REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4082/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), dana 10. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 228-50-4475334, sklopljenog dana 25. listopada 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja RA kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 1.00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 329,64 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 13. lipnja 2025. godine navodi da je u svojstvu korisnika kredita s tuženikom kao kreditorom dana 25. listopada 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 228-50-4475334, u svrhu kupnje stana za osobne potrebe. Navodi da je točkom 3. Ugovora, određeno: „3. /treće/ NAKNADA 1.00 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Ističe da je tuženik tužitelju dana 8. studenog 2007., prilikom isplate kredita, naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 5.278,44 kn, dakle upravo 1,00% od iznosa odobrenog kredita. Navedeni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Navodi da je tuženik na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Navodi da je odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tužiteljica navodi da tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 5. Ugovora, već je ista bila stavljena u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužiteljici nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužiteljic morala naknaditi niti mu je objasnila strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, kako navodi tužiteljica, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužiteljica zaključno ukazuje kako ona nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu kredita te da su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje, posebno imajući u vidu da je pravo tužiteljice da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05). Također, iz svega gore navedenog, kako navodi tužiteljica, jasno je da su te ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/07 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti bit će obveza tuženika da vrati tužiteljici sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05) jer je tuženik nepoštetni stjecatelj. Radi svega navedenog, tužiteljica predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuju ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 228-50-4475334, sklopljenog dana 25. listopada 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja RA kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 1.00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Rješenjem ovog suda od 30. lipnja 2025. godine, a u skladu s odredbom čl. 285. st.1. ZPP-a, pozvan je tuženik na davanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, koja mu je uz isto dostavljena, uz upozorenje na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu. Navedeno rješenje uz priležeću dokumentaciju tuženik je zaprimio dana 7. srpnja 2025. godine.
3. Kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, to je valjalo temeljem odredbe čl. 331. b ZPP-a, donijeti presudu zbog ogluhe kojom se prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, te je isti odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe od 13.6.2025. godine od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 250,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eur i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe od 26,55 eur, dobije se iznos od 329,64 eur, a koliko je i dosuđeno tužiteljici pod točkom II. izreke presude.
5. Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. studenog 2025. godine
Sudac:
Goran Goluža
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na tužbu od 53,09 eur i na presudu zbog ogluhe od 26,55 eur
2. tuženiku po punomoćniku
