Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
Slavonski Brod
Poslovni broj Povrv-69/2024-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ANDRITZ Termo Energetska Postrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge OIB: 73880953014, Ulica 108 brigade ZNG 84, Slavonski Brod, zastupan po punomoćniku odvjetnici Željki Brandt iz Slavonskog Broda, P. Krešimira IV br.9, protiv tuženika EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Višnji Babić odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi naplate novčane tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave 8. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 10. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 22, pod poslovnim brojem: Ovrv- 3978/16 od dana 10. listopada 2016. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan:
"Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 22, pod poslovnim brojem: Ovrv- 3978/16 od dana 10.10.2016. god. kojim se nalaže tuženiku TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Ulica 108. brigade ZNG 84, Slavonski Brod, OIB: 73880953014, tražbinu u ukupnom iznosu od 19.333,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 02.11.2015.godine do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12. 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12. 2023. godine nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: 73880953014 nastale troškove ovršnog postupka kao i troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.887,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Ovaj postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (koji se sada ima smatrati tužbom) protiv tuženika kao ovršenika. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika, radi naplate novčanog iznosa od 145.666,65 kn, na temelju vjerodostojne isprave i to Računa br. 183-01-1 od 22. listopada 2015.
2. Povodom prigovora tuženika od 24. listopada 2016., Rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-3978/16 od 10. listopada 2016., stavljeno je izvan snage i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženik u prigovoru (koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu) u cijelosti osporava potraživanje tužitelja navodeći da iz računa nije vidljiv osnov potraživanja, te da nije bilo osnova za izdavanje predmetnog računa. Ističe da je račun na temelju kojeg ovrhovoditelj potražuje od njega iznos ne razumljiv, nevjerodostojan te istaknut u kumulativu. Stoga nije razvidno o kojem vremenskom periodu se radi te stavke računa posebno stavka 4 i 5 e u cijelosti nerazumljive. Nadalje ističe kako iz računa nije razvidan materijalni sadržaj kao niti vrijeme nastanka proizašle obveze. Ovršenik ističe da je boravio na gradilištu izvan Republike Hrvatske te iz računa nije vidljivo za koji period i za koje gradilište se navedeni račun odnosi. Na gradilište je odlazio s ostalim radnicima kombijem te se vraćao avionom. Na gradilištu je boravio u hotelu i u iznajmljenoj kući s ostalim radnicima te poslodavac nikada nije potraživao s bilo kojeg osnova nikakve troškove od njega. Ovršeniku je prestao radni odnos 20. listopada 2014. kada je istome dao otkaz. Ujedno ističe da je priloženom računu nejasno kako je mogao izraziti stavku PDV-a u iznosu od 25% kada nije specificirao niti obrazložio temeljem kojeg pravnog osnova potražuje navedeni iznos i o kojoj vrsti smještaja se radi kao i prijevoza. Slijedom navedenog, predlaže da se usvoje prigovori kao osnovani te da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage u cijelosti te da se ukinu sve provedene radnje.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj podneskom od 5. prosinca 2016. osporava prigovor tuženika, navodeći da je tuženiku dostavljen račun kao vjerodostojna isprava uz Rješenje o ovrsi, jer javni bilježnik ne bi mogao ispostaviti rješenje o ovrsi bez da je uz prijedlog dostavljena vjerodostojna isprava- račun temeljem kojeg se donosi rješenje o ovrsi. Nadalje, predmetni račun tužitelj je izdao na temelju Ugovora o organizaciji i podmirenja troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, potpisan od obiju stranaka. Račun broj 183-01-1 odnosi se na projekt Ferrybridge, Velika Britanija, gdje je tuženik upućen na rad. Na Ugovoru o upućivanju na rad u inozemstvo, zaključen 17. ožujka 2014. tuženik je upućen na navedeno gradilište, u periodu od 24. ožujka 2014., predvidivo do 31.srpnja 2014. Člankom 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, regulirano je da će za vrijeme obavljanja poslova na navedenom gradilištu, radnik u konkretnom predmetu tuženik, snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu kao i troškove putovanja iz Republike Hrvatske i u Republiku Hrvatsku. Stavkom 2.istog članka ugovoreno je da poslodavac, u konkretnom slučaju tužitelj, može uz suglasnost i za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz, te da će uvjeti pod kojima radnik prepušta, a poslodavac prihvaća, organizaciju smještaja i prijevoza biti uređeni osobnim ugovorom između radnika i poslodavca. Sukladno navedenom, tužitelj i tuženik su istog dana 17. ožujka 2014. zaključili Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radne dozvole. U preambuli označenog Ugovora, konstatira se da je tuženik prihvatio predložene uvjete slanja na rad u Veliku Britaniju, na gradilište Ferrybridge, te da se navedenim Ugovorom utvrđuju međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza radnika. U članku 1.Ugovora, utvrđeno je da poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova na tom gradilištu, a člankom 2. Ugovora, da radnik – tuženik prihvaća obvezu naknade troškova poslodavcu – tužitelju koje su nastale iz aktivnosti navedenih u članku 1.istog Ugovora. Tuženik je 17. ožujka 2014. potpisao i Ankes I Ugovoru o radu od 4. lipnja 2013. iz kojeg je također vidljivo da tuženik pristaje na minimalnu plaću i dodatke na plaću određene kolektivnim ugovorom te da je bio upoznat s tim uvjetom. Iz računa je vidljivo je da je tuženik ukupno boravio 203 dana na navedenom gradilištu, te da je od toga 150 radnih dana ( stavka 3), kao i da je račun izdan u skladu s Ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola. Dostavlja obračun troškova organizacije smještaja i prijevoza u skladu s navedenim Ugovorom, a iz kojeg obračuna je vidljivo na što se odnose stavke sadržane u računu, o kojem gradilištu i vremenskom razdoblju se radi.
