REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-572/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Edinu Muminagiću odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., OIB:79517545745 iz Zagreba, Koranska 2, zastupan po punomoćniku Barbari Živković odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković&partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. rujna 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 10. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o., OIB: 79517545745, Koranska 2, Zagreb, da tužitelju IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], na ime nematerijalne štete isplati iznos od 2.654,46 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o., OIB: 79517545745, Koranska 2, Zagreb, Zagreb, da tužitelju IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 3. ožujka 2022.godine navodi da je tuženik dana 3. prosinca 2021. objavio na portalu jutarnji.hr članak pod naslovom: „Pogledali smo šokantan skup uhićenih radikala: Navucite uniforme, rasprodajte sve, kreće rat!“.

U tekstu članka se navode sljedeće netočne i neistinite informacije: „Obojica su poznati po radikalnim i ekstremnim stavovima. IZ je bio član i osnivač brojnih ekstremno desnih organizacija i stranaka...“

Na temelju odredaba članka 40. i 41. Zakona o medijima (NN broj 59/04., 84/11., 81/13., nastavno: ZM) tužitelj je 3. siječnja 2022. podnio zahtjev za objavu ispravka netočne/neistinite informacije nakladniku i glavnom uredniku te je zahtijevao da se odmah i bez odgode u cijelosti objavi ispravak netočnih i neistinitih navedenih informacija. Tužitelj je tražio je ispravak objavom sljedećih činjenica; IZ nije bio članom niti osnivačem niti jedne ekstremno desne organizacije ili stranke. Bio je obnovitelj i član Hrvatske seljačke stranke 1989., osnovao je i bio član Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava 1989., bio je i član Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 1992., registrirao je i bio predsjednikom Hrvatskog Helsinškog odbora 2000. te je bio osnivač i predsjednik Udruge za zaštitu i promicanje ljudskih prava Pravednik 2011. Nastavno ističe da mu je objavljenom netočnom i neistinitom informacijom opisanom tuženik nanio štetu povredom prava osobnosti iz odredaba članka 19. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., nastavno: ZOO), i to pravo na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo. Informacija, samim time što je netočna i neistinita objektivno je podobna nanijeti štetu, a svakako je u konkretnom slučaju nanijela štetu tužitelju te je moguće utvrditi učinjenu povredu i spoznajom prosječnog čovjeka, kako slijedi. Naime, takvom netočnom i neistinitom informacijom učinjena je povreda prava osobnosti jer tužitelj kroz svoje cjelokupno životno djelovanje predstavlja i djeluje upravo suprotno od navedene netočne i neistinite informacije. Tako tužitelj nije član i osnivač brojnih ekstremno desnih organizacija i stranaka već je bio, o čemu mogu iskazivati i svjedoci, obnovitelj i član Hrvatske seljačke stranke 1989., osnovao je i bio član Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava 1989., bio je i član Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 1992., registrirao je i bio predsjednikom Hrvatskog Helsinškog odbora 2000. te je bio osnivač i predsjednik Udruge za zaštitu i promicanje ljudskih prava Pravednik 2011. Upravo to što tužitelj cijeli svoj život djeluje suprotno od netočnih i neistinitih informacija predstavlja okolnosti slučaja koje činu bitnu težinu povrede prava osobnosti te tužitelj drži da su mu duboko povrijeđeni ugled, čast i dostojanstvo kao i duševno zdravlje. Učinak i težinu štete povećavaju i okolnosti što se dan nakon objave netočne, neistinite i neprovjerene informacije održavalo ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru. Nadalje, nakon objave predmetne informacije u javnosti se stvorilo pogrešno mnijenje o tužitelju što je također rezultiralo povredom prava osobnosti tužitelja – časti i ugleda, dostojanstva te je stvorilo duševne boli. Naime, radi se o specifičnom vidu štete koji se očituje u neugodnostima kojima je tužitelj bio, i još uvijek, izložen u svakodnevnom životu te osjećaju povrijeđenosti i neugode koje je uzrokovalo samo čitanje članka i reakcija okoline na taj članak. Tužitelj navodi kako je primao niz neugodnih i neprimjerenih poruka od građana putem raznih medija, a koje čitanje istih je kod tužitelja uzrokovalo osjećaje srama, neugode, uznemirenosti, povrijeđenosti što je u konačnici učinilo povredu prava osobnosti tužitelja – časti i ugleda, dostojanstva te su nastale duševne boli. Dakle, predmetna informacija jest netočna i neistinita te tužitelj drži kako tuženik istraživanje nije, prije objavljivanja netočnih tvrdnji, proveo u dobroj vjeri i u skladu s uobičajenom novinarskom obvezom provjeravanja činjeničnih navoda. Iako je nakladnik objavio ispravak u smislu čl. 22. st. 1. ZM-a, ističe se kako je objava samo jedan od oblika naknade pretrpljene štete nastale objavljenom informacijom te kako, u konkretnom slučaju, objava ispravka nije otklonila štetu u potpunosti. Naime, niti svi čitatelji novina pročitaju ili čuju ispravak, niti se o ispravku šire vijesti kao što se šire o osnovnoj informaciji. Zato jednom objavljena netočna, pogrešna, lažna (klevetnička) i uvredljiva informacija djeluje i nakon ispravka. Zbog toga što objava ispravka nije otklonila u potpunosti štetu, tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade. Slijedom svega navedenog tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predanim na ročištu održanom dana 25. rujna 2025. predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovor na tužbu podneskom od 23. ožujka 2022. navodi da osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, kako je tuženik dana 05.01.2022.godine na portalu jutarnji.hr, objavio zatraženi ispravak u vezi utuženog članka, time je tužitelju reparirao sve navodno nastale posljedice objave utuženog članka. Nadalje, tuženik ističe da okolnosti predmetnog slučaja nikako ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Naime, pravična novčana naknada se treba dosuđivati samo onda kada restitucija kroz objavu ispravka ili isprike nije dovoljna, odnosno ako nije moguće popraviti štetu na drugi način i/ili postoje osobiti razlozi za dosuđivanje satisfakcije. U ovoj pravnoj stvari, jasno je da ne postoji niti jedan razlog za dosuđivanje satisfakcije tužitelju, budući da je eventualno nastala neimovinska šteta koja je istom nastala već popravljena, a svakako je jasno da ta eventualna šteta nije nastala u toj mjeri da bi istom dodatno pripala i pravična novčana naknada. Unatoč navedenom, tužitelj dodatno traži od tuženika naknadu štete u ovom postupku što tuženik smatra neosnovanim, jer je i više nego jasno da je tuženik objavom tužiteljevog zahtjeva sanirao sve moguće posljedice koje je tužitelj navodno pretrpio objavom utuženog članka. Tužitelj u zahtjevu za ispravak demantira, a u tužbi kao netočne i neistinite utužuje sljedeće informacije:„Obojica su poznati po radikalnim i ekstremnim stavovima. IZ je bio član i osnivač brojnih ekstremno desnih organizacija i stranaka…“Tuženik, prije svega, ističe da ne postoji službena kategorizacija, kojom bi se pojedine organizacije, politički pokreti ili stranke svrstavalo i označavalo kao ekstremno desnim ili ekstremno lijevim. Dakle, ne postoji svojevrsno vjerodostojno tumačenje pojma ekstremne desnice, već se radi o pojmu podložnom različitom tumačenju. Nadalje, autor članka je poduzeo mjere za provjeru točnosti informacija, čemu svjedoči činjenica da od cjelokupnog sadržaja članka, tuženik demantira isključivo navode da bi isti bio članom i osnivačem brojnih ekstremno desnih organizacija i stranaka. Tuženik ističe da su na dan objave ovdje utuženog članka i ostali mediji u Hrvatskoj izvještavali o samom tužitelju, o činjenici da je tužitelj 03.12.2021. godine priveden zbog sumnje na javno poticanje na terorizam, te o tome da je na društvenoj mreži Facebook objavljena snimka tribine na kojoj govori ovdje tužitelj. Tuženik navodi kako je tužitelj bio jedan od suorganizatora prosvjeda održanog dana 20.11.2021. godine u centru Zagreba, kojem prosvjedu je prisustvovao veliki broj građana. Nadalje, tuženik navodi kako tužitelj svoje političke i druge stavove ne skriva od javnosti, već naprotiv, iste izražava na javnim skupovima, putem televizijskih i elektroničkih medija, kao i putem društvenih mreža. Dakle, radi se o osobi koja svoja uvjerenja ne skriva, već otkriva javnosti putem raznih javnih kanala. Obzirom na navedeno, tuženik ističe da utuženi članak nema nikakve veze sa tužiteljevim privatnim, već isključivo javnim životom, stoga je neosnovana tvrdnja tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o povredi prava na privatnost. Obzirom na činjenicu da je tužitelj osoba koja istupa u javnosti i o kojoj hrvatska javnost već ima izgrađen stav, jasno je da predmetni članak, odnosno vrijednosni sud autora, nikako nije mogao utjecati na mišljenje hrvatske javnosti. Tužitelj nije osoba koja se ne pojavljuje u medijima, pa o kojoj bi autor članka informirao javnost. Naprotiv, radi se osobi koja zauzimajući medijski prostor sama stvara "sliku o sebi". Tuženik ističe da su vrijednosni sudovi autora članka utemeljeni na njegovim intelektualnim saznanjima i zdravorazumskom zaključivanju, iz čega proizlazi da je isti postupao u dobroj vjeri. Slijedom navedenog, tuženik ističe da se stav iznesen u spornom članku pojavljuje kao logičan zaključak autora članka, a sve temeljem javnih istupa tužitelja, slijedom čega se u konkretnom slučaju radi o dopuštenom vrijednosnom sudu. Tuženik smatra nepotrebnim ukazivati da se radi o temi od javnog interesa, obzirom da je ovdje tužitelj na dan objave utuženog članka priveden. Ističe da je ostvarena pretpostavka iz odredbe članka 21. stavka 4. alineje 6. ZM-a za oslobođenje od odgovornosti i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom spis Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kir-352/22 (ranije Kir-2162/21), u utuženi članak na listu 7 do 8 spisa, u zahtjev za objavu ispravka s povratnicom na listu 9 do 10 spisa, u isprava članka na listu 24 do 25 spisa, dokaz saslušanjem svjedoka VZ, AZ, FZ, EZ, dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u presliku utuženog članka na listu spisa 7 do 8 spisa utvrđeno je da je tuženik objavio utuženi članak naslova kako to tužitelj navodi u činjeničnim navodima tužbe, a isto nije niti sporno među strankama.

5.1. Isto tako nije sporno da je tuženik objavio ispravak, a što je i od strane suda utvrđeno u dopis na list 10 spisa i ispravak na listu 24-26 spisa.

