik nastala je slijedom njegovog stimulativnog izračuna izvršenih plaćanja po tečaju na dan dospijeća pojedinih obroka što nije točno jer je uslijed neuredne otplate tj. kašnjenja u plaćanju primjenjivan tečaj na dan plaćanja. U odnosu na primjedbu tužitelja neuračunavanja isplaćenog iznosa uplaćenih sredstava od 54.000,00 kuna nakon otkaza ugovora o kreditu očitujem se kako je izračun izvršen ispravno a to iz razloga što je predmetni kredit otkazan i konvertiran ali s datumom otkaza ugovora o kreditu 26.06.2013., dakle od tog datuma dug se vodi kao drugi kredit u odnosu na valutu EUR. Iz radnje kojem je provedena konverzija tj. dodatak ugovoru o kreditu jasno je naznačeno na koji način je izvršena konverzija kredita i to da je utvrđeno stanje duga po konvertiranom kreditu na dan otkaza kredita 26.06.2013. te je nakon toga uplatama u iznosu od 54.000,00 kuna direktno umanjen dug po glavnici konvertiranog kredita, a što sam naznačila na strani 4 nalaza i mišljenja. Na upit suca tužitelj bi imao dug i da je imao kredit u eurima. Dodatno su uzete za smanjenje duga po konvertiranom kreditu, to mislim na ovaj iznos od 54.000,00 kuna. Pun. tužitelja predlaže dopunu nalaza na način da vještak ipak u iznos pretplate po kreditu u chf koji je već izračunao uračuna i uplatu od 54.000,00 kuna koja je izvršena nakon konverzije odnosno nakon 26.06.2013. godine a sve iz razloga što prema nalazu vještaka proizlazi da primjenom početnog tečaja i kamate dana 26.06.2013. ne bi bili ispunjeni uvjeti za otkaz kredita pa stupanjem na snagu ZZP-a na temelju kojih je izvršena konverzija ista ne bi bila izvršena s datumom 26.06.2013. godine. Na upit suca u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja s obzirom da je VSRH u međuvremenu donio odluku vezano za ovu problematiku da li bilo koja stranka u postupku predlaže da vještakinja izradi dopunu uzimajući u obzir tu odluku iz koje proizlazi da u slučaju konverzije korisnicima kredita pripada pravo samo na zakonsku zateznu kamatu, na upit suca pun. tužitelja predlaže da vještak dopuni nalaz i u tom smjeru. U odnosu na primjedbu tužitelja da se nisam očitovala na zadatak pod točkom 3. i utvrditi razliku između visine obroka nakon prijevremene otplate kredita u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu očitujem se kako sam u Tabeli 2. u projekciji početnog otplatnog plana izračunala novi iznos obroka u odnosu na početnu kamatnu stopu u iznosu od 691,74 chf te sam isto smanjenje anuiteta uračunala u izračunima preplate u Tabeli 5. i 6.Na upit pun. tuženika s obzirom da u banci ukupna preplata 414.599,56 kuna a vještak je izračunala 368.449,55 kuna očitujem se kako je iznos koji sam izračunala u biti iznos obveze koju je tužitelj stvarno platio umanjen za utvrđenu preplatu s osnova promjene kamatne stope i tečaja dakle umanjen za efekt promjena ali koji se odnose na glavnicu već samo na iznose koje tužitelj više ili manje platio po kreditu jer mu se mijenjala kamatna stopa i jer mu se mijenjao chf u odnosu na HRK. Pretpostavljam da je tuženik navedeni iznos utvrdio uzimajući u izračun u obvezu i razlike u glavnici a koje nisu predmet ovog izračuna i koju razliku u glavnici će tužitelj platiti tuženiku u tijeku otplate kredita. Tablica na listu 672-676 se radi o simulaciji i primjeni tečaja na dan dospijeća a ne kako je stvarno plaćeno i knjiženo. Vještak na upit pun. tuženika navodi da nije izračunavao po metodologiji kao razliku između početnog anuiteta u kunama i anuiteta u kunama kojeg je platio u realiziranoj otplati" , završen citat.

