Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2517/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužitelja BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Krki, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 660/2019-39 od 24. rujna 2025., dana 10. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-660/2019-39 od 24. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud 24. rujna 2025. donio rješenje kojom je u izreci odlučio:

„I. Ispravlja se presuda ovog suda broj P-660/2019-27 od 10. svibnja 2024., u točki II. izreke, redak 1, tako da umjesto „BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]“ treba ispravno stajati: „BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“

II. U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.“

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odbije zahtjev za ispravak kao neosnovan, odnosno podredno da ga ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet razmatranja ovog drugostupanjskog suda jest pitanje jesu li se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za donošenje rješenje o ispravku presude.

6. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud prekoračio svoja zakonska ovlaštenja jer smatra kako se u predmetnom slučaju ne radi o pogrešci u pisanju koju je potrebno ispraviti.

7. Žalbenim razlozima tužitelja, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga tuženika za ispravak OIB-a tužitelja, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

8. Razmatrajući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13., 11. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a.

9. Odredbom članka 342. stavak 1. ZPP-a propisano je da će pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se ispravljanje obaviti posebnim rješenjem koje će se dostaviti strankama.

10. U svezi pravilnog tumačenja odredbe članka 342. stavak 1. ZPP-a za navesti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela (sjednica br. 8/18), dana 17. prosinca 2018., pod poslovnim brojem Su-IV-4/18

-19, zauzeo slijedeći pravni stav: "Sud je ovlašten po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ispraviti presudu na temelju odredbe iz čl. 342. st. 1. ZPP-a samo u slučaju postojanja pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, odnosno pogreške suda koja je nastala prilikom pisane izrade presude, a ne i pogreške koje su posljedica dispozicije samih stranaka, ali nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. u vezi s čl. 342. st. 1. ZPP-a, ako je sud primjenom čl. 342. st. 1. ZPP-a, u situaciji kada tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet stranke, ispravio oznaku imena ili prezimena stranke (ili OIB-a), iako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke."

11. Navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pretjerani formalizam onemogućava stranci predvidljivost u ostvarivanju očekivanih legitimnih prava, posebno ako su ostvarena u pravomoćno okončanom sudskom postupku.

12. U predmetnom slučaju tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet stranke (tužitelja). Pogreška prilikom pisanja OIB-a je pogreška same stranke. Naime, tužitelj je u tužbi prilikom pisanja očitom pogreškom prilikom pisanja OIB-a izostavio jednu znamenku. S obzirom da odredba članka 3. stavak 1. Zakona o osobnom identifikacijskom broju („Narodne novine, broj 60/08, dalje ZOIB) propisuje da se OIB sastoji od jedanaest znamenki, prvostupanjski sud je bio dužan pozvati tužitelja na uređenje tužbe u smislu odredbe članka 109. ZPP-a u svezi s odredbom članka 106. stavak 2. ZPP-a i članka 3. stavak 1. ZOIB-u ili pak, sukladno načelu ekonomičnosti postupka, sam izvršiti uvid u podatke MUP RH o prebivalištu/boravištu građana koji su dostupni svim prvostupanjskim sudovima radi utvrđenja ispravnog OIB-a tužitelja. Međutim, navedena pogreška u pisanju OIB-a tužitelja uočena je tek po pravomoćnom okončanju postupka.

13. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 342. stavak 1. ZPP-a donio pobijano rješenje kojim je ispravio OIB tužitelja, jer tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet tužitelja. Inzistiranje na strogom formalizmu ne bi bilo u skladu sa smislom i svrhom odredbe čl. 342. ZPP, jer bi time tuženik, koji je sudjelovao u postupku do njegove pravomoćnosti, kada treba ostvariti priznato pravo na naknadu parničnog troška pravomoćnom presudom, bio onemogućen u ostvarivanju pravne zaštite i bilo bi mu povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

14. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje. Stoga je odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 10. studenog 2025.

Sutkinja

Mr. sc. Zrinka Tironi