Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: Pn-25/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužiteljice ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupanog po punomoćniku Marku Kuzmanoviću, odvjetniku u Puli, te umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 2. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, zamjenice punomoćnika tuženika Gee Ledenko, odvjetnice u Puli i zakonske zastupnice u umješača na strani tuženika, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu ĐGP, dana 10. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se Republici Hrvatskoj miješanje u ovom postupku na strani tuženika.

i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 103.425,64 eura (sto tri tisuće četiristo dvadeset pet eura i šezdeset četiri centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 05. lipnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 103.624,36 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 05. lipnja 2023. pa do isplate.

III Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da se je dana 30. kolovoza 2019. oko 18:35 sati na autocesti A1 između čvora Posjedarje i Zadar1, kod 250 km + 900m dogodila prometna nezgoda u kojoj sudjelovali TG kao vozač vojnog sanitetskog vozila marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka] i ZG kao vozač tegljača marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka] priključenom poluprikolicom Đ registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) u kojoj je sudjelovala kao treća osoba, suputnik u vojnom sanitetskom vozilu kao članica sanitetskog tima. Nezgoda da se je dogodila na način da je TG prednjim djelom sanitetskog vozila naletio na zadnji lijevi dio poluprikolice kojom prilikom da je zadobila teške i pod život opasne povrede. Da je za izazivanje ove prometne nesreće osuđen TG kao vozač vojnog sanitetskog vozila pred Općinskim sudom u Zadru zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2 i 5. KZ/11. Navodi da za štetu koju pretrpe treće osobe odgovaraju imatelji motornih vozila solidarno, a s obzirom da je u nezgodi sudjelovalo vozilo inozemne registracije da naknadu štete zahtjeva od tuženika sukladno odredba Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Tvrdi da joj je povrijeđeno pravo osobnosti, pravo na tjelesno i duševno zdravlje i da je zadobila teške tjelesne ozlijede i to djelomičnu traumatsku amputaciju desne noge u visini potkoljenice, višestruki otvoreni prijelom desne natkoljenice, višestruki otvoreni prijelom desne potkoljenice, prijelom patele desno, repturu svih ligamenata koljeno desno s otvorenom luksacijom koljena, posttraumatsku paralizu n.peronusa desno te ranu razderotine gornje usne. Navodi da je bila životno ugrožena s masivnim krvavljenjem te je hitno hospitalizirana u Općoj bolnici Zadar gdje je operirana i stabilizirana, nakon čega je kao djelatna vojna osoba vojnim helikopterom hitno prebačena na daljnje liječenje na Kliniku za traumatologiju KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu. Laički rečeno da je uslijed ove nezgode došlo do ekstruzije- odvajanja bedrene kosti desne noga i prijetila joj je amputacija noge zbog čega je među liječnicima dogovoren pokušaj hitnog nastavka liječenja u KBC Zagreb te je s njoj u helikopteru u zasebnoj posudi prevezena i bedrena kost desne noge. Navodi da je uslijed navedenog do danas više puta hospitalizirana i više puta operirana (do sada 8 operativnih zahvata) sve u pravcu pokušaja spašavanja noge. Da je provodila stacioniranu i ambulantnu fizikalnu terapiju, a kao posljedicu zbog PTSP-a i određenih psihičkih smetnji da provodi liječenje i kontrole kod psihologa i psihijatra. Da je kroz duži vremenski period trpila bolove, koji traju i dan danas, da je u trenutku nezgode trpila strah koji postoji i danas, da joj je značajno smanjena opća životna aktivnost, da je naružena (šepa i ima brojne ožiljke). Nadalje navodi da joj je zbog ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi nastala i imovinska šteta i to s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta, liječenja te pojačane prehrane. Radi svega navedenog predložila je da sud donese presudu kojom bi naložio tuženiku da joj naknadi štetu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova imovinske štete, zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenje isplatnog zahtjeva pa do isplate. Napomenula je da joj je tuženik putem Croatia osiguranja isplatio kao nesporan dio štete iznos od 20.000,00 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode te se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Priznaje pasivnu legitimaciju te ne osporava dinamiku nastanka štetnog događaja u kojem je tužiteljica zadobila ozlijede, odnosno da je do prometne nezgode došlo isključivo krivnjom vozača vozila u kojem se je tužiteljica nalazila. Međutim osporava postojanje svoje odgovornosti za štetu koja je nastala tužiteljici, a pogotovo osporava visinu tužbenog zahtjeva jer da ona ne proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz tužbu, te osporava i tijek kamata. Tvrdi da ne postoji njegova odgovornost budući da ne postoji odgovornost vlasnika vozača stranog vozila (vozila litvanskih registarskih oznaka) već da je isključivo odgovoran vozač TG koji je upravljao sanitetskim vozilom u kojem se je nalazila tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja, što da je utvrđeno presudom Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-34/20. Zatim da su tužiteljici zadobivene ozljede priznate kao ozlijede na radu (bila je zaposlenica Ministarstva oružanih snaga) pod evidencijskim brojem 117043008196/2019, te da je nejasno zašto ona smatra da bi tuženik bio odgovoran za naknadu štete. Smatra da su za štetu koju trpi tužiteljica odgovorni Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i TG, te da je Ministarstvo obrane isplatilo vlasniku vozila lipanjskih registarskih oznaka iznos od 5.572,54 eura što da dodatno ukazuje na njegovu odgovornost. Što se tiče ozljeda i posljedica koje trpi tužiteljica ističe da se o njima ne može očitovati iz razloga što uz tužbu nije dostavljena nikakva medicinska dokumentacija iz kojeg razloga u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. Na kraju ističe prigovor zastare jer da je člankom 231. Zakona o obveznim odnosima propisano da u slučaju kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Kako je u konkretnom slučaju odgovoran TG, a ne tuženik smatra da se navedeni zastrani rok primjenjuje isključivo u odnosu na TG pa da su u odnosu na njega mjerodavne odredbe članka 230. Zakona o obveznim odnosima prema kojima tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, dakle da je u konkretnom slučaju zastara nastupila 31. kolovoza 2022. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik je predložio da se o postojanju ove parnice obavijesti Općinsko državno odvjetništvo i TG što je sud učinio sukladno odredbi članka 211. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP).

4. Republika Hrvatska je podnijela zahtjev za miješanje u ovaj postupak na strani tuženika jer da za to ima pravni interes, jer je tužiteljici kao djelatnici oružanih snaga Republike Hrvatske temeljem kolektivne police osiguranja djelatnika vojnih osoba isplaćena osigurnina od 42.000,00 kuna, a vozaču vozila litvanskih registarskih oznaka iznos od 5.572,54 eura.

5.Sud je dopustio Republici Hrvatskoj da se umiješa na strani tuženika u ovom postupku s obzirom da je tužiteljica djelatnica Oružanih snaga Republike Hrvatske kojoj je kao djelatnoj vojnoj osobi bila isplaćena osiguranina zbog predmetne prometne nezgode kao osiguranog slučaja na teret državnog proračuna, te kao takva ima pravni interes da tuženik uspije u ovom postupku (članak 206. ZPP-a).

Radi toga valjalo je riješiti kao u izreci. (članak 207. ZPP-a).

6.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: prijavu ozljede na radu (6- 9), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-24/2020-30 (10-15), presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-920/20-9 (16-32), zapisnik o očevidu PP Zadar (33-37), obavijest Ministarstva obrane od 11. kolovoza 2023. (61), knjigovodstvenu karticu (63), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (72-149), saslušao je tužiteljicu (173-175), izvršio uvid u člansku iskaznicu tužiteljice - osoba s tjelesnim invaliditetom (179-180), u obavijest Ministarstva obrane od 27. travnja 2024. (188), zdravstveni karton tužiteljice (190-262), proveo je kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima Darku Majiću, dr. med., specijalisti opće kirurgije, subspecijalisti traumatologije i Heleni Marčinko, dr. med., specijalisti psihijatru (265-277 i 293-298), saslušao je Darka Majića, dr. med. (300) i Helenu Marčinko, dr. med. (320-321).

7.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

8.U ovom postupku nije sporno da se je dana 30. kolovoza 2019. na autocesti A1, između čvora Posedarje i Zadar 1, kod 251 km+900 m dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali TG kao vozač vojnog sanitetskog vozila marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka] i ZG kao vozač tegljača marke Mercedes Litvanske registarske oznake [registarska oznaka] priključenom poluprikolicom Schmitz Litvanske registarske oznake [registarska oznaka], na način da je vozač sanitetskog vozila prednjim dijelom toga vozila naletio na zadnji lijevi dio poluprikolice. Nije ni sporno da je tužiteljica sudjelovala u toj prometnoj nezgodi kao treća osoba – suputnik u vojnom sanitetskom vozilu kao članica sanitetskog tima kojom prilikom je zadobila teške i po život opasne ozljede. Nadalje nije sporno da je vozač vojnog sanitetskog vozila TG osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. st. 1. 2. i 5. Kaznenog zakona/11 presudom Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-34/2020 od 01. listopada 2020. Nadalje nije sporno da je tuženik putem Croatia osiguranje d.d. isplatio tužiteljici iznos od 20.000,00 eura 01. rujna 2023. (303), a Croatia osiguranje d.d. joj je isplatila osiguraninu u iznosu od 42.000,00 kuna (5.574,36 eura) temeljem police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (kolektivna polica djelatnih vojnih osoba – 315-318).

9.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li tuženik odgovara za predmetnu štetu, kao i visina te štete.

10.Odredba članka 34. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) propisuje da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

11.Odredba članka 1069. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) propisuje da za štetu prouzročenu povodom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno.

12.Znači, za štetu koju je kao treća osoba pretrpjela tužiteljica odgovaraju solidarno imatelji motornih vozila bez obzira na krivnju. Oni odgovaraju i po načelu objektivne odgovornosti. Pitanje eventualne krivnje jednog od vlasnika motornog vozila može se rješavati u regresnoj parnici između vlasnika tih motornih vozila. Bitno je da li je tužiteljica kao oštećenica pridonijela nastanku štete, a ne koliko je vlasnik motornog vozila u kojem je ona bila suvozač kriv za nastanak štetnog događaja.

13.Nije sporno da tužiteljica ni na koji način nije pridonijela nastanku štete. Ona je kao treća osoba mogla izabrati da li će tužiti vlasnika motornog vozila u kojem je bila suvozač ili Hrvatski ured za osiguranje s obzirom da se radi o motornom vozilu stranih registarskih oznaka.

14.S obzirom na navedeno neosnovan je prigovor tuženika da ne bi bio odgovoran za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela/trpi.

15.Tužiteljica je u svom iskazu (173-175) izjavila da je sudjelovala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 30. kolovoza 2019. na autocesti kod Zadra kao suvozač u sanitetskom vozilu. Vraćali su se s vojne vježbe, a u vozilu su bili vozač, još jedan kolega na stražnjem dijelu i ona kao suvozač. Bila je vezana. Neposredno pred nezgodu vozač i ona da su neobavezno razgovarali. Nakon same nezgode, sudara, da je ostala zarobljena u vozilu, bila je pri svijesti, ali u šoku i panici te ju je vozač tješio sve dok nije došla Hitna i vatrogasci. Izjavila je da je trpjela jake bolove i vidjela da joj iz desne noge proviriva kost. Kad su došli vatrogasci izvlačili su je iz vozila i pri tom izvlačenju joj je ispala bedrena kost. Prebacili su je u bolnicu u Zadar i to odmah u operacijsku salu gdje je operirana. Prognoze nisu bile dobre za moju nogu, rekli su joj da će ju amputirati i da će to biti visoka amputacija. Trebalo ju je prebaciti u Zagreb u bolnicu, ali njeno stanje je bilo jako loše, bilo je rizično da li će moći podnijeti put. Došao je general HG koji je garantirao za nju odnosno preuzeo je odgovornost da ju se helikopterom prebaci u Zagreb u Draškovićevoj. Helikopter ju je prebacio te je bila smještena u šok sobu u kojoj je bila par dana. Tamo su joj odmah rekli da je amputacija noge jako izvjesna 99 %. Radi svega toga bila je psihički jako loše. Nakon 16 dana je operirana jer se trebalo čekati da se kost očisti odnosno pripremi za operaciju. Ta operacija je trajala jako dugo, 11,5 sati, a nakon operacije bila je jako loše, borili su se za njen život. U toj bolnici ostala je 6 i pol mjeseci za koje vrijeme je imala ukupno 11 operacija. Cijelo to vrijeme trpjela je bolove u obje noge zbog čega je uzimala lijekove koji su joj pomogli na kratko. Nakon bolnice u Zagrebu odmah je otišla u Krapinske toplice na fizikalnu terapiju gdje je bila tri tjedna. Nakon toga je otpuštena te se je vratila kući u [adresa] gdje je nastavila s fizikalnim terapijama. Cijelo to vrijeme pije lijekove protiv bolova kao i lijekove kako bi mogla spavati poput Normabela i Sanval. Zatrudnjela je u prosincu prošle godine, termin joj je 02. rujna 2024. i od kad je zatrudnjela više ne pije lijekove protiv bolova već samo koristi gelove protiv bolova poput Voltarena, Deprellef i sl. Izjavila je da u Puli živi u zgradi na četvrtom katu što joj stvara dodatne teškoće jer zgrada nema lift te joj je gotovo nemoguće spustiti se stepenicama iz tog stana tako da ju nose i to uglavnom njezin suprug ili brat. Što se tiče straha izjavila je da je strah odmah osjetila kod samog događaja i pratio ju je i dalje posebice zbog straha od amputacije. Do te amputacije na kraju nije došlo iz razloga što su liječnici učinili sve kako bi joj spasili nogu. Rekli su joj da je jedinstven slučaj u svijetu tako da što se tiče njene budućnosti i daljnjeg liječenja ništa se sa sigurnošću pouzdano ne zna. Strah