REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-1179/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 106, protiv I- tuženika ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, Nemčićeva 7 i II-tuženika Stečajne mase iza stečajnog dužnika ADRIA ŠTEDIONICE d.o.o. u stečaju Zagreb, Ulica grada Vukovara 37/a, kojeg zastupa punomoćnik Petar Ćubela, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 72c, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se između tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s jedne strane i 1. tuženika ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te 2. tuženika STEČAJNA MASA IZA STEČAJNOG DUŽNIKA ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37/a, s druge strane, da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o ustupanju potraživanja od 30.12.2003., zaključen između društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju i ŽC.

2. Utvrđuje se između tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s jedne strane i 1. tuženika ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te 2. tuženika STEČAJNA MASA IZA STEČAJNOG DUŽNIKA ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37/a s druge strane, da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Sporazum od 13.11.2020., zaključen između ŽC i Stečajne mase iza stečajnog dužnika ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju te ovjeren od strane javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba, pod br. OV-5182/2020.

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršiti upis brisanja prava vlasništva na nekretnini: 14. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14), stan na III (trećem) katu, desno, koji se sastoji od šest i pol soba i ostalih prostorija, površine 163,97 m2, RC [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to k. č. br. [katastarska čestica], RC, ukupne površine 400 m2, dvorište površine 62 m2, kuća br. 7, [adresa], površine 338 m2, upisanog u korist 1. tuženika ŽC, uz istovremenu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na istoj nekretnini, u korist njegovog knjižnog prednika.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je vlasnik i posjednik nekretnine – stana koji je nakon provedenog postupka povezivanja KPU sa zemljišnim knjigama upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o.: 335240, Centar na 14. suvlasničkom udjelu s neodređenim omjerom nekretnine označene kao zk. čbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 400 m2, dvorište površine 62 m2, kuća br. 7, [adresa], površine 338 m2, sveukupne površine 400 m2, kao: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14), stan na III (trećem) katu, desno, koji se sastoji od šest i pol soba i ostalih prostorija, površine 163,97 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi iste (dalje: predmetna nekretnina). Trenutno stanje u zemljišnim knjigama je takvo da na predmetnom stanu od 2. studenog 2022. pod brojem Z-58486/2022 stoji upis I- tuženika kao vlasnika, sve po ispravama koje se ovom tužbom dovode u pitanje (Ugovor o ustupanju potraživanja od 30.12.2003. i Sporazum od 13. studenog 2020.).

Navodi kako je dana 13. studenog 2020. između I- tuženika ŽC i II- tuženika, Stečajne mase iza stečajnog dužnika ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju zaključen Sporazum a potpis stečajnog upravitelja Vatroslava Plejića na navedenom Sporazumu ovjeren je dana 13. studenog 2020. od strane javnog bilježnika Sande Pandža, Zagreb, Kačićeva 9, pod br. OV-5182/2020, dok ovjera potpisa ovdje I- tuženika ŽC nije izvršena. Ističe kako je navedeni Sporazum ništetan prema odredbi čl. 322. ZOO-a, iz razloga jer je društvo ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju brisano je iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt - 06/12616-2 od 17. siječnja 2007, a stečajna masa iza stečajnog dužnika ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju nikada nije bila upisana u sudski registar, što je nužan zakonski preduvjet, odnosno štoviše ima konstitutivni učinak za stjecanje pravne osobnosti određenog subjekta kao pravnog sljednika prethodno brisanog društva. Te ističe kako stečajna masa II- tuženika nije postojala niti je mogla postojati u vrijeme zaključenja predmetnog Sporazuma od 13. studenog 2020. između I - tuženika i II- tuženika, što znači da je isti Sporazum zaključio nepostojeći subjekt koji kao takav ne može sudjelovati u pravnom prometu, slijedom čega je i sam pravni posao ništetan. Isti Sporazum zaključen je i ovjeren bez naznake OIB [osobni identifikacijski broj]a navodne stečajne mase II- tuženika kao ugovorne strane a legitimira se sa MBS: [matični broj subjekta] - koji predstavlja MBS sada brisanog društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju , te je stoga predmetni Sporazum od 13. studenog 2020. ništetan sukladno odredbi čl. 274. st. 1. ZOO-a, koja propisuje kako pravna osoba može sklapati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. U konkretnom slučaju pravna sposobnost stečajne mase iza društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o u stečaju - u potpunosti je izostala. Okolnost, odnosno zakonsko ovlaštenje za zastupanje stečajne mase u cilju zaključenja predmetnog pravnog posla, sve kada bi stečajna masa iza brisanog društva kao pravni subjekt uopće i postojala, također je bio dužan kao nesporno utvrditi javni bilježnik kod kojeg je Vatroslav Plejić ovjeravao svoj potpis.

Nadalje tužitelj navodi kako se Sporazum od 13. studenog 2020. sadržajno poziva na "Ugovor o ustupu" od dana 30. prosinca 2003., koji da je bio sklopljen između društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju i ovdje I- tuženika ŽC (pri čemu se pretpostavljeno radi o Ugovoru o ustupanju potraživanja), a kojim da je stečajni dužnik prodao svoja potraživanja ŽC za što da je kao protučinidbu platio naknadu iz koje je provedena "djelomična dioba" stečajnih vjerovnika, što bi pretpostavljano trebalo upućivati na djelomično namirenje stečajnih vjerovnika u postupku St-126/00.

Ugovor o u ustupanju potraživanja od 30. prosinca 2003., tužitelj predlaže utvrditi ništetnim temeljem iste odredbe iz čl. 322. ZOO-a, jer:

- na navedenom Ugovoru nisu ovjereni potpisi niti jedne od ugovornih strana.

- iz istog Ugovora nije vidljivo (a na što se sadržajno također poziva Sporazum od 13. studenog 2020.) da bi temeljem istog Ugovora o ustupanju potraživanja od 30. prosinca 2003. bilo od strane navodnog ustupitelja, društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju ustupljeno primatelju ikakvo potraživanje prema sada pok. OC (pok. sinu ovdje tužitelja) kao navodnom dužniku, a niti postoji ikakav ugovor o ustupu potraživanja kako se navodi u čl. 2. istog, kojim su se stranke usuglasile da će sklopiti ugovore o ustupu potraživanja "napose za svakoga dužnika iz čl. 1. ovog ugovora". Čl. 2. istog Ugovora navedeno je da društvo ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju ustupa svoja potraživanja u svoti od 10.130.848,74 kn u cijelosti "primaocu ŽC iz [adresa] i Ireni nekretninama iz Zadra, što primalac prihvaća", pri čemu je pretpostavka tužitelja da se naznačena (vjerojatno pravna osoba) "Irena nekretnine" odnosi na neko društvo, koje u svakom slučaju niti je potpisnik odnosno ugovorna strana predmetnog Ugovora, a niti bi iz istog bilo razvidna konkretna protučinidba koju bi ta pretpostavljeno pravna osoba dala za navodno stjecanje primljene imovine – imovinskih prava od navodnog ustupitelja. Dakle, prethodno navedena ugovorna odredba očito se odnosi na navodno ugovorenu činidbu koja osim što je nedopuštena, usto je i neodređena, pa je predmetni Ugovor ništetan i temeljem odredbe čl. 270. ZOO-a. Navodi kako da predmetni Ugovor o ustupanju potraživanja od 30. prosinca 2003., kada bi se i uzelo da je valjano sklopljen, u svakom slučaju nije izvršen. Ovo iz razloga što suvlasnički dio od 427/2081 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije bio prenesen na I- tuženika ŽC od strane nekadašnjeg društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju, već je prema povijesnom zk stanju prva izmjena vlasništva na suvlasničkom dijelu ADRIA ŠTEDIONICE d.o.o. na istoj nekretnini evidentirana 2011. godine i to upisom prava vlasništva u korist HC iz [adresa] i to za suvlasnički udio od 341/2081 dijela. Nadalje, prema saznanjima tužitelja nije isplaćen niti navodno ugovoreni novčani dio naknade od 2.000.000,00 kn od strane I-tuženika ŽC II- tuženiku (sada brisanom društvu ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju). Ako bi se uzelo u obzir da je ovaj Ugovor i izvršen, što tužitelj osporava kako je prethodno navedeno, njime je svakako povrijeđeno načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba propisano odredbom čl. 7. ZOO-a. Naime, iz istog Ugovora proizlazilo bi da ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o u stečaju ustupa u cijelosti svoja potraživanja prema trećim osobama u iznosu koji je u više nego očitom nesrazmjeru s protučinidbom koju navodno od primatelja, ovdje 1. tuženika, dobiva (potraživanja u visini od 10.130.848,74 kn za navodno plaćenu naknadu od 2.000.000,00 kn), pri čemu je ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o u stečaju trebala prenijeti u vlasništvo 1. tuženiku ŽC i suvlasnički udio (od 427/2081 dijela) nekretnine upisane u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], o čemu da bi prethodno bio već sklopljen "poseban ugovor".

Na temelju isprava koje se ovom tužbom predlažu utvrditi ništetnima, I tuženik ŽC izvršio je dana 2. studenog 2022. u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod brojem Z-58486/2022 uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini tužitelja te je stoga tužitelj predložio kao pod točkom III. izreke.

U daljnjem tijeku postupka, podneskom od 10. ožujka 2025., tužitelj u bitnom navodi kako iz povijesnog zk izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je knjižni prednik ovdje I-tuženika ŽC za suvlasnički dio od 427/2081 bio je IC iz [adresa], temeljem rješenja Općinskog suda u Samoboru posl. br. RZ-24/10, od 13. rujna 2011. U tom pojedinačnom ispravnom zk postupku, gdje se IC, legitimirao kao kvalificirani posjednik nekretnine te se pozivao na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, društvu ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju bio je imenovan skrbnik za poseban slučaj u osobi Dubravke Bolt, odvjetnice iz Samobora, uz obrazloženje da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem od 10. listopada 2005. posl. br. St-126/00 zaključio stečajni postupak nad društvom ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. te je ista brisana iz sudskog registra te da navedeno ukazuje kako II tuženik nije bio ovlašten sklopiti Sporazum. Ističe kako u svakom slučaju, proizlazi da je Ugovor o ustupanju potraživanja od 30. prosinca 2003. ništetan i iz razloga što je na strani društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju izostala protučinidba koja se sastoji u prijenosu prava vlasništva navedenih nekretnina na ovdje I-tuženika.

Također iz povijesnog zk izvatka za ovu nekretninu proizlazi da je ovdje I- tuženik suvlasnički udio od 427/2081 ove nekretnine upisao kao svoje suvlasništvo temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru posl. br. P - 499/12, od 25. ožujka 2013., nakon čega je svoj ukupni suvlasnički udio od 513/2081 dijela prodao. Nadalje, kako iz sadržaja stečajnog spisa posl. br. St-126/00 nad društvom ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju ovoga Suda proizlazi da I i II-tuženici nisu sklopili ugovore o ustupu potraživanja „napose za svakoga dužnika iz čl. 1. ovoga ugovora“, a kako je to navedeno u čl. 2. Ugovora o ustupanju potraživanja, evidentno je da nikakva naknada nije bila plaćena niti za ustup potraživanja od čak 10.130.848,74 kuna. Stoga je, pored svih navoda koje je tužitelj iznio u tužbi, razvidno kako je riječ o fiktivnom pravnom poslu koji je poslužio za nezakonito stjecanje nekretnina velikih vrijednosti od strane trećih fizičkih osoba putem tadašnjeg društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju, kao posrednika.

2. Drugotuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su zahtjevi tužitelja neosnovani budući je činidba određena (tražbine čiji je imatelj bio II- tuženik) a između ostaloga to je tražbina prema JC koja je osigurana prijenosom prava vlasništva na nekretnini (točka 3. zahtjeva) radi osiguranja te tražbine. Protučinidba između stranaka je ugovorena i određena a što i sam tužitelj u svojem kontradiktornom historijatu navodi pa je potpuno promašeno pozivanje tužitelja na neodređenost i nepostojanje protučinidbe na strani I- tuženika. O valjanosti osnovnog ugovora iz kojega proistječe tražbina koja je bila predmet ustupa već je pravomoćno odlučio ovaj sud u postupku P-2539/18 kada je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim toga pravnog posla. U međuvremenu je isti taj sud rješenjem posl. broj: P-2539/18 od 15. siječnja 2024. odbacio prijedlog za ponavljanjem toga postupka iz razloga koji se navode i u historijatu tužbe u ovome postupku.

U odnosu na navode o tome da II- tuženik ne bi imao stranačku sposobnost odnosno da stečajni upravitelj ne bi bio ovlašten zastupati II- tuženika prilikom zaključenja toga Sporazuma ističe iako stečajna masa nije pravna osoba, ona ima stranačku sposobnost, jer predstavlja imovinu stečajnog dužnika na koju se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stečajnom dužniku i njegovim tijelima. Naime, upravo na temelju odredbe čl. 77. stavka 2. ZPP-a, stečajna masa ima stranačku sposobnost koja je određena člankom 199. stavkom 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 44/1996, 161/1998, 29/1999 – dalje: SZ) koji se primjenjivao budući da je stečaj otvoren 12. listopada 2000., i prema kojem stečajna masa predstavlja imovinu stečajnog dužnika na koju se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stečajnom dužniku i njegovim tijelima, u njeno ime i za njen račun mogu se voditi sporovi i nositelj je prava vlasništva i drugih prava. Ističe kako pogrešno smatra tužitelj da je za navedenu stranačku sposobnost potrebno da je stečajna masa upisana u sudski registar i da takav upis ima konstitutivni učinak, budući da su tek stupanjem na snagu Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 71/15 – dalje: SZ-15) odredbama čl. 133. st. 2., 289. st. 5., 437. st. 2. SZ-a propisani slučajevi kada će se u sudski registar upisati stečajna masa. Pri tome je i nadalje odredbom čl. 289. st. 4. SZ-15 na jednak način propisano da stečajna masa ima stranačku sposobnost kao što je to bilo propisano odredom čl. 199. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 44/1996, 161/1998, 29/1999 – dalje: SZ) a koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme otvaranja stečajnog postupka, što znači da stečajna masa ima stranačku sposobnost bez obzira je li upisana u sudski registar ili ne, budući da Stečajni zakon ne veže postojanje stranačke sposobnosti stečajne mase s upisom iste u sudski registar.

U tome smislu, stečajni je upravitelj ovlašten i dužan zastupati stečajnu masu kao pravnog slijednika stečajnog dužnika u pravnom prometu i to sve bez potrebe upisa stečajne mase u sudski registar ili ishođenja neke posebne odluke stečajnog suda ili porezne uprave, kako to tužitelj pogrešno smatra. Zaključenjem stečajnog postupka nad tužiteljem ne gasi se ovlasti stečajnog upravitelja. Isti stečajni upravitelj koji je imenovan rješenjem o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka i dalje je dužan zastupati stečajnu masu u sporovima koje protiv stečajne mase vode stečajni dužnici ali je ovlašten i dužan zastupati stečajnu masu u sporovima koji se vode u ime i za račun stečajne mase te zaključivati pravne poslove i/ili dodatke već zaključenim poslovima.

3. Prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se pridružuje svim navodima i dokazima iznesenim u odgovoru na tužbu II-tuženika te navodi kako osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. U tijeku postupka ističe kako je Ugovor o ustupu perfektan pravni posao koji je izvršen sa obje strane te ne postoje razlozi za ništetnost pa je zahtjev tužitelja u tome dijelu neosnovan. Ovo sve posebno imajući u vidu da je u postupku koji se kod ovoga suda vodio pod brojem P-2539/18 pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 28. svibnja 1998. kojim je upisano fiducijarno pravo vlasništva radi osiguranja tražbine. U odnosu na Sporazum od 13. studenog 2020. navodi kako je siti je valjani pravni posao budući je njime samo konstatirano ono što je između stranaka nesporno, a to je da je ranije zaključen Ugovor o ustupu i da se radi prijenosa zemljišnoknjižnog prava tim Sporazumom prenosi pravo upisano u zemljišnoj knjizi na nekretnini. Navedeno pravo je akcesorno samoj tražbini

koja je ranije prenesena u korist prvotuženika te je taj Sporazum zaključen radi prijenosa toga akcesornog prava (radi osiguranja tražbine) u korist imatelja tražbine – I-tuženika.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb (list 13-29 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 30-33 spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom br. 845/98 od 25. svibnja 1998. (list 34-36 spisa), ovjereni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 28. svibnja 1998. ( list 37-43 spisa), Teretni list br. Izk. 2857/98 (list 44-46 spisa), Dodatak ka sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 28. svibnja 1998. od 30. studenog 1998. (list 47 spisa), izlist podataka o zemljišno knjižnom predmetu poslovni broj Z-53729/2021 (list 66 spisa), Sporazum sklopljen između ŽC i Stečajne mase iz stečajnog dužnika ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju od 13. studenog 2020. (list 67-70 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Adria štedionica d.o.o. od 13. srpnja 2023. (list 71-76 spisa), Rješenje ovog suda poslovni broj St-126/00 o zaključenju stečajnog postupka na stečajnim dužnikom "Adria štedionica" d.o.o. u stečaju od 10. listopada 2005. (list 77 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 79-82 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 123-139 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja sklopljen između Adria štedionica d.o.o. u stečaju i ŽC od 30. prosinca 2003. (list 146 spisa), tužba Europskom sudu za ljudska prava od 8. ožujka 2024. (list 147-166 spisa), popis dužnika koji je sastavni dio Ugovora o ustupu (list 172 spisa), opozivno brisovno očitovanje (list 173 spisa), izdatci o prometu po računu 31. prosinca 2003. u iznosu od 1.000.000,00 kn, od 31. siječnja 2004. u iznosu od 200.000,00 kn, iz razdoblja od 1. veljače 2004. – 29. veljače 2004. u iznosu od 700.000,00 kn te od 1. ožujka 2004. u iznosu od 100.000,00 kn (list 184-187 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 201-204 spisa), Rješenje Općinskog suda u Samoboru poslovni broj Rz-24/10 od 13. rujna 2011. (list 205-206 spisa), izvod iz posjedovnog lista 6183 (list 207 spisa), Rješenje Općinskog suda u Samoboru poslovni broj R Z-24/10 od 8. ožujka 2011. (list 208-209 spisa), Rješenje Općinskog suda u Samoboru poslovni broj RZ-24/10 od 13. rujna 2011. (list 210-213 spisa), ovjereni kupoprodajni ugovor sklopljen između IC i KC od 2. studenog 2012. (list 214-219 spisa), ovjereni anex kupoprodajnog ugovora od 20. ožujka 2013. (list 220-223 spisa), ovjereni ugovor o kupoprodajni nekretnine sklopljen između ŽC i DC od 4. siječnja 2019. (list 224 -232 spisa), dio stečajnog spisa (list 232-243 spisa), iskaz stečajnog upravitelja Vatroslava Plejića (list 259-263 spisa). Tijekom postupka izvršen je uvid u spis ovoga suda poslovni broj St - 126/2000 te u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Z- 6148/21.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o ustupanju potraživanja od 30. prosinca 2003. i Sporazuma od 13. studenog 2020. i da isti ne proizvode pravne učinke, te brisanje prava vlasništva u korist I-tuženika ŽC uz istovremenu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na istoj nekretnini, u korist njegovog knjižnog prednika.

7. Tijekom postupka je kao nedvojbeno utvrđeno :

- da je između prednika II- tuženika društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. i OC, zaključen Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom br. 845/98 dana 28. svibnja 1998. prema kojem ugovoru je tužitelj GC zalogodavac, i to upravo za predmetnu nekretninu - stan u [adresa], Frana [adresa] upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je 28. svibnja 1998. između društva ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. kao vjerovnika, OC kao dužnika i tužitelja kao zalogodavca zaključen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva uz Izjavu o prijenosu vlasništva koja je potpisana od strane ovdje tužitelja,

-da je 10. prosinca 1998. javni bilježnik, Ljiljana Herceg Miličević, ovjerio ispravu o prijenosu prava vlasništva predmetnog stana na tvrtku ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. Zagreb,

-da je tužitelj 6. prosinca 1999. pokrenuo postupak protiv prednika II-tuženika radi utvrđenja ništavosti (ništetnosti) prethodno navedenih ugovora kod Općinskog suda u Zagrebu, ali je predmet nakon donošenja rješenja o osiguranju privremenom mjerom posl. br. P-15093/99 od 27. ožujka 2000., zabranom otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine, kao i fiducijarnog prijenosa s imena tužitelja na društvo ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o., proslijeđen Trgovačkom sudu u Zagrebu kao nadležnom, te se vodio pod posl. br. P-3433/2011, a kasnije pod posl. br. P-2539/2018,

- da je navedeni postupak okončan pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda poslovni br. P-2539/2018 od 21. srpnja 2020., kojom je utvrđeno da su točke (članci) III. i IV. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 28. svibnja 1998. kojeg su zaključili vjerovnik ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. Zagreb, dužnik OC i zalogodavac GC, ništave (toč. I. presude) te je utvrđeno da je Dodatak ka sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 28. svibnja 1998., koji je datiran s 30.studenog 1998. kojeg su zaključili predlagatelj osiguranja ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o., protivnik osiguranja OC i zalogodavac GC, ništav u cijelosti (točka II. presude), dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen (utvrđenje ništetnim Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 845/98 od 28. svibnja 1998. te članaka I. i II. te V. do IX. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 28. svibnja 1998., kao i uspostave zemljišnoknjižnog stanja prije prijenosa prava vlasništva temeljem navedenih isprava na predmetnoj nekretnini),

- da je tijekom tog postupka nad društvom ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. otvoren stečajni postupak koji se vodio kod naslovnog suda pod posl. br. St-126/00, te je pravni prednik II- tuženika brisan iz sudskog registra rješenjem br. Tt-06/12616-2 od 17. siječnja 2007., a postupak je bio nastavljen protiv tamo naznačenog tuženika Stečajne mase iza stečajnog dužnika ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju (kao novo označenog tuženika),

- da su nakon pravomoćnosti presude posl. br. P-2539/2018 od 21. srpnja 2020. obje stranke podnijele prijedloge za dopuštenje revizije koji prijedlozi su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske , poslovni br. Revd-1621/2021 od 1. ožujka 2023. odbačeni,

- da je rješenjem ovoga suda posl. br. P-2539/18 od 15. srpnja 2021. obustavljen postupak osiguranja te je ukinuta privremena mjera određena rješenjem Općinskog suda u Zagrebu br. P-15093/99 od 27. ožujka 2000. te je navedeno rješenje potvrđeno odlukom Visokog trgovačkog suda RH, br. Pž-4488/21 od 20. rujna 2021.,

- da se I-tuženik uknjižio kao vlasnik na temelju Sporazuma od 13. studenog 2020. zaključenog između ŽC i Stečajne mase iza stečajnog dužnika Adria Štedionica d.o.o. u stečaju te je na predmetnoj nekretnini upisana i zabilježba ovog spora ( tužba od 18. srpnja 2023.) pod brojem Z-36747/2023.

8. Iz tužiteljevih navoda iz tužbe i tijekom postupka razvidno je kako se tužitelj poziva na brojne razloge koje sve podvodi pod odredbu čl. 322. st. 1. ZOO-a međutim svi navedeni razlozi ne dovode do ništetnosti ugovora. Također tužitelj tek naknadno iznosi i navode da bi kod Ugovora o ustupanju potraživanja bila riječ o fiktivnom pravnom poslu (podneska od 10. ožujka 2025.).

9. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem stečajnog upravitelja Vatroslava Plejića kao zastupnika po zakonu II-tuženika te je isti po predočenju spornog Ugovor o ustupanju i Sporazuma potvrdio da je iste potpisao a što nije niti bilo sporno između stranaka. Također je naveo da se zbog proteka vremena ne sjeća pojedinosti stečajnog postupka u odnosu na Adria štedionicu d.o.o. u stečaju te se nije mogao sjetiti detalja konkretnog slučaja pa tako niti sadržaja Ugovora o ustupanju iz 2003. niti Sporazuma iz 2000. navodeći kako je radio na velikom broju stečajeva te mu je teško sjetiti se svakoga. Obzirom na navedeno sud njegov iskaz nije posebno niti cijenio.

U odnosu na Ugovor o ustupanju potraživanja od 30. prosinca 2003.

11. Uvidom u Ugovor o ustupanju potraživanja utvrđeno je da je isti sklopljen između Adria štedionice d.o.o. u stečaju kao ustupitelja i ŽC kao primatelja. Navedenim ugovorom pod točkom I. stranke su suglasno utvrdile da ustupilac ima potraživanja od fizičkih i pravnih osoba i to prema popisu koji su zajednički uskladile obje stranke . Prema točki II. ustupilac svoja potraživanja od 10.130.848,74 kn ustupa primatelju ŽC i Ireni nekretninama, što primalac prihvaća. Dalje je navedeno da će ustupilac predati primatelju i sve isprave kojima dokazuje svoja potraživanja te će s njim sklopiti ugovore o ustupu potraživanja za svakog dužnika posebno. Nadalje prema čl. 4. primalac, dakle I-tuženik se obvezao ustupiocu platiti 2.000.000,00 kn za preuzete tražbine, te za prijenos vlasništva nekretnine u suvlasništvu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-livada i put Sv. Helena, površine 20 a i 81m2 u 427/2081 dijela (o prijenosu nekretnine sklopljen je poseban ugovor). Navedeni ugovor su potpisali I- tuženik a u ime Adria štedionice d.o.o. u stečaju stečajni upravitelj Vatroslav Plejić. Prilog navedenog ugovora je popis dužnika sa lista 172 spisa iz kojeg je razvidno kako je od fizičkih osoba, pod točkom 11., kao dužnik naveden OC.

