Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek

Europska avenija 7

Poslovni broj: P Ob-485/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski Sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opun. Hrvoju Grubeša, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opun. Vesni Šnur, odvjetnici u Vinkovcima, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne rasprave 30. rujna 2025., u nazočnosti opun. tužitelja, tuženice i opun. tuženice, a u odsutnosti tužitelja, javno objavljene dana 10. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi bračne stečevine stekao suvlasništvo u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište selo, ukupne površine 142 čhv i nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica selo, ukupne površine 290 čhv, 1043 m2, pa je stoga tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime u 1/2 dijela navedenih nekretnina, uz istovremeni brisanje istog prava suvlasništva sa imena tuženice GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od iznosi 2.201,74 eura (slovima: dvijetisućedvjestojedaneurosedamdesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, odnosno od 10. studenoga 2025. do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po opun. dana 12. prosinca 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da su parnične stranke sklopile brak 4.5.2013., a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2013., pod rednim brojem 5. Bračna zajednica između parničnih stranaka više ne postoji, odnosno stranke su samo formalnopravno u braku. Postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka pokrenut je na zahtjev tužitelja 4.10.2023.g. Za vrijeme trajanja braka rođeno je dvoje zajedničke djece i to mlt. ĆČ rođ. **.**.2015.g. i mlt. ĐČ rođ. **.**.2018.g. Za vrijeme trajanja braka tuženica je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14.8.2020. godine stekla nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište selo, ukupne površine 142 m2, te nekretninu upisanu u zk. ul [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica selo, ukupne površine 290 čhv, 1043 m2. Nekretnina je samo formalnopravno upisana u zemljišnoj knjizi kao samovlasništvo tuženice. Sukladno čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, dalje u tekstu: Obiteljski zakon), bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Dakle, predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka, te ista u naravi predstavlja suvlasništvo tužitelja u ½ dijela na imovini stečenoj za vrijeme trajanja braka, budući da su nekretnine stečene novčanim sredstvima koji su stečeni za vrijeme trajanja braka.

2. Tužena je po opun. u odgovoru na tužbu od 25. siječnja 2024. navela da je točno je da su parnične stranke zaključile brak dana 4. svibnja 2013. godine , te da je brak upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za godinu 2013 pod rednim brojem 5. Točno je da je došlo do prekida zajednice života stranaka, te da brak stranaka nije razveden, ali se vodi pod poslovnim brojem P Ob-486/ 2023, kod istog suda. Točno je da je tužitelj pokrenuo postupak obaveznog savjetovanja prije razvoda braka, s čime je tužena bila suglasna, obzirom na obiteljsko nasilje koje je vršeno prema njoj tijekom trajanja bračne zajednice, a o čemu postoji i dokumentacija. Točno je da je tijekom trajanja bračne zajednice stranaka rođeno dvoje mlt. djece mlt. ĆČ, rođen **.**.2015. i ĐČ rođ. **.**.2018., da oboje djece stranaka stanuju s majkom na adresi [adresa]. Navodi da je dana 14. kolovoza 2020. godine tužena i NČ su zaključili kupoprodajni ugovor a isti je ovjeren kod Javnog bilježnika Nikola Brač, Đakovo, pod brojem OV-5920/2020. Navedenim Kupoprodajnim ugovorom NČ kao prodavateljica je prodala tuženoj kao kupcu slijedeće nekretnine upisane u: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od: Kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 142 čhv. Kao i nekretnine upisane u: zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od: Kč. br. [katastarska čestica] oranica Selo sa 290 čhv. 1043 m2. Kupoprodajna cijena za navedene nekretnine iznosi 80.000,00 kn. (slovima: osamdesettisuća kuna ), a koji je iznos isplaćen prodavateljici i to na slijedeći način:

Tužena je podigla dva kredita i to: - na iznos od 50.000,00 kn, broj kredita 53286728, kod Addiko bank, mjesečni anuitet od 1.017,57 kn, ukupan broj obroka 59. - na iznos od 26.000,00 kn, kod Addiko bank d.d., broj kredita 53945021, s mjesečnim anuitetom od 475,92 Kn mjesečno, ukupan broj obroka 59 koje iznose po kreditnim obavezama joj se usteže s osobnog dohotka kod njezinog poslodavca. Uz navedeno tuženoj se usteže kod njezina poslodavca, na osobnom dohotku i iznosi po polici osiguranja korisnika kredita. Navedena nekretnina se vodi na tuženoj samo iz razloga jer su roditelji tužene dali novčana sredstva tuženoj koja su joj bila potrebna i prebacili dio sredstava na njezin račun. Kako bi se kuća osposobila za stanovanje roditelji tužene su davali novčana sredstva i tako opremili kupaonicu pločicama, kuhinju sa svim što je potrebno, kupili napu, štednjak, bojler u kuhinji, perilicu rublja, sušilicu, novu kompletnu stolariju za kuću, kako vanjsku tako i unutarnju, samo što unutarnja nije nikada postavljena. Tijekom trajanja bračne zajednice kupljen je i automobil marke Volkswagen Passat 1998 godine koji se vodi na imenu i vlasništvu tužitelja, a vrijednost mu je iznosila cca. 10.000,00 kn. Iz naveden tužbe tužitelja vidljivo je da je predmet spora zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su stranke suvlasnici bračne stečevine na navedenim nekretninama, jer se navedene nekretnine vode kao samovlasništvo tužene , pa da je ista dužna priznati 1/ 2 dijela na istim nekretninama tužitelju i dužna trpjeti upis prava suvlasništva za 1/ 2 dijela na navedenim nekretninama. Temeljem toga što su navedene nekretnine kupljene tijekom trajanja bračne zajednice tužitelj smatra da predstavljaju bračnu stečevinu, te citira odredbu Obiteljskog zakona koju bi trebalo primijeniti na konkretan predmet. Međutim, iz činjeničnog supstrata proizlazi doista da je stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali iz sredstava tužene (kredita kojega sama otplaćuje ) pa je za zaključiti da isti predstavlja vlastitu imovinu tužene, te niti na koji način nema status bračne stečevine, pogotovo kada se uzme u obzir i prijenos sredstava koji su roditelji tužene vršili na njezin račun, te da ista ima obavezu uplaćivati mjesečne anuitete duži vremenski period, a da je tužitelj toga oslobođen. Stoga se tužena protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da se tužitelj obveže na naknadu troškova tuženoj niže specificiranih.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: izvadak iz zemljišne knjige ZK odjel Đakovo (str. 4 i 5 spisa), rješenje OS Đakovo, ZK odjel od 22. prosinca 2023. (str. 15 i 16 spisa), nadalje vjenčani list i rodni listovi na ime ĐČ i ĆČ (str. 21 do 23 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14. kolovoza 2020. (str. 31 do 33 spisa), Ugovor o kreditu Addiko bank (str. 34 do 39 spisa), Otplatni plan za kredit (str. 40 do 41 spisa), Ugovor o kreditu Addiko bank (str. 45 do 50 spisa, te na str. 51 do 56 spisa), potvrda o stanju duga Erste Card Club (str. 57 spisa), rješenje Općinskog suda u Đakovu R1 Ob-134/2020-3 (str. 64 i 65 spisa), te saslušao tužitelja i tuženu kao parnične stranke.

4. Sud je smatrao dovoljno utvrđenim činjenično stanje temeljem izvedenih dokaza, te je odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14.8.2020. razvidno je da je isti sklopljen između NČ kao prodavatelja s jedne strane i GČ kao kupca s druge strane predmetne nekretnine koja se nalazi na kč br [katastarska čestica], označene kao kuća i dvorište u selu, ukupne površine 142 čhv, upisane u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige zemljišno knjižnog odjela OS u Đakovu i oranice koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], označene kao oranica, ukupne površine 290 čhv, upisane u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige zemljišno knjižnog odjela OS u Đakovu, ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 80.000 kn, te su ugovorne strane suglasne da je kupac isplatio navedeni iznos prodavatelju koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Nikole Brača u Đakovu, dok je iz izvatka iz zemljišne knjige OS u Đakovu ZK Odjel Đakovo na dan 11.12.2023. razvidno da je vlasnica predmetnih nekretnina GČ, ovdje tuženica.

6. Iz rješenja Općinskog suda u Đakovu R1 Ob-134/2020-3 od 14. kolovoza 2020. proizlazi da se predlagateljima, ovdje tužitelju i tuženici dozvoljava da u ime i za račun mldb. ĐČ, mogu raspolagati njezinom cjelokupnom imovinom i to novčanim sredstvima kod HPB na način da novčana sredstva mogu podignuti s njezina računa i isti upotrijebiti za kupnju obiteljske kuće, a u interesu mldb. djeteta, dok iz obrazloženja istog proizlazi da je predlagatelj izjavio da su predlagatelji podigli kredit u iznosu od 91.000,00 kn radi kupovine kuće za stanovanje, da su odustali od kupnje kuće te su iznos od 45.000,00 kn stavili na tekući račun mldb. ĐČ manji iznos su podigli, te je raspolagala sa iznosom od 31.760,98 kn, da su odlučili kupiti kuću i zaključili kupoprodajni ugovor za iznos od 80.000,00 kn, potreban im je iznos koji se nalazi na računu mldb. ĐČ, koje navode je potvrdila majka djeteta ovdje tuženica.

7. Tužitelj saslušan na ročištu održanom 21. siječnja 2025. je u bitnome iskazao da je sa tuženicom sklopio brak 4.5.2013. u kojem je rođeno dvoje zajedničke djece ĆČ i ĐČ, da je bračna zajednica faktički trajala do 15.9.2023. kada je tuženica odselila iz njihove zajedničke kuće, odnosno predmetne nekretnine u kojoj su živjeli, djeca su ostala živjeti sa njim. U međuvremenu je donesena presuda o razvodu braka, međutim ista još nije pravomoćna. U odnosu na predmetnu nekretninu navodi da smo je kupili za vrijeme trajanja braka i to 14.8.2020. Naime, prvi kredit je podigao u iznosu od 91.000 kn 2020.g. za gradnju kuće u [adresa], međutim obzirom da je bio uzak plac, odustali su od gradnje kuće, a dio novca od podignutog kredita su potrošili za kupnju auta, a dio su položili na račun mlt. ĐČ i to u iznosu od 31.000 kn kod HPB. Nakon što su pronašli odgovarajuću kuću za kupnju u [adresa], zatražili su od OS Đakovo odobrenje za raspolaganjem, odnosno podizanjem navedenog iznosa sa računa mlt. ĐČ, a ostatak u iznosu od 50.000 kn je podigla kredit tuženica, jer je kupoprodajna cijena predmetne nekretnine iznosila 80.000 kn. Kupoprodajni ugovor sa vlasnikom iste nekretnine je sklopila supruga, te je ista upisana i kao samovlasnica iste nekretnine, ista je otplaćivala kredit za vrijeme trajanja braka, a misli da je podignut kredit na 5.g. Dok su bili u braku on je podigao još jedan kredit kod Addiko banke 16.2.2021. i to nenamjenski u iznosu od 102.400,00 kn kojim kreditom je refinanciran spomenuti kredit iz 2020.g., i zatvoren minus na tekućem računu, a od istog iznosa su kupili i automobil Pasat koji je u njegovom vlasništvu. Podigao je još jedan nenamjenski kredit u iznosu od 20.000 kn i to 21.7.2022. i od istog iznosa je ustvari kupljen automobil Pasat. Sada je ta dva kredita spojio i otplaćuje jedan kredit do 2028.g., a mjesečni obrok je 280 eura. Nakon što je supruga odselila, on je u predmetnoj nekretnini ostao stanovati sa njihovom djecom, a nakon što je pokrenuo postupak za razvod braka, tada je supruga zahtijevala da djeca stanuju sa njom, te je rješenjem o privremenoj mjeri određeno da djeca stanuju sa njom na njezinoj adresi stanovanja u [adresa], a sa njim ostvaruju osobne odnose, a on je obvezan plaćati uzdržavanje za djecu u iznosu od 350 eura za oboje djece. I nadalje stanuje u predmetnoj nekretnini, a planira preseliti u kuću kod svoje majke.

7.1. Na upit svog opun. navodi da je predmetna kuća kupljena od NČ, a pregovore oko kupnje kuće je on vodio sa istom, a u kupnji te kuće su sudjelovali isključivo on i supruga GČ, dok njezini roditelji nisu sudjelovali ni na koji način u kupnji iste.

7.2. Na upit opun. tuženice navodi da je u kupoprodajnom ugovoru navedena vrijednost predmetne nekretnine 80.000 kn, međutim istu su platili 94.000 kn. Navodi da novčani iznos od mlt. djeteta je korišten isključivo za kupnju predmetne nekretnine, a dijete nije upisano kao suvlasnik, odnosno kao vlasnica je upisana samo supruga zbog toga što se radilo o prvoj nekretnini, pa je porez bio niži, odnosno plaćen je u iznosu od 2.700,00 kn, a inače bi bio veći iznos poreza. Za vrijeme trajanja bračne zajednice kupili su 5 automobila, koji su za vrijeme trajanja braka i prodani jedino je ostao auto Pasat u njegovom vlasništvu i posjedu. Navodi da je supruga za vrijeme trajanja braka podigla još jedan kredit u iznosu od 26.000 kn za renoviranje predmetne kuće, a on je u isto vrijeme podigao kredit u iznosu od 20.000 kn. Na predmetnoj nekretnini su morali platiti priključak za vodu, te su i istu i renovirali, a u tome su im pomagali kako njegovi roditelji, tako i njezini roditelji, pa su tako kupovali određene stvari i namještaj.