ima i danas posebice u vožnji, zna imati napadaje panike. Ona danas zbog svog zdravstvenog stanja ne može voziti. Što se tiče ožiljaka imam ih po cijelome tijelu, najuočljivije su one od operacije. Pokazala ih je te je konstatirano da postoji dugačak rez, ožiljak od operacije na desnoj nozi, zatim manji okrugli ožiljak kod desnog kuka., a na lijevom kuku malo veći. Postoji ožiljak i na lijevoj nozi na potkoljenici s bočne strane. Vidljivi su i manji ožiljci na obje ruke u predjelu šaka, prstiju. Izjavila je da postoje i ožiljci na licu, ali ih je prekrila puderom tako da nisu vidljivi. Nadalje je konstatirano da tužiteljica hoda uz pomoć štake. Izjavila je da koristi i ortoze i to dvije vrste jednu za koljeno i za zglob, a drugu od gležnja do kuka uglavnom kada je kod kuće. Prilikom davanja iskaza bilo je vruće, bila je u drugom stanju, noge su joj bile otečene te je izjavila da je to razlog zašto tada nije imala ortoze. Što se tiče poroda izjavila je da je dogovoren carski rez. Što se tiče trudnoće izjavila je da je bilo neizvjesno da li će ikada moći zatrudnjeti. Da je prije bila zatrudnjela, ali je imala spontani i to prošle godine u rujnu (2023.). Nakon same nezgode da je izgubila menstruaciju i nije ju imala četiri mjeseca. Nadalje je izjavila da joj je od početka bila potrebna tuđa pomoć, koja joj je potrebna i dan danas. Za vrijeme dok je bila u bolnici unatoč zdravstvenih djelatnike morala joj je doći mama koja joj je pomagala. Nakon što se je vratila u [adresa] mama je ta koja joj pomaže. Živi s roditeljima, a suprug zbog prirode svoga posla je uglavnom u Zagrebu i dođe povremeno i bude s njom kod njenih roditelja. Pojasnila je da je pomoć svakodnevna, od tuširanja, obuvanja tenisica, pomoći kod ustajanja i slično. Ne može dugo stajati, ne može dugo ni sjediti. Drugi ju voze na fizikalne terapije ili ako treba bilo što drugo obavljati. Kod svih tih odlazaka kod doktora uvijek mora imati pratnju, ne može biti sama i to dok god ju ne preuzme liječničko osoblje. Što se tiče lijekova koje trošim izjavila je da neke lijekove moram platiti sama i to poput Voltaren gela, Deprellef, Neurobion, magnezija, silikonskih flastera koji služe za regeneraciju kože kod ožiljaka, razne hidratantne kreme, koje koristi po preporuci dermatologa i liječnika. Što se tiče njene prehrane rečeno joj je da mora pojačati unos proteina, da mora jesti puno domaće puretine, piletine, kravljeg sira, ribe, a u ljekarni mora kupit Ensure od kojih dvije bočice koštaju 15,00 eura, a koristim ih dvije dnevno. Potvrdila je da je od Croatia osiguranja dobila isplatu vezano za predmetnu nezgodu u visini od 20.000,00 eura, ali da od svog poslodavca nije dobila nikakvu isplatu po tom pitanju. Nema saznanja da je ikome isplaćen iznos od 42.000,00 kuna temeljem police osiguranja. Nadalje je izjavila da joj je tuđa pomoć potrebna svaki dan i to kroz 24 sata jer uvijek netko mora biti uz nju. Ništa od svakodnevnih poslova koje je prije obavljala poput čišćenja, pranja, kuhanja više ne može. Ne može ni čučnuti. Prije nezgode živjela je i radila u Kninu u vojarni u ambulanti kao medicinska sestra s činom desetnice. Što se tiče fizikalne terapije izjavila je da ona traje i dan danas, ali zbog toga što je trenutno u drugom stanju ne može ju provoditi. S obzirom na njenu dijagnozu ima pravo jednom godišnje otići u toplice. Još je izjavila da se je prije nezgode aktivno bavila sportom. Njena fizička sprema da je bila i preduvjet njenog posla kao profesionalnog vojnika. Skijala je, vozila bicikl, trčala, rolala, išla na tenis. Odlazila na izlete, u kina, na koncerte, što joj danas više nije moguće jer ne može previše stajati ni sjediti. Priznat joj je status invalida i to u postotku 40% te je i predočila člansku iskaznicu Društva osoba s tjelesnim invaliditetom i europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom (179-180).

16.Sud je proveo kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima Darku Majiću, dr. med., specijalisti opće kirurgije, subspecijalisti traumatologije i Heleni Marčinko, dr. med., specijalisti psihijatru (265-277 i 293-298) s time da je za koordinatora odredio Darka Majića, dr. med.

