Poslovni broj: Us I-879/25-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: MĆ iz [adresa] ([adresa]), protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi poništavanja rješenja, 10. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/25-03/03447055797, URBROJ: 341-99-06/2-25-1044 od 18. veljače 2025. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 18. veljače 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 18. prosinca 2024. godine. Tim prvostupanjskim rešenjem je odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine. Tužitelj je taj zahtjev podnio u FBiH.

Tužitelj u tužbi navodi da mu u FBiH nije dobro obračunat mirovinski staž te ukazuje na to da je u Hrvatskom vijeću obrane ostvario poseban staž u dvostrukom trajanju.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tužitelj. Tužitelj je prije održavanja rasprave zatražio odgodu ročišta zbog svakodnevnog odlaska na liječničke pretrage u FBiH, ali uz taj svoj prijedlog nije dostavio odgovarajuću medicinsku dokumentaciju iz koje bi to proizlazilo. Osim toga, tužitelj je mogao za zastupanje angažirati i profesionalnog opunomoćenika - odvjetnika. Stoga je sud odbio tužiteljev prijedlog za odgodu ročišta.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je tužitelj 27. lipnja 2024. godine u FBiH podnio zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.

Prvostupanjskim rješenjem od 18. prosinca 2024. godine je tužiteljev zahtjev odbijen, jer je utvrđeno da je sveukupno u Republici Hrvatskoj, BiH i Njemačkoj ostvario svega šest godina i 11 dana staža osiguranja.

Naime, na temelju čl. 33. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18,115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO) pravo na starosnu mirovinu osiguranik ima tek kada navrši i 15 godina mirovinskog staža.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 18. veljače 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu, uz obrazloženje da su razdoblja staža osiguranja tužitelja u FBiH i u Njemačkoj utvrđena ne temelju međunarodnih obrazaca koje su ispunili nositelji mirovinskog osiguranja u tim državama. Također je napomenuto da je iz posebnog rješenja donesenog u FBiH 13. studenog 2024. godine vidljivo da je tužitelj u FBiH nakon 10. studenog 1977. godine ostvario i poseban staž od sedam godina i osam mjeseci, ali je navedeno da se taj poseban staž ne može uzeti u obzir, u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (NN MU 3/01 i 14/01 - Ugovor).

U odnosu na tužiteljev navod o tome da mu u FBiH nije dobro obračunat mirovinski staž, sud napominje da se u tom slučaju tužitelj treba obratiti nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u FBiH, jer domaći nositelj mirovinskog osiguranja utvrđuje inozemni staž isključivo na temelju međunarodnih obrazaca koje ispunjavaju i dostavljaju nositelji mirovinskog osiguranja u drugim državama.

Tužitelju se doista ne može priznati poseban staž u dvostrukom trajanju iz FBiH, jer je to izričito isključeno u čl. 40. st. 2. Ugovora, u kojem je propisano da se razdoblje posebnog staža uzima u obzir u priznatom trajanju samo ako se odnosi na razdoblje prije 01. siječnja 1965. godine. Međutim, tužitelj je poseban staž u dvostrukom trajanju u FBiH ostvario nakon navedenog datuma, što znači da mu se taj staž ne može uzeti u obzir prilikom utvrđivanja prava na razmjerni dio starosne mirovine pred domaćim nositeljem mirovinskog osiguranja.

Bez navedenog posebnog staža, a na temelju dostupnih podataka o tužiteljevom stažu osiguranja u drugim državama (navedenih u dostavljenim međunarodnim obrascima) proizlazi da tužitelj nije ostvario 15 godina mirovinskog staža, što znači da mu se na temelju čl. 33. ZMO-a ne može priznati pravo na starosnu mirovinu, odnosno pravo na razmjerni dio starosne mirovine pred domaćim nositeljem mirovinskog osiguranja.

Stoga su rješenja donesena u upravnom postupku u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja od 18. veljače 2025. godine kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 10. studenog 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. MĆ - [adresa] ([adresa])

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića