Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2791/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice RŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Štambuk, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ćurković Ćurić, Janušić & Banić j.t.d., Zagreb, Jurišićeva 1a, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB:95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi utvrđenja komunalna naknade, nakon usmene i javne rasprave, 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-363-03/23-03/83, URBROJ:531- 03-4-24-2 od 30. travnja 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2019-03/1119, URBROJ:251-10-01/01-2022-02 od 29. prosinca 2022.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) Eura u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske KLASA:UP/II-363-03/23-03/83, URBROJ:531- 03-4-24-2 od 30. travnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA:UP/I-363-03/2019-03/1119, URBROJ:251-10- 01/01-2022-02 od 29. prosinca 2022. kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor površine 1.561,58 m2, u Zagrebu, Trg kralja Petra Svačića 6 u iznosu od 8,70 kuna po m2 mjesečno, odnosno 104,40 kuna po m2 godišnje, što iznosi 13.585,75 HRK/1.803,13 EUR mjesečno, odnosno 163,029,00 HRK/21.637,66 EUR godišnje i za građevinsko zemljište u Zagrebu, Trg kralja Petra Svačića 6, koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, površine 78,00 m2, iznos od 8,70 kuna po m2 mjesečno, odnosno 10,44 po m2 godišnje, što iznosi 67,86 kuna mjesečno, odnosno 814,32 kuna godišnje, dakle sveukupno 13.653,61 HRK/1.812,14 EUR mjesečno, odnosno 163,843,32 HRK/21.745,74 EUR godišnje, počevši od 17. listopada 2022.

2. Tužiteljica u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je predmetni poslovni prostor značajno oštećen u potresu te je potom od strane stručnjaka za brzu procjenu oštećenja označen crvenom oznakom kao neuporabljiv, a o čemu je isti i obavijestio nadležno tijelo. Ukazuje da je i sam tuženik utvrdio da postoje razlozi koji u konkretnom slučaju isključuju obvezu plaćanja komunalne naknade, međutim da je pogrešno utvrdio da navedeno ne znači da se tužiteljici ne može izdati rješenje o komunalnoj naknadi jer da navodno iz citiranih odredbi Odluke ne proizlazi da se o oslobođenju od obveze iz predmetnog razloga donosi posebno rješenje već da proizlazi da obveznik komunalne naknade istu nije dužan plaćati sve dok poslovni prostor ne postane ponovno uporabljiv. Smatra da odredba članka 23. stavka 1. Odluke o komunalnoj naknadi (“Službeni glasnik Grada Zagreba” broj: 4/19, 11/20, 29/22, 3/23, dalje u tekstu:Odluka) znači da se za poslovne prostore poput poslovnog prostora o kojem je riječ u konkretnom slučaju ne plaća komunalna naknada što znači da je odnosna odredba nespojiva s rješenjem u kojem se navodi da je netko dužan nešto platiti. Skreće pažnju na činjenicu da je u prvostupanjskom rješenju (potvrđenom drugostupanjskim rješenjem) jasno i nedvojbeno navedeno koje iznose je tužiteljica dužna na ime komunalne naknade plaćati te u kojim rokovima te da niti iz jedne rečenice niti izreke niti obrazloženja prvostupanjskog rješenja ne proizlazi da bi tužiteljica bila oslobođena od plaćanja komunalne naknade već upravo suprotno, u istome jasno stoji da je za tužiteljicu utvrđena točno određena obveza s jasnim iznosima i rokovima dospijeća te čak kamatama u slučaju zakašnjenja.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev pozivajući se na razloge iz obrazloženja pobijanih rješenja.

6. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

10. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 29. prosinca 2022. sud je utvrdio da je navedenim rješenjem tužiteljici utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor površine 1.561,58 m2, u Zagrebu, Trg kralja Petra Svačića 6 u iznosu od 8,70 kuna po m2 mjesečno, odnosno 104,40 kuna po m2 godišnje, što iznosi 13.585,75 HRK/1.803,13 EUR mjesečno, odnosno 163,029,00 HRK/21.637,66 EUR godišnje i za građevinsko zemljište u Zagrebu, Trg kralja Petra Svačića 6, koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, površine 78,00 m2, iznos od 8,70 kuna po m2 mjesečno, odnosno 10,44 po m2 godišnje, što iznosi 67,86 kuna mjesečno, odnosno 814,32 kuna godišnje, dakle sveukupno 13.653,61 HRK/1.812,14 EUR mjesečno, odnosno 163,843,32 HRK/21.745,74 EUR godišnje, počevši od 17. listopada 2022.

11. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 30. travnja 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba tužiteljice, s obrazloženjem kako nije sporno da je predmetni prostor dobio crvenu oznaku (neuporabljivo) od strane stručnjaka za brzu procjenu oštećenja koji je o tome i obavijestio prvostupanjsko tijelo, a zbog kojih okolnosti prvostupanjsko tijelo tužiteljici ne izdaje račune za komunalnu naknadu no da to ne znači da se tužiteljici ne može izdati rješenje o komunalnoj naknadi. Smatra da iz odredbi članka 23. stavka 1. i 4. Odluke ne proizlazi da se o oslobođenju od obveze iz predmetnog razloga donosi posebno rješenje nego proizlazi da obveznik komunalne naknade istu nije dužan plaćati sve dok poslovni prostor ne postane ponovno uporabljiv.

12. Prema odredbi članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) propisano je da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici poslovnog prostora.

13. Sukladno odredbi članka 92. stavka 1. navedenog Zakona komunalna naknada plaća se za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište.

14. Prema stavku 3. toga članka Zakona građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

15. Odredbom članka 23. stavka 1. i 4. Odluke propisano je da se komunalna naknada ne plaća za stambeni i/ili poslovni prostor koji se ne koristi jer je stručnjak za brzu procjenu oštećenja utvrdio da je zbog više sile (poplava, potres i slično) stambeni i/ili poslovni prostor neuporabljiv ili privremeno neuporabljiv, a o čemu je dužan dostaviti dokaz gradskom upravnom tijelu nadležnom za komunalne poslove. Komunalna se naknada ne plaća od dana nastanka okolnosti i sve dok traju okolnosti koje su razlog oslobođenja, a za privremeno neuporabljiv stambeni i/ili poslovni prostor najdulje šest mjeseci od nastanka okolnosti koje su razlog oslobađanja.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

17. Naime, osnovan je navod tužiteljice da se za predmetni poslovni prostor ne plaća komunalna naknada sukladno citiranim odredbama članka 23. stavka 1. i 4. Odluke, budući da navedeno izričito proizlazi iz navedenih odredbi, a tuženik niti ne spori da se radi o poslovnom prostoru koji se ne koristi jer je stručnjak za brzu procjenu oštećenja utvrdio da je zbog potresa poslovni prostor neuporabljiv ili privremeno neuporabljiv. Stoga pravilno ističe tužiteljica da ne postoji obveza plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor, zbog čega su osporavana rješenja nezakonita.

18. Nadalje, u prvostupanjskom rješenju je za tužiteljicu utvrđena točno određena obveza plaćanja komunalne naknade s jasnim iznosima i rokovima dospijeća te čak kamatama u slučaju zakašnjenja, dok niti iz jedne rečenice niti izreke niti obrazloženja prvostupanjskog rješenja ne proizlazi da bi tužiteljica bila oslobođena od plaćanja komunalne naknade već upravo suprotno, a što je protivno odredbi članka 23. stavka 1. i 4. Odluke.

19. Iz navedenih razloga, sud osporavana rješenja nije ocijenio zakonitima.

20. Slijedom svega navedenog sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev.

21. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe iznos od 1.250,00 EUR-a (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), i za zastupanje na ročištu 3. studenog 2025. iznos od 1.250,00 EUR-a (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 Eura.

U Zagrebu, 10. studenog 2025.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici putem e komunikacije

2. tuženiku putem e komunikacije

3. zainteresiranoj osobi putem e komunikacije

4. U spis