Iz njihovog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao putnica u sanitetskom vozilu Hrvatske vojske koje se sudarilo s teretnim vozilom pri čemu je zadobila višestruke prijelome desne natkoljenice i potkoljenice s velikim defektima mekih tkiva, ozljedu ligamenata lijevog koljena, te hemoragijskim šokom što su osobito teške tjelesne ozljede. Po prometnoj nesreći inicijalno je zbrinuta od strane Hitne medicinske pomoći te dovežena na OHBP OB Zadar gdje je hitno operirana i stabilizirana. Kod prijema u Opću bolnicu Zadar hemodinamijski nestabilna u hemoragijskom šoku, životno ugrožena. Hitno je operirana te joj je kontrolirano krvarenje uz masivnu transfuziju. Nakon stabilizacije općeg stanja tužiteljica je hitnim helikopterskim prijevozom prebačena na daljnje liječenje u Kliniku za Traumatologiju KBC Sestre Milosrdnice gdje je u više navrata operirana. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica od prometne nezgode do danas u više navrata hospitalizirana i u više navrata operirana. Provodila je stacioniranu, ambulantnu fizikalnu terapiju, te terapiju HBOT (hiperbarična oksigenoterapija), odlazila kod psihologa i psihijatra na kontrole zbog PTSP-a nakon ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i posljedica istih. Navedeno je da pregledom kartona liječnika obiteljske medicine prije predmetne prometne nezgode tužiteljica nije imala tegoba s koljenima niti lomovima kostiju i ozljeda zglobova. Što se tiče ožiljaka utvrđeno je da je vidljiv veliki ožiljak desne natkoljenice

– često vidljiv drugim osobama, da tužiteljica otežano hoda šepajući na desnu nogu. Da su kretnje u koljenu reducirane u srednjem opsegu, a desno stopalo i dalje pada te hoda po tipu "pijetlovog hoda" i prilikom hoda koristi štaku. Da čučanj ne izvodi. Zatim da su vidljivi ožiljci na desnoj potkoljenici i na oba koljena, da nakon rekonstrukcije ligamenata oba koljena i dalje zaostaje ligamntarna nestabilnost oba koljena. Utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela tjelesne bolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno 20- 30 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 60 dana, slabog intenziteta u trajanju od najmanje dvije godine. Što se tiče straha utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku prometne nesreće i tijekom inicijalne faze zbrinjavanja u trajanju od cca 30-60 minuta. Zatim sekundarni strah jakog intenziteta tijekom razdoblja akutne faze liječenja te saznanja o ozljedama i potrebi operacijskog liječenja te višestrukih operacijskih zahvata u trajanju od cca 15 dana. Sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom postoperativne faze i zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja nakon svakog operativnog zahvata u trajanju od 4-6 mjeseci. Sekundarni strah slabog intenziteta mogao je potrajati dvije do tri godine obzirom na okolnosti da liječenje još nije završeno i definirano, kao strah za egzistenciju i mogućnost daljnjeg posla i financijske sigurnosti u budućnosti. Što se tiče tuđe pomoći i njege utvrđeno je da je tužiteljici tuđa pomoć stručne osobe bila potrebna nakon otpusta iz bolnice, nakon svakog zahvata i to jedan sat tri puta tjedno kroz 7-10 dana za previjanje rana. Tuđa pomoć nestručne osobe da je bila potrebna po dva sata dnevno prvih 30 dana nakon svakog otpusta iz bolničkog liječenja, nakon svakog operativnog zahvata. Nakon toga tuđa pomoć se reducira na 1-2 sata dnevno tri puta tjedno koji vid pomoći će tužiteljici biti potreban doživotno obzirom na zaostalu umanjenu životnu aktivnost i posljedice ozljeda. Istaknuto je da je tužiteljici bila potrebna pojačana visokoproteinska prehrana minimalno šest mjeseci nakon inicijalne ozljede i saniranja primarne ekstenzivne ozljede desne noge. Što se tiče naruženja navedeno je da je ono visokog stupnja vidljivo drugim osobama stalno zbog šepanja i lezije peroneusa te tzv. "pijetlovog hoda", odnosno nošenja orteze za peroneus i korištenja štake. Postoje i ožiljci desne noge koji su vidljivi drugim osobama povremeno. Zbog kontrakture koljena i artroze desnog koljena šepanje i nefiziološki hod te korištenje pomagala očekuje se trajno. Što se tiče smanjene životne aktivnosti navedeno je da ona iznosi zbog pareze peroneusa desno 20%, zbog kontraktura desnog koljena 15%, zbog labavosti desnog koljena 10- 15%, zbog labavosti lijevog koljena 10-15%, zbog post traumatske artroze petelofemoralnog zgloba nakon prijeloma patele desno 10%, zbog kontrakture desnog gležnja 5-10%, ukupno po Balthaszard formuli 60-65%. Istaknuto je da se radi o mladoj osobi koja je u trenutku ozljede imala 24 godine, bila aktivna vojna osoba, koja je zadobila osobito teške ozljede sa životnom ugroženošću, čije liječenje i mogući operativni zahvati nisu završili. Istaknuto je da će navedene ozljede ostaviti značajno umanjenje životnih aktivnosti zbog ispada peroneusa desne noge, te kontrakture desnog koljena uz ligamnetarne ozljede oba koljena te nestabilne zglobove unatoč rekonstrukcijskim zahvatima. Da povratak na prijašnje funkcionalno stanje nije za očekivati, da će se poslovna sposobnost te mogućnost zaposlenja samim time uvelike umanjiti u budućnosti, a sportske aktivnosti i teži fizički rad biti će vrlo otežani odnosno vrlo vjerojatno nemogući. Na kraju je istaknuto da je tužiteljica u trenutku pregleda – vještačenja bila trudnica u očekivanju prvog djeteta kojoj će zbog hendikepa biti ograničena mogućnost igre i sporta s djetetom. Helena Marčinko dr. med. psihijatar istaknula je da je tužiteljica prije predmetne nesreće bila duševno zdrava osoba koja uprkos psihijatrijskom liječenju i dalje ima teška anksiozna stanja, poremećaj spavanja s noćnim morama i naglašeno izbjegavajuće ponašanje kod koje su prisutne epizode masivno sniženog raspoloženja, redukcijom koncentracije, bitno smanjenim porivima. Utvrdila je da njezino umanjenje životne i radne aktivnosti na psihološkom planu iznosi od 50%. Zajedničkim usaglašavanjem oba vještaka utvrđeno je da smanjena životna aktivnost kod tužiteljice iznosi 76% što podrazumijeva teško smanjenje funkcionalne sposobnosti kod kojega je preostala funkcionalna sposobnost organizma smanjena i nije dostatna za obavljanje dosadašnjih aktivnosti s time da se životna aktivnost može realizirati u drugim lakšim poslovima i radnim zadacima, ali uz velike poteškoće i napore.

17.Tužiteljica je u potpunosti prihvatila navedena vještačenja, dok su tuženik i umješač na njegovoj strani prigovorili na način da ga ne prihvaćaju. Istaknuli su da je postotak smanjene životne aktivnosti previsok, protivan dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji te zdravstvenom stanju tužiteljice. U odnosu na pretrpjeli strah i bolove istaknuto je da je neuobičajeno, protivno sudskomedicinskoj praksi trajanje bolova ocijeniti u trajanju od dvije godine.

18.Sud je saslušao vještaka Darka Majića, dr. med., koji je u svom iskazu (300) izjavio da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja s time da ga korigira u dijelu koji se odnosi na postotak smanjene opće životne aktivnosti (SOŽA) tako da umjesto 76% sada procjenjuje na 69%, s time da taj postotak uključuje i postotak odnosno procjenu po vještaku psihijatru dr. Heleni Marčinko. Pojasnio je da je kod korištenja formule izračuna SOŽA-e faktor korekcije u nalazu koristio 100% dok je ispravno koristiti 80% koji se koristi kod gubitka obje noge. 100% se uzima kod gubitka života – ozljede koja dovodi do smrti, dok kod tužiteljice se uzima faktor za gubitak obje noge bez obzira što ona nije izgubila noge već ih je ozlijedila. U odnosu na primjedbu umješača u kojoj je navedeno da se za gubitak jedne cijele noge daje 65% SOŽA-e pojasnio je da je postotak kod tužiteljice veći zbog psihijatrijske procjene po pitanju SOŽA-e. Što se tiče tuđe pomoći i njege izjavio je da je takva pomoć tužiteljici potrebna i dan danas s obzirom na postotak SOŽA-e. Na pitanje da li s obzirom na manifestaciju SOŽA-e kod tužiteljice da li takva SOŽA predstavlja kod nje naročito vrlo težak invaliditet odgovorio je da je to teško reći. Da oni koji imaju SOŽA-u od 60-80% se definiraju kao osobe koje ni uz dodatne napore ne mogu postići adekvatnu životnu aktivnost, potrebna im je uvijek neka druga tuđa pomoć. To su osobe koje imaju značajnih poteškoća u svakodnevnom životu i takvo stanje se može okarakterizirati kao vrlo težak invaliditet. Takva osoba se uvijek kreće uz pomoć ortopedskog pomagala, jedne ili dvije štake. Na pitanje da li je u pogledu ocjene straha kod tužiteljice došlo do preklapanja u mišljenju psihijatrice i njega odgovorio je da je ustvari došlo do usaglašavanja, da se psihijatar nije suprotstavio njegovom mišljenju u pogledu straha, nije ga korigirao i onda smatra da je došlo do usaglašavanja. Na pitanje da li je kod izračuna SOŽA-e uzeo u obzir i parezu desnog nervusa peronalnog živca kao i kontrakturu desnog gležnja odgovorio da je već u prvom otpusnom pismu navedena posttraumatska paraliza peronalnog živca i radi toga nije bilo potrebno kasnije raditi dodatnu dijagnostiku kad inicijalno postoji jasna ozljeda živca. Da je kontraktura gležnja posljedica ozljede peronalnog živca.

Sud je saslušao i Helenu Marčinko dr. med. koja je u svom iskazu (320-321) izjavila da je suglasna s procjenom Darka Majića dr. med. da se umanji postotak smanjene opće životne aktivnosti tužiteljice na 69%.

Nakon iskaza navedenih vještaka stranke i umješač nisu imali primjedbi.

19.Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka kao stručan, objektivan i jasan.

20.Uzevši u obzir sve navedeno i utvrđene činjenice trajanja i intenzitet fizičkih bolova, straha, omjer smanjene životne aktivnosti, ožiljke, vrstu ozljeda i način na koji su one prouzročene, da se radi o mladoj osobi pred kojom je radni životni vijek, koja je postala supruga i majka po ocjeni ovoga suda tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno stanje.

21.Sukladno odredbi članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u nastavku ZOO) prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud se je vodio jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha, ožiljaka i duševnih bolova izazvanih trajnim narušenjem zdravlja.

22.Prema ocjeni ovoga suda, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije.

Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, način ozljeđivanja i način liječenja, s te bi osnove tužiteljici s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripao iznos od 15.000,00 eura.

Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, dužinu trajanja straha s te bi osnove tužiteljici s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripao iznos od 10.000,00 eura.

Cijeneći utvrđeni stupanj naruženosti s te bi osnove tužiteljici s naslova pravične novčane nagrade pripao iznos od 10.000,00 eura.

Cijeneći stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice od 69% koji se odnosi na ograničeno i otežano kretanje tužiteljice (nošenje ortoze, korištenje štake, vidljivo šepanje te tzv. "pijetlov hod", nemogućnost izvođenja čučnja), mlada majka kojoj je zbog hendikepa ograničena mogućnost brige i odgoja, igre, sporta i drugih aktivnosti s vlastitim djetetom, kojoj je smanjena i ograničena poslovna sposobnost, odnosno čiji nastavak rada kao djelatne vojne osobe, medicinske sestre je vrlo neizvjestan, kojoj su sportske aktivnosti te fizički rad vrlo otežani, odnosno vrlo vjerojatno nemogući, s te osnove bi tužiteljici s naslova pravične novčane naknade pripao iznos od 70.000,00 eura.

23.S obzirom na sve izloženo tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 105.000,00 eura.

24. Tužiteljica je zatražila naknadu imovinske štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu, putni trošak, troškove liječenja i troškove pojačane prehrane u ukupnom iznosu od 27.050,00 eura.

25.Sukladno odredbi članka 1085. stavak 1. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a st. 3. istog članka propisuje da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

26.Oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a.

27.Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć stručne osobe nakon otpusta iz bolnice, nakon svakog zahvata i to jedan sat tri puta tjedno kroz 7-10 dana za previjanje rana. Tuđa pomoć nestručne osobe da je bila potrebna po dva sata dnevno prvih 30 dana nakon svakog otpusta iz bolničkog liječenja, nakon svakog operativnog zahvata. Nakon toga tuđa pomoć se reducira na 1-2 sata dnevno tri puta tjedno koji vid pomoći će tužiteljici biti potreban doživotno obzirom na zaostalu umanjenu životnu aktivnost i posljedice ozljeda.

S obzirom na te navode medicinskog vještaka koje je sud prihvatio kao stručne i objektivne, kao i s obzirom da je bilo jedanaest operativnih zahvata nakon kojih je tužiteljici bila potrebna pojačana tuđa pomoć i njega, kao i s obzirom da i dan danas ovisi o tuđoj pomoći i njezi u obavljanju svakodnevnih aktivnosti (živi u zgradi bez lifta na četvrtom katu, ne može voziti motorna vozila, ne može se sama otuširati, ustati, obuti, dugo stajati ili sjediti), sud je tužiteljici s te osnove dosudio iznos od 14.000,00 eura.

28.Tužiteljica je zatražila daljnji iznos imovinske štete na ime pojačane prehrane od 7.500,00 eura.

Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna pojačana visokoproteinska prehrana minimalno šest mjeseci nakon inicijalne ozljede i saniranja primarne ekstenzivne ozljede desne noge.

29.S obzirom na te navode medicinskog vještaka koje je sud prihvatio kao stručne i objektivne kao i navode tužiteljice koja je izjavila da je jela puno domaće puretine, piletine, ribe i kravljeg sira, trošila Ensure napitak kao dodatak prehrani (za obnavljanje mišićne mase), koji zasigurno iziskuju pojačane financijske troškove, sud je tužiteljici s te osnove dosudio iznos od 7.500,00 eura.