5. Rješenjem ovog suda broj Povrv-789/16-12 donesenom na pripremnom ročištu od 12. listopada 2017. postupak u ovoj pravnoj stvari je prekinut, te je u točki II odlučeno da će se nastaviti nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod brojem Pr-258/16.
6. Tužitelj u podnesku od 24. travnja 2024. navodi kako predlaže nastavak postupka te dodaje kako je u postupku broj Pr-258/16 koji se vodio pred naslovnim sudom povodom tužbe tužitelja - ovdje tuženika EU radi utvrđenja ništetnim podredno poništenja odredbe sadržane u čl 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 17.03.2014.g., u cijelosti Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 17.03.2014.g. i Aneksa I ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 04.06.2013.g., sačinjen 17.03.2014.g., Prvostupanjski sud je donio presudu od 29.srpnja 2020. kojom se odbijaju tužbeni zahtjevi tužitelja ovdje tuženika za utvrđenje ništetnosti podredno poništenja predmetnih Ugovora. Županijski sud u Rijeci potvrdio je presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Pr -258/2016 svojom odlukom poslovni broj: Gž R-1187/2020-3 od 29.02.2024. Navedeni postupak broj Pr- 258/2016 je od bitnog značaja za ovaj postupak jer je u tom postupku sud, ocjenjujući izvedene dokaze i zaključene ugovore, utvrdio da predmetni ugovori na kojima se temelji potraživanje tužitelja u ovom postupku nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva odnosno nisu ništetni, a također je utvrdio da nisu niti pobojni. Budući se dakle, potraživanje tužitelja u ovom postupku temelji na naprijed spomenutim ugovorima tužitelj predlaže da sud bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da tuženiku naloži da pored troškova ovršnog postupka naknadi tužitelju i trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do konačne isplate. Tužitelj dodatno ističe da je u postupku broj Pr-258/16 sud zauzeo stav da su ugovorne strane ovlaštene ugovoriti uvjete organizacije, troškova smještaja i prijevoza radnika za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i način snošenja troškova financiranja. Isto tako sud je u navedenom predmetu utvrdio da je iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i isodovanja radnih dozvola od 17.03.2014. razvidno da je u preambuli istoga navedeno da je zaključenjem Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, E privatio predložene uvjete slanja na rad u Veliku Britaniju, na projekt Ferrybridge, te da se tim Ugovorom utvrđuju međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza Radnika. U čl.1. toga Ugovora navedeno je da Poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova: - prijevoza Radnika od Slavonskog Broda do Gradilišta i nazad, - primjerenog smještaja Radnika tijekom cijelog vremena trajanja rada na Gradilištu, te - svakodnevnog prijevoza od mjesta boravka na i sa Gradilišta. U čl. 2. istog Ugovora, navedeno je da Radnik privaća obvezu naknade troškova Poslodavca koji su nastali iz aktivnosti navedenih u prethodnom članku (članak1.) kako slijedi: -prijevoz od Slavonskog Broda do Gradilišta i nazad u iznosu od 330,00 Eur-a/ povratku, -smještaj u iznosu od 138,00 EUR-a po danu provedenom na Gradilištu, -te svakodnevni prijevoz na i sa Gradilišta u iznosu od 8,00 Eur-a po radnom danu na Gradilištu. U istome članku navedeno je i da u slučaju da Poslodavac bude imao obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema tarifama definiranim u NAECI kolektivnom ugovoru, da poslodavac ima pravo Radniku obračunati samo razliku troškova. Za naknadu troškova iz čl.2. Ugovora u čl.3., navedeno je da će Poslodavac izdati račun (sa uključenim PDV-om) nakon završetka projekta. Člankom 4., je propisano da će Radnik izvršiti uplatu iznosa navedenih u čl. 2. Ugovora, u HRK na žiro račun Poslodavca, najkasnije 10 dana od ispostave računa 3 Poslodavca kako je definirano u čl. 3. Ugovora, a u slučaju kašnjenja plaćanja da Poslodavac ima pravo obračunati zakonsku zateznu kamatu. Nesporno je dakle, da je člankom 2. navedenog ugovora točno definirana obveza i visina naknade troškova tužitelju te je tužitelj u skladu s navedenim obračunao troškove i ispostavio predmetni račun br: 183-01-1 od 22.10.2015. g. za navedeni projekt upravo u skladu s naprijed navedenim ugovorima. Navedeno proizilazi i iz Obračuna troškova organizacije smještaja i prijevoza (projekt Ferrybridge)
7. Tužitelj dalje navodi kako je Aneksom I ugovora o radu od 4.lipnja 2013., sklopljenog dana 17. ožujka 2014. god. izmijenjen je članak 10. Ugovora o radu, te je istim regulirana visina plaće koju će tuženik isplaćivati tužitelju nakon povratka sa terena iz Velike Britanije. Dakle, tuženik je temeljem potpisanih Ugovora, tužitelju obvezan platiti troškove organizacije smještaja i prijevoza za projekt Ferrybridge, što isti nije učinio te je tužitelj stoga pokrenuo sudski spor i od tuženika kao radnika potražuje dug po toj osnovi. Tužitelj ističe da je u cijelosti ispunio svoje obveze u skladu sa zaključenim ugovorima, organizirao smještaj i prijevoz, isplatio plaću u Velikoj Britaniji kao i sve poreze te doprinose u Republici Hrvatskoj, dok tuženik svoje obveze iz ugovora nije izvršio iako je bio u potpunosti upoznat s istim a kako je navedeno u naprijed navedenim ugovorima i kao je utvrđeno u pravomoćno okončanom predmetu. Prema tome, sve tvrdnje tuženika kojima pokušava osporiti predmetne Ugovore kao i način obračuna prema Ugovorima su u potpunosti neosnovane i ničim dokazane osobito s obzirom na činjenicu da je u predmetu broj: Pr-258/16 donijeta pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja – ovdje tuženika EU radi utvrđivanja ništetnosti i poništenja predmetnih Ugovora. Na temelju naprijed navedenog tužitelj predlaže da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.
8. Tuženik u podnesku od 17. veljače 2025. navodi kako u cijelosti osporava navode tužitelja da je u ovomu postupku potrebno primijeniti izričito odredbe Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova kojim odredbama je tužitelj naveo troškove smještaja i prijevoza. Ističe se da se u provedenomu postupku broj: Pr- 258/2016 koji je vođen radi utvrđenja ništetnosti podredno pobojnosti istog ugovora nije se raspravljalo niti se moglo raspravljati o visini spornih troškova, jer se to može samo u ovršnomu postupku. U tomu radnomu postupku raspravljalo se samo o načinu sklapanja ugovora. Nesporno je da među ugovornim stranama nije bilo suglasnosti jer su pokrenuti postupci te i iz tog razloga ne može se prihvatiti tvrdnja tužitelja da su navedeni iznosi iz ugovora iznosi njegove tražbine kao nesporno utvrđeni iznosi. Tuženik i ovim putem ističe i opetovano predlaže kao što je i predlagao tijekom ovoga postupka da je u ovomu postupku potrebno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje a na okolnosti stvarno nastalih i plaćenih troškova koje je platio tužitelj za tuženika po svim naprijed navedenim osnovama, a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbama NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi. U prilog ovomu tuženik navodi da je tužitelj dana 03.10.2014. godine dostavio Obavijest radnicima kojom se isti izvješćuju da je Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola nevažeći i da se isti neće primjenjivati. Nastavno na naprijed navedeno tuženik ističe da stvarno nastali troškovi koje je imao tužitelj za tuženika su nemjerljivo niži nego li je iste tužitelj postavio u Ugovoru o organizaciji i podmirenju troškova smještaja i prijevoza i to u trenutku kada nije niti znao koliko će isti iznositi, te za iste nije imao podlogu. Troškove je postavio ciljano na način kako su to zakonski zastupnik tužitelja kao i svjedoci tužitelja iskazivali sve u namjeri da se umanji plaća radnicima kao i u ovomu postupku tuženiku na tomu gradilištu a koju je morao isplatiti prema NAECI Sporazumu, na način da će plaću izjednačiti s plaćom radnika na ostalim gradilištima (60 EUR po danu). U prilog naprijed navedenomu tuženik tvrdi i dokazuje materijalnim dokazima da je stvarni trošak smještaja za tjedan dana u hostelu i hotelu za njega i radnika koji je s njim boravio u sobi iznosio zajedno 210,00 funti, kao što je to iznosilo i za druge radnike koji su bravili u hotelu i hostelu npr. FU. Uz naprijed navedeno tuženik predlaže priklopiti spis ovoga suda broj Pr-258/2016. Slijedom svega naprijed iznijetoga tuženik predlaže da ovaj sud u rješenju o provođenju knjigovodstvenog vještačenja postavi zadatak vještačenja koliko su temeljem vjerodostojne dokumentacije računa, Ugovora o najmu nekretnina, Izvoda iz poslovnih knjiga i druge relevantne financijske dokumentacije iznosili stvarno nastali i plaćeni troškovi koje je platio tužitelj za tuženika po svim naprijed navedenim osnovama iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbama NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi.
9. Između stranaka nije sporno u ovom postupku: da je tuženik kao radnik tužitelja u razdoblju od 24. ožujka 2014. do 18. listopada 2014. radio na gradilištu „Project Ferrybridge“ u Velikoj Britaniji, da su prije toga stranke sklopile Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 17. ožujka 2014. kojim su između ostalog ugovorile da se poslodavac obvezuje isplatiti radniku mjesečnu plaću propisanu u NAECI Kolektivnom ugovoru u skladu sa zakonima Velike Britanije (članak 4. stavak 3.), kao i da će radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu kao i putovanja iz i u RH, da poslodavac može uz suglasnost radnika organizirati smještaj i prijevoz pod uvjetima koji će biti uređeni posebnim ugovorom (članak 5.), da su istoga dana stranke sklopile Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, kojim je tužitelj kao poslodavac prihvatio obvezu organiziranja i plaćanja navedenih troškova (članak 1.), dok je tuženik kao radnik prihvatio obvezu naknade navedenih troškova poslodavcu, i to za prijevoz od Slavonskog Broda do gradilišta i natrag u iznosu od 330,00 eura, smještaja u iznosu od 121,00 eura po danu na gradilištu i svakodnevnog prijevoza na i sa gradilišta u iznosu od 8,00 eura po radnom danu na gradilištu (članak 2.), da članak 2. navedenog ugovora sadrži i slijedeću odredbu: U slučaju da poslodavac bude imao obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema tarifama definiranim u NAECI kolektivnom ugovoru, poslodavac ima pravo radniku obračunati samo razliku troškova.“, da su istoga dana (17. ožujka 2014.) stranke sklopile Aneks I Ugovora o radu od 4. lipnja 2013. , kojim su u članku 2. izmijenili članak 10. navedenog Ugovora o radu, na način da se je poslodavac obvezao radniku za rad u redovnom radnom vremenu isplaćivati zakonom propisanu minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom, s tim da je člankom 4. istog Aneksa Ugovoru o radu ugovoreno: „ Aneks stupa na snagu danom povratka radnika s terena iz Velike Britanije. Po isteku ovog aneksa radnik će ostvarivati plaću koju je ostvarivao prije aneksa.“, da je povodom tužbe ovdje tuženika EU između stranaka vođen parnični postupak radi utvrđenja ništetnim članka 5. prethodno navedenog Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo te utvrđenja ništetnim u cijelosti prethodno navedenih Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola te Aneksa II Ugovora o radu, s tim da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-258/16 od 29. srpanj 2020. tužbeni zahtjev odbijen. Među strankama ja sporna osnova potraživanja i vjerodostojnost računa, te visina stvarno nastalih troškova.
10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-3978/16 od 10. listopada 2016., Račun broj 183-01-1 od 22.listopada 2015., prigovor ovršenika, Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 17. ožujka 2014., Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 17. ožujka 2014., Anex I. Ugovora o radu od 4. lipnja 2013. koji je sačinjen 17. ožujka 2014., tablicu Službe ljudskih potencijala tuženika, Ugovor o radu od 27. svibnja 2013., Ugovor o radu od 8. svibnja 2013., presudu ovog suda broj: Pr- 258/2016-41, promet tekućeg računa PBZ banke za ZU i FU, obračun troškova organizacije i smještaja prijevoza, obračun povrata duga za organizaciju smještaja i prijevoza, uvid u spis Pr-258/1016 i pročitao sve dokaze, iskaze i isprave u navedenom predmetu, te izvršio uvid i pročitao ostalu priloženu dokumentaciju koju je dostavio tuženik uz podnesak od 8. travnja 2025. ( platne liste – obračun plaća u Engleskoj za utuženo razdoblje, platne liste – obračun plaće u Hrvatskoj za utuženo razdoblje, ovjereni prijevod National Agreement for the Engineering Construction Industry 2013 – 2015 (NAECI 2013-2015) i obračun troškova za organizaciju, smještaj i prijevoz) obračun plaće za tužitelja, te proveo financijsko vještačenje po vještaku Andriji Ilakovac.
11. Analizirajući navedene dokaze i primjenjujući mjerodavno pravo sud smatra da potraživanje tužitelja – ovrhovoditelja nije osnovano.
12. Uvidom u tablicu Službe ljudskih potencijala tuženika ( koja se nalazi na listu 20 spisa) vidljivo je kako je ista sačinjena na način da je po mjesecima od ožujka 2014. do siječnja 2015. vođena evidencija sati redovnog i prekovremenog rada, evidencija dnevnica, ugovorene plaće te iznos koji je isplaćen radniku. Nadalje, iz navedene tablice je vidljivo kako je iznos u koloni XIV naveden kao razlika za organizaciju smještaja i prijevoza upravo iznos od 145.835, 91 kn, a koji iznos se odbio tako što su se samo umanjili ukupno isplaćeni iznos radniku i ugovoreni iznos plaće.
13. Uvidom u spis i čitanjem presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj u Pr-258/16 koji se vodio pred naslovnim sudom povodom tužbe tužitelja - ovdje tuženika EU radi utvrđenja ništetnim podredno poništenja odredbe sadržane u čl 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 17.03.2014.g., u cijelosti Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 17.03.2014.g. i Aneksa I ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 04.06.2013.g., sačinjen 17.03.2014. proizlazi da je Prvostupanjski sud donio presudu od 29.srpnja 2020.g. kojom se odbijaju tužbeni zahtjevi tužitelja ovdje tuženika za utvrđenje ništetnosti podredno poništenja predmetnih Ugovora. Županijski sud u Rijeci potvrdio je presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Pr -258/2016 svojom odlukom poslovni broj: Gž R-1187/2020-3 od 29.02.2024.
14. Uvidom u Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo, sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika dana 17. ožujka 2014., iz čl. 2. i 3., vidljivo je da je tužitelj upućen na rad na gradilište u Ferrybridge, Velika Britanija, u vremenskom periodu od 24. ožujka 2014. do predvidivo 31. srpnja 2014., te da će na gradilištu obavljati poslove zavarivača, a po potrebi i ostale poslove u skladu s nalozima poslodavca. U čl. 4., ugovoreno je radno vrijeme, naknada za ostvarene prekovremene sate rada, te isplata plaće i doprinosa. U čl. 5. ugovora pod točkom I., ugovoreno je da za vrijeme obavljanja poslova iz članka 2. i 3. toga Ugovora, Poslodavac i Radnik se sporazumijevaju da će Radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz i u RH, kao i da Poslodavac može uz suglasnost i za račun Radnika organizirati smještaj i prijevoz, s time da će uvjeti pod kojima Radnik prepušta, a Poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza, biti uređeni posebnim ugovorom između radnika i poslodavaca. Odredbom čl. 7., istoga Ugovora, propisano je da će Ugovor prestati istekom roka na koji je sklopljen ili po isteku potreba za rad u inozemstvu, kao i da će sva prava i obveze Radnika po povratku u RH i nadalje biti regulirana njegovim osnovnim Ugovorom o radu od 4. lipnja 2013. godine. Uvidom u osnovni Ugovor o radu sklopljen između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca dana 27. svibnja 2013., razvidno je da je istim ugovoreno da tužitelj počinje sa radom dana 4. lipnja 2013., slijedom čega je u čl. 7. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, i naveden datum osnovnog Ugovora o radu 4. lipnja 2013. godine.
15. Člankom 5. Ugovora o radu, radnik se obvezao poslove obavljati u sjedištu Društva, a po potrebi i izvan njega, a u čl. 10. ugovorena je isplata osnovne plaće prema koeficijentu i dodataka na plaću određenih Kolektivnom ugovoru. Iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 17. ožujka 2014., razvidno je da je u preambuli istoga navedeno da je zaključenjem Ugovora o upućivanju, E prihvatio predložene uvjete slanja na rad u Veliku Britaniju, na projekt Ferrybridge, te da se tim Ugovorom utvrđuju međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza Radnika. U čl. 1. toga Ugovora navedeno je da Poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova: prijevoza Radnika od Slavonskog Broda do Gradilišta i nazad, primjerenog smještaja Radnika tijekom cijelog vremena trajanja rada na Gradilištu, te svakodnevnog prijevoza od mjesta boravka na i sa Gradilišta. U čl. 2. Ugovora, navedeno je da Radnik prihvaća obvezu naknade troškova Poslodavca koji su nastali iz aktivnosti navedenih u prethodnom članku (članak 1.), kako slijedi: - prijevoz od Slavonskog Broda do Gradilišta i nazad u iznosu od 330,00 EUR-a/povratku, -smještaj u iznosu od 138,00 EUR-a po danu proveden na Gradilištu, te - svakodnevni prijevoz na i sa Gradilišta u iznosu od 8,00 EUR-a po radnom danu na Gradilištu. U istome članku navedeno je i da u slučaju da Poslodavac bude imao obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema Tarifama definiranim u NAECI kolektivnom ugovoru, da Poslodavac ima pravo Radniku obračunati samo razliku troškova. Za naknadu troškova iz čl. 2. Ugovora, u čl. 3., navedeno je da će Poslodavac izdati račun (sa uključenim PDV-om) nakon završetka projekta. Člankom. 4., je propisano da će Radnik izvršiti uplatu iznosa navedenih u čl. 2. Ugovora, u HRK na žiro račun Poslodavca, najkasnije 10 dana od ispostave računa Poslodavca kako je definirano u čl. 3. Ugovora, a u slučaju kašnjenja plaćanja da Poslodavac ima pravo obračunati zakonsku zateznu kamatu.
16. Uvidom u Aneks I ugovoru o radu od 4. lipnja 2013., koji je sklopljen između stranaka dana 17. ožujka 2014., utvrđeno je da su se ugovorne strane sporazumjele da se mijenjaju odredbe ugovora o radu vezane za plaću radnika. Člankom 2., ugovorena je izmjena članka 10. ugovora o radu, na način da on sada glasi: "Za obavljeni posao iz članka 4. ovog ugovora koji je obavljen u redovitom radnom vremenu poslodavac će radniku isplaćivati zakonom propisanu minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom. Poslodavac će isplaćivati plaću i dodatke na plaću najkasnije 15. dana nakon isteka razdoblja za koje se plaća isplaćuje." U čl. 3. Aneksa ugovora o radu, navedeno je da ostale odredbe ugovora o radu od 4. lipnja 2013., ostaju nepromijenjene i da su i dalje na snazi, a u čl. 4. da Aneks stupa na snagu danom povratka radnika s terena iz Velike Britanije, te da će po isteku toga Aneksa radnik ostvarivati plaću u iznosu koji je ostvarivao prije aneksa.
