REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1122/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Tomić, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri iz Zagreba, Dalmatinska 5, radi brisanja pogrešnog upisa, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se pogrešan upis prava vlasništva u korist tuženika na nekretninama označenim kao zk.č.br. 5225/12 k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta stambena zgrada br. 12, Trg Francuske republike, ukupne površine 202 m2, upisanim kao etaža E-1, koja u naravi predstavlja poslovni prostor u podrumu, površine 29,47 m2 i posebnom dijelu upisanom kao etaža E-2, koja u naravi predstavlja poslovni prostor u podrumu, površine 35,53 m2, oba neodvojivo povezana sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, proveden temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-36075/11 od 11. srpnja 2018. i rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-12456/2019 od 21. lipnja 2021., na način da se nalaže brisanje upisa prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.187,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 10. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje ja obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.641,25 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. srpnja 2021. podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi:

- da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu rješenjem broj Z- 36075/11 od 11. srpnja 2018., u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine, po prijedlogu predlagatelja Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopustio uknjižbu prava vlasništva za korist Grada Zagreba na posebnom dijelu nekretnine označene kao zk.č.br. 5225/12 k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta stambena zgrada br. 12, Trg Francuske republike, ukupne površine 202 m2, upisanom kao etaža E-1, koji u naravi predstavlja poslovni prostor u podrumu, površine 29,47 m2 i posebnom dijelu upisanom kao etaža E-2, koji u naravi predstavlja poslovni prostor u podrumu, površine 35,53 m2, oba neodvojivo povezana sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi;

- da je protiv navedenog rješenja tužitelj podnio prigovor koji je zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu odbio rješenjem broj Z-12456/19 od 21. lipnja 2021., a koje je rješenje tužitelju dostavljeno dana 30. lipnja 2021., slijedom čega tužitelj unutar zakonom propisanog roka podnosi tužbu za ispravak i brisanje upisa;

- da smatra kako je u provedenom postupku povezivanja, kao i u postupku po prigovoru sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer iz isprava koje je tužitelj dostavio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u gore navedenom postupku nesporno proizlazi kako je upravo tužitelj vlasnik poslovnog prostora, površine 29,47 m2 i poslovnog prostora, površine 35,53 m2, a koji se nalaze u podrumu stambene zgrade u [adresa], te se stoga nisu ostvarili uvjeti za upis prava vlasništva u korist Grada Zagreba;

- da je uvidom u zemljišne knjige razvidno da je predmetna nekretnina sagrađena na zk.č.br. 5225/12 k. o. [katastarska općina], bila upisana u zemljišnu knjigu kao općenarodna imovina sa zabilježenim organom upravljanja u korist „Šavrić“ Radne organizacije za proizvodnju i promet namještajem i drvnim proizvodima, N. SOL. O. OOUR, Jukićeva br. 24, Zagreb;

- da predmetni poslovni prostori nisu procijenjeni niti uključeni u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeće „Šavrić“, Zagreb, a što proizlazi iz Potvrde Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: 943-01/21-02/402 od 25. svibnja 2021.;

- da je člankom 56. stavak 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom propisano da je sva neprocijenjena imovina na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća postaje imovina Republike Hrvatske, ukoliko nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća odnosno ako nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji;

- da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisao pravo vlasništva u korist tuženika isključivo temeljem odredbe 368. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u vezi s člankom 17. stavak 4 alineja 1. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine;

- da je člankom 368. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno da ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona, na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade;

- da tijekom postupka nije utvrđeno kada je predmetna zgrada upisana u zemljišne knjige, odnosno je li upisana u zemljišne knjige prije stupanja na snagu spomenutog Zakona, obzirom je uvidom u zemljišne knjige razvidno da je u istima na predmetnoj čestici upisana kuća i dvorište, odnosno stambena zgrada br. 12, na adresi [adresa]

Francuske republike, a ne samo zemljište;

- da predmetna odredba predstavlja temelj za upis prava vlasništva tek onda kada se dokaže da u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zgrada nije bila upisana u zemljišnoj knjizi, a zemljište na kojem je izgrađena je bilo upisano, pa tužitelj smatra kako upravo iz isprava dostavljenih u postupak povezivanja jasno proizlazi da je upravo tužitelj vlasnik predmetnih poslovnih prostora pa je jasno da nema mjesta primjeni spomenute odredbe;

- da uvidom u Građevinsku dozvolu od 25. travnja 1957. te Dozvolu za upotrebu od 2. prosinca 1959. jasno je vidljivo da su iste izdane za katastarsku česticu [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a ne za predmetnu česticu, a u samom nacrtu, kojeg spominje sud, nejasno je što je precrtano i kada te na što se točno odnosi;

- da za predmetnu nekretninu ne postoji građevinska i uporabna dozvola proizlazi iz činjenica da tuženik građevinsku i uporabnu dozvolu nije dostavio ni za susjednu nekretninu na adresi [adresa], te je na istoj u postupku povezivanja glavne zemljišne knjige i knjige položenih ugovora temeljem članka 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom, iz razloga što kao i u konkretnom slučaju, posebni dijelovi nekretnine nisu bili procijenjeni u temeljni kapital društva „Šavrić“. Tužitelj zaključno u tužbi navodi da je postao vlasnik predmetnih poslovnih prostora temeljem članka 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom budući su zgrada, odnosno kuća i dvorište na adresi [adresa], dani na upravljanje društvenom poduzeću „Šavrić“, koje u postupku pretvorbe predmetne poslovne prostore nije procijenilo niti uključilo u vrijednost svog temeljnog kapitala, pa predlaže sudu sukladno odredbi čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama donijeti presudu na način da se ispravi pogrešan upis prava vlasništva na opisanim nekretninama na način da se nalaže brisanje prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužitelja, uz naknadu parničnih troškova tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te smatra bitnim istaknuti da je rješenjem Narodnog odbora općine Črnomerec izdana građevinska dozvola broj: 8602-III-1957 od 25. travnja 1957. godine na zahtjev investitora, pravnog prednika tuženika Grada Zagreba – Stambene uprave Črnomerec, a u svrhu izgradnje stambene zgrade na adresi [adresa], zatim da je pravnom predniku tuženika, odnosno građevinskom inspektoru NOO-a Črnomerec izdana dozvola za upotrebu broj: 04-14406/4-1959 od 2. prosinca 1959. godine te smatra da je Općinski građanski sud u Zagrebu – njegov Zemljišnoknjižni odjel ispravno ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o građevinskoj i uporabnoj dozvoli u kojima je omaškom pogrešno napisan broj katastarske čestice te su iste nesporno izdane radi izgradnje stambene zgrade na adresi [adresa]. Također, tuženik u odgovoru na tužbu naglašava kako je iz kopije katastarskog plana vidljiva prekrižena čestica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te je važno napomenuti da se adresa [adresa] navodi u građevinskoj dozvoli, kao i uporabnoj dozvoli. Ističe da se postupak povezivanja vodi sukladno odredbi članka 17. stavka 6. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) (Narodne novine br. 121/2013, 61/2018), a kojim stavkom je propisano da ako neupisani vlasnik raspolaže ispravama koje nisu podobne za upis u zemljišnu knjigu, ali iz tih isprava proizlazi vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegovog vlasništva, zemljišnoknjižni sud će donijeti odluku o tome prema pravilima pojedinačnog ispravnog postupka. Također, da su građevinska i uporabna dozvola, a koje dozvole su izdane na zahtjev prednika Grada Zagreba, uistinu isprave iz kojih proizlazi pravo vlasništva u korist Grada Zagreba potvrđuje i sudska praksa. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem P-1287/2021 od 6. srpnja 2023. ovaj sud je odbacio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga navedenih u odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP-a jer se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a točkom II. navedenog rješenja sud je odredio plaćanje parničnih troškova tuženiku od strane tužitelja.

4. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u točki I. i II. rješenja, a koja žalba je rješenjem VTS RH Pž-1915/2024 od 7. svibnja 2024. uvažena te je predmet u točkama I. i II. izreke vraćen na ponovni postupak ovom sudu.

5. U obrazloženju navedenog rješenja drugostupanjski sud utvrdio kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužbu valja odbaciti jer tužitelj nije proveo postupak mirenja sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a, s obzirom da se ta zakonska odredba ne primjenjuje u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe (članak 186.a stavak 1. ZPP-a). Odnosno, budući da je odredbom članka 197. stavka 2. ZZK/96 kao posebnim propisom, propisan rok u kojem je tužitelj morao pokrenuti spor radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, tužitelj se prethodno nije morao obratiti tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora.

6. U ponovljenom postupku sud je 11. studenog 2024. donio presudu poslovni broj P-1086/2024 kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i toč. I. izreke ispravljen pogrešan upis prava vlasništva u korist tuženika na nekretninama označenim kao zk.č.br. 5225/12 k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta stambena zgrada br. 12, Trg Francuske republike, ukupne površine 202 m2, upisanim kao etaža E-1, koja u naravi predstavlja poslovni prostor u podrumu, površine 29,47 m2 i posebnom dijelu upisanom kao etaža E-2, koja u naravi predstavlja poslovni prostor u podrumu, površine 35,53 m2, oba neodvojivo povezana sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, proveden temeljem rješenja zemljšnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 36075/11 od 11. srpnja 2018. i rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-12456/2019 od 21. lipnja 2021., na način da se nalaže brisanje upisa prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na navedenim nekretninama (točka I. izreke). Nadalje, točkom II. izreke te presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 EUR sa zateznim kamatama od 11. studenog 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

7. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 122/2025-2 od 2. travnja 2024., po žalbi tuženika, toč. I. izreke ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-1086/2024 od 11. studenog 2024. te je predmet vraćen na ponovno suđenje, a toč. II. izreke odlučeno je da će o troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci. Drugostupanjski sud je u ukidnom rješenju u bitnome navode da prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa u pogledu stjecanja prava vlasništva građenjem na društvenim nekretninama, nije pravilno utvrdio činjenično stanje, zbog čega nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. U ponovljenom postupku tužitelj je u bitnom naveo da čak i da je tuženik bio pošteni graditelj, tužitelj kao vlasnik zemlje (društveno vlasništvo) nije imao intenciju da zemljište postane vlasništvo samog graditelja zgrade, nego je upravo suprotno predmetne poslovne prostore dao na upravljanje društvenom poduzeću "Šavrić". Ističe da iz samoupravnog sporazuma o udruživanju od 30. siječnja 1981. sva zemljišta, pa tako i zkčbr. [katastarska čestica] na kojoj je sagrađena predmetna zgrada, prelaze od 1. siječnja 1981. na društveno poduzeće "Šavrić" kojoj je dano pravo upravljanja i korištenja od strane tužitelja. Budući da društvo poduzeće "Šavrić" predmetnu nekretninu nije unijelo u svoj temeljni kapital, tužitelj smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan zbog taga što građevinska dozvola ne predstavlja temelj stjecanja prava vlasništva. Tužitelj navodi da je točno da se vlasništvo predmetne nekretnine moglo steći pravom građenja, ali isključivo u situaciji kada se vlasnik tog zemljišta nije protivio, a što u konkretnom slučaju nije slučaj budući se radilo o društvenom zemljištu i danom pravu korištenja, odnosno upravljanja trećoj osobi iz čega se jasno vidjela namjera vlasnika. U ponovljenom postupku tuženik ističe da sukladno uputi drugostupanjskog suda potrebo uzeti u obzir stav da se u vrijeme građenja 1957. vlasništvo moglo šteći pravom građenja, a što je tuženik nesporno stekao ne samo na temelju građevinske dozvole, već i uporabna dozvole, a koja daljnja raspolaganja su potvrđena dostavljanjem ugovora o zakupu. U odnosu na to što društveno poduzeće "Šavrić" predmetnu nekretninu nije unijelo u svoj temeljni kapital, ističe da ista nije niti mogla biti unesena u temeljni kapital s obzirom da nije predstavljala vlasništvo tog poduzeća, odnosno to poduzeće nad istom nije imalo pravo korištenja.

9. U ponovljenom postupku sud je ponovno izvršio uvid u:

- Izvadak iz zemljišnih knjiga zk uložak broj [broj ZK uloška] (list 5-7 spisa),

- Izvadak iz zemljišnih knjiga zk uložak broj [broj ZK uloška] (list 9-24 spisa),

- Rješenje OGS Z-36087/2011 od 21. lipnja 2021 (list 25-30 spisa),

- Prigovor i prijava za upis ODO u Zagrebu od 3. listopada 2018. (list 31-33 spisa),

- Rješenje OGS u Zagrebu Z-36075/2011 od 11. srpnja 2018. (list 35-44 spisa),

- Potvrda od 25. svibnja 2021. (list 45 spisa),

- Građevna dozvola – Rješenje od 25. travnja 1957. (list 47-52 spisa),

- Rješenje od 28. studenog 2014. broj Z-50087/2014 (list 60-63 spisa),

- Rješenje OGS Z-27227/2019 od 27. kolovoza 2020. (list 64-67 spisa),

- Rješenje OGS Z-59440/2011 od 31. siječnja 2019. (list 68-71 spisa),

- Rješenje OGS Z-64233/2018 od 30. studenog 2018. (list 72-77 spisa),

- Rješenje OGS Z-17887/2019 od 25. svibnja 2021. (list 80-87 spisa),

- Rješenje OGS Z-42750/2021 od 13. listopada 2021. (list 88-90 spisa),

- Samoupravni Sporazum o udruživanju od 30. siječnja 1981. (list 93-95 spisa),

- Rješenje CERP-a od 3. listopada 2014. (list 97-98 spisa),

- Potvrda OPS u Zagrebu od 12. travnja 1984. (list 99 spisa),

- Zk izvadak, broj zk. ul. [broj ZK uloška] (list 101-108 spisa),

- Rješenja od 30. rujna 2020., 14. listopada 2019., 28. rujna 2020. (list 111-132 spisa),

- Zaključak od 18. rujna 1995. i Ugovor o zakupu od 20. rujna 1985. (list 133-137 spisa),

- Sudska praksa (list 165-185, 247-261 spisa)

- spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-36075/11.

10, Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa prava vlasništva tuženika na naprijed opisanoj nekretnini i to brisanjem toga prava u korist tuženika uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužitelja.

12. Između stranaka nije sporno da je Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-36075/11 od 11. srpnja 2018. (list 35. - 44. spisa) dopušten upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini i da je predmetni upis izvršen u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao niti da je protiv tog rješenja tužitelj podnio prigovor koji je rješenjem tog suda poslovni broj Z-12456/19 od 21. lipnja 2021. (list 25. - 30. spisa) odbijen te je upućena svoje navodno eventualno neupisano pravo vlasništva na toj nekretnini ostvarivati u parnici za ispravak podnošenjem tužbe za ispravak.

13. Između stranaka nije sporno niti da je prije donošenja Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 36075/11 od 11. srpnja 2018. predmetna zkčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bila upisana u zemljišnu knjigu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisana u naravi kao kuća i dvorište na [adresa], kao općenarodna imovina sa zabilježenim organom upravljanja u korist "Šavrić" Radne organizacije za proizvodnju i promet namještajem i drvnim proizvodima N.SOL.O.OOUR, Jukićeva br. 24, Zagreb (list 5-7 spisa).

14. Između stranaka nije nadalje sporno da predmetna nekretnina nije promijenjena niti uključena u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Šavrić" koje je bilo upisano kao organ upravljanja.