30.Nadalje, tužiteljica je zatražila na ime putnih troškova iznos od 2.500,00 eura. Iz njezine medicinske dokumentacije proizlazi da je devet puta boravila na bolničkom liječenju u KBC Sestre Milosrdnice Zagreb, da je kod njih bila osamnaest puta na pregledu, da je dvadeset puta bila na liječničkom pregledu u Općoj Bolnici Pula, te da je pet puta bila u toplicama. Svi ti boravci i odlasci iziskuju troškove puta koji prema mišljenju ovoga suda prelaze iznos od 2.500,00 eura, međutim kako je tužiteljica zatražila taj iznos sud joj toliko i dosuđuje.

31.Nadalje, tužiteljica je zatražila na ime imovinske štete i troškove vezane uz njezino liječenje iznos od 2.500,00 eura. Međutim, tužiteljica na ime tog vida štete nije dostavila niti jedan dokaz, račun iz kojeg bi to proizlazilo. Radi toga valjalo je u tom dijelu njezin tužbeni zahtjev odbiti.

32.Tužiteljici je tuženik isplatio iznos od 20.000,00 eura 01. rujna 2023. (303) kao nesporan dio štete, a Croatia osiguranje d.d. joj je isplatila osiguraninu u iznosu od 42.000,00 kuna (5.574,36 eura) temeljem police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (kolektivna polica djelatnih vojnih osoba – 315-318).

Tužiteljica je za iznos od 20.000,00 eura umanjila svoj odštetni zahtjev dok za iznos od 5.574,36 eura (42.000,00 kuna) smatra da se isti ne može uračunavati u naknadu štete jer ga je primila po zasebnom pravnom temelju – polici osiguranja djelatnih vojnih osoba koja ne pokriva niti jedan od zatraženih vidova neimovinske štete.

33.Odredba članka 972. stavak 1. ZOO-a propisuje da u osiguranju osoba osiguratelj koji je isplatio osigurani iznos ne može imati ni po kojoj osnovi pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja. Stavak 2. propisuje da pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku, odnosno korisniku nezavisno od njegova prava na osigurani iznos. Stavak 3. propisuje se da odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose na slučaj kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.

34.Odredba članka 193. stavak 4. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 158/23, 155/23, 14/24 - ZSOSRH) propisuje da za ostale štete počinjene u vezi s obavljanjem službe Republika Hrvatska odgovara po općim propisima o naknadi šteta. Stavak 6. istog članka propisuje da iznimno od odredbi stavaka 4. i 5. ovog članka, oštećeniku pripadniku Oružanih snaga ne pripada pravo na naknadu štete ako ostvaruje pravo na kolektivno osiguranje iz članka 126. ovog zakona.

35.Odredba članka 126. stavak 1. ZSOSRH-a propisuje da se djelatne vojne osobe kolektivno osiguravaju od posljedica nesretnog slučaja na teret državnog proračuna Republike Hrvatske, s time da se o uvjetima i načinu ostvarivanja prava donosi pravilnik.

Znači odredbama ZSOSRH napravljena je iznimka od primjene članka 972. ZOO-a, te u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu članka 193. stavak 6. ZSOSRH-a kao lex specialis, kojom je određeno da oštećeniku pripadniku Oružanih snaga ne pripada pravo na naknadu štete ako mu je isplaćena osiguranina. Dakle, za iznose od 20.000,00 eura i 5.574,36 eura valjalo je umanjiti iznose koji bi tužiteljici s naslova neimovinske štete pripali.

36.Zaključno, sud je tužiteljici s naslova neimovinske štete dosudio iznos od ukupno 79.425,64 eura na koji iznos tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu tekuću od 05. lipnja 2023. sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a s obzirom da je 05. lipnja 2023. podnijela izvansudski odštetni zahtjev tuženiku (47-48), a s naslova imovinske štete iznos od 24.000,00 eura na koji iznos tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva (05. lipnja 2023.) do isplate s obzirom da joj sukladno odredbi čl. 1086. st.1. ZOO-a pripada kamata od trenutka nastanka štete, ali kako je zatražila kasniji datum kao početak obračunavanja zatezne kamate, taj datum joj je sud i dosudio.

37.Dok je za iznos od 103.624,36 eura valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

38.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članak 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23).

Tužiteljica je prvotno postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od ukupno 167.050,00 eura, da bi ga nakon provedenog vještačenja povisila na ukupan iznos od 207.050,00 eura.

Tužiteljica je uspjela u iznosu od 103.425,64 eura svog tužbenog zahtjeva, a tuženik je uspio u iznosu od 103.624,36 eura, što bi značilo da su i tužiteljica i tuženik podjednako uspjeli u ovom postupku. Osim toga sud je vodio računa da bi potpunim računanjem razmjera uspjeha tužiteljici bilo ograničeno njezino pravo pristupa sudu čime bi došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz kojeg razloga je presudio da svaka stranka snosi svoje troškove.

39.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 10. studenog 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 10. studenog 2025.

S u d a c: