Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-222/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja HF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Eschersheimer landstrasse 1-3, DE-60322 Franfurkt am Main, kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Galić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice HFŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Luka Kuduz, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnika tuženice, te uz javnu objavu presude, 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po vršitelju dužnosti Javnog bilježnika Pavlu Gagri iz Osijeka, poslovni broj Ovrv-10263/2022 (UPP/OS- Ovrv-638/2022) od 6. rujna 2022. u dijelu u kojem tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 18.261,38 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2022. pa do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 643,03 EUR-a sa zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju HF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], DE-60322 Franfurkt am Main, da tuženici HFŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.921,54 EUR-a (tisućudevestodvadesetjedaneuro-pedesetčetiricenta), u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženice, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga radi naplate iznosa od 18.261,38 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2022., a potraživao je i naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 643,03 EUR-a sa zateznim kamatama. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Pavao Gagro donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-638/2022, 6. rujna 2022.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženica, tada ovršenica, navela je da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti te prvenstveno ističe kako uopće nisu postojali uvjeti za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi. Naime, tuženica je navela da je tužitelj odvjetnik sa sjedištem ureda u SR Njemačkoj, [adresa], DE-60322 Frankfurt am Main a „vjerodostojna“ isprava je račun za odvjetničke usluge a u prijedlogu za ovrhu naveden kao račun prisilnog ispunjenja bankovni račun koji glasi samo na ime i prezime ovrhovoditelja s adresom koja je sasvim drugačija od adrese sjedišta ovrhovoditelja. Nadalje, tuženica je navela da je bila stranka tužitelja radi zastupanja iste u ostavinskom postupku koji se vodio u SR Njemačkoj iza pok. oca ovršenice SF no tuženica je tužitelju 22. studenoga 2021. otkazala punomoć zbog teških pogrešaka u zastupanju. Obzirom da se, po pravu SR Njemačke, predmetni otkaz punomoći ima smatrati izvanrednim raskidom ugovora o zastupanju

– tada odvjetnik, nema pravo na naknadu za svoj rad. Tužitelj je, kao punomoćnik tuženice, mimo Europske uredbe o nasljeđivanju (EuErbVO) koja se od 17. kolovoza 2015. primjenjuje i na ostavinske predmete s međunarodnom europskom vezom ovršenicu zastupao na način koji je prvenstveno financijski višestruko nepovoljniji za nju a potom i na način da je sasvim nepotrebno (i pogrešno) Općinskom sudu u Offenbachu podnio zahtjev za nasljedstvo s pogrešnim mjestom smrti ostavitelja pok. SF naznačeno u Njemačkoj (ostavitelj je preminuo u Splitu) a što je za posljedicu po pravu SR Njemačke moglo imati isključenje izvanbračne supruge pok. ostavitelja KF uopće iz nasljeđivanja a što je sasvim u suprotnosti s željom ovršenice da se u konkretnom slučaju primjeni nasljedno pravo Republike Hrvatske u pogledu nasljednika te da nasljednik bude i KF a kako je to učinjeno i u nasljednom postupku koji se vodio u Republici Hrvatskoj. Tek nakon što je tuženica za svoje zastupanje u SR Njemačkoj angažirala odvjetnika DF sa sjedištem ureda Hammstrasse br. 13/b, 35398 Giessen saznala je za puno jednostavniji, jeftiniji i učinkovitiji postupak primjenom Europske potvrde o nasljeđivanju a koji je u konačnici i vrlo jednostavno ishođen. Slijedom navedenoga, prema odredbi čl. 628. st. 1. „Bürgerliches Gesetzbuch“ skraćeno „BGB“ (Građanskog zakonika) tužitelj nema pravo potraživati bilo kakvu naknadu za svoj rad. Nadalje, čak i kada bi ovrhovoditelj imao pravo od potraživati bilo kakvu naknadu za predmetno odvjetničko zastupanje tuženica osporava da se u konkretnom slučaju radi o vrijednosti predmeta spora od čak 3.000.000,00 EUR-a obzirom da joj doista nije jasno od kuda tužitelju takav podatak, a ističe i da je u postupku pred Općinskim sudom u Offenbachu svoje potraživanje prema ostavini prijavio i izvijesni gosp. ŠF u ukupnom iznosu od 5.160.906,70 EUR-a posljedično čemu je očito kako se u tom slučaju radi o potraživanju koje premašuje vrijednost ostavine Nadalje, nije jasno o kojim se to troškovima i uslugama ovrhovoditelja radi posljedično čemu ovršenica osporava sve iskazane stavke na odnosnom računu – „vjerodostojnoj“ ispravi – u cijelosti.

3. Povodom prigovora ovršenice, sada tuženice, sud je rješenjem broj Povrv- 222/2022-5 od 12. lipnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po Vršitelju dužnosti javnog bilježnika Pavlu Gagri iz Osijeka, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-638/22 (sudski predmet broj Ovrv-10263/2022) od 6. rujna 2022. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve provedene radnje, a postupak nastavljen kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka tužitelj je navodio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te je isticao prigovor međunarodne nenadležnosti i podredno apsolutne nenadležnosti u odnosu na navode i dokazne prijedloge tuženice. Nadalje, navodio je da su navedeni prigovori nenadležnosti istovremeno procesnopravni i materijalnopravni prigovori, te da se odnos između tužitelja i tuženice temelji na ugovornom nalogu, koji je zasebni pravni odnos od predmetnog spora, što se suštinski odnosi na prigovore tuženice, te se poziva na Uredbu Bruxelles I bis 1215/2012 i to na čl. 4. i 7., te ističe prigovor zastare sukladno mjerodavnom njemačkom pravu, koji iznosi 3 godine te da ne bi postojala niti nadležnost njemačkog suda na koju upućuje Uredba Bruxelles. Prigovore koji se tiču načina izvršavanja ugovora o nalogu tuženica je mogla isticati samo pred nadležnom odvjetničkom komorom u Njemačkoj. Predlaže da se sasluša tužitelj, dok drugih dokaznih prijedloga nema, zato što smatra da je ovo pravno pitanje, a visinu tužbenog zahtjeva temelji na mjerodavnom njemačkom zakonu i njemačkoj tarifi. Protivio se dokaznom prijedlogu tuženice za saslušanjem svjedoka DF jer navedeni svjedok nema neposrednih saznanja, te da je isti pristran jer zastupa tuženicu. Naveo je da je saslušanje tužitelja jedini dokazni prijedlog jer je tuženica potvrdila da je tužitelj obavio posao na koji do tada nije imala prigovor.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao ovjereni prijevod troškova odvjetnika HF - vjerodostojna isprava br. 1. račun (list spisa 8-10 i na listu 41-43), ovjereni prijevod s njemačkog jezika - obavijest o korištenim proizvodima (list spisa 11-15 i na listu 44-48), račun za prijevod s njemačkog jezika (list spisa 16 i na listu 49), račun za ovjereni prijevod s njemačkog jezika – Obavijest o korištenim proizvodima (list spisa 17 i 50), dokaz o uplati računa ovjerenog prijevoda s njemačkog (list spisa 18 i 51), dokaz da je nalog proveden (list spisa 19 i 52), izvadak iz JRO-a za ovršenicu – tuženicu (list spisa 20), dopis odvj. DF (list spisa 67), Otkaz punomoći (list spisa 68-69), dopis odvjetnika DF upućen odvj. Čošiću (list spisa 70-72), dopis na njemačkom jeziku odvjetnika DF upućen Općinskom sudu u Offenbachu (list spisa 73-74), Obrazac V. – Europska potvrda o nasljeđivanju (list spisa 75-89), prepiska komunikacije između stranaka (list spisa 107), ovjerena izjavu tužitelja od 28. lipnja 2025. (list spisa 119-121), te je saslušao svjedoka PF i tuženicu.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženice da se pribavi službenim putem preko međunarodne pravne pomoći od Općinskog suda u Offenbachu preslika ostavinskog spisa iza pok. SF, jer tijekom postupka nije sporno da je tužitelj kao punomoćnik tuženice pokrenuo navedeni postupak.

6.1. Isto tako, ističe se da je sud usvojio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja na glavnoj raspravi. Međutim, potrebno je reći da je sud odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja na pripremnom ročištu (kako je to tužitelj predlagao na pripremnom ročištu) jer tužitelj nije bio niti pozvan na pripremno ročište, niti je u vrijeme zakazivanja pripremnog ročišta bio usvojen taj dokazni prijedlog pa tuženica nije znala da bi tužitelj mogao biti saslušan na pripremnom ročištu. Osim toga, radi provođenja načela neposrednosti izvođenja dokaza tuženica treba biti upoznata kada će se izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja a kako bi se istom mogla neposredno postavljati pitanja tužitelju.

6.2. Budući da tužitelj nije pristupio na ročište za glavnu raspravu na koje je bio pozvan radi saslušanja, i o kojem je obavješten, a svoj nedolazak nije ispričao, sud je odbio odgoditi ročište a kako bi saslušao tužitelja. Naime, na pripremnom ročištu sud je upitao tužitelja, a s obzirom da isti radi i stanuje u [adresa], da navede kada bi mogao doći na ročište radi saslušanja, a isti je rekao da ne može sa sigurnošću reći.

6.3. Nadalje, isto tako sud prilikom ocjene dokaza nije uzeo u obzir niti ovjerovljenu izjavu tužitelja (list spisa 119) jer je ista dostavljena sudu nakon zaključenja prethodnog postupka, a i usvojen je dokazni prijedlog saslušanja tužitelja na glavnoj raspravi a kako bi se tužitelja neposredno saslušalo i neposredno istom postavljala pitanja.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 18.575,00 EUR-a sa zateznim kamatama a koji iznos se odnosi na naknadu za zastupanje tuženice u Njemačkoj a radi rješavanja ostavine iza pok. SF.

9. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženica dala punomoć za zastupanje tužitelju, kao i da je punomoć otkazala 22. studenog 2021.

10. Među parničnim strankama sporno je je li tuženica dužna tužitelju platiti naknadu za zastupanje u utuženom iznosu.

11. Iz računa (list spisa 8-10 i na listu 41-43) proizlazi da se odnosi na usluge koje su izvršene od 3. svibnja 2021. do 24. ožujka 2022., da je vrijednost predmeta spora 3.000.000,00 EUR-a, te da je trošak usluge prema čl. 13. i 14. Zakona o naknadi odvjetničkih troškova u iznosu od 15.325,70 EUR-a, kao i trošak pošte i telekomunikacija u iznosu od 20,00 EUR-a, a što sveukupno iznosi s PDV-om od 19%, 18.261,38 EUR-a, te da se navedeni iznos plati do 1. travnja 2022.

12. Iz dopisa DF upućenom pun. tužitelja Kristijanu Galiću 9. lipnja 2022. proizlazi da osporava račun odvjetnika HF iz [adresa], te osporava vrijednost predmeta spora.

13. Iz otkaza punomoći (list spisa 68-69) proizlazi da je tuženica 22. studenog 2021. otkazala punomoć odvjetniku HF, sjedište ureda Franfurkt, u zastupanju ostavinske rasprave i nasljedničkog dijela tj. vođenja postupka u Njemačkoj.

14. Iz dopisa odvjetnika DF upućen odvjetniku Tomoslavu Ćosiću (list spisa 70-72) proizlazi da tuženica osporava račun u iznosu od 18.261,38 EUR-a jer da nije jasno kako je odvjetnik HF utvrdio vrijednost predmeta spora, te da je gospodin ŠF prijavio potraživanje prema ostavini u iznosu od 5.160.906,70 EUR-a, te bi ostavina bila prezadužena, te da bi zbog prezaduženosti ostavine trošak koji potražuje iznosio 159,94 EUR-a, a tuženica je dala predujam od 500,00 EUR-a u gotovini. Nadalje, ističe da je odvjetnik HF pogrešno postupio kada je podnio općinskom sudu u Offenbachu zahtjev za nasljedstvo isključivo za SFŠ i utvrdio da je zadnje središte preminulog SF bilo u Njemačkoj, pa bi se trebalo primijeniti njemačko nasljedno pravo, a želja tuženice je bila da se primjeni hrvatsko nasljedno pravo, te da je zadnji centar života pok.SF bio u Hrvatskog, gdje je i preminuo. Nadalje, navodi da je trebao podnijeti zahtjev za europsku potvrdu o nasljeđivanju.

15. Iz Obrazaca V. – Europska potvrda o nasljeđivanju (list spisa 75-89) proizlazi da je je Hrvatska izdala navedenu potvrdu, a izdao ju je Javni bilježnik Anamarija Arapović Vranješ kao povjerenik Općinskog suda u Makarskoj, 31. siječnja 2022., te da je ostaviteluj SF imao posljednje prebivalište u [adresa], da je podnositelj KFŠ, te da je pok. SF bio u izvanbračnoj vezi sa KF, kao i da su nasljednici određeni po samom zakonu, te da je ostavitelj imao nekretnine u Hrvatskoj. Nadalje, prijavljeni nasljednici su KF i tuženica.

16. Iz prepiske komunikacije između tuženice i tužitelja (list spisa 107) proizlazi da je mail šalje tuženica tužitelju 4. studenog 2021. u kojem navodi da je bila u konzulatu Njemačke s izjavom kao što joj je rečeno s njegove strane, ali su joj rekli da to tako ne ide. Ne zna što joj je sada činiti i neka joj kaže slijedeći korak jer ovo do tada nije bilo pravilno.

17. Iz iskaza svjedoka DF, proizlazi da je bio punomoćnik stranke, te da će želi iskazivati i da će iskazivati o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila. Nadalje, iskazao je da zna da je tužitelj, g. HF, zastupao g. H u postupku nasljeđivanja iza njezina oca. To zna od tuženice. Na prvom sastanku sa tuženicom u Splitu rekla mu je da sumnja u radnje svog punomoćnika HF, a kojeg on osobno poznaje, te ga je pitala može li provjeriti je li on svoj posao odradio kako treba i je li sve po zakonu. Rekao joj je da može, ali da prvo treba otkazati punomoć HF, što je učinila a potom je dala punomoć njemu. Otkazala je punomoć HF te od njega zatražio da mu dostavi sve ono što je on radio u predmetu nasljeđivanja iza oca tuženice. Tužitelj mu je dostavio to što je tražio. Potom je provjerio njegov rad i zaključio da ono što je on radio da nije imalo nikakvu vrijednost za tuženicu. Naime, on je podnio zahtjev za ostavinskim postupkom njemačkom sudu, a da prethodno nije provjerio koji bi sud bio nadležan kao i koje bi mjerodavno pravo bilo nadležno. Mjerodavan bi bio sud u Hrvatskoj kao i hrvatsko pravo, a to zato što je pok. SF više od dvije godine prije smrti živio u [adresa]. Sve što je tužitelj radio u vezi zastupanja tuženice bilo je pogrešno i nije imalo nikakvu vrijednost. Naveo je da se on potom javio sudu u Njemačkoj da nisu nadležno nego da je nadležan sud u [adresa]. Ne sjeća se je li u zahtjevu za pokretanje postupka u Njemačkoj bilo navedeno mjesto smrti, ali ono nije niti odlučno, nego je odlučno gdje je živio pok. SF, više od 2 godine prije smrti. Ne zna niti je li taj podatak tužitelj naveo u tom zahtjevu. Rekao je HF da nema pravo tražiti naknadu za rad i da je njegova služba nula. Odvjetnici/punomoćnici u Njemačkoj moramo postupati po zahtjevima stranke i u skladu sa zakonom, pa mu je tako tuženica rekla da je tužitelju rekla da želi da pok. SF naslijede ona i majka, a tužitelj nije provjerio odredbe, a po ovim radnjama koje je obavljao HF, ovdje tužitelj, nasljeđivala bi u Njemačkoj samo ovdje tuženica. Što se tiče vrijednosti predmeta spora misli da ju je tužitelj odredio sam, bez da se prethodno dogovorio sa tuženicom, jer u spisu predmeta nije vidio njihov dogovor oko vrijednosti predmeta spora. Kada je preuzeo postupak od suda u [adresa] sam nabavio Europski nasljedni list, te sam u Njemačkoj počeo rješavati nekretnine, banke. Postupak još nije gotov, ali to je najjednostavniji put. Ono što sam vidio u spisu predmeta, koji mi je dostavi HF, vidio je da je poduzimao sljedeće radnje: poslao je upit nadležnom tijelu za zdravstveno osiguranje, mirovinskom fondu, te još nekim drugim ustanovama, te je poslao zahtjev za njemački naslijedni list Općinskom sudu u Offenbachu. U postupku što je tužitelj pokrenuo pred sudom, ne može potvrditi da je bilo prijavljenih dugova ostavitelja SF. Zna da se pred sudom u Hrvatskoj i to pred ovim sudom u Osijeku vodi postupak gosp. ŠF protiv tuženice H, a radi duga nasljedstva, a to zna HF jer sam ga je o tome obavijestio. ŠF traži od tuženice kao nasljednice otprilike 5.500.000,00 EUR- a (petipolmilijunaeura) sa zateznim kamatama, pa je prema njegovom proračunu vrijednost nasljedstva nula.

18. Iz iskaza tuženice KFŠ, proizlazi da je do tužitelja došla preko preporuke i to je osobno došla kod njega u ured u Njemačkoj. Kada je došla rekla mu je da su mama i ona nasljednice iza oca SF. Došla je sama bez majke. Rekla mu je da su pokrenule ostavinski postupak u Hrvatskoj radi nekretnina u Hrvatskoj te da sada žele riješiti imovinu u Njemačkoj i da žele da to rješava odvjetnik iz Njemačke. Donijela mu je europski smrtni list gdje je vidljivo da je njezin otac umro u Splitu te da je prethodne tri godine boravio u [adresa]. Tužitelj je rekao da ih ne može obje zastupati jer je u sukobu pravnog interesa i da njezina majka treba naći drugog odvjetnika. Nije znala ništa pa je rekla ok. Tužitelj ju je usmjeravao na radnje koje je trebala obaviti i koje je obavljala. Prvi put je posumnjala u njegov posao kada su joj u Konzulatu na to ukazali. On je poduzeo, a da je ona to tražila, jedino to da provjeri kod kojeg je osiguranja bio njezin otac osiguran, jer joj je bilo važno da li se iz tog osiguranja može platiti liječenje njezinog oca u Hrvatskoj. Tužitelju je dala punomoć da ju zastupa u Njemačkoj vezano za nekretnine i banke, a nije izričito navela za sudske postupke jer nije znala što se mora raditi. Ne zna je li što odradio osim ovog što je navela. Kada je saznala za greške u njegovom zastupanju rekla je primjedbe njegovoj zamjenici u uredu i to telefonski. Vrijednost ostavine mu nije rekla, ali zna da je znao da g. ŠF ima potraživanja prema njezinom ocu u vrijednosti preko pet milijuna eura i da se vodi sudski spor, a ŠF mu je ranije bio stranka. Kada je prvi puta došla dala je tužitelju 500,00 EUR-a, iako to od nje nije tražio, ali je rekao u redu kada je dala. Tužitelj joj je dao neki papir da potpiše, to je bio isprintan papir iz računala i mislim da je to bila punomoć. Pročitao je punomoć i preveo ju, ali se ne sjeća što je pisalo. Otkazala je punomoć, a da nije prošlo više od godinu dana od kada je dala punomoć. Putem e-maila je slala tužitelju prigovore na rad i rekla što je navela usmeno da ne zna zašto to dugo traje, zašto ju ljudi iz Konzulata vraćaju i zašto to dugo traje. To je i pisano poslala. Tužitelju je dala punomoć da radi sve vezano za nasljeđivanje iza njezinog pok. oca za nekretnine i banke.

19. Iskaz tuženice i svjedoka DF sud je ocijenio vjerodostojnim jer su uvjerljivi, jasni, bez proturječnosti i nejasnoća i međusobno su sukladni u vezi odlučnih činjenica, a osobito u vezi činjenice da tuženica nije rekla tužitelju vrijednost ostavine.

20. Ocjenom svakog dokaza posebno, i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je tuženica dala tužitelju punomoć za zastupanje u postupcima u Njemačkoj, a kako bi se riješilo nasljeđivanje imovine njezinog oca SF u [adresa], te da je punomoć otkazala nakon što nije bila zadovoljna s poduzetim radnjama tužitelja. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženica nije tužitelju rekla za vrijednost ostavine, te da je tužitelju rekla da je ostavitelj imao izvanbračnu suprugu, da su pokrenule ostavinski postupak u Hrvatskoj, te mu je predočila europski smrtni list iz kojeg je vidljivo da je pok. SF preminuo u [adresa]. Tuženica je tužitelju dala predujam od 500,00 EUR-a. Tužitelj je tijekom zastupanja tuženice upućivao tuženicu koje radnje treba obaviti, te je provjerio je li pok. SF bio osiguran kod nekog osiguranja u Njemačkoj.

21. Prije svega, potrebno je reći da je ovaj sud nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, odredbom čl. 4. Uredbe 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima propisano je da se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na državljanstvo, tuže se pred sudovima te države gdje imaju domicil. U konkretnom slučaju, tuženica ima domicil u Osijeku, a što tijekom postupka nije niti sporno, pa je stoga, ovaj sud nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

22. U konkretnom slučaju, riječ je o potraživanju tužitelja prema tuženici a temeljem ugovornog odnosa – punomoći (ugovor o nalogu), koji odnos je nastao i izvršavao seu Njemačkoj pa bi se mjerodavno, materijalno pravo u konkretnom slučaju primjenjivalo sukladno Uredbi (EZ) 593/2008 od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), a u vezi čl. 25. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/2017. i 67/23.).

23. Nadalje, na konkretan slučaj primjenjuje se procesno pravo Republike Hrvatske, odnosno Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP). Naime, parnični postupak koji se vodi pred hrvatskim sudom vodi se uvijek po pravilima domaćeg procesnog prava, a to i u slučaju i kada se o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučivati uz primjenu stranog materijalnog prava (tako i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-101/01-2 od 7. studenog 2001., Revt-92/2018-2 od 19. listopada 2022.).

24. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

25. U konkretnom slučaju, na tužitelju je teret dokazivanja činjenice da je tužitelj poduzeo radnje za koje je izdao račun, te kako je utvrdio koliko iznosi vrijednost predmeta spora na temelju koje je odredio naknadu troška radnji koje je tužitelj kao punomoćnik stranke poduzeo. Međutim, tužitelj je tijekom postupka predložio jedino dokaz njegovim saslušanjem, a na ročište na koje je pozvan radi saslušanja nije pristupio a svoj nedolazak nije ispričao (kako je obrazloženo u ovoj odluci u toč. 6.1., 6.2. i 6.3). Isto tako, nije dostavio materijalnu dokumentaciju na temelju koje je odredio vrijednost predmeta spora.

25.1. Dakle, tužitelj na kojemu je teret dokazivanja sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da je poduzeo radnju/radnje za koje izdao račun, te da vrijednost predmeta spora na temelju kojih je odredio naknadu troška poduzetih radnji iznosi 3.000.000,00 EUR-a. Nadalje, iz iskaza tužiteljice i svjedoka ĆF proizlazi da je tužitelj obavio radnju – saznao je li pok. SF bio osiguran kod osiguravajućeg društva u Njemačkoj, te da je tuženici davao usmene upute, kao i da je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Offenbachu (a koji postupak nije bilo nužno pokrenuti), kao i da je tuženica tužitelju platila predujam u iznosu od 500,00 EUR-a. Međutim, tužitelj na kojemu je teret dokazivanja nije dokazao koliko iznosi vrijednost predmeta spora na temelju koje je odredio naknadu troška poduzetih radnji, pa ovaj sud nije mogao utvrditi koliko iznosi naknada troška poduzetih radnji, te na isto primijeniti odredbe mjerodavnog materijalnog prava, a uzimajući u obzir i uplaćeni predujam od strane tuženice.

26. Dakle, ovaj sud na konkretni slučaj primjenjuje procesna pravila o teretu dokazivanja sadržana u ZPP-u. Nadalje, tužitelj nije dokazao koje radnje je poduzeo i visinu troškova poduzetih radnji, pa nije bilo niti mjesta primjeni odredbi materijalnog njemačkog prava, a kojima bi se utvrđivalo pravo na isplatu s obzirom na nužnost i potrebitost učinjenih radnji radi ostvarenja prava tuženice, te je li ostavina bila prezadužena – te ima li isto utjecaja na vrijednost predmeta spora.

27. Slijedom navedenoga, a kako tužitelj na kojemu je teret dokazivanja, nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, ovaj sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

28. Nadalje, u vezi prigovora tužitelja koje je iznio na pripremnom ročištu u kojima ističe prigovore međunarodne nenadležnosti i podredno apsolutne nenadležnosti u odnosu na navode i dokazne prijedloge tuženice, odnosno da je tuženica navodnu nepravilnost u zastupanju mogla isticati pred nadležnom odvjetničkom komorom u Njemačkoj, kao i prigovor zastare isticanja takvih prigovora, ovaj sud ističe da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda, pa ovaj sud nije niti ocjenjivao osnovanost tuženicinih navoda o pravilnosti zastupanja od strane tužitelja.

29. Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu, odbijen je s tužbenim zahtjevom, te mu ne pripada naknada troška postupka, pa je stoga ovaj sud sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po vršitelju dužnosti Javnog bilježnika Pavlu Gagri iz Osijeka, poslovni broj Ovrv-10263/2022 (UPP/OS-Ovrv-638/2 od 6. rujna 2022.) u dijelu u kojem tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 18.261,38 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2022., kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 643,03 EUR-a sa zateznim kamatama, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

30. Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troška postupka. Tuženici je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 14. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 8. siječnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, trošak sastava podneska od 7. siječnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.562,50 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa svjedoka na ročište 1. listopada 2025. u iznosu od 359,04 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.921,54 EUR-a, te je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

30.1. Tuženici nije priznat trošak pristojbe na prigovor, jer u vrijeme donošenja ove odluke tuženica nije platila navedenu pristojbu, pa joj ne pripada pravo potraživati trošak koji joj nije niti nastao jer ga nije niti platila.

31. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, te je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

Osijek, 10. studenog 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice