Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2912/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja LD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, Jurja Barakovića 11, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja komunalne naknade, nakon usmene i javne rasprave, 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-363-03/22-03/3, URBROJ:531-03-4-24-6 od 8. svibnja 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA:UP/I-363-03/2009-34/0707, URBROJ:251-13-01/01-2009-1 od 27. travnja 2009.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 (tritisućesedamstopedeset) Eura u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-363-03/22-03/3, URBROJ:531-03-4-24-6 od 8. svibnja 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA:UP/I-363-03/2009-34/0707, URBROJ:251-13-01/01-2009-1 od 27. travnja 2009., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 1. travnja 2009., pa nadalje, za stambeni prostor koji se nalazi na adresi [adresa], površine 90 m2 u iznosu od 0,83 kuna po m2, što iznosi 74,70 kn mjesečno.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i navodi da je prvostupanjsko rješenje od 27. travnja 2009. zaprimio tek 2021. Ističe prigovor zastare navodeći da komunalna naknada predstavlja novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture i druge svrhe pod uvjetima propisanim Zakonom o komunalnom gospodarstvu.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda i obrazloženja iznesenih u osporavanom rješenju.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te se poziva na razloge iz obrazloženja iz pobijanog rješenja. Dodaje kako je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju članka 23. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01 i 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, u daljnjem tekstu ZKG/95), pa da se stoga na navedeni predmet primjenjuju odredbe ZKG/95, koje ne predviđaju zastaru utvrđivanja obveze komunalne naknade. Ističe kako je tužitelj uložio žalbu na pobijano rješenje jer mu isto nikad nije bilo dostavljeno, prvostupanjsko je tijelo ponovno dostavilo tužitelju pobijano rješenje dana 18. listopada 2021. te da iz navedenog proizlazi da je riječ o nastavku upravnog postupka u kojem se ponovno rješava o istoj upravnoj stvari, a koje je rješavanje započelo 2009. i u kojem je pravilno utvrđeno da je tužitelj obveznik plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor te da stoga nije nastupila zastara kako tvrdi tužitelj.

4.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta, spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 27. travnja 2009. sud je utvrdio da je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 1. travnja 2009., pa nadalje, za stambeni prostor koji se nalazi na adresi [adresa], površine 90 m2 u iznosu od 0,83 kuna po m2, što iznosi 74,70 kn mjesečno.

9. Uvidom u osporavano rješenje od 8. svibnja 2024., sud je utvrdio da je žalba tužitelja odbijena s obrazloženjem da se upravni postupak utvrđivanja obveze komunalne naknade u ovom slučaju vodi od 2009. godine, odnosno započeo je pobijanim rješenjem kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za navedeni stambeni prostor i to s početkom obveze od 1. travnja 2009., da je budući da obveznik nije izvršavao svoju obvezu plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor, doneseno rješenje o ovrsi od 27. ožujka 2017., koje je povodom žalbe tužitelja poništeno jer se iz spisa predmeta nije moglo utvrditi da je dostava uredno izvršena. Tuženik navodi da je sukladno navedenom, izvršena ponovna dostava pobijanog rješenja, na koje je tužitelj uložio žalbu. Tuženik smatra da je riječ o nastavku upravnog postupka u kojem se ponovno rješava o istoj upravnoj stvari, a u kojoj je rješavanje započelo 2009. godine i u kojem je postupku utvrđeno da je tužitelj, obveznik plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor pa da stoga ne stoje navodi o zastari i retroaktivnosti utvrđivanja obveze.

10. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01 i 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, u daljnjem tekstu ZKG/95), propisano je da je komunalna naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave.

11. Odredbom članka 23. stavka 5. navedenog Zakona propisano je da se izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijemu su djelokrugu poslovi komunalnoga gospodarstva u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

13. Naime, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. i u primjeni ZKG/95, komunalni doprinos je novčano davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos. S obzirom na navedeno, Opći porezni zakon se primjenjuje kako u postupku izvršenja obveze komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, tako i u postupku utvrđenja obveze komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, neovisno o tome koji Zakon o komunalnom gospodarstvu se primjenjuje u konkretnom slučaju. Navedeno stajalište je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-3973/2024 od 3. travnja 2025.

14. Prema shvaćanju ovog suda navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske može se analagno primijeniti i na komunalnu naknadu koja također predstavlja novčano javno davanje te se stoga i na postupak utvrđenja obveze komunalne naknade primjenjuju odredbe OPZ-a (a time i odredbe o zastari).

15. Odredbom članka 197. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16) propisano je da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16, dovršiti prema odredbama toga Zakona. Budući da je predmetni postupak utvrđivanja obveze komunalne naknade prvotno pokrenut 2009. u konkretnom slučaju primjenjuje se Opći porezni zakon („Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16).

16. Člankom 94. stavkom 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

17. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

18. Člankom 95. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

19. Člankom 96. stavkom1. navedenog Zakona apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona

20. Imajući u vidu da, prema citiranim odredbama o poreznoj zastari, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate, u konkretnom je slučaju zastara počela teći 1. siječnja 2010. Predmetno prvostupanjsko rješenje od 27. travnja 2009. dostavljeno je tužitelju 18. listopada 2021., dakle, nakon proteka apsolutnog roka zastare od šest godina za iznose komunalne naknade dospjele od 2009. do 2014. godine, dok je za iznose komunalne naknade dospjele od 2015. do 2017. godine protekao relativni rok zastare od tri godine.

21. Iz navedenih razloga, sud osporavana rješenja nije ocijenio zakonitim.

22. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u izreci.

23. Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 79. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe i podneska od 27. svibnja 2025. u iznosu od po 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i pristupa na ročište 3. studenog 2025. u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46) tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 3.750,00 EUR.

U Zagrebu, 10. studenog 2025.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e komunikacije

2. tuženiku putem e komunikacije

3. zainteresiranoj osobi putem e komunikacije

4. U spis