REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23., Dubrovnik

Posl. br. P - 65/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Zagreb, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel Dubrovnik, a isti po zamjeniku ŽDO-a TI, protiv tuženika LOVRIJENAC 1000 d.o.o., OIB: 41161160903, Mlini, (Općina Župa Dubrovačka), [adresa], zastupan po punomoćniku Krunoslav Vukalović, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i izočnosti uredno pozvanog tuženika, 10. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik LOVRIJENAC 1000 d.o.o., OIB: 41161160903, Mlini, (Općina Župa Dubrovačka), [adresa] tužiteljici Republici Hrvatskoj isplatiti iznos od 80.876,97 eura sa zateznim kamatama na svaki godišnji obrok koje teku od navedenih datuma za svaki iznos pa do isplate prema stopi zateznih kamata koja se na odnose trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena i to:

- na iznos od 40.438,48 eura od 24. siječnja 2021.

- na iznos od 40.438,48 eura od 30. svibnja 2021..

II.Nalaže se tuženiku LOVRIJENAC 1000 d.o.o., Mlini, (Općina Župa Dubrovačka) [adresa], OIB: 41161160903, naknaditi tužiteljici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587, Zagreb, troškove postupka u iznosu od 4.857,45 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu putem sustava za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem dana 30. lipnja 2022. godine tužiteljica u bitnom navodi da je prije podnošenja ove tužbe, tuženiku, podnijela Zahtjev za mirno rješenje spora koji je predmetom ove tužbe. Predmetni Zahtjev da je dostavljan tuženiku dana 21. veljače 2022.g., a tuženik da nije u roku tri mjeseca odgovorio na zahtjev za mirno rješenje spora.

1.2. Tužitelj navodi da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnina katastarskih oznaka; čest. zem. [katastarska čestica] površine 46 530 m2 , čest. zem. [katastarska čestica] površine 517 m2 , čest. zem. [katastarska čestica] površine 1 520 m2 , čest. zem. [katastarska čestica] površine 2 516 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 423 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine1 605 m2 čest. zem. [katastarska čestica] površine 28 840 m2, te čest. zem. [katastarska čestica] površine 4 058 m2, sve k. o. [katastarska općina] na kojim nekretninama da se prostire kamp Kupari na adresi [adresa]. Kampom da je temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske upravljalo trgovačko društvo Club Adriatic d.o.o. koje da je zaključivalo ugovore o zakupu kampa s trgovačkim društvom Lovrijenac 1000 d.o.o. u vlasništvu PI. Zadnji ugovor o zakupu da je istekao je 31. listopada 2017. godine.

1.3.Tužitelja navodi da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske Ministarstvo državne imovine preuzelo upravljanje kampom 1. studenoga 2017. godine. Odlukom Ministarstva o utvrđivanju uvjeta za korištenje kampova u vlasništvu i/ili suvlasništvu Republike Hrvatske i čestica u obuhvatu kampova da je propisana visina naknade za korištenje kampova u vlasništvu i/ili suvlasništvu Republike Hrvatske, te da je društvu LOVRIJENAC 1000 d.o.o. omogućeno nastaviti obavljanje turističko-ugostiteljske djelatnosti u kampu. Nastavno navodeći da godišnja naknada za korištenje iznosi 304.683,75 kuna. Društvo da je podmirilo naknadu za 2018. i 2019., a da nije podmirilo naknadu za korištenje za 2020. i 2021., te da mu je poslana opomena za iznos od 609.367,50 kuna. Kao na osnovu na kojoj se ima temeljiti zahtjev tužiteljice ista se poziva na odredbe članka 1111. do 1120. ZOO-a.

2. Tuženik u se u odgovoru na tužbu, u bitnom, u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev. Nastavno navodi kako je tužiteljica ranije bila vlasnikom ili suvlasnikom nekretnina katastarskih oznaka: čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina], međutim predmetnim nekretninama tužiteljica da je raspolagala na način da je iste prodala kupcu, ovdje tuženiku, te da su između istih ugovornih stranaka nastupili svi učinci sklopljenog ugovora o kupoprodaji. Nastavno navodi da tuženik ne osporava uvodna utvrđenja tužiteljice koja se odnose na upravljanje kampom temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske od strane trgovačkog društva Club Adriatic d.o.o., a koje je zaključivalo ugovore o zakupu kampa sa tuženikom, ali navodi da su nakon isteka zadnjeg ugovora o zakupu, nastupile nove okolnosti uslijed kojih tužiteljica više nema pravo na naplatu bilo kakve zakupnine i/ili bilo kakve druge naknade od tuženika, a s obzirom da je tuženik stekao pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama. U nastavku pojašnjava da je tužiteljica, po prethodnom zahtjevu i prijedlogu tuženika, svojim dopisom KLASA:940-06/17-10/1118; URBROJ: 536-03-02-01/05-18-14 od dana 21. rujna 2018.g., sve nekretnine za korištenje kojih potražuje naknadu, ponudila na prodaju tuženiku za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 39.190.000,00 kn, uvećanu za iznos od 6.340,00 kn na ime procjene vrijednosti nekretnine, uz uvjet prethodnog plaćanja naknade za korištenje predmetnih nekretnina u 2018.g. u iznosu od 40.000,00 € uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost. Tuženik da se odmah po zaprimanju naprijed navedene ponude pozitivno očitovao na istu odnosno tužiteljici da je dana 25. rujna 2018.g. uputio pisani prihvat naprijed navedene ponude, te ujedno zamolilo tužiteljicu kao prodavatelja da se u što skorijem roku definira i rok plaćanja cijene, te pravo na predbilježbu prava vlasništva. Nastavno navodeći da je tuženik ispunio po tužiteljici postavljeni uvjet prethodnog plaćanja naknade za korištenje nekretnina za 2018.g. i to odmah po primitku odgovarajućeg računa za isto. Konkretno, tuženik da je dana 19. listopada 2018.g. podmirio račun 013325/2018 od dana 05. listopada 2018.g. sa dospijećem od 31. listopada 2018.g. u iznosu od 371.238,65 kn. Nastavno pozivajući se na odredbu čl. 247. Zakona o obveznim odnosima, na odredbu čl. 253., te čl. 262. istog Zakona. Nastavno ukazuje kako su i ponuda tužiteljice za kupnjom nekretnina, te izjava tuženika kojom u cijelosti prihvaća sve uvjete iz ponude tužiteljice odaslani u pisanom obliku, te kako je tužiteljica nesporno zaprimila izjavu tuženika kojom se prihvaća ponuda, dana 26. rujna 2018.g., pa da je takvim suglasnim očitovanjem volje o bitnim sastojcima ugovora (predmet kupoprodaje i cijena), s istim danom upravo i sklopljen kupoprodajni ugovor između tužiteljice i tuženika, a temeljem kojeg tužiteljica prodaje, a tuženik kupuje upravo nekretnine, odnosno relevantne suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina i to za kupoprodajnu cijenu od 39.190.000,00 kn, uvećanu za iznos od 6.340,00 kn na ime procjene vrijednosti nekretnine. Nastavno tuženik navodi da je u svezi predmetnih nekretnina nesporno sklopljen kupoprodajni ugovor, a sve imajući u vidu prethodno navedene relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima kao i nespornu usuglašenost stranaka o bitnim sastojcima ugovora, te pisani oblik takvog usuglašavanja, slijedom čega da tužiteljica, nakon sklopljenog ugovora više da nije mogla pravno raspolagati nad istim nekretninama, pa samim time nije mogla niti predmetne nekretnine nuditi i/ili davati dalje u zakup, odnosno ubirati zakupninu po istima. Nastavno navodi kako nije točno što tužiteljica ističe da bi tuženik podmirio naknadu za korištenje predmetnih nekretnina za 2019.g., jer da je predmetnom uplatom tuženik ustvari podmirio dio kupoprodajne cijene te da je prilikom plaćanja točno i izričito naveo što se podmiruje predmetnom uplatom. Nastavno navodi da je tužiteljica neovlašteno i neosnovano pozvala tuženika na sklapanje ugovora o zakupu u odnosu na nekretnine koje su već bile predmetom sklopljenog ugovora o kupoprodaji između tužiteljice i tuženika, te se je tuženik po primitku predmetnog poziva očitovao o svojem stajalištu vezano za navedenu ponudu i to dopisom od 17. srpnja 2019.g. te opetovano dopisom od 27. veljače 2020.g., a u privitku kojeg je tužiteljici ujedno dostavljen dokaz o podmirenju dijela kupoprodajne cijene po prethodno navedenom ugovoru. Nastavno navodi da je zbog tužiteljičinog protupravnog postupanja protivno nesporno sklopljenom ugovoru o kupoprodaji nekretnina, pred ovim sudom bio primoran pokrenuti postupak radi ishođenja tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva nad nekretninama koje se navode u tužbi tužiteljice, odnosno nad nekretninama za koje tužiteljica neovlašteno potražuje naknadu za korištenje u ovom postupku, a koji postupak da se vodi pod poslovnim brojem P-191/2021. Tužbom u tom postupku da je predloženo donošenje presude kojom se, među ostalim, utvrđuje da je između ovdje tuženika trgovačkog društva LOVRIJENAC 1000 d.o.o. za usluge i turizam, Mlini (Općina Župa Dubrovačka) [adresa], OIB: 41161160903, kao kupca te REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:52634238587, odnosno ovdje tužiteljice, kao prodavatelja, dana 26. rujna 2018.g., sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina, te predlaže odrediti prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem P-191/21 budući da je ishod predmetnog postupka, pravno i činjenično povezan sa ovim postupkom na način da u odnosu na ovaj postupak isti predstavlja prethodno pitanje. Nastavno navodi kako je pred ovim sudom tužiteljica također pokrenula postupak radi predaje u posjed nekretnina za koje neovlašteno potražuje naknadu za korištenje u ovom postupku, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-98/2020 ali da je navedeni postupak u prekidu, a sve do pravomoćnog dovršetka postupka koji je pokrenuo tuženik, odnosno koji se vodi pod poslovnim brojem P-191/2021.

3. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 11. lipnja 2024. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu i rješenje posl. br. P- 73/2022 kojima je i to rješenjem odbio prijedlog tuženika odrediti prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-191/21 koji u odnosu na ovaj postupak predstavlja prethodno pitanje i odlučio sam riješiti o prethodnom pitanju, dok je presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Na navedenu presudu tuženik je izjavio žalbu.

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2961/2024-3 od 16. srpnja 2025. godine taj sud je odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje ovoga suda kojim je odlučio da će sam riješiti o prethodnom pitanju

6. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2961/2024-3 od 16. srpnja 2025. godine taj sud je prihvatio tuženikovu žalbu i ukinuo presudu ovog suda posl. br. P-73/2022 od 11. lipnja 2024. godine i predmet vratio ovom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku sukladno čl. 377. st.1. Zakona o parničnom postupku (N.n. broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) ovaj sud bio je dužan provesti novi prethodni postupak budući je prvostupanjska presuda ukinuta iz razloga počinjene povrede do koje je došlo u tijeku prethodnog postupka.

8. Na ovom mjestu odmah s napomenom da je Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2961/2024-3 od 16. srpnja 2025. godine utvrđeno (točka 16. obrazloženja), a vezano za odlučivanje ovoga suda o prethodnom pitanju (vlasništvu predmetne nekretnine), da je u predmetu poslovni broj P-191/2021 donesena pravomoćna presuda koja je potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-380/2023 od 13. veljače 2024. Naime, tom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja (u ovom predmetu tuženika) da se utvrdi da je sklopljen ugovor o kupoprodaji kampa [adresa] (…).

9. Predmet spora je isplata naknade za korištenje nekretnina za 2020. i 2021. godinu.

10. Sporno je među parničnim strankama, a što predstavlja i prethodno pitanje u predmetnoj pravnoj stvari, da li je tuženik (već bio u utuženom razdoblju) stekao pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama što bi isključivalo pravo tužiteljice na naknadu za korištenje tih nekretnina.

11. Tužiteljica je sukladno članku 186 a ZPP-a podnijela Zahtjev za mirno rješenje spora kojeg je tuženik zaprimio 21. veljače 2022. godine na koji nije odgovorio. Navedeno proizlazi iz poštanske potvrde na l.s. 10. Nakon toga tužiteljica je dana 30. lipnja 2022. godine podnijela predmetnu tužbu i time ispunila procesnu pretpostavku iz članka 186.a. st.5. i 8. ZPP-a.

12. Tuženiku su tužba s prilozima s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana dostavljeni putem sustava za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem dana 29. kolovoza 2022. godine (što proizlazi iz potvrde o otpravku na poleđini l.s. 15) pa je tuženikov odgovor na tužbu, zaprimljen u ovaj sud 20. rujna 2022.g. (l.s.16-20) pravodoban.

13. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to:

- Odluka Ministarstva državne imovine o utvrđivanju uvjeta za korištenje kampova u vlasništvu i/ili suvlasništvu Republike Hrvatske i čestica zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u obuhvatu kampova Klasa: 943-06/18-01/44, Urbroj: 536-03-02-01/05-18-17 od 21. rujna 2018. godine (l.s. 3-4),

- Račun broj 001211/2021 od 8. siječnja 2021. i Račun broj 006086/2021 od 14. svibnja 2021. (l.s. 5-6),

- Opomena pred tužbu radi nepodmirenja dospjelih potraživanja na dan

- 20. kolovoza 2021. (l.s. 7),

- Zahtjev za mirno rješenje spora s potvrdom primitka (l.s. 8-10),

- dopis Ministarstva državne imovine KLASA: 940-06/17-10/1118; URBROJ: 536-03- 02-01/05-18-14 od dana 21. rujna 2018.g. (l.s. 22),

- Dopis punomoćnika tužitelja od 25. rujna 2018.g. s potvrdom primitka (l.s. 23- 25),

- Potvrda o izvršenom nalogu od dana 19. listopada 2018.g. u iznosu od 371.238,65 kn s opisom plaćanja "najam za 2018 – kamp kupari" (l.s. 26),

- Dopis punomoćnika tužitelja od 17. srpnja 2019.g. s potvrdom primitka (l.s. 27- 30),

- Dopis tuženika Lovrjenac d.o.o. od 14. siječnja 2020. godine upućen Ministarstvu državne imovine koji predstavlja očitovanje na Opomenu pred tužbu radi nepodmirenja dospjelih potraživanja od dana 02. siječnja 2020.g. (l.s. 31),

- Potvrda o izvršenom nalogu od dana 15. siječnja 2020.g. u iznosu od 304.683,75 kn s opisom plaćanja "plaćanje dijela kupoprodajne cijene" (l.s. 32),

- Dopis punomoćnika tužitelja od 27. veljače 2020.g. s poštanskom potvrdom o primitku (l.s. 33-35)

14. U dokaznom postupku ovaj sud je izveo i dokaz uvidom u spise ovoga suda posl.br. P-191/2021 i P-98/2020, te je u svrhu utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica pregledao i pročitao isprave kopirane iz spomenutih spisa (l.s. 53-89) koje su sravnjene s izvornikom istih i utvrđene identičnima s izvornikom.

15. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem tuženika niti pozivanjem tuženika da dostavi z.k. izvatke za predmetne nekretnine kako je to predložio tuženik iz razloga što u okolnostima kada je meritornu odluku mogao donijeti temeljem isprava koje prileže spisu to nije bilo potrebno.

16. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a

17. Odredbom članka 12. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam rješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

18. Kao što je već ukazano Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2961/2024-3 od 16. srpnja 2025. godine utvrđeno je (točka 16. obrazloženja), a vezano za odlučivanje ovoga suda o prethodnom pitanju (vlasništvu predmetne nekretnine), da je u predmetu poslovni broj P-191/2021 donesena pravomoćna presuda koja je potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-380/2023 od 13. veljače 2024. Naime, tom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja (u ovom predmetu tuženika) da se utvrdi da je sklopljen ugovor o kupoprodaji kampa [adresa] (…).

19. Tako u ovom ponovljenom postupku ovaj sud nije sam rješavao o prethodnom pitanju prava vlasništva tuženika nad nekretninama u odnosu na koje je tužiteljica u ovom postupku tražila isplatu naknade za korištenje nekretnina budući je o tom pitanju kao glavnom riješeno u predmetu ovoga suda posl.br. P-191/2021 koja presuda je potvrđena presudom drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-380/2023 od 13. veljače 2024. Naime, tom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja (u ovom predmetu tuženika) da se utvrdi da je sklopljen ugovor o kupoprodaji kampa [adresa] (…).

20. Tužbeni zahtjev je osnovan.

21. Tuženik u svom odgovoru na tužbu potvrđuje da su nekretnine koje su predmet ovoga postupka u vlasništvu Republike Hrvatske, tužiteljice, u vremenu koje prethodi raspolaganju za kojeg tuženik tvrdi da ga je tužiteljica u odnosu na predmetne nekretnine poduzela. Odredbom čl. 221. ZPP propisano je da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice. Stoga se u odnosu na raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske primjenjuje Zakon o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine broj 52/18) kao lex specialis Zakonu o obveznim odnosima na koje opće odredbe o sklapanju ugovora se poziva tuženik. Spomenuti Zakon o upravljanju državnom imovinom propisuje uvjete i način raspolaganja državnom imovinom, pa tako u smislu njegove odredbe iz članka 37. stavak 5. Odluku o raspolaganju nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske čija procijenjena vrijednost odnosno ukupni iznos procijenjene naknade iznosi više od 7.500.000,00 kuna donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.

22. Iz Dopisa Ministarstva državne imovine KLASA: 940-06/17-10/1118; URBROJ: 536-03- 02-01/05-18-14 od dana 21. rujna 2018.g. (l.s. 3-4) proizlazi da je tužiteljica putem spomenutog ministarstva predmetne nekretnine ponudila na prodaju, neposrednom pogodbom, tuženiku za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 39.190.000,00 kn, uvećanu za iznos od 6.340,00 kn na ime procjene vrijednosti nekretnine, uz uvjet prethodnog plaćanja naknade za korištenje predmetnih nekretnina u 2018.g. u iznosu od 40.000,00 €, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost. Iz istog Dopisa proizlazi da tužiteljica moli tuženika što prije, a najkasnije u roku od 7 dana, očitovati se na iznesenu ponudu kako bi tužiteljica što prije mogla započeti s iniciranjem postupka za prodaju kod Vlade Republike Hrvatske.

23. Iz sadržaja gornjeg Dopisa tužiteljice proizlazi da je tužiteljica samo obavijestila tuženika o postojanju mogućnosti da isti kupi predmetne nekretnine. Upravo iz razloga što tužiteljica u navedenom Dopisu ukazuje tuženiku na potrebu iniciranja postupka za prodaju predmetnih nekretnina kod Vlade Republike Hrvatske, a koji postupak upravo proizlazi iz odredbe članka 37. stavak 5. Zakon o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine broj 52/18) ne može se predmetni Dopis tumačiti, kako to tumači tuženik da je tužiteljica istim predmetne nekretnine tuženiku konačno ponudila na prodaju bez da postupak prodaje nakon očitovanja tuženika inicira kod Vlade Republike Hrvatske.

24. Člankom 28. st. 1. Poslovnika Vlade Republike Hrvatske propisano je da su Ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije (u daljnjem tekstu: središnja tijela državne uprave) dužni, kada u praćenju stanja u okviru svog djelokruga ocijene da je potrebno, predložiti Vladi donošenje zakona ili drugog propisa odnosno odgovarajućeg akta ili poduzimanje odgovarajuće mjere (st.1.).

25. Vezano za prethodno spomenutu odredbu Poslovnika Vlade Republike Hrvatske i člankom 37. st. 5. Zakona o upravljanju državnom imovinom propisanom postupku prodaje nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske tuženik je trebao dokazati da je tužiteljica zatražila u spornom razdoblju od Ministarstva turizma kao središnjeg tijela državne uprave (tuženik je kao zakupnik na predmetnim nekretninama obavljao turističko ugostiteljsku djelatnost usluga kampa – proizlazi iz očitovanja istoga u odgovoru na tužbu) mišljenje na prijedlog odluke o prodaji nekretnina koje su predmet ovoga postupka, ako je prijedlog takve odluke postojao, na koji prijedlog je Ministarstvo turizma kao središnje tijelo državne uprave u okviru svoga djelokruga trebalo dati pozitivno . Tuženik nije dokazao da su dobivena pozitivna mišljenja središnjih državnih tijela za prodaju predmetnih nekretnina pa nisu postojali zakonski uvjeti za njihovu prodaju.

26. Kako je ukupni iznos procijenjene naknade predmetnih nekretnina utvrđen u visini od 39.190.000,00 kuna, što proizlazi iz isprava u prilogu odgovora na tužbu (dopis Ministarstva državne imovine KLASA: 940-06/17-10/1118; URBROJ: 536-03- 02- 01/05-18-14 od dana 21. rujna 2018.g. na l.s. 22), to je da bi raspolaganje predmetnim nekretninama, za kojeg tuženik tvrdi da je poduzeto od strane Republike Hrvatske, bilo valjano, bilo potrebno da na prijedlog ministarstva Vlada Republike Hrvatske donese Odluku o raspolaganju nekretninama koje su predmet ovoga postupka. Budući je to u predmetnom izostalo odnosno tuženik nije dokazao da je Ministarstvo turizma kao središnje tijelo državne uprave u okviru svoga djelokruga dalo pozitivno mišljenje na prijedlog odluke o prodaji predmetnih nekretnina posljedično čemu to ministarstvo nije niti moglo predložiti Vladi RH donošenje Odluke o raspolaganju nekretninama, pa sve da je do raspolaganja predmetnim nekretninama od strane tužiteljice i došlo, kako to navodi tuženik, ono zbog nedostatka zakonskih pretpostavaka za sklapanje ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina, ne bi bilo valjano.

27. U okolnostima kada je utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za valjano raspolaganje predmetnim nekretninama koje su u vlasništvu Republike Hrvatske čija procijenjena vrijednost odnosno ukupni iznos procijenjene naknade iznosi 39.190.000,00 kn, dakle više od 7.500.000,00 kuna, a te su da takvu odluku donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva, to niti među strankama sporno pitanje; da li plaćanje tuženika koje proizlazi iz Potvrde o izvršenom nalogu od dana 15. siječnja 2020.g. u iznosu od 304.683,75 kn na l.s. 32 predstavlja plaćanje dijela kupoprodajne cijene za predmetne nekretnine ili predstavlja plaćanje dužne zakupnine, nije pitanje od utjecaja na donošenje odluke o ovom prethodnom pitanju.

28. Slijedom prethodno navedenog ovaj sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je tužiteljica raspolagala predmetnim nekretninama na način da je iste prodala tuženiku kao kupcu, niti je tuženik s uspjehom dokazao da su između parničnih stranaka nastupili učinci ugovora o kupoprodaji, a kako je sve utvrđeno i u presudi ovoga suda poslovni broj P-191/2021 koja je potvrđena presudom drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-380/2023 od 13. veljače 2024, kojom se riješilo kao o glavnom pitanju o, u ovom postupku prethodnom pitanju, prava vlasništva tuženika nad nekretninama u odnosu na koje je tužiteljica u ovom postupku tražila isplatu naknade za korištenje. Dakle, tuženik u razdoblju na koje se odnosi zahtjev za plaćanje naknade nije bio vlasnik ili suvlasnik nekretnina katastarskih oznaka: čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina].

29. Stoga je ovaj sud tužbeni zahtjev tužiteljice koja kao vlasnica traži naknadu od tuženika za korištenje predmetnih nekretnina našao osnovanim i isto ga je trebalo prihvatiti.

30. Odlukom Ministarstva državne imovine o utvrđivanju uvjeta za korištenje kampova u vlasništvu i/ili suvlasništvu Republike Hrvatske i čestica zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u obuhvatu kampova Klasa: 943-06/18-01/44, Urbroj: 536-03-02- 01/05-18-17 od 21. rujna 2018. godine (l.s. 3-4) propisana je visina naknade za korištenje kampova u vlasništvu i/ili suvlasništvu Republike Hrvatske, za koju naknadu među parničnim strankama nije bilo sporno da iznosi i to za godine 2020. i 2021. iznos od po 304.683,75 kuna na koje iznose su od strane tužiteljice tuženiku i ispostavljeni računi i to račun broj 001211/2021 od 8. siječnja 2021. i račun broj 006086/2021 od

14. svibnja 2021. na l.s. 5-6.

31. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22). Preračunavanje je obavljeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

32. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

33. Iako je među strankama u vrijeme donošenja presude ovoga suda posl. br. P- 73/2022 od 11. lipnja 2024. godine u ovoj pravnoj stvari između stranaka bilo sporno vlasništvo nekretnine u razdoblju na koje se odnosi zahtjev za plaćanje naknade, u ovoj fazi postupka tome nije bilo tako iz već spomenutog razloga što je presudom ovoga suda poslovni broj P-191/2021 koja je potvrđena presudom drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-380/2023 od 13. veljače 2024 odlučeno da tuženik u razdoblju na koje se odnosi zahtjev za plaćanje naknade nije bio vlasnik ili suvlasnik nekretnina katastarskih oznaka: čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina]. Stoga, ovaj sud u odnosu na ovo pravno pitanje nije bio dužan sukladno odredbi članka 219. stavka 2. i članka 288.a stavka 2. ZPP-a upozoriti stranke na svoje zauzeto shvaćanje o prethodnom pitanju niti razmotriti takvo pravno pitanje spora.

34. Budući prema odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo to je ovaj sud na pripremnom ročištu održanom 2. listopada 2025. godine s obzirom na načelo otvorenog pravosuđenja iz odredbe članka 288. stavka 2. ZPP-a, koje je značajan instrument upravljanja sudskih postupkom i čiji je jedan od aspekata da stranke budu upoznate sa stajalištem suda o predmetu spora, kako bi mogle odgovarajuće usmjeriti svoje procesne radnje, u svrhu za njih pozitivnog okončanja spora. Ovaj sud je omogućio na pripremnom ročištu održanom 2. listopada 2025. nazočnim strankama (tuženik nije nazočio ročištu i nije opravdao svoj izostanak) da se izjasne o pravnim pitanjima spora sve kako bi se izbjegla presuda iznenađenja (članak 5. ZPP-a).

35. Na pripremnom ročištu održanom 2. listopada 2025. nazočnim strankama odnosno zastupniku po zakonu tužiteljice kao jedino nazočnom na tom ročištu postavljeno je pitanje sukladno odredbi čl.219 st.2 i čl.288a st.2 ZPP-a, a vezano za pravni osnov da li primijeniti na predmetni pravni prijepor odredbu čl.164. st.1 i čl.165 st.1 ZV ili odredbu čl.1120 ZOO-a zakonski zastupnik tužiteljice je odgovorio da su nekretnine koje su predmet ovoga postupka ostale u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) i da su iste u posjedu tuženika koje pitanje posjeda tuženika u ovom sporu nije niti bilo sporno, a takva činjenica posjeda tuženika da proizlazi iz predmeta ovoga suda P- 98/2020 u koji je spis izvršen uvid u dokaznom postupku u ovoj pravnoj stvari, a iz navedenog predmeta da je razvidno da je ovdje i tamo tuženik istaknuo prigovor retencije zadržanja nekretnine koja je već u njegovom posjedu. Vezano za poštenje tuženika zakonski zastupnik tužitelja navodi budući da tuženik nije dokazao da su između parničnih stranaka nastupili učinci ugovora o kupoprodaji, a ugovor o zakupu je istekao 31. listopada 2017., da je razvidno da se radi o nepoštenom posjedu, te da je stoga tuženik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari za utuženo razdoblje.

36. U konkretnom slučaju tužiteljev zahtjev se odnosi na naknadu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist. Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO-a (uporaba tuđe stvari u svoju korist), te pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV-a (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) izraženo je pravno shvaćanje da ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbu članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

37. Predmetna presuda temelji se na odredbi članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV-a (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) koje odredbe materijalnog prava se imaju primijeniti ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, a upravo to je situacija u odnosu na predmetne nekretnine.

38. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

39. Tužiteljici obzirom je u sporu uspjela u cijelosti, pripada i pravo na naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti sukladno čl. 41. st.1. Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18 i 21/22) i čl. 154. st.1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

40. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (80.876,96 eura) priznao osnovanim slijedeći trošak tužiteljice:

- za sastav Zahtjeva za mirno rješenje spora od 15. veljače 2022. godine (vrijednost boda 2,00 eura) u visini od 609 bodova (Tbr. 7. Toč.1. OT-a) što iznosi 1.218,00 odnosno zatraženih 1.213,15 eura,

- za sastav tužbe od 30. lipnja 2022. godine (vrijednost boda 2,00 eura) u visini od 609 bodova (Tbr. 7. Toč.1. OT-a) što iznosi 1.218,00 odnosno zatraženih 1.213,15 eura,

- za zastupanje na ročištu od 23. listopada 2023. godine (vrijednost boda 2,00 eura) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 609 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi 1.218,00 odnosno zatraženih 1.213,15 eura,

- za zastupanje na ročištu od 18. prosinca 2023. godine (vrijednost boda 2,00 eura) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 609 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi 1.218,00 odnosno zatraženih 1.213,15 eura,

-za zastupanje na ročištu od 2. listopada 2025. godine (vrijednost boda 2,00 eura) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 609 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi 1.218,00 EUR, a sveukupno 4.857,45 EUR.

41. Slijedom navedenog tužiteljici je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 4.857,45 EUR, kako je to odlučeno u točki II. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 10. studenog 2025.

Sutkinja

Anka Muhoberac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DN-a:

- zz tužiteljice - Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel,

- pun. tuženika.