15. Međutim, između stranaka je sporno je li tužitelj stekao vlasništvo nad nekretninama koje su predmet ovog spora primjenom odredaba čl. 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine br. 52/2018 u nastavku ZUDI) ili je tuženik stekao vlasništvo nad predmetnim koje su predmet ovog spora primjenom odredaba o stjecanju prava vlasništva građenjem.

16. Ispravni postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu započet je prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10; dalje: ZZK/96) te je Republika Hrvatska upućena na pokretanje ove parnice u skladu s odredbom članka 194. i članka 195. ZZK/96 pa na temelju odredbe članka 240. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19; dalje: ZZK/19) koji je stupio na snagu 6. srpnja 2019., rokovi koji teku sukladno ZZK/96 nastavljaju teći u skladu s odredbama toga Zakona i nakon stupanja na snagu ZZK/19.

17. Odredbom članka 195. stavka 5. ZZK/96 propisano je da će sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, kao i one čiji je upis ili prvenstveni red upisa svojom odlukom odredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak. Odredbom članka 6. istog članka propisano je ako se tužba za ispravak podnese u roku od 30 dana od zaključenja rasprave, zemljišnoknjižni sud će, kad mu bude dokazano da je tužba podnesena, zabilježbu prijave ili prigovora zamijeniti zabilježbom spora. Odredbom članka 197. stavka 1 ZZK/96 propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: - osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku; - osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

18. Iz prethodno navedenog razvidno je da u je konkretnom slučaju ostvarena iznimka od dužnosti podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP-a slijedom čega je po odluci drugostupanjskom suda valjalo ponovno provesti postupak sukladno odredbama ZPP-a.

19. Čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno je da je zkčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bila upisana u zemljišnu knjigu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište na [adresa], kao općenarodna imovina sa zabilježenim organom upravljanja u korist "Šavrić" Radne organizacije za proizvodnju i promet namještajem i drvnim proizvodima N.SOL.O.OOUR, Jukićeva br. 24, Zagreb (list 5-7 spisa).

20. Iz aktivnog izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno je da je zkčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nakon provedbe Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-36075/11 od 11. srpnja 2018. upisana u upisana u zemljišnu knjigu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada br. 12., [adresa], u vlasništvu tuženika.

21. Iz rješenja Grada Zagreba, Narodnog odbora općine Črnomerec utvrđeno je da je 25. travnja 1957. (list 47-48 spisa) izdana građevinska dozvola broj: 8602-III-1957 za izgradnju peterokatne stambene zgrade na zemljištu kč. br. [katastarska čestica], upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u svrhu izgradnje stambene zgrade na adresi [adresa], na zahtjev Stambene uprave Črnomerec.

22. Iz Dozvole za upotrebu broj: 04-14406/4-1959 (list 49 -52 spisa) sud je utvrdio da je Narodni odbora općine Črnomerec dana 2. prosinca 1959. izdao uporabnu dozvolu za peterokatnu stambenu zgradu na zemljištu kč. br. [katastarska čestica] na adresi [adresa], kojom je predmetnu zgradu dao na upravljanje Odsjeku za stambene poslove NOO Črnomerec.

23. Među strankama nije sporno da su Stambena uprava Črnomerec i Odsjek za stambene poslove NOO Črnomerec pravni prednici tuženika pa sud navedene činjenice nije posebno utvrđivao.

24. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 36075/11 sud je utvrdio da istom (list 44 tog spisa) prileži dopis Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu Grada Zagreba od 16. ožujka 2018. u kojem je navedeno da je pregledom arhivske građe u Državnom arhivu u Zagrebu pronađena građevinska i uporabna dozvola za zgradu na adresi [adresa] uz napomenu da je navedeno kako se iste odnose na z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Međutim da je pregledom dokumentacije u Državnom arhivu, mikrofilm 479, uočeno da je u nacrtu prekrižena čestica z. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i upisana preko nje z. k. č. br. [katastarska čestica]. Iz nacrta koji preleži tom dopisu sud je utvrdio da položaj z. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odgovara položaju z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

24. S obzirom da je iz kopije katastarskog plana vidljiva prekrižena čestica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da se adresa [adresa] navodi u građevinskoj dozvoli, kao i uporabnoj dozvoli, to je ovaj sud, isto kao i Općinski građanski sud u Zagrebu u rješenju rješenju od 11. srpnja 2018. posl.br. Z-36075/11- 19, ocijenio da je u navedenoj građevinskoj dozvoli (list 47-48 spisa) i uporabnoj dozvoli (list 49 -52 spisa) pogrešno napisan broj katastarske čestice te su iste nesporno izdane pravnom predniku tuženika radi izgradnje stambene zgrade na adresi [adresa].

25. Drugostupanjski sud je u rješenju poslovni broj: Pž-122/2025-2 od 2. travnja 2025., kojim je kojim je ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P-1086/2024 od 11. studenog 2024. naveo da Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U- III/3214/2005 izražava stav da kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva da nema prepreke stjecati pravo vlasništva građenjem, bilo sukladno pravnom pravilu 418. Općeg građanskog zakonika, bilo sukladno odredbi članka 24. do 26. ZOVO-a ovisno o vremenu građenja. U navedenom rješenju drugostupanjski sud je također naveo da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje sukladno navedenoj Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske u brojnim odlukama, tako i u odlukama poslovni broj Rev-385/10-2 od 26. listopada 2010., prema kojoj: „...i kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva građenjem...sukladno pravnom pravilu 418. OGZ-a...“, te poslovni broj Rev 172/08-2 od 15. siječnja 2013., prema kojoj: „...Obzirom na vrijeme izgradnje spornog objekta (1957. na dalje) na sporni odnos - stjecanje prava (su)vlasništva građenjem, u skladu s odredbom članka 388. stavka 2. ZVDSP-a, ima se primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), a na stjecanje prava vlasništva stana (kao posebnog dijela zgrade) u odnosu na cijelu nekretninu primjenjuju se odredbe ZV-a.

26. Prema odredbi iz čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009.., 153/2009, 90/2010., 143/2012. i 152/2014.

– dalje u tekstu: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako tim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

27. Sukladno odredbi iz čl. 388. st. 2. ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

28. Dakle, s obzirom na to da je predmetna zgrada građena u periodu od 1957. – 1959. (građevinska dozvola 1957., uporabna dozvola 1959.), to bi se na stjecanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava i njihovih pravnih učinaka, a koji su nastali do stupanja na snagu ZV-a, imalo primijeniti odredbe Austrijskog općeg građanskog zakonika („Justizgesetzsammlung“ br. 1/1811 - OGZ).

29. Prema paragrafu 418. OGZ-, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu.

30. Stoga, pošteni graditelj je u vrijeme građenja predmetne nekretnine mogao steći vlasništvo na zemlji i zgradi samo u slučaju kada je vlasnik zemlje bio nepošten, dakle, i ako je znao za građenje pa ga nije odmah zabranio - pri čemu je graditelj morao vlasniku naknaditi uobičajenu tržišnu cijenu zemljišta.

31. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Revd- 850/2024-2 od 5. ožujka 2024. naveo da pravni prednik Grada Zagreba, kao društveno-politička zajednica (konkretno u tom predmetu Zavod za stambenu izgradnju i Gradski fond za stambenu izgradnju) nije za vrijeme režima društvenog vlasništva, mogao stjecati pravo vlasništva nad imovinom koja je bila u društvenom vlasništvu. U vrijeme postojanja društvenog vlasništva, pravo vlasništva građenjem mogle su stjecati samo osobe koje su mogle biti nositelji privatnog vlasništva. Društveno pravne osobe mogle su samo upravljati društvenim vlasništvom.

32. Sud je u predmetnom postupku utvrdio da je građevinska dozvola (list 47-48 spisa) izdana Stambenoj upravi Črnomerec, a uporabna dozvola izdana Odsjeku za stambene poslove NOO Črnomerec (list 49 -52 spisa), odnosno da su iste izdane pravnim prednicima tuženika koji, kao društveno-političke zajednice, nisu mogli biti nositelj privatnog vlasništva.

33. Dakle, tuženik (odnosno njegovi pravni prednici) nisu mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine pravom građenja prama odredbama paragrafa 418. OGZ.

34. Drugostupanjski sud je u rješenju poslovni broj: Pž-122/2025-2 od 2. travnja 2025., kojim je ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P-1086/2024 od 11. studenog 2024. naveo da okolnost što izdana građevinska dozvola znači da je tuženik imao pravo korištenja nekretninom, jer ako su nekretnine privedene svrsi, uz akte nadležnih tijela i legalno je sagrađen, to bi upućivalo na zaključak da je prednik tuženika bio ovlaštenik prava upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretninama u društvenom vlasništvu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x 236/2014 od 17. prosinca 2019.).

35. Sud je čitanjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 236/2014 od 17. prosinca 2019. utvrdio da se navodi iz iste ne mogu primijeniti na predmetni postupak budući da je u tom predmetu građevinska dozvola izdana predniku tužitelja koji nije bio društveno pravna osoba, odnosno društveno-politička zajednica.

36. Dakle, tuženik (odnosno njegovi pravni prednici) nisu mogli steći pravo korištenja i raspolaganja nekretninama u društvenom vlasništvu, nego samo pravo upravljanja, koje samo po sebi nije pretpostavka za stjecanje prava vlasništva sukladno odredbama čl. 368. ZVDSP-a.

37. Iz Potvrde Centra za restrukturiranje i prodaju od 25. svibnja 2021. (list 45 spisa) sud je utvrdio da predmetni poslovni prostori nisu promijenjeni niti uključeni u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Šavrić".

38. Zakonom o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine br. 52/2018, u nastavku: ZUDI), odredbom čl. 56. st. 1. i st. 3. propisano je da je sva neprocijenjena imovina na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, postaje imovinom RH ukoliko nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno ako nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji.

39. Dakle, budući da predmetna nekretnina na kojoj je nesporno postojalo pravo upravljanja društvenog poduzeća, nije unesena u društveni kapital istog, odnosno nije unijeta u temeljni kapital trgovačkog društva na temelju citiranih odredaba Zakona o upravljanju državnom imovinom, to je ista postala imovinom Republike Hrvatske.

40. Stoga je te je temeljem citiranih odredaba čl. 56. ZUDI, u vezi s čl. 362. st. 1. ZVDSP i temeljem čl. 205. ZZK/96 sud odlučio kao u izreci presude.

41. Prema vrijednosti predmeta spora, sukladno odredbama iz čl. 151. st.1., čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.187,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 10. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje ja obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koji se odnosi na:

1. sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura,

2. podnesak od 18. veljače 2022. u iznosu od 500,00 eura,

3. podnesak od 12. travnja 2023. u iznosu od 500,00 eura,

4. podnesak od 26. travnja 2023. u iznosu od 500,00 eura,

5. žalba u iznosu od 687,50 eura,

6. ročište 3. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 eura,

7. ročište 25. svibnja 2023. u iznosu od 500,00 eura,

8. ročište 9. listopada 2024. u iznosu od 500,00 eura,

9. prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 500,00 eura, 10. ročište 24. rujna 2025. u iznosu od 500,00 eura,

te je riješeno kao u točki II. izreke presude.

42. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio u predmetnom sporu, njegov zahtjev za dosuđenje parničnog troška u iznosu od 5.641,25 eura uvećan za zatezne kamate, odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu 10. studenog 2025.

Sutkinja

Ljiljana Tomić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od primitka pisanog otpravka, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.

DNA:

1. Republika Hrvatska

2. Grad Zagreb