17. Radi razjašnjenja odlučnih činjenica u pogledu osnovanosti i visine potraživanja, sud je proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje koje je izradio stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Andrija Ilakovac iz Slavonskog Broda. Nalaz i mišljenje dostavljeni su sudu dana 7. svibnja 2025. godine. U rješenju kojim je određeno vještačenje Zadatak vještaka je po uvidu u spis i priležeću dokumentaciju iskazati slijedeće: a) da li je potraživanje tužitelja specificirano u računu broj 183-01-1 od 22. listopada 2025. obračunato u skladu sa zaključenim ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 17. ožujka 2014. i ugovorom o upućivanju na rad u inozemstvo od 17. ožujka 2014. b) koliko su temeljem vjerodostojne dokumentacije računa, Ugovora o najmu nekretnina, Izvoda iz poslovnih knjiga i druge relevantne financijske dokumentacije iznosili stvarno nastali i plaćeni troškovi koje je platio tužitelj za tuženika po svim naprijed navedenim osnovama iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbama NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi. Rešenjem je također naloženo tuženiku da vještaku da na raspolaganje i uvid potrebnu dokumentaciju za provođenje vještačenja.
Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da potraživanje koje je tužitelj iskazao u računu broj 183-01-1 od 22. listopada 2015. godine nije obračunato u skladu sa zaključenim Ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 17. ožujka 2014. godine, niti s Ugovorom o upućivanju na rad u inozemstvo od istog datuma.
Vještak je utvrdio da tužitelj u obračunu troškova organizacije smještaja i prijevoza za tuženika na projektu Ferrybridge nije pravilno primijenio umanjenja po osnovi NAECI sporazuma za organizaciju smještaja i lokalnog prijevoza, iako ih je iskazao u predmetnom računu. Uvrštavanjem tih umanjenja, vještak je izračunao da bi stvarna obveza tuženika iznosila 40.666,83 HRK (odnosno 5.397,42 EUR, bez PDV-a), što je bitno manje od iznosa koji je tužitelj potraživao. Vještak nadalje navodi da, zbog nepotpune dokumentacije u spisu, nije mogao utvrditi točan iznos stvarno nastalih i plaćenih troškova koje je tužitelj imao prema trećim osobama (dobavljačima smještaja, prijevoza i radnih dozvola), te je sudu predložio da od tužitelja zatraži dodatne račune i knjigovodstvene isprave radi potpune provjere stvarnih troškova. Sud nalazi da je nalaz i mišljenje vještaka jasan, stručan i logičan te ga prihvaća u dijelu u kojem je vještak izračunao visinu obveze tuženika prema dostavljenoj dokumentaciji, dok u preostalom dijelu ukazuje na nedostatak dokaza na strani tužitelja.
Analizom tužiteljeva dokumenta pod nazivom Obračun troškova organizacije smještaja i prijevoza – projekt Ferrybridge vještak je utvrdio da je tužitelj u tom obračunu iskazao “razliku za organizaciju smještaja i prijevoza” u ukupnom iznosu od 145.835,94 kn, temeljem usporedbe ugovorenih i isplaćenih plaća u razdoblju od ožujka do listopada 2014. godine. Međutim, vještak je utvrdio da tužitelj u navedenom obračunu nije iskazao umanjenje po osnovi NAECI sporazuma, iako ih je u računu broj 183-01-1 od 22. listopada 2015. godine naknadno naveo, i to: umanjenje za organizaciju smještaja u iznosu od 96.590,60 kn, te umanjenje za organizaciju lokalnog prijevoza u iznosu od 3.288,42 kn. Kada se ta umanjenja uvrste u obračun, stvarna obveza tuženika, prema nalazu vještaka, iznosi 40.666,83 kn, odnosno 5.397,42 EUR (bez PDV- a), što predstavlja znatno manji iznos od onoga koji tužitelj potražuje računom. U zaključnom dijelu svog nalaza vještak izričito navodi da potraživanje tužitelja iskazano u računu nije obračunato u skladu sa zaključenim ugovorima od 17. ožujka 2014. godine, budući da priloženi Obračun troškova organizacije smještaja i prijevoza nije u skladu s računom po kojem se vodi potraživanje. Što se tiče stvarnih, dokumentiranih troškova koje je tužitelj eventualno platio trećim osobama (za smještaj, lokalni prijevoz, međunarodni prijevoz radnika i ishodovanje radnih dozvola), vještak se nije mogao očitovati jer u spisu nije bila priložena vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija (ulazni računi, kartice troškova, potvrde o plaćanju). U tom dijelu vještak je zatražio da sud od tužitelja pribavi navedene dokaze, no tužitelj ih tijekom postupka nije dostavio.
18. Na prigovore tuženika vještak je dostavio dodatno očitovanje, te je dao svoj iskaz na ročištu od 8. listopada 2025. u kojem je naveo da ostaje u cijelosti kod svog prethodnog nalaza i mišljenja, uključujući očitovanje od 10. srpnja 2025. godine. Na upit punomoćnice tužitelja o ukupnim troškovima organizacije prijevoza i smještaja, vještak je pojasnio da je tužitelj u tužbenom zahtjevu priložio dokument pod nazivom „Obračun organizacije smještaja i prijevoza“ za radnika TU, u kojem je u stupcu 14. iskazana razlika za organizaciju smještaja i prijevoza u iznosu od 145.835,94 HRK. Vještak je ocijenio da tužitelj praktično traži povrat sredstava koja je već isplatio radniku te ih opet oporezuje, što nije uobičajeno u poslovnoj praksi. Vještak je pojasnio da je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio isključivo podatke iz obračuna razlika i računa, uzimajući u obzir iznose isplaćenih plaća radniku za vrijeme rada na gradilištu, te je umanjio za NAECI za smještaj i prijevoz, kako je iskazano na računu. Nije provjeravao broj dana provedenih na gradilištu, broj radnih dana, niti mjesto rada i boravka radnika, jer to nije smatralo potrebnim za izradu nalaza. Na upit tuženika o mogućnosti provođenja vještačenja bez dostavljene financijsko- knjigovodstvene dokumentacije, vještak je odgovorio da se nalaz i mišljenje mogu izraditi samo na temelju vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava, te da mu osobno tužitelj nije dostavio dokumentaciju koja se odnosi na smještaj, prijevoz i lokalni prijevoz radnika, već je koristio isključivo dokumentaciju priloženu u sudskom spisu. Iznos ugovorene plaće u obračunu vještak je uzeo iz tablice koju je tužitelj priložio (stupac X).
19. Sud ocjenjuje da je nalaz vještaka detaljan, stručan i obrazložen te da jasno ukazuje na nesklad između ugovorne i stvarne osnovanosti tužiteljeva potraživanja. Nalaz je prihvaćen kao vjerodostojan u dijelu u kojem se temelji na priloženim dokumentima i financijskim izračunima, dok u preostalom dijelu potvrđuje nedostatak dokaza na strani tužitelja glede visine stvarno nastalih troškova.
20. Kako je već navedeno i među strankama nije sporno da su presudom donesenom u predmetu ovog suda broj: Pr- 258/2016 odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja ovdje tuženika za utvrđenje ništetnosti podredno poništenja predmetnih Ugovora (odredbe sadržane u čl 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 17.03.2014.g., u cijelosti Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 17.03.2014.g. i Aneksa I ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 04.06.2013.g., sačinjen 17.03.2014.) ugovor nije proglašen ništetnim niti pobojnim. Neovisno od prethodno navedenog, tj. sve ako se navedeni Ugovor i ima primjenjivati, tužitelj na temelju navedenog ugovora ostvaruje pravo potraživati stvarni trošak koji je imao na ime prijevoza i smještaja radnika. Naime, kada stranke u članku 1. navedenog Ugovora ugovaraju da prijevoz i smještaj organizira i plaća tužitelj kao poslodavac, dok se člankom 2. Ugovora tuženik kao radnik obvezuje naknaditi navedeni trošak u određenim iznosima, tada se navedene odredbe imaju tumačiti na način da se radnik obvezuje naknaditi stvarni trošak, ali do iznosa navedenih u članku 2. Ugovora po pojedinim stavkama, umanjen za eventualnu obvezu tužitelja na snošenje ovih troškova do iznosa ugovorenih Nacionalnim sporazumom za djelatnost industrijske izgradnje za područje Velike Britanije gdje su radovi izvođeni (NAECI sporazum).
21. Tuženik je tvrdio da su predmetni troškovi iznosili manje od onoga što je ugovoreno, te tijekom postupka predložio da sud naloži tužitelju da dostavi materijalne dokaze o iznosu ovih troškova. Budući da tuženik nije raspolagao ispravama kojima bi dokazao iznos troškova, već takvim ispravama raspolaže tužitelj (ispostavljeni računi i potvrde o izvršenim uplatama za usluge prijevoza i smještaja), razumljivo je da takve isprave sudu može predočiti samo tužitelj, što je na prijedlog tuženika njegova obveza u smislu članka 233. Zakona o parničnom postupku.
22. Nadalje, uvidom u tablicu Službe ljudskih potencijala tuženika (koja se nalazi na listu 20 spisa) vidljivo je da je ista vođena po mjesecima od ožujka 2014. do siječnja 2015. te da sadrži evidenciju sati redovnog i prekovremenog rada, dnevnica, ugovorene plaće i iznos koji je isplaćen radniku. Nadalje, iz navedene tablice vidljivo je da je u koloni XIV, pod oznakom razlike za organizaciju smještaja i prijevoza, iskazan iznos od 145.835,91 kn, koji je odbijen tako što su se samo umanjili ukupno isplaćeni iznos radniku i ugovoreni iznos plaće. Navedena tablica upućuje na to da utuženi iznos, odnosno iznos iz rješenja o ovrsi, nije stvarno nastali trošak, već predstavlja knjižnu razliku koja ne odgovara realno nastalim troškovima organizacije smještaja i prijevoza.
23. Stoga je zaključak ovog suda, iako predmetni Ugovor od 17.03.2014. nije proglašen ništetnim niti pobojnim, tužitelj može potraživati samo stvarno nastale troškove prijevoza i smještaja radnika, sukladno odredbama članka 2. Ugovora i u skladu s ugovorenim iznosima prema NAECI sporazumu. Iz tablice Službe ljudskih potencijala vidljivo je da iznos od 145.835,91 kn, iskazan kao razlika za organizaciju smještaja i prijevoza, ne predstavlja stvarno nastale troškove, već knjižnu razliku, a koja je navedena u računu koja nije dokumentirana materijalnim ispravama, te stoga ne može biti osnova za ovrhu. Vještak je utvrdio da je iznos iskazan u tablici Službe ljudskih potencijala, pod kolonom XIV (145.835,91 kn), knjižna razlika koja ne odgovara stvarno nastalim troškovima, a iznose iz računa broj 183-01-1 od 22. listopada 2015. tuženik nije dokumentirao materijalnim ispravama.
24. Budući da tužitelj, unatoč upozorenju suda, nije dostavio dodatnu dokumentaciju koju je vještak zatražio radi potpunog utvrđenja stvarno nastalih troškova, sud nalazi da nije ispunio svoju dokaznu dužnost. U skladu s načelom dispozitivnosti i pravilom o teretu dokazivanja, negativne posljedice nedostatka dokaza padaju na stranu koja se na tu činjenicu poziva, u ovom slučaju tužitelja. Sud napominje da je predmetni račun tužitelja nastao temeljem internih obračuna i pretpostavki o visini troškova, a ne na temelju stvarno nastalih i dokumentiranih izdataka. Vještak je u svom nalazu istaknuo kako u spisu nema ulaznih računa, potvrda o plaćanju, ni knjigovodstvenih kartica troškova koji bi dokazivali da je tužitelj imao stvarne rashode prema trećim osobama (dobavljačima smještaja, prijevoza ili radnih dozvola). Iz tog razloga vještak nije mogao utvrditi stvarnu visinu troškova, što je od odlučne važnosti jer prema članku 219. Zakona o parničnom postupku svaka strana snosi teret dokazivanja činjenica na koje se poziva.
25. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je izvršio pravnu ocjenu tužbenog zahtjeva u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku.Tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika naknadu troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola za razdoblje rada tuženika na projektu Ferrybridge u Velikoj Britaniji, pozivajući se na odredbe Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo i Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, oba od 17. ožujka 2014. godine. Iako je u ranijem sudskom postupku (Pr-258/16, potvrđenom presudom Gž R-1187/2020-3) utvrđena valjanost tih ugovora, predmet ovog spora nije pitanje njihove pravne valjanosti, nego pitanje osnovanosti i visine konkretnog novčanog potraživanja koje proizlazi iz njihove primjene. Prema članku 219. Zakona o parničnom postupku, svaka stranka dužna je dokazati činjenice na koje se poziva radi ostvarivanja svog zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio dužan dokazati da su mu za tuženika doista nastali i plaćeni troškovi u visini koju potražuje. Međutim, iz izvedenih dokaza, a osobito iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, proizlazi da tužitelj nije pružio vjerodostojne dokaze o stvarnim troškovima, niti o njihovom plaćanju prema trećim osobama. Račun broj 183-01-1 od 22. listopada 2015. godine, na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje, izrađen je prema internom obračunu, a ne prema stvarnim troškovima, te nije u skladu s ugovorenim uvjetima. Vještak je utvrdio da obračun nije ispravno primijenio umanjenja prema NAECI sporazumu, zbog čega je stvarna obveza tuženika, prema dostupnoj dokumentaciji, značajno manja od tužbeno potraživane. Sud nadalje napominje da eventualno potraživanje tužitelja po toj osnovi može postojati samo u visini stvarno nastalih i plaćenih troškova, a ne u visini unaprijed utvrđenih paušalnih iznosa koji nisu potkrijepljeni dokumentacijom. Kako tužitelj nije dokazao stvarno nastale troškove niti njihov opseg, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen.
26. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao ni postojanje ni visinu potraživanja, pa je odlučeno kao u izreci ove presude, odnosno da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan te se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 22, pod poslovnim brojem: Ovrv- 3978/16 od dana 10. listopada 2016.
27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023) Stoga je sud kao opravdan tuženiku priznao:
- trošak sastava prigovora na ovrhu javnog bilježnika u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr 11 Tarife,
- trošak zastupanja na ročištu od 17. veljače 2025. u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr 9. toč. 2. Tarife,
-trošak zastupanja na ročištu od 4. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr 9. toč. 1. Tarife,
- trošak zastupanja na ročištu od 23. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr 9. toč. 5. Tarife,
-trošak zastupanja na ročištu od 8. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr 9. toč. 1. Tarife,
- ročište za objavu presude u iznosu 100 EUR sukladno Tbr 9. toč 3 Tarife,
-trošak sastava 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku sukladno Tbr 8. toč. 1. Tarife u iznosu od po 500,00 EUR-a i to za podneske od 28. prosinca 2016., 28. veljače 2017., 5. svibnja 2017. i 9. kolovoza 2017. ( ukupno za navedene podneske iznos od 2.000,00 EUR)
- trošak sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova i to za podneske od 17. veljače 2025., 28. veljače 2025., 5. lipnja 2025., 2. srpnja 2025., 8. kolovoza 2025., 12. kolovoza 2025., 29. rujna 2025. za svaki podnesak iznos od 200,00 EUR-a dakle ukupno iznos od 1.400,00 EUR
-pdv na navedene radnje u iznosu od 1.337,50 EUR
- predujam za vještačenje u iznosu od 200,00 EUR
Tuženiku je dakle priznat ukupni trošak od 6.887,50 EUR
Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 10. studenog 2025.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. tužitelj po punomoćniku
2. tuženik po punomoćniku