12. Iz stečajnog spisa ovoga suda poslovni broj St-126/2000 razvidno je kako je zaključnim izvješćem od 5. svibnja 2005. stečajni upravitelj naveo kako je u Vjesniku od 24. rujna 2003. oglašena prodaja novčanih tražbina prikupljanjem ponuda te je istim oglasom objavljena i formalna prodaja vlasništva nekretnine u Samoboru jer je stvarni vlasnik Adria štedno kreditna zadruga, da se na oglas javio ŽC i ponudio 2.000.000,00 kuna te je nakon sklopljenih ugovora uplaćen na račun stečajnog dužnika iznos od 2.000.000,00 kn. Potom je oglašena djelomična dioba vjerovnicima trećeg isplatnog reda te je nakon isteka roka isplaćeno 8,5 % tražbine vjerovnicima trećeg isplatnog reda. Navedeno proizlazi i iz prijedloga za djelomičnu diobu koji je potpisan od strane stečajnog upravitelja a sa kojim prijedlogom se suglasio stečajni sudac koji je isti i potpisao a nakon čega je i provedena djelomična dioba i to upravo sredstvima koje je uplatio ovdje I-tuženik. Također iz stečajnog spisa proizlazi da je sud rješenjem od 5. rujna 2005. odredio završno ročište koje je objavljeno na oglasnoj ploči suda i u Narodnim novinama sukladno tada važećem Stečajnom zakonu. Iz zapisnika sa završnog ročišta vjerovnika od 29. rujna 2005. proizlazi da su prisutni vjerovnici u cijelosti prihvatili izvješće stečajnog upravitelja kao i završni račun te su stoga prihvatili i navedeni Ugovor o ustupanju i na isti nisu imali primjedbi. Dakle iz izvješća stečajnog upravitelja (od 8. srpnja 2003., 27. studenog 2003. i 5. svibnja 2005.) te priležeće dokumentacije proizlazi kako je II-tuženik zaključio ugovor o ustupanju potraživanja i ugovor o kupoprodaji nekretnine te je jedna od tražbina koje su ustupljene tražbina koju je II-tuženik na temelju Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 845/98 imao prema tada dužniku JC a što je i u skladu sa popisom dužnika . Također je iz pisma namjere ŽC i društva Irena nekretnine d.o.o. , koje prileži stečajnom spisu, razvidno da isti navode kako stavljaju ponudu za otkup svih potraživanja za iznos od 2.000.000,00 kuna.

13. Nadalje, osim navedenog, i uvidom u izvadak o prometu po računu II- tuženika vođenog kod Volksbanke d.d. razvidno je da je ŽC kao primatelj uplatio 2.000.000,00 kuna na ime naknade za ustup temeljem zaključenog ugovora o ustupu i to: 31. prosinca 2003. 1.000.000,00 kuna, 31. siječnja 2004. 200.000,00 kuna, prema izvatku od 1. veljače 2004-29. veljače 2004. 700.000,00 kuna te 1. ožujka 2004. 100.000,00 kuna. Dakle nisu osnovani navodi tužitelja kako nije izvršena obveza iz ugovora odnosno da I tuženik nije isplatio iznos na koji se obvezao.

14. Navodi tužitelja kako je razvidno da ugovor o ustupanju nije izvršen jer da nekretnina koja je bila predmet istoga (upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-livada i put Sv. Helena, površine 20 a i 81m2 u 427/2081 dijela) nije niti prenesena na tuženika odnosno da nije uslijedila protučinidba niti na strani II-tuženika jer nekretnina koja je navedena u ugovoru nije prenesena na temelju tog ugovora o ustupanju nisu osnovani

. Naime navedeno ne utječe na valjanost samog ugovora a posebice imajući i u vidu da se u konačnici upravo I-tuženik i upisao na navedenoj nekretnini te je istom i raspolagao. Međutim nepostojanje protučinidbe kako to tužitelj navodi ne bi samo po sebi činilo Ugovor ništetnim, odnosno ne dovodi do ništetnosti ugovora, već druga ugovorna strana može u tom slučaju tražiti ili ispunjenje te obveze ili raskinuti taj ugovor i tražiti naknadu štete zbog neispunjenja te obveze.

15. Ujedno ovdje valja istaknuti kako isti posao ne može dovesti do zaključka o ništetnosti ugovora niti zbog narušavanja načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba (čl. 7. st. 1. ZOO-a). Naime za narušavanje načela ekvivalentnosti činidaba predviđene su određene pravne posljedice a ovisno o intenzitetu ugrožavanja tog načela. U konkretnom slučaju tužitelj navodi kako u ugovoru o ustupanju potraživanja (naplatnog pravnog posla) postoji očiti nerazmjer između činidbe i protučinidbe , odnosno prednik II-tuženika ustupio je tražbine, dakle svoja potraživanja u vrijednosti od 10.130.848,74 kn a primalac, ovdje I-tuženika, se za iste obvezao platiti 2.000.000,00 kuna. Prema takvim navodima tužitelja bila bi riječ o institutu prekomjernog oštećenja a eventualna pravna posljedica prekomjernog oštećenja je pobojnost ugovora (čl. 375. st. 1. ZOO-a) a ne ništetnost, što tužitelj tužbom niti ne traži. Prema tome niti u navedenom dijelu nisu osnovani tužiteljevi navodi.

16. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda činidbe iz Ugovor o ustupanju potraživanja su određene i dovoljno odredive jer iz istih jasno proizlazi što je točno bila obveza jedne i druge ugovorne strane dakle I i II-tuženika, stoga navođenje društva Irena nekretnine d.o.o. u tom ugovoru nije od utjecaja na valjanost istoga niti na određenost obveza stranaka iz ugovora.. Naime prilog navedenom ugovoru o ustupanju je popis dužnika (list 172 spisa) te je iz istog popisa razvidno da je iznos duga fizičkih osoba, među kojima je naveden i OC, 5.717.577,55 kn a iznos duga pravnih osoba odnosno trgovačkih društava 4.413.271,19 kn. Dakle zbroj dugovanja fizičkih i pravnih osoba upravo i iznosi 10.130.848,74 kn koji iznos je naveden u ugovoru o ustupanju. Dakle radi se o određenim, (odredivim), mogućim i dopuštenim činidbama te stoga ugovor nije ništetan niti prema odredbi čl. 270. ZOO - a.

17. Obzirom na naknadno iznošenje navoda da je u konkretnom slučaju riječ od fiktivnom ugovoru valja istaknuti kako je u smislu odredbe čl. 285. ZOO -a prividan (simulirani ili fiktivan) ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volje stranaka da se taj ugovor izvrši nego je nastao suglasnošću volje stranaka da se stvori samo privid (fikcija) o sklapanju ugovora. Dakle on prikriva neki drugi ugovor, ali zaključen između stranaka, a ne jedne od stranaka tog ugovora i neke treće osobe.

Prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako taj ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada vrijedi taj drugi ugovor ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Posljedica prividnog ugovora nije ništetnost ugovora, nego da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka. Stoga prividan ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan.

Međutim u konkretnom slučaju Ugovor o ustupanju potraživanja nije prividan jer je istim iskazana prava volja stranaka odnosno volja I-tuženika da otkupi potraživanja od II-tuženika za 2.000.000,00 kn a volja II-tuženika je bila da poveća stečajnu masu upravo za iznos od 2.000.000,00 kn radi daljnje diobe u svrhu namirenja vjerovnika a što je uostalom i cilj svakog stečajnog postupka, kao i da se razriješe pravni odnosi u pogledu nekretnine u Samoboru (vezano i uz odnose između stečajnog dužnika i Adria štedno kreditne zadruge) a kako proizlazi iz izvješća stečajnog upravitelja.

18. Slijedom navedenog predmetni Ugovor o ustupanju potraživanja sklopljen je na temelju odredbe čl. 436. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine „ broj:

53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001- a koji zakon se primjenjivao obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora). Prema odredbi čl. 437. ZOO-a s potraživanjem prelaze na primaoca sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zalog, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.

19. Dakle stečajni dužnik, odnosno prednik II-tuženika, navedeni Ugovor o ustupanju sklopio je sukladno važećim zakonskim propisima te je obzirom na smisao i odredbe stečajnog postupka mogao ustupiti potraživanja a o čemu su vjerovnici tijekom stečajnog postupka bili obaviješteni, nisu nakon izvješća stečajnog upravitelja u kojima je kontinuirano izvještavao o ponudi za otkup potraživanja, sklapanju ugovora imali primjedbi, sa uplaćenim novcima provedena je djelomična dioba te su vjerovnici završno izvješće prihvatili a što jasno proizlazi iz zapisnika od 29. rujna 2005. (list 407 stečajnog spisa). Dakle I-tuženik je sukladno Ugovoru o ustupu u cijelosti ispunio svoju obvezu prema II-tuženiku te su na temelju navedenog ugovora sva potraživanja pa tako i ono u odnosu na predmetnu nekretninu koja je bila osigurana fiducijom ustupljeni I- tuženiku, a budući je riječ o sporednom pravu koje prati glavnu tražbinu ,te stoga obzirom na sve prethodno izloženo navedeni ugovor nije ništetan.

U odnosu na Sporazum od 13. studenog 2020.

20. Iz Sporazuma od 13. studenog 2020. sklopljenog između I i II-tuženika proizlazi kako su stranke, između ostalog, suglasno utvrdile u čl. 1. da je je pravni prednik II-tuženika, društvo ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju tijekom stečajnog postupka svoja potraživanja temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 9. lipnja 1998., zaključenog sa sinom tužitelja OC te Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predmetnoj nekretnini prodao ovdje I-tuženiku ŽC koji je platio naknadu za ustup a iz koje je provedena djelomična dioba stečajnih vjerovnika te je o ustupu navedenih potraživanja zaključen Ugovor o ustupu dana **.**.2003. sa ŽC kojemu je između ostaloga ustupljeno potraživanje prema dužniku OC a koje potraživanje je osigurano prijenosom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Također je utvrđeno je da su navedenim Ugovorom I- tuženiku osim navedenih potraživanja ustupljena i sva sporedna prava, pa tako i pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini tužitelja, odnosno sva prava koja su ranijem vjerovniku pripadala temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom br 845/98 i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini, a temeljem kojega je proveden upis u korist ADRIA ŠTEDIONICE d.o.o., pod brojem Z-8285/98.

Jednako tako, između ovdje tuženika kao ugovornih strana navedenim Sporazumom utvrđeno je da je nakon zaključenja stečajnog postupka nad društvom ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. u stečaju, stečajni upravitelj naveden u Sporazumu, Vatroslav Plejić, ovlašten zastupati i stečajnu masu iza istog društva kao stečajnog dužnika. Potpis stečajnog upravitelja Vatroslava Plejića na navedenom Sporazumu ovjeren je dana 13. studenog 2020. od strane javnog bilježnika Sande Pandža, Zagreb, Kačićeva 9, pod br. OV-5182/2020.

Prema čl. 2. Sporazuma stranke su pristupile zaključenju istoga radi realizacije ustupa odnosno kako bi novi imatelj tražbine ŽC mogao svoja prava štiti i njima valjano dalje raspolagati, te II-tuženik pod točkom 2.2. bezuvjetno dopušta I- tuženiku kao vjerovniku tražbine prema BC koju je stekao ugovorom o ustupu izvršiti upis prijenosa prethodnog vlasništva na predmetnoj nekretnini kao i bezuvjetan upis svih prava koja II-tuženik ima na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva i Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom br. 845/98 te da istima raspolaže kao punopravni imatelj, a što uključuje podnošenje prijedloga za uknjižbu založnog prava koje je osnovao radi osiguranja tražbine koja je bila predmet ustupa.

21. U pogledu navoda kako je II-tuženik nepostojeći subjekt koji kao takav ne može sudjelovati u pravnom prometu pa da je slijedom navedenog i sam pravni posao ništetan valja istaknuti kako se nakon zaključenja stečajnog postupka nad dužnikom i nakon njegovog brisanja ne gase ovlasti stečajnog upravitelja jer je stečajni upravitelj koji je imenovan rješenjem o otvaranju stečajnog postupka i dalje dužan zastupati stečajnu masu u sporovima koje protiv stečajne mase vode stečajni dužnici ali je ovlašten i dužan zastupati stečajnu masu u sporovima koji se vode u ime i za račun stečajne mase te zaključivati pravne poslove već zaključenim poslovima a što proizlazi i iz smisla odredbe čl. 289. Stečajnog zakona („Narodne novine” broj 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ). Navedeno također proizlazi i iz odredbe čl. 199. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99) prema kojoj odredbi je imovina iz st. 1. jest stečajna masa i glede nje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga zakon o stečajnom dužniku i njegovim tijelima te se u ime i za račun te mase mogu se voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja u nju ulazi, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

Stoga društvo nakon što je brisano iz sudskog registra više ne može biti aktivno u pravnom prometu međutim u pravnom prometu može nastupati njegova stečajna masa koju dalje zastupa stečajni upravitelj. Ujedno pravni slijednik društva u stečaju je njegova stečajna masa kojoj je, neovisno o upisu u sudski registar i dodjelu OIB [osobni identifikacijski broj]a, samim zakonom dan ujedno i „ius standi in iudicio“ stoga analogno navedenom, prema ocjeni ovoga suda, ista može nastupati i u pravnom prometu u kojem ju zastupa stečajni upravitelj. Nadalje niti navodi tužitelja kako je u zk ispravnom postupku II - tuženika zastupao skrbnik za poseban slučaj nije od utjecaja na činjenicu da je stečajni upravitelja dužan i ovlašten zastupati stečajnu masu iza stečajnog dužnika.

22. Prema tome u konkretnom slučaju stečajni upravitelj Vatroslav Pleić je bio ovlašten zastupati i II-tuženika te sklopiti sa ŽC i Sporazum 2020. u kojem su stranke suglasno utvrdile kronologiju iz koje je razvidan temelj potraživanja koji je Ugovorom o ustupanju 2003. prenesen na ŽC (članak 1. Sporazuma). Nadalje iz čl. 2. Sporazuma razvidno je da se isti sklapa radi realizacije ustupa te II-tuženik dopušta da ŽC izvrši upis prijenosa vlasništava na predmetne nekretnine te je na temelju istoga i uknjiženo pravo vlasništva u korist ŽC, uz zabilježbu da je prijenos proveden radi osiguranja tražbine , dakle upravo tražbine koju je II-tuženik ustupio I tuženiku (potraživanje prema dužniku OC a koje je potraživanje osigurano prijenosom prava vlasništva nekretnine). Dakle nisu osnovani navodi da bi Sporazum bio ništetan u smislu odredbe čl. 274. ZOO-a.

23. Naime, riječ je o sklapanju pravnog posla čiji sadržaj prvenstveno služi realizaciji prethodno sklopljenog Ugovora o ustupanju te tim Sporazumom stoga stečajni upravitelj nije zasnovao neki potpuno novi pravni posao nego je omogućio realizaciju prava I-tuženika stečenog na temelju ugovora o ustupanju te mu prema tome nije trebala suglasnost skupštine vjerovnika kako to navodi tužitelj.

24. Također upravo na temelju navedenog Sporazuma izvršen je prijenos vlasništva na I-tuženika kako je navedeno u zemljišnoj knjizi uz zabilježbu prijenosa vlasništva radi osiguranja ( pod brojem Z-58486/2022).i što je utvrđeno uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-6148/21 te odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž Zk-196/22 od 13. listopada 2022. . Prema tome niti Sporazum nije zaključen suprotno odredbi čl. 322. ZOO-a te isti nema elemenata ništetnosti . Navodi tužitelja kako u priklopljenom zemljišnoknjižnom spisu nedostaju listovi 10-13 spisa što ukazuje na nezakonitost postupanja jer nedostaje upravo Sporazum od 13. studenog 2020., su u cijelosti ocijenjeni paušalnima budući se prema odredbi čl. 29. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) isprave na temelju kojih je dopušten zemljišnoknjižni upis zadržavaju u zbirci isprava .

25. Slijedom navedenog, Ugovor o ustupanju iz 2003. kao i Sporazum iz 2020. nisu utvrđeni ništetnima te isti proizvode pravne učinke pa stoga niti zahtjev u pogledu brisanja upisanog prava vlasništva i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nije osnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje: Tarifa).

Prvotuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 3. lipnja 2024. i podneska od 20. svibnja 2025. u iznosu od po 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 19. lipnja 2024., 27. ožujka 2025. i 25. rujna 2025. iznos od po 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife), ukupno iznosi 3.125,00 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

Nadalje II-tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) , za zastupanje na ročištima 19. lipnja 2024., 27. ožujka 2025. i 25. rujna 2025. iznos od po 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife), ukupno iznosi 2.500,00 eura pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Drugotuženiku nije priznat zatraženi trošak odgovora na prijedlog za osiguranje budući mu je isti već priznat pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr- 12/2024 te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

Zagreb, 10. studenog 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku 15 dana po primitku presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.