39. Vezano za izloženi nalaz i mišljenje, tuženik je predložio na ročištu od 20.01.2023. da vještak utvrdi razliku visine glavnice kao razliku između onoga što je tužitelj trebao platiti po početnom otplatnom planu i onoga što je stvarno platio. Vezano za prijedlog tuženika, ista vještakinja je sačinila dopunu nalaza i mišljenja od 14. studenog 2024. godine koja prileži na listu 971 do 989 spisa. Iz dopune nalaza i mišljenja, vještakinja je zaključno utvrdila na listu 19, citira se: " Na temelju gore navedenih utvrđenja i izračuna vještaka, razlika između plaćene kamate i obveze kamate koju bi tužitelj platio po početnom otplatnom planu do 30.09.2015. godine, kao neto zbroj više i manje plaćene kamate ukupno iznosi 7.658,62 EUR, od toga: više plaćena kamata ukupno iznosi 9.802,53 EUR kako je specificirano u stupcu 14 Tabele br. 1 , manje plaćena kamata ukupno iznosi -2.143,84 EUR sa stanjima u CHF specificiranim u stupcu 11 Tabele br. 1. Više plaćena kamata posljedica je rasta kamatne stope i to po izvršenim uplatama kamate do 30.09.2015. godine. Manje plaćena kamata nije posljedica niže kamatne stope od početno ugovorene, već neuredne otplate kredita, a s obzirom da je zadnja uplata redovne kamate izvršena 02.10.2012. godine. Tečajne razlike anuiteta kao zbroj pozitivnih i negativnih tečajnih razlika u odnosu na početni tečaj kredita do 30.09.2015. godine ukupno iznose *5.364,78 EUR, od toga: pozitivne tečajne razlike ukupno iznose *6.029,51 EUR kako je specificirano u stupcu 13 Tabele br. 2 (samo pozitivni iznosi) i negativne tečajne razlike ukupno iznose *664,73 EUR kako je specificirano u stupcu 13 Tabele br. 2 (samo negativni iznosi)."

40. Vezano za daljnje primjedbe tuženika iz podneska od 19.12.2024. godine vještakinja se očitovala na iste na ročištu od18.9.2025.godine kako slijedi citira se:

"U odnosu na tvrdne tuženika da do otkaza kredita tečajna razlika iznosi 27096,07 kuna očitujem se kako je točan iznos 26520,09 kuna. U odnosu na primjedbu da je pogrešno izvršen obračun tečajnih razlika za uplate izvršene u iznosu od 54000,00 kuna koje su uvrštene u izračun u dopuni nalaza očitujem se kako tečajne razlike po uplati u iznosa od 54000,00 kuna iznose 13900,68 kuna a što ukupno čini tečajne razlike od 40420,77 kuna odnos kako je iskazano u dopuni nalaza i mišljenja. Dakle utvrdila sam da sam kao u nalazu i mišljenju tako i u dopunskom nalazu točno utvrdila razlike s osnova promjene kamatne stope i s osnova promjene tečaja u odnosu na početne uvjete kredita.Na upit tuženika: u provedenom vještačenju utvrđeni iznosa nalazu i mišljenju i u dopuni nalaza odnosi se na razdvojeno utvrđene iznose razlike plaćanih anuiteta s osnova promjene kamatne stope koja je izračunata kao razlika između plaćene kamate i kamate koja bi bila plaćena po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi a koja razlika ne sadrži tečajne razlike dok su tečajne razlike anuiteta utvrđene kao razlika i između plaćenih anuiteta u valuti CHF u odnosu da su ti isti anuiteti plaćeni po početnom tečaju. Dakle tečajne razlike nisu sadržane u razlici kamate već samo u izračunu tečajnih razlika. Razlika kamata su samo razlika kamata nema tečajne razlike u njima.Vezano za upit tuženika objašnjavam: anuitet sadrži kamatu i glavnicu. Razlika kamate utvrđena je kao iznos kamate koji bi bio plaćen po početnom otplatnom planu u odnosu na iznos kamate koji je stvarno plaćen. S obzirom da se u anuitetu mijenja odnos kamate i glavnice sa svakom promjenom kamatne stope iznos glavnice koji je manje ili više plaćen odnosi se na razliku u nedospjeloj glavnici. Ako je kamatna stopa rasla tužitelju je smanjen iznos glavnice u anuitetu a za taj iznos mu je uvećana nedospjela glavnica kredita. I obrnuto u slučaju niže kamatne stope.Vezano za upit tuženika objasnit ću to na primjeru: u pogledu tečajnih razlika i načina na koji ih izračunavam pojašnjavam da se tečajne razlike računaju npr. za 100 plaćenih CHF po tečaju npr. 4,5 to iznosi 450,00 kuna i uspoređujemo s iznosom za tih 100chf koliko bi bilo plaćeno kuna da je tečaj iznosio npr. 4, tad bi to bilo 400,00 kuna, razlika između 450 i 400 je tečajna razlika od 50,00 kuna. Kada se računaju tečajne razlike po anuitetima koji su plaćeni tada se promatra iznos u chf koji je tužitelj platio i vrši se izračun tečajnih razlika u odnosu da je sve te iznose u chf platio po početnom tečaju. Tužitelj u jednom mjesecu plati anuitet koji sadrži kamatu i glavnicu, gleda se ukupna njegova uplata u chf s osnove te kamate i glavnice dakle anuiteta. U ovom slučaju bilo je kašnjenja u otplati pa je tužitelj u ponekim mjesecima platio samo kamatu, u ponekim samo glavnicu ili za više mjeseci odjednom, dakle u svim tim slučajevima vršila sam izračun po stvarnim uplatama klijenta sukladno knjigovodstvenoj dokumentaciji kredita. Znači uzete su u obzir sve njegove uplate s osnova redovne kamate i glavnice i izvršen izračun tečajnih razlika po njima.Na upit suca s obzirom da se kroz cijeli postupak provlači očitovanje tužene o postojanju dodatka iako je ugovor od strane banke raskinut list 31 spisa a na listu 32 spisa prileži akt koji se naziva "radnja" kojim se provodi ZID ZPK gdje je u čl. 3 navedeno da su se stranke trebale javiti u poslovnicu radi zaključenja tog dodataka, stranke čine nespornim da dodatak nije zaključen jer je ugovor raskinut.Na upit tuženika da li sam obračunavala kamatu na zakašnjele uplate očitujem se da nisam. U izračun su uračunate samo njegova redovna plaćanja s osnova kamate i glavnice. Banke je izračunavala zateznu kamatu i tužitelj je to platio. Iz knjigovodstvene kartice se vidi da je banka naplatila zakonsku kamatu na zakašnjele uplate i nakon raskida. I nakon raskida ugovora i dalje se obračunavala zakonska kamata na dospjelu glavnicu. U odnosu na pitanje u pogledu zatezne kamate koju je tuženik naplaćivao tužitelju za kašnjenje u otplati očitujem se kako su bilo kakve uplate troškova i zatezne kamate isključene iz izračuna te su u izračunu korištene samo uplate koje se odnose na redovnu kamatu i glavnicu po kreditu. U odnosu na pitanje da i sam u izračunu uzela u obzir efekt konverzije očitujem se kako sam izračun vršila do trenutka konverzije. Mogu reći da sam u nalazu i mišljenju iskazala razlike do otkaza kredita a u dopuni nalaza i mišljenja na prijedlog tužitelja u izračun su uvršteni i uplate u iznosu od 54000,00 kuna koje su zapravo iskorištene u postupku konverzije. U pogledu konverzije u nalazu i mišljenju citirala sam dio koji se na zaključak konverzije a to je da je i u postupku konverzije u odnosu na simulirani kredit s valutnom klauzulom u eur do dana otkaza kredita utvrđen manjak u iznosu od 7983,96 eura, dakle ne pretplata nego manjak. Banka je u postupku konverzije umanjila ukupan iznos dospjele obveze na dan 30.09.2015. s iznosa 785.587,45 kuna na 632.059,27 kuna" završen citat.

41.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje i to dopunu nalaza od 14.11.2024.godine budući nakon dopune nalaza tužena više nije imala primjedbi i pitanja a tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev uprav sukladno dopuni na str. 989 spisa prema pojedinačnim iznosima tabela br. 1 stupac 14 i tabela br 2 stupac 13 prema samo pozitivnim iznosima što prihvaća i ovaj sud budući je navedena dopuna najpotpunija. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi na ime više plaćene kamate iznos od 9.802,53 eura prema pojedinačnim iznosima iz tabele br. 1 stupac 14 i na ime tečajne razlike anuiteta 6.029,51 eura prema pojedinačnim iznosima tabela br. 2 stupac 13 i to samo pozitivne iznose iz razloga koji će se u nastavku obrazložiti, kako je sadržajno i navedeno u stavku II točka 2. izreke ove presude.

42. Tužitelju sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a pripada i propisana zakonska zatezna kamata koja na navedeni iznos pretplate iz stavka II točka 2. izreke ove presude vezano za preplaćeni tečaj odnosno razliku plaćene kamate teče od dospijeća pa do isplate budući je tužena bila nesavjestan stjecatelj (članak 1115 ZOO-a) , a sve na način kako je to navedeno u stavku II točka 2.izreke presude prema datumima da se sve ne ponavlja.

43. Tužena nije istaknula prigovor radi prebijanja, a isto tako niti materijalno pravni prigovor prijeboja da bi sud eventualno umanjivao tražbinu tužiteljice ( u tom smislu ide Rev 549/23 od 18.12.2023.godine, Rev-984/2024-2 od 11.2.2025.godine). No čak i da tome nije tako vezano za pitanje da li je od iznosa tzv. pozitivnih razlika trebalo odbiti i iznose negativnih razlika u onim razdobljima kad je tužitelj plaćao manje anuitete za navedeno postoji proturječna sudska praksa Županijskih sudova. Tako primjerice u presudi Gž-1043/2021-1 od 16.9.2021.godine (kojom je zbog toga i preinačena prvostupanjska presuda) se doista ukazuje iz obrazloženja u bitnom da je prema pravilima o stjecanju bez osnove predmetni ugovor o kreditu potrebno razmatrati kao jedinstveni pravni odnos prava i obveza ugovornih strana, pa ukoliko jedna ugovorna strana zbog ništetne ugovorne odredbe nešto primi dužna je to vratiti drugoj ugovornoj strani ali je i druga ugovorna strana dužna vratiti ostvarenu korist stečenu na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Međutim vezano za isto pitanje Županijski sud u Puli u primjerice u presude Gž-299/2020-2 od 6.4.2020.godine iznosi drugačije pravno shvaćanje navodeći u bitnom da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu koja je ostala neizmijenjena, te nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na ugovor primjenjuje odredba članka 11 a st. 5 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 85/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 52/16 dalje ZPK) jer samim tim što sklopljeni Ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije zbog toga postao ugovor sa ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Naime sama ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna (u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Puli Gž-311/2018-2 od 3.9.2018.godine), što prihvaća u cijelosti i ovaj sud , već je ništetan onaj dio odredbi kojeg sadržajno ispravno navodi i sam tužitelj. Konačno ne može se tužitelju dosuditi ništa više od onoga što je od stvarno i preplatio a to su po ocjeni ovog suda upravo oni iznosi koje je utvrdila i vještakinja na listu 113 spisa. Isto tako i Županijski sud u Splitu Gž-755/2021-2 u presudi od 13.10.2021.godine zauzeo je istovjetno pravno stajalište kao i Županijski sud u Puli citira se: "21. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan prigovor radi prebijanja. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan i prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa 2. 5. 2006. (kamata), odnosno 2. 2. 2014. (valuta), do zaključno 23. 12. 2014. i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice" završen citat. Osim toga vezano za pravno stajalište Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1043/2021-3 od 16.9.2021. potrebito je ukazati da stavovi različitih drugostupanjskih sudova nisu pravno obvezujući za druge sudove (u tom smislu ide i primjerice presuda Županijskog suda u Osijeku Gž- 1616/2019-2 od 18.6.2020.godine). Konačno sud ukazuje na to da čl. 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima navedeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te je nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Pritom pojam vlasništva obuhvaća "postojeće vlasništvo" i imovinu, uključujući i zahtjeve, a u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima barem "legitimno očekivanje". U situaciji kad za istovjetni pravni i činjenični osnov postoje dvije odluke koje su međusobno oprečne uvažavanje i tzv. negativnih razlika unatoč prethodno obrazloženom opisano bi predstavljalo povredu čl. 1. Protokola broj 1 uz EKLJP dakle, povredu tužiteljevog prava na mirno uživanje svog vlasništva – imovine. Stoga i iz tog razloga ovaj sud prihvaća stajalište da su se morali uzeti u obzir samo iznosi tzv. pozitivnih razlika na ime pretplate.

44. U odnosu na postupovni dio ove parnice tužitelj je u podnesku od 22.9.2025.godine listovi 1020 do 1024 preinačio tužbeni zahtjev koju preinaku je temeljem članka 190 ZPP-a valjalo dopustiti te odlučiti kao u stavku II izreke ovog rješenja. Tijekom cijelog postupka primjenjivano je načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 22.10.2025.godine na kojem su se stranke na izričit upit suda suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu bez potrebe odgađanja ročišta i bez potrebe provođenja daljnjih dokaza. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 21.11.2025.godine, ali je isto rješenjem prezakazano uslijed spriječenosti rješenjem ranije za dan 10.11.2025. godine.

45. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1 ZPP-a. Naime tužitelj je odbijen glede primarno postavljenog tužbenog zahtjeva, ali je uspio u cijelosti glede eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva a odbijanje primarno postavljenog tužbenog zahtjeva nije dovelo do daljnjeg nepotrebnog troška.

46. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu je sukladno troškovniku valjalo priznati nagradu za: sastav tužbe sukladno vrijednosti predmeta spora od 250 bodova Tbr 7/1, za sastav obrazloženih podnesaka od 18.3.2021., 7.7.2022., 22.9.2025. godine po 250 bodova po tbr.8/1, za zastupanje na ročištima od: 6.5.2021., 20.1.2023., 18.9.2025. ,22.10.2025.po 250 bodova za svako to ročište po tbr. 9/1, a za ročište od 18.3.2021. 25%ili 62,5 bodova tbr. 9/5, što iznosi ukupno 2.062,5 bodova ili 4.125,00 eura (tbr. 48/3 u svezi s tbr. 50 vrijednost boda =2 eura ) uz PDV od daljnjih 25% ili 1.031,25 eura, odnosno po toj osnovi zbrojeno 5.156,25 eura. Tužitelju pripada i trošak vještva u cijelosti jer je tužena osporavala kako osnov tako i visinu u zatraženom iznosu (članak 2 st. 1 ZPP-a) 398,00 eura (list 1031 spisa) , kao i iznos sudske pristojbe za tužbu od 219,00 eura (list 36 spisa) po tar. br. 1 st. 1 ZOSP-a. Sukladno obrazloženom tužitelju pripada na ime ukupnog parničnog troška pripada iznos od 5.773,25 eura (ili 5.156,25 eura + 219,00 eura + 398,00 eura) koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužitelju , stav III izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 10.11.2025. godine (dan objave presude) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, stav III izreke ove presude.

47. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženoj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa iz stavka III izreke ove presude sa kamatom na isti kao neosnovan, te tuženu prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovane, stav IV izreke ove presude.

48. Sukladno članku 155 ZPP-a tužitelju ne pripada pravo na naknadu sudske pristojbe za presudu budući je od iste oslobođen temeljem članak 6 Izmjena i dopuna ZOSP-a NN 51/23. Isto tako u spisu ne postoji podnesak sa datumom 24.3.2023.godine.

U Puli, 10. studeni 2025. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženoj po pun.