Poslovni broj: P Ob-41/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu tog suda Mariji Karadžole, u pravnoj stvari tužitelja BĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 10. listopada 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnice tužitelja, dana 10. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osobni automobil marke Toyota, tip AVENSIS, 2.2 D-4D, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] bračna stečevina tužiteljice BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te su isti suvlasnici na navedenoj stvari svaki u omjeru od ½ dijela.

II. Nalaže se tuženiku ZĆ da tužiteljici BĆ preda u suposjed osobni automobil marke Toyota, tip AVENSIS, 2.2 D-4D, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], na način da joj preda jedan primjerak ključeva vozila te da joj omogući posjed dokumentacije potrebne za korištenje vozila.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na omogućavanje tužiteljici posjeda vozila svaki drugi tjedan počevši od 1. veljače 2025. dok postoje uvjeti za korištenje vozila odnosno do sudskog ili dobrovoljnog razvrgnuća suvlasničke zajednice, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku ZĆ da tužiteljici BĆ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.076,46 EUR (tisućusedamdesetišesteuraičetrdeseti šestcenti) sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da su ona i tuženik sklopili brak 29. prosinca 1983. te da je navedeni brak razveden odlukom ovog suda posl. br. P Ob-246/2022 od 20. listopada 2022. Nadalje navodi da su stranke za vrijeme trajanja braka kupile osobno vozilo marke Toyota Avensis (precizno naznačeno u t. I. izreke ove presude) koje se samo formalno vodi kao vlasništvo tuženika i u njegovom je posjedu, a zapravo predstavlja bračnu stečevinu te zbog navedenog predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da pokretnina - osobno vozilo marke Toyota Avensis predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnik u ½ dijela uz predaju pokretnine u suposjed predajom jednog primjerka ključeva te omogućavanja posjeda dokumentacije potrebne za korištenje vozila kao i nalog tuženiku da od 1. veljače 2025. omogući tužiteljici posjed vozila svaki drugi tjedan dok postoje uvjeti za korištenje vozila odnosno do sudskog ili dobrovoljnog razvrgnuća suvlasničke zajednice, sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka navodi da u cijelosti osporava osnovanost tužbe i istaknutog tužbenog zahtjeva. Ne osporava da su stranke bivši bračni drugovi te navodi da je tužiteljici po osnovi bračne stečevine prenio vlasništvo ½ nekretnine, da on i dalje podmiruje troškove kredita ishođenog za vrijeme trajanja braka te da tužiteljica ionako koristi predmetno vozilo po potrebi i to na način da je on vozi, jer tužiteljica nema položen vozački ispit. Zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presudu ovog suda posl. br. P Ob- 246/2022 od 20. listopada 2022. (str. 4 spisa), prometnu dozvolu (str. 5-6 spisa), ugovor o kupoprodaji vozila (str. 24 spisa) i potvrdu Zagrebačke banke od 8.5.2025. (str. 27) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka i zaključene glavne rasprave, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Odredbom članka 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine. Člankom 36. st. 3. ObZ-a propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

6. Među strankama je nesporno da su sklopile brak 1983. godine te da je taj brak razveden odlukom ovog suda od 20. listopada 2022. godine.

7. Uvidom u prometnu dozvolu za predmetno vozilo utvrđeno je da je kao vlasnik upisan tuženik ZĆ u cijelosti.

8. Uvidom u Ugovor o prodaji korištenog vozila od 19. travnja 2021. utvrđeno je da je predmet kupoprodaje bilo vozilo marke Toyota Avensis, broj šasije [broj šasije] te da je ugovor kao kupac potpisao ZĆ iz [adresa], rođen **.**.1961. (ovdje tuženik).

9. U svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. srpnja 2025. godine tužiteljica navodi da je Toyota Avensis kupljena kao polovni auto u travnju 2021. godine. Auto je kupljen u Njemačkoj od Markovog rođaka, a u svemu je sudjelovao i njihov sin B koji je tada živio u [adresa]. On je i pronašao auto, a i kasnije je odnio novac za kupnju u gotovini i predao ga prodavatelju. Auto je potom dovezen u Hrvatsku, tu je registriran, a kao vlasnik je upisan tuženik. Novac za kupovinu ishođen je putem kredita. Kredit je podignut u Zagrebačkoj banci u veljači 2021. godine i to u iznosu od 41.000,00 kn. Kredit je podignut na vrijeme otplate od dvije godine, a mjesečna rata iznosila je oko 1.700,00 kn. Mjesečne rate banka je naplaćivala direktno ustegom s Markovog tekućeg računa. Brak je razveden u listopadu 2022. godine, a zadnja rata kredita otplaćena je početkom 2023. godine. U razdoblju od kupovine auta pa do razvoda braka oni su živjeli zajedno na adresi [adresa], kao obitelj u kućanstvu, a s njima je tada živio i njihov tada već punoljetni sin koji je naknadno odselio. U to vrijeme i tuženik i ona su bili zaposleni. Ona je tada, a i sada, radila u Staračkom domu i prima mjesečnu plaću u iznosu od oko 950,00 EUR. Ne zna kolika je bila tada Markova plaća, ali može reći da je u njihovom kućanstvu ZĆ plaćao režije za kuću, a ostale troškove koji se odnose na hranu, kućanske potrepštine i slično, snosili su sin i ona. Muž je u tom dijelu sudjelovao minimalno, npr. kad bi u kući nestalo kruha ili mlijeka, onda bi on to otišao kupiti.

