REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: Povrv-59/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Web direct d.o.o., OIB: 42268111739, Slavonska avenija 1c, Zagreb, zastupan po opunomoćeniku Predragu Iliću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika VA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, primjenom odredbe čl. 461. a st. 3. i st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23 dalje ZPP), bez održavanja ročišta, dana 10.studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi odbija se kao neosnovan.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, sudski predmet Ovrv-2223/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 741/2025 od 5.srpnja 2025. te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 2.lipnja 2025. po opunomoćeniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave protiv tuženika VA radi isplate novčanog iznosa od 100,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16.svibnja 2025. do isplate, te radi naknade troškova ovršnog postupka. Javni bilježnik Ante Brekalo iz [adresa] je dana 5.srpnja 2025. donio rješenje o ovrsi, sudski predmet Ovrv-2223/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-741/2025 kojim je prijedlog za ovrhu tužitelja prihvaćen u cijelosti.

2. Tuženik je dana 16. rujna 2025. protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi podnio pravovremeni prigovor kojim je rješenje o ovrsi osporio u cijelosti navodeći da se protivi svim elementima i iznosima predmetnog rješenja, a prvenstveno ispisu /izvodu otvorenih stavki odnosno računu br.10146/POSL1/1 te ih sve pobija.

3.Ovosudnim rješenjem broj Povrv-59/2025-2 od 25.rujna 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekalo iz [adresa] broj sudski predmet Ovrv-2223/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-741/2025 od 5.srpnja 2025. te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 3. studenog 2025.

4. Tužitelj je na navode iz prigovora očitovao podneskom od 27.listopada 2025. u kojem je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi navodeći da je u čl. 20. t. 1. Općih uvjeta tužitelja, na koje je tuženik pristao, u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Stoga tužitelj predlaže da se Općinski sud u Požegi oglasi mjesno nenadležnim te da spis dostavi nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

4.1. Tužitelj nadalje navodi da je s tuženikom tužiteljem sklopio ugovor na daljinu sredstvom daljinske komunikacije - internet , preko web stranice www.netinfo.hr koji ugovor sadrži Opće uvjete poslovanja, sadržani na navedenoj web stranici. Navodi da je tuženik tim ugovorom kupio uslugu elektroničkog informiranja građana (čl.2., 3., 5. općih uvjeta), te je iskoristio posebnu ponudu prema kojoj svaki kupac paketa internet informiranja (modela netinfo usluge), ukoliko želi, može sklopiti ugovor o zajmu (čl.5.2 općih uvjeta), što je tuženik također učinio.

4.2. Tužitelj navodi da se kupovina netinfo usluge i sklapanje ugovora o zajmu odobrava nakon provjere platne sposobnosti klijenta, a da je u svrhu zaključenja ugovora, osim elektronske predaje zahtjeva za kupnjom paketa informiranja (čl. 3.3. Općih uvjeta) i ostvarenog prava na jednokratni zajam od strane zainteresirane osobe (čl. 5.2., 5.5. i 5.6. Općih uvjeta), te popunjavanja internet obrasca (čl.3.3.Općih uvjeta), kao očitovanje volje za zaključenje ugovora na daljinu, tuženik dostavio tužitelju slijedeću dokumentaciju:

• izvode iz banke tekućeg računa,

• kopiju osobne iskaznice,

• kopiju kartice tekućeg računa na koji se isplaćuje zajam.

4.3. Tužitelj navodi da je kao dokaz da je prihvaćeno zaključenje ugovora na daljinu od strane tužitelja dostavio tuženiku elektroničkom poštom obavijest o tome te račun za plaćanje naručenog modela internet informiranja sa rokom dospijeća (10146/POSL1/1 od 30.travnja 2025.g.na iznos od 100,00 EUR), zatim račun za obradu zajma i za povrata zajma (10150/POSL1/1 od 30.04.2025. na iznos od 403,98 EUR), te druge obavijesti putem e-mail tužene, a sve sukladno Općim uvjetima.

4.4. Tužitelj navodi da tuženik po dospijeću nije platio uslugu internet informiranja - pregledavanje i skidanje (download) sadržaja netinfo usluge putem isporučenih tokena (pojmovi općih uvjeta opisani su u čl.2 Općih uvjeta), u iznosu od 100,00 EUR (račun 10146/POSL1/1 od 15.2.2025.), te stoga tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 100,00 EUR s osnova navedene usluge omogućavanja pregledavanja i skidanja sadržaja netinfo usluge iz ponude tužitelja sukladno kupljenom modelu netinfo usluge (čl.5.6. Općih uvjeta).

4.5. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se platni nalog iz rješenja o ovrsi održi u cijelosti na snazi.

5. Tužitelj je prije svega prigovorio mjesnoj nadležnosti ovoga suda.

5.1. Sukladno čl. 462. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) sud o prigovoru mjesne nenadležnosti nije donosio posebno rješenje već je o istome odlučio ovom odlukom kojom se postupak završava.

5.2. Prigovor nije osnovan.

5.3. Člankom 70. stavkom 1. ZPP-a propisano je da se stranke, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istog članka zakona propisano da sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

5.4. Uvidom u čl. 20. 1. Općih uvjeta tužitelja utvrđeno je da je istima za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu.

5.5. Međutim, prema stajalištu ovog suda navedena ugovorna odredba je nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

5.6. Naime ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika nedvojbeno je potrošački ugovor budući da je tuženik sklopio kao fizička osoba, a u spisu ne prileže dokazi iz kojih bi proizlazilo da ga je tuženik sklopio u sklopu svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

5.7. Odredbom čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/2022. - dalje u tekstu ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka zakona propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je samim zakonom i to na način da je sukladno članku 59. stavku 1. ZZP-a određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

5.8. Spornom odredbom Općih uvjeta tužitelja propisana je mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta tužitelja kao pružatelja usluge, te se o istoj nije pregovaralo, već je od strane tužitelja unaprijed formulirana u njegovim Općim uvjetima. Pritom ona uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, jer bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tuženik bio u obvezi putovati u Zagreb, a što bi s obzirom na njegovo prebivalište u [adresa], osim neravnoteže u smislu utrošenog vremena, između stranaka uzrokovalo i značajnu financijsku neravnotežu, imajući na umu trošak putovanja tuženika iz mjesta stanovanja u [adresa] i natrag i vrijednost usluge iz ugovora sklopljenog između tužitelja i tužene. Istovremeno tužitelj takvim troškovima ne bi bio izložen.

5.9. Stoga, kako je utvrđeno da je predmetna ugovorna klauzula nepoštena, ona je prema čl. 59. st. 1. ZZP-a i ništetna.

5.10. Kako je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ništetna za postupanje u ovom predmetu je općemjesno nadležan sud Općinski sud u Požegi prema mjestu prebivališta tuženika.

5.11. Slijedom navedenog prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci rješenja.

6. Između tužitelja i tuženika je sporno ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati naknadu za uslugu Internet informiranja s obzirom da je interes tuženika bio ishoditi brzi zajam.

7. Niti tužitelj niti tuženik u ovom predmetu nisu podnijeli obrazloženi prijedlog da se održi ročište, a Sud ne smatra da je održavanje ročišta potrebno radi provođenja dokaznog postupka. Slijedom navedenog ova presuda donesena je temeljem provedenog pisanog postupka.

8. Tijekom dokaznog postupka u svrhu utvrđivanja spornih činjenica pročitani su izvod iz otvorenih stavaka tužitelja (str. 7 spisa), prigovor tužene (str. 23 spisa), Opći uvjeti korištenja netinfo.hr usluge Internet informiranja i sklapanja ugovora o zajmu (str. 34-45 spisa), preslika osobne iskaznice tužene (str. 47-49 spisa), preslika kartice tekućeg računa tužene (str. 44-46), obavijest o obradi usluge (str. 50 spisa), obavijest o aktivaciji usluge ( str.51 spisa ), dokaz o isplati zajma (str. 53-56 spisa) te je izvršen uvid u internet stranicu www.netinfo.hr.

9. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za uslugu Internet informiranja temeljem ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika elektroničkim putem.

11. Člankom 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje u tekstu ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se stane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

12. Tužitelj navodi da je ugovor između tužitelja i tuženika sklopljen na način da je tuženik putem web stranice tužitelja prihvatio Opće uvjete tužitelja koji čine sadržaj ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika.

13. Uvidom u web stranicu www.netinfo.hr utvrđeno je da navedena stranica nudi pozajmice uz uvjet kupnje tokena te da se prilikom pritiska na zahtjev za zajam u koraku registracije pristaje na Opće uvjete tužitelja.

13.1. Tužitelj je u sudski spis dostavio i pregled prometa po tekućem računu tuženika, presliku njegove osobne iskaznice i kartice tekućeg računa, a dostavio je i e- mailove upućene na adresu elektroničke pošte sa njegovim imenom i prezimenom.