7.3. Opun. tuženice stavlja primjedbu na iskaz tužitelja u dijelu da roditelji tuženice nisu sudjelovali u kupnji predmetne nekretnine, na što tužitelj navodi da ostaje kod svog iskaza da su predmetnu nekretninu isključivo kupili on i supruga, ovdje tužena i u tome nisu sudjelovali njezini roditelji, a niti njegovi roditelji.

7.4. Na upit svog opun. navodi da je kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine, tj. iznos od 80.000 kn uplaćen na račun prodavatelja, a on je ostatak iznos od 14.000 kn neposredno predao na ruke UČ i pok. AČ, a UČ je sin od NČ koja je bila vlasnica nekretnine.

8. Na istom ročištu je saslušana i tuženica, koja je u bitnome iskazala da je sa tužiteljem sklopila brak 4.5.2013., koji je faktički prestao 15.9.2023. kada se odselila iz zajedničke kuće u kojoj je živjela sa tužiteljem i zajedničkom djecom ĐČ i ĆČ. Navodi da je u međuvremenu presudom suda njihov brak razveden, određeno je da mlt. djeca stanuju sa njom, a s ocem ostvaruju osobne odnose koji je obvezan i plaćati uzdržavanje za djecu u iznosu od 350 eura, međutim ista presuda još nije pravomoćna. Nadalje navodi da je 2020.g. tužitelj je podigao kredit, ne sjeća se iznosa, a za gradnju kuće, međutim odustali su od gradnje kuće, te je dio novca 31.760,00 kn položen na račun mlt. ĐČ. Nakon što je KČ pronašao kuću koja bi bila adekvatna za njihovu obitelj u [adresa], stupio je u kontakt sa prodavateljem i pregovarao sa istim oko cijene i dogovorili su kupoprodajnu cijenu od 94.000 kn, ona je podigla kredit od 50.000 kn kod Addiko banke, te su ishodili odobrenje suda za raspolaganjem novčanim iznosom mlt. ĐČ naprijed spomenutim od 31.760 kn za kupnju te nekretnine, s obzirom da nisu imali dovoljno novca za kupnju kuće, njezina majka joj je na ruke poklonila iznos od 10.000 kn, kako bi kupili predmetnu kuću koju su u konačnici i kupili, s tim da je u ugovoru o kupoprodaji iste navedena cijena od 80.000 kn, a ostatak od 14.000 kn u kojem iznosu je i spomenutih 10.000 kn koje joj je dala majka, KČ je predao na ruke AČ i DČ, koji je sin od vlasnice iste nekretnine NČ, a sa kojom je sklopila kupoprodajni ugovor, te je kao vlasnica iste nekretnine upisana samo ona i to iz razloga jer je KČ već na sebi imao nekretninu, odnosno vlasnik je nekretnine, pa kako bi izbjegli plaćanje poreza, dogovorili su se da ću ona biti upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Nakon što se odselila iz predmetne kuće, u istoj je ostao živjeti KČ sa njihovom djecom, 3 mjeseca su djeca živjela sa njim, a nakon toga djeca žive sa njom u [adresa] u kući njezine majke. Poznato joj je da je KČ podigao i jedan nenamjenski kredit od 102.400,00 kn za vrijeme dok su bili u braku i tim kreditom zatvorio dug po ranijem kreditu. Ona je u srpnju 2022.g. podigla nenamjenski kredit od 26.000 kn, a i KČ je podigao nenamjenski kredit od 20.000 kn, a koji su podigli radi renoviranja predmetne kuće u kojoj su živjeli. Ona je spomenuti kredit od 50.000 kn i od 26.000 kn spojila u jedan kredit, tako da sada otplaćuje iste u mjesečnim obrocima od 200 eura i to do kolovoza 2025.

8.1. Na upit opun. tužitelja navodi da bi se složila da predmetna kuća bude u suvlasništvu nje i KČ, ali kao što je već navela, dogovorili su se da će ona biti upisana kao vlasnica kako bi izbjegli plaćanje poreza. Kada je majka dala iznos od 10.000 kn njoj na ruke za kupnju predmetne kuće, nazočan je bio i KČ, a navedeni iznos od 10.000 kn je majka podigla sa svog računa i njoj ga dala.

9. Ističe se da su stranke tijekom postupka više puta navodile da su voljne sporazumno riješiti ovaj spor, međutim nisu uspjeli postići dogovor oko podjele bračne stečevine.

10. Ocjenom provedenih dokaza svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP-a), sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev osnovanim.

11. U članku 2. stavku 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je odredbom članka 7. ZPP-a određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a u članku 219. istoga Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Odredbom članka 36. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 - dalje: ObZ-a), a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je stavkom 3. istog članka propisao da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili, a u konkretnom slučaju nisu. Nadalje, odredbom članka 38. istog Zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako tim Zakonom nije drugačije određeno. U smislu odredbe članka 39. stavak 1. ObZ-a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastitom imovinom smatra se sukladno stavku 2. ovoga članka i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

13. Tijekom dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da su parnične stranke sklopile brak 4. svibnja 2013., u kojem je rođeno dvoje zajedničke mlt. djece, koji brak je faktički prestao 15. rujna 2023. kada se tuženica odselila iz zajedničke kuće, da je presudom ovog suda broj P Ob-486/2023-22 od 18. prosinca 2024. njihov brak razveden, određeno je da mlt. djeca stanuju sa majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose koji je obvezan i plaćati uzdržavanje za djecu u iznosu od 350 eura, za svako dijete. Nadalje, iz iskaza stranaka i materijalne dokumentacije nesporno je utvrđeno da je za vrijeme trajanja braka stranaka tuženica sklopila Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine sa NČ, kojoj je isplaćena ugovorna cijena od 80.000,00 kn, a stranke suglasno navode da su istu nekretninu platili 94.000,00 kn, da su dio novca, odnosno 31.760,00 kn podigli sa računa mlt. djeteta, koji novac je ostao od ranije podignutog kredita od strane tužitelja za gradnju kuće, a dio novca, odnosno iznos od 50.000,00 kn je od kredita koji je podigla tužena, koja tvrdi da joj je njezina majka dala na ruke dio novca, odnosno 10.000,00 kn, što tuženik osporava, a suglasno navode da su oboje podizali kredite za renoviranje kuće, koje su nastavili otplaćivati i nakon faktičnog prekida bračne zajednice.

14. Uzimajući u obzir navedene nesporne činjenice, da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka stranaka od kredita obje stranke i to za iznos od 94.000,00 kn, pa navod tuženice da joj je majka darovala 10.000,00 kn za kupnju predmetne kuće nije od većeg utjecaja na njezin suvlasnički udio, kao i tužitelja i to svakog u ½ dijela, tim više što i sama tuženica navodi da bi se složila da predmetna kuća bude u suvlasništvu nje i tužitelja, ali su se dogovorili da će ona biti upisana kao vlasnica kako bi izbjegli plaćanje poreza, jer se radilo o prvoj nekretnini, što potvrđuje i tužitelj.

15. Slijedom naprijed navedenog, sud drži da predmetni kuća predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima, kako je to propisano naprijed citiranom odredbom članka 36. ObZ-a, stoga je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja da je stekao suvlasništvo predmetne nekretnine u ½ dijela po osnovi bračne stečevine, te je ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime u ½ dijela na predmetnoj nekretnine kako je pobliže opisano pod točkom I. izreke presude, uz istovremeni izbris tog prava suvlasništva s imena tuženice.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje u tekstu Tarifa).

17. Parnični trošak tužitelja obuhvaća zatraženi trošak sastava tužbe (tbr. 7/1 Tarife) 100 bodova, zastupanja na ročištima 22. svibnja 2024., 16. travnja 2024., 26. rujna 2024., 21. siječnja 2025. i 28. svibnja 2025. i 30. rujna 2025. (tbr. 9/1 Tarife) – 100 bodova za svako, što ukupno iznosi 500 bodova, kao i trošak obrazloženih podnesaka od 1. veljače 2024. i 16. lipnja 2024. po 100 bodova za svaki, odnosno ukupno 800 bodova, a računajući vrijednost boda 2 eura (Tbr. 54. Tarife), isti trošak iznosi ukupno 1.600,00 eura, što s porezom na dodanu vrijednost od 25 %, koji iznosi 400,00 eura, čini ukupni iznos od 2.000,00 eura, kao i sudska pristojba na tužbu i presudu u iznosu od 201,74 eura, što ukupno iznosi 2.201,74 eura, koji iznos je tužitelju i dosuđen kao pod točkom II. izreke presude. Tužitelju nije dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu, budući da je neizvjesno da li će opun. tužitelja pristupiti na isto ročište, a o tom trošku će se odlučiti posebnim rješenjem.

18. Tuženica je izgubila u sporu, pa je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan, kao pod točkom III. izreke.

19. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao i zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi članka 67. stavak 3. u vezi s člankom 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), pa mu je zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 10. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. ZOO-a.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 10. studenoga 2025.

SUTKINJA

JADRANKA OROZ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. opun. tužitelja

2. opun. tuženice