5.2. Među strankama nije sporna činjenica vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja kao i činjenica da je dana 3.prosinca 2021. lišen slobode., a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u spis Kir-2162/2021. te da je rješenjem od 4.prosinca 2021. isti pušten na slobodu, a zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva-javnog poticanja na terorizam opisano i kažnjivo po čl. 97.st.1 točka 2. i 4. Kaznenog zakona.

6. Uvidom u Zahtjev za objavu ispravka na listu 9 spisa utvrđeno je da se tužitelj obratio tuženiku radi objavljivanja ispravka sporne informacije te sud nalazi da je tužitelj u smislu odredbe čl. 22 st. 2 ZM-a ostvario pravo na podnošenje tužbe za naknadu nematerijalne štete.

7. Polazeći od odredbe čl. 21 ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom.

7.1. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4 čl. 21 ZM-a dokazuje tuženik.

8. Prema odredbi čl. 22 ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno Općim propisima obveznog prava.

9. Prema odredbi čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,nastavno: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

10. Kao bitna činjenica za odluku u ovom sporu ukazuje se ocjena podobnosti spornih i objavljenih informacija da stvarno povrijede nečije dostojanstvo, ugled i čast. Ovo stoga, jer svaka informacija s obzirom na svoj sadržaj nije podobna povrijediti nečija osobna dobra već su podobne samo one informacije koje mogu izazvati prijekor okoline, prezir i umanjenje nečijeg ugleda u javnosti. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe u ovoj pravnoj stvari stiče i posebno naglašava koje su to u članku objavljene uvredljive informacije.

11. U pogledu utuženog članka valja napomenuti da kada se ide za tim da se neka informacija objavljuje radi bolje informiranosti građana, kada se radi o osobi za koju postoji interes javnosti u tom slučaju treba poduzeti maksimalne mjere profesionalnosti kako se javnost ne bi dovela u zabludu.

12. Cijeneći slobodu tiska kao Ustavnu tekovinu Republike Hrvatske sud nalazi da takva zajamčena sloboda tiska ne daje pravo apsolutno nikomu da prenošenjem nepotpunih i netočnih informacija diskreditira neku osobu.

13. S obzirom na svoj sadržaj, informacije koje mogu biti podobne za počinjenje štete u medijima mogu biti i činjenične tvrdnje i vrijednosni sudovi. Činjenične tvrdnje su iskazi koji se odnose na određene ljudske radnje, događaje, stanja, odnose, pojave i ostale okolnosti koje su nastale u stvarnosti i čija se istinitost, odnosno neistinitost može objektivno utvrditi uglavnom za sve ljude suglasno, odnosno na jednak način. Bit je činjenične tvrdnje da je ona podložna provjerljivosti i da se njezina točnost, odnosno netočnost može dokazati i objektivno utvrditi. Neistinita odnosno netočna činjenična tvrdnja jest ona tvrdnja koja je u suprotnosti sa stvarnosti, koja se nije odigrala ili dogodila ili koja se nije odigrala ili dogodila na način na koji se prikazuje.

13.1. S druge strane, vrijednosni sudovi su iskazi koji nastaju misaonim procesom i sadržavaju mišljenje, ocjenu ili zaključak o određenom pitanju. Oni izražavaju subjektivno stajalište o ljudskim radnjama, događajima, stanjima, odnosima, osobinama i pojavama o čemu mogu postojati i ostala različita shvaćanja, zbog čega vrijednosni sud nije podoban za objektivno utvrđivanje. Za razliku od činjenične tvrdnje, vrijednosni sud izražava mišljenje koje podliježe ocjenjivanju, ali nikad ne podliježe dokazu istinitosti i o njemu se ne može raspravljati sa stajališta istinitosti ili neistinitosti. Tako se za vrijednosni sud ne može reći da je istinit ili neistinit, ali može da je pravilan ili nepravilan.

13.2. Činjenične tvrdnje i vrijednosni sudovi mogu biti tako povezani da se vrijednosni sud pojavljuje kao logičan zaključak iza određenih činjenica, pa je u svakom konkretnom slučaju potrebno ispitati koji element prevladava te je u ocjeni pitanja je li riječ o činjeničnim tvrdnjama ili vrijednosnim sudovima bitan kontekst u kome je određena izjava dana.

13.3. U svakom slučaju, novinari su pri objavljivanju ne samo činjeničnih tvrdnji, već i informacija koje sadrže vrijednosne sudove, obvezni poštovati dostojanstvo, čast i ugled osobe o kojoj pišu i izbjegavati uporabu uvredljivih i omalovažavajućih riječi.

13.4. Novinari istražuju i upozoravaju otvoreno i kritički na sve nepravilnosti, negativne pojave u društvu s ciljem da se one isprave. Isto se odnosi i na kolumniste. Stoga imaju pravo na slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, slobodu primanja i širenja informacija i ideja od interesa za javnost.

13.5. Osobe koje obnašaju javne funkcije trebaju pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku od običnog građanina. Tužitelji je nedvojbeno javna osoba i kao takav podložan je kritikama i vrednovanju rada te dužan pokazati viši stupanj tolerancije na kritiku od prosječnog građanina, no isto ne daje pravo nikome - pa ni tuženiku - o tužitelju pisati na ružan i/ili uvredljiv način.

14. U konkretnom slučaju, a kako je već rečeno, je prvenstveno potrebno ocijeniti objektivnu podobnost objavljene informacije da povrijedi privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili neko drugo pravo osobe. Naime svaka informacija s obzirom na svoj sadržaj nije podobna povrijediti nečija osobna dobra. Podobne su samo one informacije koje mogu izazvati prijekor okoline, prezir i umanjenje nečijeg ugleda u javnosti.

15. Dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava. Sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastiti osjećaj vrijednosti, i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu.

16. Sve navedeno znači da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se međusobno sukobljavaju dva prava istog ranga, s jedne strane to je pravo na zaštitu privatnosti tužitelja koje uključuje pravo na zaštitu prava osobnosti, a s druge strane pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja koja prava se jamče Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustav Republike Hrvatske.

17. Kada se u parničnom postupku potražuje naknada štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled kao dijela prava privatnosti, a koja je šteta nastala objavom informacija u mediju, tada je u tom postupku nužno ocijeniti koje je od tih dvaju suprotstavljenih prava istog ranga u okolnostima konkretnog slučaja pretežnije pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

18. Sloboda izražavanja misli u demokratskom društvu temeljno je jamstvo i pretpostavka ostvarivanja i svih ostalih ljudskih prava i sloboda i obuhvaća različite oblike i načine traženja, širenja i primanja informacija i ideja. Temeljna pretpostavka slobode izražavanja u demokratskom društvu je sloboda medija. No, sloboda medija nije neograničena i može se ograničiti, među ostalim, i radi poštivanja zaštite ugleda ili prava drugih.

19. Radi onemogućavanja zlouporabe slobode izražavanja ZM u čl. 3 st. 3. propisuje da je slobodu medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu zbog interesa, među ostalim, i zaštite ugleda ili prava drugih. U demokratskim društvima temeljni kriteriji utvrđivanja granice slobode izražavanja i misli u odnosu prema pravu na zaštitu privatnosti je upravo opravdani interes javnosti.

20. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o medijima određeno je da novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima.

21. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

22 Iz iskaza svjedoka VZ, nevjenčane supruge tužitelja, proizlazi da svog nevjenčanog supruga zna od 1993., a žive zajedno od 1998. do danas. Njen suprug nije bio niti član, niti osnivač nikakve krajnje desno orijentirane niti udruge niti organizacije niti stranke. Godine 1989. bio je jedan od utemeljitelja Hrvatske seljačke stranke i iste godine Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava. Ona je utuženi članak skinula sa Interneta, suprug je bio priveden 3.12.2021. od strane policije i 4.12. je pušten i nakon puštanja iz pritvora imao je zabranu korištenja Internete tako da je ona utuženi članak i ostale članke skidala s Interneta i njemu ih čitala. Ona radi kao odgajatelj u vrtiću i nakon objave utuženog članka neke od radnih kolega su počele govoriti da je supruga osobe osumnjičene za terorizam, roditelji od neke djece su se počeli mijenjati u odnosu prema njoj, neki od susjeda prilikom šetnji su podrugljivo gledali i dobacivali kao npr. "Što ti to treba". Neki poznati više niti ne pozdrave. Iskreni prijatelji su i dalje ostali uz njih, kad kažem njih misli na sebe i njega i daju im podršku. Ostali su jednostavno "otpali". Suprug i ona nemaju djece. I njenoj rodbini tj. sestri i nećacima je bilo stresno razdoblje i nisu mogli vjerovati što se priča o njenom suprugu. Napomenula je npr. situacije prilikom kupnje na placu da je neki prolaznik dobacio npr. "tebi ne treba povrće, imaš kupus u glavi luđače jedan", isto tako bilo je dobacivanja "nacistu jedan ti si za Vrapče". Inače suprug je srčani bolesnik i imao je 2020. infarkt i treba izbjegavati stresne situacije. Zbog utuženog članka i za njega je bilo stresno razdoblje i odrazilo se na njegovo zdravstveno stanje, prvenstveno u obliku nesanica, pa tako niti noćas jer je ona danas trebala doći na sud, nije spavao Udebljao se 20 kg zbog stresa, to je bio pritisak na njega. Njen suprug se u to doba zalagao da se čuje primjena švedskog modela i da se čuju druga znanstvena mišljenja. Kada je suprug priveden, policija je došla u 6 ujutro, imali su nalog za pretres, misli da su ga priveli oko 10, 11 ujutro, ne sjeća se točno, a članak je pogledala tog 3.12. kad su njega priveli i kada je ostala sama.

23. Iz iskaza svjedoka AZ proizlazi da pozna tužitelja unazad 5 godina i više, pratio je njegovo pisanje na Facebooku i poslao mu poruku u inbox kada dođe u Zadar da mu se javi i tako je počelo njihovo druženje. Može reći da su se prije utuženog članka vidjeli najmanje 5 puta godišnje i družili se. Taj dan kada je tužitelj uhićen, odnosno dana 3.12. izašao je taj članak, saznao je da je uhićen i da se tog dana odlučuje o njegovom zatvoru. Netočno je u članku utuženom i općenito u medijima objavljeno da je krajnji desničar, odnosno da je ekstremni desničar. Po njemu, tog dana se u medijima vodio tzv. medijski linč i nije točno da je on osnivač ekstremno desničarskih stranaka. Preko medija se o njemu slagala slika kakva on nije. Svjedok je dodao da su to ljeto poslije bili na terasi kafića "Lord" u Pirovcu i da je pored njih sjedila jedna skupina ljudi i čuo je razgovor kako govore da neće sjesti jer ne žele sjesti u blizinu desne ekstremističke osobe jer će im još netko "baciti bombu". To je najbolji prikaz kako je taj medijski linč odjeknuo na tužitelja. Njemu koji ga je poznavao 3, 4 godine prije toga je postao neprepoznatljiva osoba, od jedne vedre osobe pune optimizma kako za sebe tako i za druge pretvorio se u povučenu i tjeskobnu osobu. Cijelo to vrijeme mu je visio nad glavom istražni zatvor i da je reagirao na te ljude tad bi isto i DORH reagirao i završio bi u zatvoru. Osim tjeskobe tužitelj se dosta i udebljao. U periodu od članka vidjeli su se sigurno 20 do 30 puta. Za uhićenje tužitelja saznao je s portala Jutarnjeg lista na Internetu, a bilo je i iz drugih medija.

24. Iz iskaza svjedoka HZ proizlazi da tužitelja pozna od 1989. i može reći da su najbolji prijatelji. Zna da je pozvan zbog spornog teksta u kojem je tužitelj prozvan ekstremnim desničarem i osnivačem ekstremnih desnih stranaka što nije točno. Više nije član niti jedne stranke, a bio je član od 1989. zajedno sa njim i to Hrvatske seljačke stranke do 1997. ili 1998. ne sjeća se točno, no tada je prestalo njihovo aktivno sudjelovanje.

Za utužen članak saznao je prvo da mu je rekla njegova supruga i nakon toga ga je pročitao. U to doba bilo je dosta članaka u raznim medijima o tužitelju, ne zna tko je od medija prvi objavio članak. Reakcija tužitelja je bila vrlo loša, pogotovo iz razloga što mu se poklopila objava članka sa optužnim prijedlogom koji je podnesen protiv njega, sve to bilo otprilike u isto vrijeme. Tužitelja pozna 35 godina i u 35 godina njihovo prijateljstva nikada ga nije vidio u takvom stanju kao nakon objave ovih članaka. U prosjeku se viđaju jednom tjedno na kavi. Kao primjer navodi jedan njihov susret kada su prolazili preko Trga bana Jelačića i u tom trenutku je tužitelju prišao jedan stariji čovjek , rekao mu je da je ustaša i pljunuo ga je . Njemu je ta situacija bila jako stresna, može si misliti kako je bila tek stresna tužitelju. Svjedok je dodao da je tužitelj jedan od osnivača Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava koje je osnovano 1990., ne zna da li i dalje postoji to društvo. Također tužitelj je bio osnivač udruge Pravednih koja je bila osnovana s ciljem zaštite ljudskih prava, a ta udruga ne postoji već dugo godina. Napomenuo je, a kako je već rekao, da tužitelj nije desničar.Taj članak bio je objavljen krajem 2021., a taj incident s Trga bana Jelačića je bio nakon objave članka. Nakon objave utuženog članka tužitelj se ekstremno udebljao, prije objave članka je godinu dana prije imao infarkt te mu se nakon članka stanje pogoršalo, npr. prije 6, 7 mjeseci je imao tlak 200 jer su to stresne situacije. Može reći da se tužitelj značajno povukao u sebe i da njihovi susreti i druženja više nisu ležerni kao prije nego jer stalno mora slušati o njegovim tegobama, a to mu više nije zabavno. Tegobe su tuga, ogorčenost i to sve zbog toga što mu se dogodilo, tj. zbog članaka jer je označen na vrlo ružan način. Za uhićenje tužitelja saznao je od njegove supruge, to je bilo prije objave.

Na postavljeno pitanje da li mu je možda poznat video s tribina gdje tužitelj iskazuje svoje stavove, svjedok je odgovorio da mu je poznat s jedne tribine, ali ga nikad nije pogledao jer nije našao interes u tome da ga pogleda i posluša. Ako su najbolji prijatelji ne moraju isto misliti.

25. Iz iskaza svjedoka EZ proizlazi da je povod pisanja članka bio video koji je bio objavljen na Internetu gdje se radilo o jednom velikom skupu ljudi, misli oko 40-ak ljudi gdje su bili prisutni dr. IZ, TZ i još neki, video je bio dosta problematičan, radilo se o doba pandemije i o skupu, može se reći huškačkom gdje se protivilo vladinim mjerama koje su bile donesene u doba pandemije i tim skupom se pozivalo na nepoštivanje vladinih mjera. Između ostalog izrečena je jedna rečenica koja je glasila "bolje metak nego cjepivo". Znači taj cijeli skup se protivio legitimnim odlukama Vlade RH i istom je kako je rekao bio povod za pisanje članka. U samom članku je prepričao sadržaj tog videa, doveo u kontekst s tadašnjim stanjem. Malo prije ili kasnije pisanja njegovog članka su dr. IZ, TZ i misli 6 ljudi privedeni zbog poticanja i za ta djela je naknadno podignuta optužnica. Prisutnog tužitelja ne pozna. Ne može se sjetiti da li je prije objave članka kontaktirao tužitelja, pretpostavlja da nije, odnosno ne sjeća se jer nije bilo nekakvih tvrdnji kojima bi on trebao potvrditi istinitost sadržaja, npr. da je IZ bio na tom skupu i da ga nije vidio onda bi ga morao nazvati i pitati da li je bi na snimci, no s obzirom da je bio vidljiv na toj snimci nije bilo potrebe. U pogledu navedenog članka objavljen je i demanti. Novinarstvom se bavi 23 godine, tj. od 16. godine, radio je u EPH i Hanza Media, a sad trenutno radi u političkom tjedniku 7 Dnevno i na portalu Dnevno hr.

Na postavljeno pitanje što za istog znači nezakonito ponašanje, tj. što je u tom videu predstavljalo nezakonito ponašanje, svjedok je odgovorio da sama rečenica "bolje metak nego cjepivo" je bilo pozivanje na nepoštivanje i nepoštivanje vladinih mjera i kriznog stožera. Ne može se točno sjetiti da li je u periodu pisanja članka koje su tada bile vladine mjere, no vjeruje da je. Ne sjeća se točno da li je cijepljenje bila obvezna mjera. Na postavljeno pitanje koji je bio zaključak svjedoka za rečenicu "bolje metak nego cjepivo", svjedok je odgovorio da ne izvodi zaključke na taj način, ne zna da li se može smatrati nekom sugestija da počini samoubojstvo, nije razmišljao na taj način, po njemu nije predstavljalo nešto pozitivno.

Na postavljeno pitanje je li uobičajeno sukladno pravilima njegove struke da se u odnosu na pojedine navode kojima se u članku pridaje velika pozornost, a u kojima autor članka kako sam navodi nije izveo nikakav zaključak ne pokuša uopće kontaktirati osobu o kojoj piše članak, svjedok je odgovorio da toj tvrdnji u članku nije pridavao neku posebnu važnost, bila je tvrdnja u članku, nikog nije trebalo zvati jer je cijeli članak prepričavanje tog skupa i to kao da je bio tamo samo preko snimke.

Na pitanje da li je uobičajeno sukladno pravilu struke da se ne kontaktira tu osobu koja se ocrnjuje u članku na način da on prepriča svoju stranu priče, svjedok je odgovorio da vjeruje da je on svoju stranu priče ispričao u tom videu. Nije mu bila namjera ocrniti tužitelja jer ga ne pozna nego izvijestiti o jednom videu tj. sadržaju videa tj. skupu gdje su kao redakcija ocijenili da je to sadržaj od važnosti i javnog interesa i problematičan i napisao je članak. Pod javnim interesom smatram jer se radilo o vremenu pandemije.

Saznao je da je podignuta optužnica jer pisalo se u svim medijima, pisalo se optuženi su…. Osim navedenog nema nikakva daljnja saznanja o tom kaznenom postupku jer nije pratio slučaj.

Istraživao je prije objave članka npr. putem Google tražilice osobu tužitelja, to je uobičajena praksa, iz istog je došao do podataka da je sudjelovao i bio uhićivan u sklopu protueuropskih skupova na kojima su se skidale zastave Europske unije, da je sudove, pravosuđe nazivao montiranim sudskim procesima pod udbo-mafijaškom vlasti, zna da je osnovao i bio predsjednik udruge Pravednik koja je osnovana 2011. čini mu se i koja je imala logotip s hrvatskim grbom koji je imao 1. početno bijelo polje što nije u skladu sa grbom i zastavi u tom trenutku. Tu je doista bilo svačega, teško je prepričati, može reći da sve radilo o čovjeku koji je imao ekstremne svjetonazore što se vidjelo iz njegovih ranijih i kasnijih postupanja. Ne smatra da je neka osoba ekstremna ukoliko tuži radi svoje zaštite, ukoliko naziva zemlju fašističkom to je ekstremno.

Na pitanje da li je uobičajeno sukladno novinarskoj praksi provesti istraživanje o nekoj osobi, a da se prije objave članka ne kontaktira tu osobu, svjedok je odgovorio da ako piše članak o tv emisiji neće zvati sve sudionike te emisije nego će prepričati sadržaj, a to je napravio u konkretnom slučaju. U ovakvim tipovima članaka to smatra uobičajenom praksom, ovisi o vrsti informacije koja se daje. Za ovaj slučaj je bilo sasvim dovoljno i u skladu s pravilima prakse "guglati" određenu osobu tj. istraživati i potom ju ne kontaktirati, članak je napisa na način da je prepričao sadržaj videa i ništa drugo.

26. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se sjeća članka bez obzira što su prošle 4 godine. Od strane suca pročitana je tužitelju rečenica koja počinje riječju "obojica.., a završava stranaka", tužitelj navodi da je to kleveta i laž i to uvredljiva kleveta jer nikad nije bio osnivač niti jedne radikalno desne političke stranke niti organizacije. Cijeli život se bavi ljudskim pravima, onda ga se u takvom članku vrijeđa i to je uvreda. Bio je jedan od prvih osnivača hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava gdje su bili osnivači I i V i on zajedno s njima i kada ga se dovodi nakon tog u vezu sa krajnjim ekstremno radikalnim desnim krilom to ga vrijeđa. Objavljene su netočne informacije, mogao ga je nazvati i pitati i razgovarati i on bi mu objasnio. Taj video o kome priča svjedok je bio poslije tog velikog skupa u Zagrebu koji je bio 20.11.2021. Zna o kom se videu radi, to je bilo u mjestu Sitno Donje kod Splita i bio je nazočan na tom skupu, govorio je dva i pol sata, to je bilo edukativno predavanje. Za članak je saznao slučajno i baš taj dan kada je bilo njegovo uhićenje, bio je uhićen zbog prijave nepoznate osobe i to zbog kaznenog djela poticanja na terorizam, drugi dan je pušten na slobodu, a taj kazneni postupak je i dalje u tijeku. Znači za članak je saznao isti dan kada je uhićen i to su mu rekli policajci u policijskoj postaji u Heinzelovoj, jer su oni odmah saznali na Internetu. Njegova okolina je bila iznenađena i zgrožena, neki susjedi su ga prestali pozdravljati, cijeli život se bori za ljudska prava, na ovaj način ga se vrijeđa. U to doba se jako udebljao, počela mu je kosa opadati, došla mu je policija na vrata prvi put u životu. Na konstataciju suda da ovo nisu radili zbog članka, tužitelj odgovara da nisu, ali je ovo bi okidač jer su izašle u javnosti. Doživljavao je neugodnosti na ulici koji ga do tada nisu poznavali i to npr. hodaju ispred njega i pljuju, a on se pita zbog čega. Taj članak izravno je uticao na njegovo stanje i stres, kortizol na najjače. Nije mogao spavati, nije mogao normalno funkcionirati. Psihijatru nije išao. Njegova supruga koja radi u vrtiću s djecom je imala neugodnosti od roditelja djece jer da živi s teroristom jer se povezuje ekstremno radikalno desno i terorizam. U tom videu ili poslije nije pozivao na nasilje. Javno iznosi svoje političke i društvene stavove putem medija i društvenih mreža, ali to je bilo prije 4 godine jer ima zabranu bilo kakvog javnog nastupa i to je još na snazi, nema pravo koristiti niti watsup, prije tog razdoblja je jer su mu mnogi postavljali pitanja na FB i njima je odgovarao i nije imao problema i davno prije 10-ak godina na lokalnim stanicama i to tv stanicama, misli da je bio Slavonski Brod. Na političkoj sceni bio je prisutan od 1989.godine. Nije bio član autohtone hrvatske stranke prava. Bio je jedan od osnivača udruge Pravednik koja je osnovana 2011. ili 2012., više ne postoji nažalost i bavila se isključivo ljudskim pravima. Nema nikakve veze udruga Pravednik s autohtonom hrvatskom strankom prava osim možda nekih davnih poznanstva iz 2011., 2012.

Na postavljeno pitanje da li mu je poznato da je udruga Pravednik putem svoje Internet stranice pozivala na učlanjivanje u autohtonu hrvatsku stranku prava, tužitelj je odgovorio da ne, barem ne s njegove strane.

Na postavljeno pitanje da li je prije objave utuženog članka nastupao u javnosti prosvjedujući protiv covid mjera, tužitelj odgovara da je bio na tom prosvjedu koji je bio na trgu bana Jelačića, nije tamo govorio, bio je jedan prosvjed ispred HRT istog dana i na njemu isto nije govorio.

Na pitanje suda tko je bio organizator tih prosvjeda, tužitelj je odgovorio da je to bilo spontano. Ljudi ga prepoznaju kao dugogodišnjeg borca za zaštitu ljudskih prava. Pojasnio je, ljudi kad su ga uočili na prosvjedu na trgu jer su očekivali da će govoriti onda su ga zvali i da ide dalje s njima do ispred HRT- a. I dalje stoji iza izjave "bolje metak nego cjepivo", dalje ju smatra umjerenom jer čovjek od metka može ostati živ, a nakon cjepiva ili si teško bolestan ili s teškim posljedicama.

26.1. Analizirajući informacije, a koje je tužitelj označio kao sporne, valja navesti kako se samo djelomično radi o informacijama koje bi same za sebe bile podobne povrijediti nečiju čast i ugled.

27. Analizirajući izneseno u širem kontekstu valja navesti da je do objava u utuženom članku došlo nakon pisanja o istom od strane drugih medija. Znači da se radi o prenošenju informacija.

27.1. Međutim, sama činjenica da su informacije objavljene u drugom mediju, a koje se prenose, ne ekskulpiraju nakladnika.

27.2. Naime, ako se činjenične tvrdnje odnose na pitanje od opravdanog zanimanja javnosti, iznimno je važno pri tome da novinar u skladu s pravilima svoje profesije poduzme sve što je mogao da provjeri tu informaciju. Informaciju je potrebno provjeriti u nekoliko neovisnih izvora, te se obratiti osobama za koje se pretpostavlja da raspolažu odgovarajućim spoznajama o temi o kojoj se priprema pisati, a ovisno o prirodi informacije obratiti se radi razjašnjenja i osobi na koju se informacija odnosi. Ako na temelju tako provedenog istraživanja novinar zaključi da je činjenična tvrdnja istinita, smatrat će se da je imao osnovani razlog povjerovati u istinitost informacije, iako tu istinitost ne može pouzdano dokazati.

27.3. Osim toga, dobra vjera je načelo koje zahtijeva da se postupa pravično, pošteno i korektno, a to načelo dobre vjere u izravnoj je vezi s iznimno važnim društvenim zadaćama javnih glasila. Novinar postupa u dobroj vjeri pod uvjetom da je, s obzirom na dostupne podatke, izjave svjedoka, dokumente i slično, iskreno vjerovao u istinitost sporne informacije i, što je jako važno - poduzeo potrebne korake da je provjeri, a sve sukladno pravu novinara na iznošenje istine u svjetlu ustavnog prava na slobodu medija kao temeljne pretpostavke i najvažnije sastavnice prava na slobodu izražavanja pri čemu se sloboda izražavanja misli ne odnosi samo na izražavanje i objavljivanje podataka i ideja koju imaju pozitivan stav, već se odnosi i na objavljivanje informacija koje bi mogle imati negativan odjek u javnosti.

28. U konkretnom slučaju, nedvojbeno je postojao veliki interes javnosti, objavljene informacije odnose se na sudjelovanje tužitelja na više javnih skupova u doba pandemije i nakon njih i izražavanje stavova i mišljenja u pogledu nastale situacije kako na javnim skupovima tako i društvenim mrežama. To nadalje znači da je tužitelj, a kako je i sam naveo u svom iskazu javna osoba koja je svojim djelovanjem privukao na sebe pažnju javnosti 28.1. Novinar je postupao u dobroj vjeri i utuženi članak na portalu tuženika je rezultat istraživačkog novinarstva utemeljen, na u bitnom dijelu točnim informacijama i vrijednosnom sudu samog autora, a kako je u svom iskazu naveo i saslušani svjedok EZ čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, životan i razuman. U konkretnom slučaju, a kao što je isti u svom iskazu rekao, članak je napisao na način da je prepričao sadržaj videa koji je bio objavljen.

28.2. Po stavu ovoga suda, radi se o vrijednosnom sudu autora članka, a koji izražava mišljenje koje podliježe ocjenjivanju, ali nikad ne podliježe dokazu istinitosti i o njemu se ne može raspravljati sa stajališta istinitosti ili neistinitosti.

28.3. U konkretnom slučaju radilo se o vrijednosnom sudu koji sadrži autorovo mišljenje, ocjenu i zaključak i istinitim informacijama koje su bile objavljene u videu.

28.4. Vrijednosni sud kao razlog za oslobođenje nakladnika od odgovornosti proizlazi iz slobode medija i izražavanja opisanih u čl. 3. ZM i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske, no ta sloboda je ograničena slobodama i pravima drugih osoba. Nije dopušteno pozivanjem na tu slobodu drugim osobama nanositi štetu.

29. Pravo je svakog novinara da komentira i iznosi svoje vrijednosne stavove o osobama, pojavama i događajima u društvu koji su predmet javnog interesa te da u tom smislu daje svoje vrijednosne sudove.

30. Za navedenu i utuženi članak tuženika, po stavu ovog suda, nema odgovornosti tuženika.

31. Odredbom čl. 1046 ZOO-a određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

32. To znači da je odgovornost za štetu obvezno pravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani koja je ovlaštena zahtijevati takav popravak. Za nastanak takvog obveznopravnog odnosa potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki i to je potrebno postojanje subjekata obveznog odnosa, odgovornosti za štetu, štetne radnje, štete, uzročne veze između štetne radnje i štete te protupravnosti štete radnje.

32.1. U konkretnom slučaju teret dokaza je na tužitelju. Naime, teret dokazivanja je dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. To nadalje znači da je tužitelj trebao dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu te kako nije dostavio odnosno iznio činjenična i dokazna sredstva prikladna da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva ista obvezuje sud da se navedena tvrdnja uzme kao nedokazana. Isto tako tužitelj nije naveo u čemu se sastoji njegova šteta, uzročnu posljedičnu vezu između objavljenog članka i nastupa eventualne štete.

32.2. Znači tužitelj nije dokazao štetu, a niti je naveo u čemu se ista ogleda i sastoji, protupravnost objavljenih informacije, odnosno njihovu podobnost povrijediti zaštićeno pravo tužitelja kao ni eventualno uzročno posljedičnu vezu između objavljenih informacije i navodne štete za koju tvrdi da ju je pretrpio.

33. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, pravna osoba ima pravo na pravičnu novčanu naknadu ako sud procijeni da to, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO, težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.

34. Naknada štete zbog povrede prava osobnosti priznaje se u izuzetnim slučajevima i to onda kada je ta povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

35. U konkretnom slučaju sud iskaze saslušanih svjedoka cijeni pristranim i direktno zainteresiranim za ishod ovog parničnog postupka u korist tužitelja stoga im nije poklonio vjeru. S obzirom na općepoznatu činjenicu uhićenja i pritvaranja tužitelja nejasno je kako se mogu razlučiti duševne boli zbog privođenja i kasnijeg tijeka kaznenog postupka od onih koje bi bile rezultat utuženog članka, a kako su to u svojim iskazima iskazivali saslušani svjedoci.

35.1. Sud iskazu tužitelja nije poklonio vjeru cijeneći ga u bitnom dijelu isključivo prilagođenim potrebama ovog postupka. Politička uvjerenja, stavovi i mišljenja tužitelja koje isti kroz duži vremenski period izražava i na koja po Ustavu i Zakonu ima pravo nisu bitna niti odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Tim više što su utužene rečenice, a koje je tužitelj naglasio u činjeničnim navodima tužbe objavljene u ispravku tuženika koji je isti podnio tuženiku čime je i eventualnu štetu tuženik istom naknadio. Također valja istaći da iz iskaza tužitelja u dijelu kojem opisuju nastanak štete upravo zbog predmetne informacije su općeniti i paušalni te iz istih nije moguće utvrditi o kakvoj šteti bi se uopće radilo s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi tužitelj. Naime, utužen i objavljen članak treba promatrati i u vremenu i u prostoru gdje je iznesen. Iz takvog iskaza ne može se utvrditi niti šteta, niti uzročna veza između eventualne štete i objave članka.

36. Kao što je već rečeno postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4 čl. 21 ZM-a dokazuje tuženik

36.1. Kako je tuženik dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 21. st. 4 ZM-a, a koje oslobađaju nakladnika od odgovornosti za štetu i to ako je informacija kojom je šteta učinjena: proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri, to je valjalo odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom i odlučiti kao u izreci ove presude.

37. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima- odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

38.1. Trošak tuženika sastoji se od troška sastava tri podneska po tbr.8 toč.1 (23.3.2022., 6.4.2022. i 23.8.2022.) od 300 bodova, troška pristupa na četiri ročišta po tbr.9 toč.1 (13.9.2022., 13.2.2024., 27.5.2025. i 25.9.2025.) od 400 bodova, odnosno sveukupno 700 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 1.400,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 350,00 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tuženika od 1.750,00 eur.

39. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. studenog 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,00 eur

2. Punomoć. tuženika