13.2. Budući da je tuženik tužitelju dostavio osobnu dokumentaciju u svrhu realizacije zajma, a nužni korak koji prethodi podnošenju zahtjeva za zajam na Internet stranici tužitelja je registracija i prihvaćanje Općih uvjeta tužitelja, to je utvrđeno da je tuženik prihvatio Opće uvjete tužitelja.

13.3. Pri tom se napominje da niti sam tuženik nije osporio da je s tužiteljem bio u ugovornom odnosu već je samo osporio pravo tužitelja da od njega naplati "uslugu web trgovine" navodeći da tužitelj svoje klijente dovodi u zabludu.

14. Čitanjem Općih uvjeta tužitelja utvrđeno je da je:

- "Netinfo.hr usluga internet informiranja" usluga elektroničkog informiranja građana, ažurirane i sažete servisne informacije iz ponude trgovačkih lanaca, autokuća, osiguranja, leasinga i banaka u RH za građane, te ostale općenite informacije na područjima financija, a koje klijent može pronaći i skinuti na stranici "INFORMACIJE" (https://www.netinfo.hr/infos), koja se uz naknadu pruža na individualni zahtjev Klijenta putem tokena (čl. 2.1);

- "Iznos zajma" novčani iznos na koji se može ostvariti pravo kupnjom jedne od netinfo.hr usluga, a ovisi o modelu kupljene netinfo.hr usluge (čl. 2.1);

- Klijent koji je zainteresiran za kupnju netinfo.hr usluge može neposredno na internet stranici www.netinfo.hr predati zahtjev za kupnjom netinfo.hr usluge, klikom na "PREDAJ ZAHTJEV" nakon što je odabrao netinfo.hr uslugu, te da li želi ostvariti pravo na zajam ili ne želi ostvariti pravo na zajam (čl. 3.3.);

- da se sadržaj i cjenik paketa netinfo.hr usluge koji se dijeli u 5 kategorije (netinfo.hr MINI – paket 30 tokena po cijeni od 50,00 eura, netinfo.hr REGULAR – paket 60 tokena po cijeni od 100,00 eura, netinfo.hr MEDIUM– paket 90 tokena po cijeni od 150,00 eura, netinfo.hr LARGE – paket 120 tokena, po cijeni od 200,00 eura i netinfo.hr MAXI paket od 150 tokena po cijeni od 250,00 eura), a iznos zajma ovisi o paketu kupljene netinfo.hr usluge pa tako kupnjom paketa mini klijent ima pravo na 200,00 eura zajma, paketa regular ima pravo na 400,00 eura, paketa medium ima pravo na 600,00 eura zajma, a paketa large pravo na 800,00 eura zajma, paketa maxi ima pravo na 1000,00 eura zajma.

15. Čitanjem obavijesti o obradi zajma utvrđeno je da je tuženik predao zahtjev za zajam u iznosu od 400,00 eura na period od 30 dana.

16. Temeljem odredaba Općih uvjeta tužitelja proizlazi da tuženik nije mogao ostvariti pravo na zajam bez kupnje netinfo MINI paketa 60 tokena po cijeni od 100,00 eura.

17. Uvidom u internet stranicu www.netinfo.hr uočljivo je da ista prvenstveno usmjerena na reklamiranje pozajmica koje tužitelj daje potrošačima. Isto tako kada se u tražilicu Google pretražuje pojam netinfo rezultati se odnose isključivo na pozajmice i brze kredite koje tužitelj reklamira preko raznih medija i kanala, dok nisu dostupne nikakve informacije vezano uz eventualno pružanje usluga informiranja. Slijedom navedenog vidljivo je da potrošači na Internet stranice tužitelja pristupaju prvenstveno sa ciljem ostvarenja pozajmice.

18. Uvidom u poveznicu https://www.netinfo.hr/infos nadalje je utvrđeno da informacije koje tužitelj nudi na svojoj stranici predstavljaju najopćenitije moguće informacije koje su inače široko dostupne na internetu bez naknade.

19. S obzirom da tužitelj promovira isključivo svoju uslugu brzih zajmova, a informacije koje nudi u sklopu usluge internet informiranja su takve naravi da se lako mogu pronaći na internetu bez naknade, nameće se logičan zaključak da tužiteljeva usluga informiranja nije samostalni proizvod, već da se radi o prikrivenom načinu da tužitelj korisnicima zajma, koji uslugu internet informiranja moraju ugovoriti, naplati naknade, odnosno kamate, koje inače ne bi smio.

19.1. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da tužitelj veće iznose zajma odobrava isključivo u slučaju kupnje skupljih paketa netinfo usluga informiranja.

20. Evidentno je da je tužitelj svoj način poslovanja osmislio u pokušaju da izbjegne da se na njega primjenjuje Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22. – dalje u tekstu: ZPK).

20.1. Naime, ZPK se temeljem čl. 3. st. 1. toč. d ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji se odobravaju bez kamata, na razdoblje do tri mjeseca i za koje naknada iznosi najviše 3,98 eura. Upravo iz navedenog razloga tužitelj ugovara naknadu upravo u iznosu od 3,98 eura i ne ugovara kamatu nego svoj zaradu povećava kroz naknadu za uslugu internet informiranja koju korisnici zajma moraju ugovoriti, a koja je tim veća što se veći iznos zajma traži.

20.2. Međutim stvarni iznos naknade koju je tužitelj naplatio tuženiku za odobreni zajam zapravo iznosi 103,98 eura te je stoga, prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba Općih uvjeta tužitelja potrebno uzeti u obzir i odredbe ZPK prema kojima:

- efektivna kamatna stopa (dalje u tekstu: EKS) iskazuje ukupne troškove kredita za potrošača, izražene kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, uključujući troškove iz članka 20. stavka 2. tog Zakona (čl. čl. 2. st. 1. t. 9. ZPK);

- se svrhu izračuna EKS-a moraju odrediti ukupni troškovi kredita za potrošača (čl. 20. st.2. ZPK);

- da je maksimalna EKS za potrošačke kredite jednaka stopi zakonskih zateznih kamata uvećanoj za dva postotna boda (čl. 20.a ZPK).

20.3. Tuženiku je, zbog obveze da u svrhu ostvarenja prava na zajam kupi paket 60 tokena po cijeni od 100,00 eura, ukupni trošak korištenja zajma u iznosu od 400,00 eura na rok od mjesec dana iznosio 503,98 eura. Jasno je da bi tako visok trošak kredita bio zabranjen temeljem čl. 20.a ZPK.

21. Budući da je utvrđeno da odredbe Općih uvjeta tužitelja o obvezi kupnje „Netinfo.hr usluga internet informiranja" kao pretpostavci za ostvarenje prava na zajam tuženika izlažu obvezi plaćanja naknade tuženiku u iznosu od 103,98 eura, koju naknadu tužitelj ne bi imao pravo naplatiti tuženiku da nije prikrio činjenicu da trošak „usluge internet informiranja“ zapravo predstavlja dio stvarnog troška zajma, jer je naplaćivanje takve naknade zabranjeno člankom 20.a ZPK, jasno je da ta odredba Općih uvjeta suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, kao potrošača. Neravnoteža se očituje u obvezi tuženika da tužitelju plati naknadu za odobreni zajam u bitno višem iznosu od onog koji plaćaju drugi potrošači zaštićeni odredbama članka 20.a ZPK o najvišoj stopi EKS-a.

21.1. Slijedom navedenog je odredba Općih uvjeta tužitelja o obvezi kupnje „Netinfo.hr usluga internet informiranja" kao pretpostavci za ostvarenje prava na zajam ništetna temeljem odrede čl. 53. st. 1. u vezi sa čl. 59. st. 1 ZZP.

21.2. Pritom valja napomenuti da navedene odredbe nisu niti jasne niti lako razumljive, već im je svrha upravo prikriti činjenicu da „usluga informiranja“ predstavlja dio stvarnog troška zajma, pa je stoga dopušteno ocjenjivati poštenost tih odredbi u smislu čl. 56 ZZP.

22. Budući da su odredbe o obvezi kupnje paketa od od 60 tokena po cijeni od 100,00 eura iz Općih uvjeta tužitelja ništetne tuženik nije u obvezi tužitelju isplatiti utuženi iznos od 100,00 eura koji se odnosi upravo na naknadu za navedene tokene.

22.1. Slijedom navedenog platni nalog iz rješenja o ovrsi je ukinut u cijelosti te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

23. Tuženik nije potraživao troškove postupka pa o istima Sud nije niti odlučivao.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi 10.studeni 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a ( čl. 467. st.1. ZPP-a)

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a)

DNA:

1. Odvjetnik Predrag Ilić, Zagreb

2. FA, [adresa],