10. U svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. srpnja 2025. tuženik navodi da je tužiteljica točno iskazivala u dijelu koji se odnosi na vremenske okvire kupovine auta, stanje auta, kupovinu uz pomoć sina, iznos kupoprodajne cijene te činjenice vezane uz ishođenje i otplatu kredita u Zagrebačkoj banci. Nadalje iskazuje da su oni tada živjeli zajedno tj. bili u braku i živjeli na adresi [adresa], u zajedničkom kućanstvu. On je plaćao sve režijske troškove, a tužiteljica ostale stvari za kućanstvo, ali je ponekad i on išao u dućan po namjernice i sl. U vezi otplate kredita pojašnjava sljedeće: kredit za kupnju Toyote ishođen je u veljači 2021. godine. Obzirom se njihov sin B ženio 2022. godine i on mu je želio pomoći u vezi troškova svadbe, podigao je novi kredit u ožujku 2022. godine od oko 80.000,00 kn. S tim kreditom prvo je zatvorio onaj prethodno ishođeni kredit za kupnju auta, a ostatak novca je dao sinu za vjenčanje. Taj drugi kredit još nije otplaćen, mjesečna rata iznosi 207,00 EUR i taj iznos mu se redovno skida na ime otplate kredita s tekućeg računa.

11. Imajući u vidu sadržaj svih navedenih dokaza koje je sud sve prihvatio kao vjerodostojne i istinite nedvojbeno je utvrđeno:

- da je osobno vozilo Toyota Avensis kupljeno za vrijeme trajanja braka stranaka;

- da je vozilo kupljeno sredstvima kredita ishođenog također za vrijeme trajanja braka stranaka;

- da su obje stranke u to vrijeme bile zaposlene i pridonosile svojim plaćama troškovima kućanstva (režije, hrana, svakodnevni troškovi).

Naime, ugovor o kupnji vozila sastavljen je i potpisan 19. travnja 2021. To potvrđuju i iskazi stranaka koji su suglasni gotovo u potpunosti oko svih konkretnih činjenica, i dostavljeni ugovor. Stranke slično opisuju i činjenice koje se tiču načina kupovine, sudjelovanja njihovog sina u kupoprodaji, ishođenja i otplate kredita i sl. 12. Iz svega navedenog sud je nesporno zaključio i utvrdio da je osobno vozilo Toyota Avensis koje je predmet ovog postupka stečeno radom bračnih drugova i za vrijeme trajanja bračne zajednice, a i da je kredit otplaćivan iz njihovih osobnih primanja koja su također nastala radom u vrijeme trajanja braka.

13. Na navedena utvrđenja nije od utjecaja činjenica da je kredit ishođen za kupnju vozila u jednom dijelu otplaćen nakon prestanka (razvoda) braka, što tužiteljica niti ne osporava. Štoviše, primjenom čl. 36. ObZ-a kojim je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, ovaj sud je stava (a tako i VSRH u Rev-3024/1990-2 te ŽS Zagreb u Gž Ob-413/16) da su stranke za vrijeme trajanja braka u jednakim dijelovima plaćali anuitete predmetnog kredita te da je tako tužiteljica tuženiku kao dužniku banke koja ga je kreditirala pomogla u vraćanju duga (pozajmice novca) pa bi stoga tuženik imao pravo na obveznopravni zahtjev za povrat iznosa koje je banci isplatio kao stečenog bez osnove, koji tuženik, međutim, u ovoj parnici nije postavio.

14. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da osobno vozilo naznačeno u tužbi čini bračnu stečevinu stranaka te da su tužiteljica i tuženik suvlasnici iste u jednakim dijelovima, pa je u skladu sa čl. 36. ObZ-a odlučeno kao u t. I. i II. izreke.

15. Zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan u dijelu u kojem ista traži da se presudom naloži tuženiku da omogući tužiteljici posjed vozila svaki drugi tjedan počevši od 1. veljače 2025. dok postoje uvjeti za korištenje vozila odnosno do sudskog ili dobrovoljnog razvrgnuća suvlasničke zajednice. Naime, odlukom iz t. II. izreke sud je tužiteljici omogućio suposjed pokretnine - vozila. Daljnja traženja koja se tiču vremena i načina korištenja pokretnine koja je temeljem sudske odluke u suposjedu stranaka, predmet su eventualnog dogovora stranaka. Također, sud ne može znati do kada će trajati suvlasništvo pokretnine niti na koji način će prestati, a pogotovo ne da će zasigurno prestati sudskim ili dobrovoljnim razvrgnućem. Zaključno, za navedeni dio tužbenog zahtjeva nije dostavljen niti predložen niti jedan valjani dokaz te je tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan (t. III. izreke).

16. U pogledu troškova postupka sud je imao u vidu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

17. Tužiteljici zastupanoj po punomoćnici te temeljem utvrđene vrijednosti predmeta spora, priznat je trošak sastava tužbe i obrazloženog podneska od 13.5.2025. u visini od 100 bodova za svako pismeno, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa). Nadalje, tužiteljici je priznat i trošak zastupanja na ročištima održanim 14.5.2025. i 10.10.2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Slijedom iznesenog tužitelju je trošak određen u visini od 400 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 53. t. 2. Tarife) iznosi 800,00 EUR čemu je dodano 25% na ime poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife) te trošak zastupanja tužitelja iznosi 1.000,00 EUR. Navedenom iznosu dodano je dva puta po 38,23 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu (str. 13) i presudu, pa trošak tužitelja iznosi ukupno 1.076,46 EUR. Temeljem iznesenog te u skladu sa čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je stoga kao u t. IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 10. studenoga 2025.

Sutkinja:

Marija Karadžole

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku