REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 134/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, i tuženik Adriatic osiguranje d. d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d. o. o., odvjetnici u Rijeci, Riva 8, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja, 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 2.185,72 eura (dvije tisuće sto osamdeset pet eura i sedamdeset dva centa) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. u visini kamatne stope koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 950,00 eura (devetsto pedeset eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. studenog 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate 2.185,72 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. prosinca 2022. do isplate.

1. 1. U tužbi je naveo da je njegova osiguranica UA preminula od posljedica prometne nezgode koja se dogodila 28. veljače 2021. na cesti D66 Pula – Labin- Opatija- Matulji-Vozilići. Prometnu nezgodu skrivio je osiguranik tuženika RA, dok je upravljao motociklom reg. oznake [registarska oznaka]. Navedeni motocikl je u trenutku nezgode bio osiguran kod tuženika po polici broj [broj police]. Rješenjem broj 68137 od 19. kolovoza 2022. priznao je pravo na obiteljsku mirovinu PA, djetetu pok. osiguranice UA počevši od 1. prosinca 2021. Na temelju čl. 161. st. 1. i. 2. te čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013., 33/2015., 93/2015., 151/2014., 120/2016., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.) tuženik mu je, kao društvo za osiguranje kod kojeg je bilo osigurano vozilo kojim je šteta počinjena, dužno naknaditi štetu u isplaćenim iznosima obiteljske mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 30. rujna 2022. , ukupno 2.185,72 eura. Tuženiku je dostavio odštetni zahtjev s pozivom na izvansudsko namirenje utuženog iznosa od 5. prosinca 2022., međutim, šteta do danas nije podmirena.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu po osnovi i po visini. Nije sporno da se je 28. veljače 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala pok. UA. Nesporno je i da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u skladu sa Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP), na dan nezgode kod njega bio sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Osnova postojanja njegove eventualne obveze je njegov ugovorni odnos s vlasnikom osiguranog motornog vozila. Materija obveznog osiguranja od građanskopravne odgovornosti trećim osobama uslijed uporabe motornog vozila i izvršenja obveze osiguranja od takve odgovornosti uređena je ZOOP-om. U čl. 27. ZOOP-a propisane su pretpostavke pod kojima je osiguratelj u obvezi umjesto štetnika naknaditi štetu zavodima, a sve vodeći računa da je rješenjem od 19. kolovoza 2022. priznato pravo PA, kćerki pok. UA, na isplatu obiteljske mirovine. Prema čl. 27. st. 3. ZOOP-a propisano je na koji način se utvrđuje visina obveze osiguratelja štetnika osnovom sklopljenog ugovora o osiguranju, stoga po toj osnovi osporava osnovnost i visinu tužbenog zahtjeva jer utužena naknada prelazi i ne udovoljava pretpostavkama iz sklopljenog ugovora o osiguranju. Kao društvo za osiguranje za štete odgovara samo u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Tužitelj nije dokazao da trpi štetu jer se kompjuterski izlisti baze podataka ne mogu smatrati dokazom izvršene isplate.

3. U dokaznom postupku su pročitani rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. kolovoza 2022. (str. 3-8), potvrda Policijske postaje Labin od 6. listopada 2022. (str. 9-10), zapisnik o očevidu od 13. travnja 2021. (str. 11-15), dopis od 1. prosinca 2022. (str. 16), potvrde o isplaćenim iznosima (str. 17-21), odštetni zahtjev od 5. prosinca 2022. s povratnicom (str. 22-24), potvrde od 30. kolovoza 2023. (str. 51-52), isprave iz priloženog mirovinskog spisa broj 68137, podaci Erste & Steiermärkische Bank d. d. (str. 57-69), te nalaz i mišljenje financijskog vještaka Tomislava Prpića (str. 77-85). Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni s obzirom na to da je na temelju izvedenih dokaza u cijelosti utvrđeno činjenično stanje potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osiguravatelj štetnika, naknadi štetu koja mu je nastala u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 30. rujna 2022. u iznosu 2.185,72 eura isplatama obiteljske mirovine PA, kćerki pok. UA, koja je smrtno stradala u prometnoj nezgodi.

6. Između stranaka nije sporno da se je 28. veljače 2021., na državnoj cesti broj 66 Pula-Labin-Opatija-Matulji dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradala osiguranica tužitelja UA. Prometnu nezgodu uzrokovao je vozač motocikla BA nepropisnom vožnjom, koji je također smrtno stradao u predmetnoj nezgodi. UA bila je putnica na motociklu.

Tuženik nije osporio da bi prometnu nezgodu skrivio njegov osiguranik RA, koji je upravljao motociklom reg. oznake [registarska oznaka]. Navedeni motocikl je u trenutku nezgode bio osiguran kod tuženika po osnovi ugovora o obveznom osiguranju, slijedom čega nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

Tužitelj je rješenjem broj 68137 od 19. kolovoza 2022. priznao pravo na obiteljsku mirovinu PA, djetetu pok. osiguranice tužitelja UA, počevši od 1. prosinca 2021.

Prije pokretanja ovog postupka tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od 5. prosinca 2022. radi naknade štete po osnovi isplaćenih obiteljskih mirovina PA u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 30. rujna 2022. Tuženiku je taj zahtjev uredno dostavljen 13. prosinca 2022. te se na njega oglušio.

7. Sporna je primjena materijalnog prava, odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuju čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje čl. 27. ZOOP-a. Stoga je i sporno da li tužitelj trpi štetu i ako da, visina te štete.

8. Valjalo je prvo utvrditi koji materijalnopravni propis se primjenjuje na rješenje konkretnog spora.

9. Prema čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3). Odredbe stavka 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

10. Prema stavu ovoga suda, u konkretnom sporu kojega je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikova osiguratelja radi naknade štete koju trpi u vidu isplaćene obiteljske mirovine, valja primijeniti čl. 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

10. 1. Tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u skladu s odredbama ZOOP-a. Prema čl. 8. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom motornog vozila. Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač

– štetnik, već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženik može odgovarati samo u okviru ZOOP-a koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

10. 2. Iako je Zakon o mirovinskom osiguranju kasniji zakon, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer je ZOOP posebniji zakon budući da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju u pogledu odgovornosti osiguratelja. Stoga, kao posebniji (lex specialis), valja primijeniti ZOOP.

10. 3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u brojnim recentnim odlukama iznio pravno shvaćanje da se u opisanoj situaciji odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP-a koji je bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (primjerice: Rev 12/2022, Rev 622/2022, Rev 328/2023, Rev 635/2023, Rev 184/2022).

11. Slijedom navedenog tuženik je u skladu s čl. 27. st. 1. ZOOP-a obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

11. 1. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, kako je to određeno u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa pretpostavljene mirovine koji bi s tog osnova bila isplaćena kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

12. U svrhu utvrđivanja da li postoji obveza tuženika i, ako da, u kojem iznosu, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću.

12. 1. Vještak Tomislav Prpić je u nalazu i mišljenju od 9. svibnja 2025. naveo da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 30. rujna 2022. isplatio PA po osnovi obiteljske mirovine 2.185,72 eura. Nadalje, vještak je utvrdio da je PA na dan 1. prosinca 2021. utvrđena mirovina u vrijednosti 210,35 eura (1.584,88 kuna). Primjenom parametra za izračun obiteljske mirovine uslijed smrti zbog ozljede na radu obračunata je pretpostavljena mirovina u iznosu 268,51 eura (2.023,06 kuna) odnosno 127,65 % utvrđene obiteljske mirovine. U razdoblju od 1. siječnja 2022. do **.**.2022. PA je isplaćena obiteljska mirovina u mjesečnom iznosu 215,06 eura, a od 1. srpnja 2022. do 30. rujna 2022. u mjesečnom iznosu 228,35 eura. Pretpostavljena (simulirana) mirovina bi u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. iznosila 274,51 eura, a u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 30. rujna 2022. 291,47 eura. Prema tome da je osnova priznanja obiteljske mirovine bila ozljeda na radu tada bi u utuženom razdoblju PA pripala mirovina u ukupnom iznosu 2.789,98 eura, odnosno 604,24 eura više od isplaćenog.

12. 2. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti kao objektivan, argumentiran i jasan. Vještak je u cijelosti odgovorio na određenu zadaću vještačenja. Stranke nisu prigovarale obračunu vještaka, već je tužitelj iznio primjedbe usmjerene na primjenu materijalnog prava.

13. Na temelju izračuna vještaka utvrđeno je da bi tužitelj na ime obiteljske mirovine PA, kada bi razlog priznanja obiteljske mirovine bila smrt uslijed ozljede na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika, u utuženom razdoblju bio u obvezi isplatiti i veći iznos (i to za 604,24 eura) u odnosu na iznos obiteljske mirovine koji joj je isplatio. Dakle, utvrđeno je da tužitelj isplatama obiteljske mirovine u predmetnom razdoblju nije trpio štetu kako je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti.

14. Tuženik je zatražio naknadu troškova postupka i to za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu od 5. lipnja 2023. te podnesaka od 30. kolovoza 2023. i 24. rujna 2025. sve po 100 bodova, uvećano za PDV 25 %, ukupno 750,00 eura, te troška financijskog vještačenja u iznosu 450,00 eura, sve uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate.

14. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak.

14. 2. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora tuženiku su priznati troškovi zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 31. ožujka 2023. 200,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e) te sastava obrazloženog podnesaka od 24. rujna 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) 200,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), uvećano za PDV 25 % što iznosi 100,00 eura (tbr. 46. OT-e), ukupno 500,00 eura. Pored toga, priznati su mu i troškovi financijskog vještačenja u iznosu 450,00 eura. Time su mu odmjereni troškovi postupka u iznosu 950,00 eura. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a na priznate troškove postupka pripadaju mu zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23.) uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

14. 3. U smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženiku nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 30. kolovoza 2023. je je u istome obavijestio sud da neće pristupiti na ročište te je u bitnome ponovio navode iz odgovora na tužbe.

14. 4. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 950,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku 10. studenog 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbijen.

U Pazinu 10. studenog 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelj,

2. tuženik p. p.