REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1120/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Energy Direct d.o.o., Zagreb, Lastovska ulica 38, OIB 11307112896, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 81103558092, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Klišanić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4001/2023-2 od 14. studenoga 2024., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2193/2021-14 od 7. studenoga 2023., na sjednici održanoj 10. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tuženika se prihvaća, preinačava rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4001/2023-2 od 14. studenoga 2024. u dijelu pod točkom II. izreke i rješava:
Žalba tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2193/2021-14 od 7. studenoga 2023. se odbacuje u preostalom dijelu kao nedopuštena.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak povodom revizije u visini 373,28 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos počam od 10. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem riješeno:
„ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja na pripremnom ročištu održanom 7. studenoga 2023. u iznosu od 24.885,53 EUR1 / 187.500,00 kn, kao neosnovan. “.
2. Drugostupanjskim je rješenjem riješeno:
„I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2193/2021-14 od 7. studenoga 2023. u dijelu u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova zastupanja na pripremnom ročištu održanom 7. studenoga 2023. u iznosu od 12.442,76 eur.
II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2193/2021-14 od 7. studenoga 2023. u dijelu u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova zastupanja na pripremnom ročištu održanom 7. studenoga 2023. u iznosu od 12.442,76 eur i sudi:
Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove zastupanja na pripremnom ročištu održanom 7. studenoga 2023. u iznosu od 12.442,76 eur.“.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2230/2025-2 od 4. lipnja 2024. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Derogira li uputa o pravnom lijeku koja je pogrešno sadržana u rješenju sudu donesenom prema čl. 156. st. 3. Zakona o parničnom postupku (ZPP), a kojom uputom se stranka upućuje da ima pravo na podnošenje žalbe protiv tog rješenja, prisilnu zakonsku odredbu iz druge rečenica čl. 156. st. 3. ZPP koja propisuje da protiv takvog rješenja posebna žalba nije dopuštena ili je drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP dužan odbaciti kao nedopuštenu podnesenu posebnu žalbu?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog drugostupanjskog rješenja, proizlazilo bi u dijelu u kojem nije uspio u pogledu troška postupka, što bi se odnosilo na toč. II. izreke tog rješenja, tuženik je podnio reviziju u smislu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, usprotivio se revizijskim navodima, predložio je reviziju odbiti. Zahtijevao je trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju čl. 391. st. 3., u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u ovom, revizijskom stadiju postupka, svodi se na problematiku troška postupka, pa ovaj sud smatra nepotrebnim ulaziti u obrazlaganje merituma spora, nego smatra dostatnim za navesti sljedeća odlučujuća utvrđenja činjeničnog stanja:
− da je tužba u ovom predmetu podnesena 2021. godine;
− da je sud u ovom predmetu zakazao pripremno ročište za 7. studenoga 2023.;
− da je tuženik podnio podnesak 30. listopada 2023.;
− da je taj podnesak po sudu dostavljen tužitelju 2. studenoga 2023.;
− da je tužitelj na ročištu 7. studenog 2023. zatražio dodjelu roka za očitovanje na dostavljeni mu podnesak, jer da je tuženik taj podnesak podnio ne ostavljajući dostatan rok za očitovanje prije ročišta;
− da je zbog toga trebalo odgoditi navedeno ročište radi dodjele tužitelju roka za očitovanje na navedeni podnesak tuženika;
− da je pritom tužitelj zahtijevao određivanje troška pristupa tom ročištu prema načelu culpae, s obzirom na navode iz prethodne dvije alineje, sukladno čl. 156. st. 2. ZPP;
− da je parnični postupak u pogledu glavne stvari još uvijek u tijeku i da nije donesena odluka kojom bi se prvostupanjski postupak dovršio.
9. Prvostupanjski je sud taj tužiteljev zahtjev za naknadu troška ročišta posebnim rješenjem odbio, a u pouci o pravnom lijeku (sadržanoj u tom rješenju) je naveo da je protiv tog rješenja dopuštena žalba u roku 8 dana.
10. Pouzdajući se u takvu pouku o pravnom lijeku, tužitelj je protiv tog rješenja podnio posebnu žalbu, povodom koje je drugostupanjski sud ovdje pobijanim rješenjem:
− djelomično odbio žalbu i prvostupanjsko rješenje potvrdio za odbijajući dio u visini 12.442,76 eura, a
− djelomično preinačio rješenje za daljnji odbijajući dio u visini 12.442,76 eura i u tom dijelu naložio tuženiku naknaditi tužitelju 12.442,76 eura troška pristupa ročištu.
11. Revizijom postavljeno pravno pitanje se svodi na dilemu ima li stranka koja je u pouci o pravnom lijeku bila upućena na mogućnost podnošenja posebne žalbe protiv rješenja doista pravo na podnošenje posebne žalbe ako je (protivno navedenom u uputi o pravnom lijeku) izričitim kogentnim zakonskim odredbama određeno da posebna žalba protiv takvog rješenja nije dopuštena.
12. Postavljeno pravno pitanje je revizijski sud sagledao u svjetlu zakonske regulacije članka 156. ZPP, koji glasi:
„Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.
Sud može odlučiti da zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom.
O zahtjevima za naknadu troškova iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud je dužan rješenjem odlučiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju toga rješenja može tražiti prije njegove pravomoćnosti.“.
13. Iz navedene zakonske odredbe je jasno da Zakon izričito određuje da protiv rješenja kakvo je u pitanju u ovom revizijskom predmetu „posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju toga rješenja može tražiti prije njegove pravomoćnosti“.
14. Sama činjenica da je prvostupanjski sud u svojoj odluci stranci dao pogrešnu pouku o pravnom lijeku, upućujući stranku da ima pravo na podnošenje posebne žalbe protiv te odluke, ne daje toj stranci sadržajno i obimno veća prava nego što bi je pripala po samim kogentnim zakonskim odredbama. Takvim pravnim shvaćanjem se ta stranka ni na koji način ne dovodi u nepovoljniji položaj niti se utječe na njezina prava, jer ona inicijalno ta prava ni nema i ne mogu joj se ona (nepostojeća) proširiti pogrešnom poukom o pravnom lijeku. Štoviše, protivnim shvaćanjem bi došlo do potencijalne povrede prava i legitimnih očekivanja protivne stranke, koja se pouzda u obveznu zakonsku postupovnopravnu regulaciju prava na pravni lijek.
15. Drugačija bi situacija bila ako bi se stranci poukom o pravnom lijeku dala prava manja nego bi joj pripadala po zakonu. U tom slučaju bi relevantno bilo zakonsko uređenje prava na pravni lijek, jer bi se u suprotnom toj stranci oduzimala njezina zakonom zajamčena prava.
16. Drugačija je pravna situacija i predmetu koji je bio razmatran u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3071/2006 od 18. ožujka 2009., na koju se poziva tužitelj u odgovoru na reviziju. Naime, tamo je prvostupanjski sud u uputi o pravnom lijeku stranku uputio na petnaestodnevni rok za žalbu, dok je zakonska regulacija (postupka u sporovima male vrijednosti) predviđala osmodnevni žalbeni rok. Tamo je viši sud zauzeo pravno shvaćanje o nepravovremenosti žalbe podnesene nakon proteka osmodnevnog ali prije proteka petnaestodnevnog roka. U tom je, dakle, slučaju sud pogrešnom poukom o pravnom lijeku ostavio stranci duži žalbeni rok od zakonskog, pa se stranka pouzdala u taj dulji rok u kojem može pristupiti višem sudu radi pravne zaštite i tako (pravnim shvaćanim žalbenog suda) zbog greške prvostupanjskog suda bila praktično lišena prava na redovni pravni lijek u njegovoj punini (zakonom zajamčenog roka). Prvostupanjski joj je sud, doduše, i tamo dao veća prava u pogledu roka za žalbu, ali je bitna razlika da je u tom slučaju ono osnovno pravo (ono na podnošenje posebne žalbe) doista postojalo, ali je postojala pogrešna uputa o roku za podnošenje te žalbe, pa je sud poučavanjem stranke o dužem roku nego je pripada, utjecao na propust stranke da to postojeće pravo na pravni lijek (zakonski pravovremeno) iskoristi. Slično je izraženo i pravno shvaćanje u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4775/2014 od 15. siječnja 2015., na koju se poziva tužitelj (no koja se, osim toga, odnosi na kazneni postupak).
17. Nadalje, pravno shvaćanje izraženo u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske (zahtjev br. 32457/05), kao i u ustavnosudskim odlukama na koje se tužitelj s tim u svezi poziva (navedene u ustavnosudskoj odluci broj U-III-2698/2021 od 13. rujna 2023.), neprimjenjivo je na ovaj predmet već zbog same činjenice da se ovdje radi o sporu između osoba privatnog prava, a ne o sporu u kojem bi stranka bila Republika Hrvatska. Samim time se ne može govoriti o nepostojanju suprotstavljenih privatnih interesa (v. Gashi protiv Hrvatske).
18. Zbog svega navedenog ovaj, revizijski sud daje sljedeći odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje:
Zbog pogrešne upute o pravnom lijeku stranka ne smije trpjeti štetu, ali se pogrešnom uputom o pravnom lijeku stranci ne može dati više prava u pogledu sadržaja i opsega pravne zaštite od onog koje joj pripada po izričitim obvezujućim zakonskim postupovnim odredbama.
19. Primjenjujući upravo izraženo pravno shvaćanje na ovaj, konkretni predmet, za ocijeniti je da je sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio postupovno pravo, članak 156. stavak 3. ZPP, kada je odlučivao o nedopuštenoj žalbi tužitelja na konkretno rješenje o trošku postupaka.
20. Zato je u pogledu pobijanog dijela tog rješenja, točke II. izreke tog rješenja, valjalo, na temelju čl. 391. st. 7., u svezi čl. 400. st. 2. i čl. 380. toč. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
21. Zaključno se napominje, u pogledu navoda tužitelja iz odgovora na reviziju kojima se ističe da u ovom predmetu protiv rješenja o trošku postupka revizija uopće nije dopuštena (a pri tom se ta stranka poziva na pravno shvaćanje izraženo na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. broj: Su-IV-19/2015-15) – da je pravno shvaćanje sa spomenute sjednice dano u okviru zakonske regulacije članka 400. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14), dakle zakonske regulacije koja je ratione temporis neprimjenjiva na ovaj predmet i da je ustaljena praksa ovoga suda o mogućnosti podnošenja (prijedloga za dopuštenje) revizije u pogledu odluka o troška postupka u okviru zakonske regulacije ovdje primjenjivog Zakona (ZPP).
22. Tužitelju je priznat trošak revizije u visini 373,28 eura, na temelju čl. 154., 155. i 166. st. 2. ZPP, u svezi tbr. 10 t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (sa uvećanim PDV-om) (toč. II. izreke). Napominje se da je kao vrijednost predmeta spora u revizijskom stadiju postupka (protivno očito iznimno previsokoj vrijednosti postavljenoj od strane tuženika u reviziji) uzeta visina dijela zahtjeva u kojem revident nije uspio u sporu. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni trošak povodom revizije temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).
23. Odluka o trošku odgovora na reviziju kojeg je podnio tužitelj (toč. III. izreke) temelji se na čl. 154. i čl. 166. st. 2. ZPP, imajući u vidu njegov neuspjeh u revizijskom stadiju postupka.
Zagreb, 10. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec
