Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-2074/2023-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, kojeg zastupa punomoćnica TI, u radnom odnosu kod tužitelja, protiv tuženika Luka Rijeka d.d. Rijeka, Riva 1, OIB: 92590920313, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, Rijeka, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 7. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi od 10. studenoga 20245.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d. isplatiti iznos štete od 3.329,58 eura na ime troškova liječenja i bolovanja osiguranika GI na IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 64 5916-41747-2506416, sa zakonskim zateznim kamatama kako teku, koje je dužan uplatiti IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj model 65 5401-060-41747-44021, svrha 072-021-00000440, a koje teku kako slijedi:
- na iznos od 221,98 eura od 30.09.2019.,
- na iznos od 493,29 eura od 30.09.2019.
- na iznos od 567,28 eura od 17.10.2019.
- na iznos od 542,61 eura od 17.10.2019.
- na iznos od 517,95 eura od 19.11.2019.
- na iznos od 567,28 eura od 17.12.2019.
- na iznos od 19,63 eura od 30.09.2019.
- na iznos od 2,45 eura od 16.07.2019.
- na iznos od 1,89 eura od 16.07.2019.
- na iznos od 78,80 eura od 18.06.2019.
- na iznos od 5,28 eura od 05.06.2019.
- na iznos od 5,28 eura od 04.07.2019.
- na iznos od 15,78 eura od 13.09.2019.
- na iznos od 91,83 eura od 14.10.2019.
- na iznos od 109,41 eura od 14.11.2019.
- na iznos od 8,27 eura od 14.11.2019.
- na iznos od 38,81 eura od 14.11.2019.
- na iznos od 8,46 eura od 12.12.2019.
- na iznos od 14,58 eura od 07.10.2020.
- na iznos od 13,25 eura od 04.09.2020.
- na iznos od 5,56 eura od 05.10.2020.
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
te isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje Margaretska 3, 10000 Zagreb, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1 iznos štete dopunskog osiguranja u iznosu od 43,92 eura na ime troškova liječenja za osiguranika GI iz [adresa] na IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 65 5959-043- 41739-2506416, sa zakonskim zateznim kamatama, a koje je dužan uplatiti IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj model 65 5959-027-41739-44121, svrha 072-021-00000441, a koje teku:
- na iznos od 5,98 eura od 17.09.2019.,
- na iznos od 19,71 eura od 28.06.2019.
- na iznos od 2,99 eura od 05.07.2019.
- na iznos od 2,99 eura od 02.08.2019.
- na iznos od 5,98 eura od 29.10.2020.
- na iznos od 3,32 eura od 27.11.2020.
- na iznos od 2,99 eura od 23.12.2020
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d. isplatiti iznos štete od 369,95 eura na ime troškova liječenja i bolovanja osiguranika GI sa zakonskim zateznim kamatama kako teku kako slijedi:
- na iznos od 24,66 eura od 30.09.2019.,
- na iznos od 54,80 eura od 30.09.2019.
- na iznos od 63,03 eura od 17.10.2019.
- na iznos od 60,29 eura od 17.10.2019.
- na iznos od 57,55 eura od 19.11.2019.
- na iznos od 63,03 eura od 17.12.2019.
- na iznos od 2,18 eura od 30.09.2019.
- na iznos od 0,27 eura od 16.07.2019.
- na iznos od 0,21 eura od 16.07.2019.
- na iznos od 8,75 eura od 18.06.2019.
- na iznos od 0,58 eura od 05.06.2019.
- na iznos od 0,58 eura od 04.07.2019.
- na iznos od 1,75 eura od 13.09.2019.
- na iznos od 10,20 eura od 14.10.2019.
- na iznos od 12,15 eura od 14.11.2019.
- na iznos od 0,91 eura od 14.11.2019.
- na iznos od 4,31 eura od 14.11.2019.
- na iznos od 0,93 eura od 12.12.2019.
- na iznos od 1,61 eura od 07.10.2020.
- na iznos od 1,47 eura od 04.09.2020.
- na iznos od 6,17 eura od 05.10.2020.
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
te isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje Margaretska 3, 10000 Zagreb, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1 iznos štete dopunskog osiguranja u iznosu od 4,88 eura na ime troškova liječenja za osiguranika GI sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku:
- na iznos od 0,66 eura od 17.09.2019.,
- na iznos od 2,18 eura od 28.06.2019.
- na iznos od 0,33 eura od 05.07.2019.
- na iznos od 0,33 eura od 02.08.2019.
- na iznos od 0,66 eura od 29.10.2020.
- na iznos od 0,36 eura od 27.11.2020.
- na iznos od 0,33 eura od 23.12.2020
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
III. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 400,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik GI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 51000 Rijeka zadobio dana 20. svibnja 2019. godine ozljedu na radu. Do ozljede navedenog osiguranika došlo je dana 20. svibnja 2019. godine u 13,30 sati na robnom terminalu [adresa], na adresi [adresa] kada je GI počeo sa zatvaranjem željeznih mehaničkih vratiju i dok je bio vani, s vanjske strane pritvorenih željeznih vratiju, skladištu S1, odjel A, na Robnom terminalu Škrljevo, adresi [adresa], kada je krenuo prema unutrašnjosti skladišta, u jednom trenutku došlo je do zakrivljenja željeznog L profila, težine od otprilike 40 kg koji se nalazio s lijeve bočne strane ulaza u skladište i pada toga željeznog L profila na glavu radnika GI, koji je nakon toga tijelom pao na pod. Sukladno članku 44. st.1. Zakona o zaštiti na radu ( „Narodne novine“ RH, br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18), poslodavac je dužan provesti potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika, uključujući planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika i okoliša i uključujući planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika. Člankom 41.st.1. istog zakona propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Inspekcijskim nadzorom povodom ozljede na radu osiguranika GI utvrđeni su propusti u primjeni mjera zaštite na radu i to da poslodavac Luka Rijeka d.d. nije sukladno odredbi članka 41.st.3. Zakona o zaštiti na radu ( „Narodne novine“ RH, br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) dana 20. svibnja 2019. godine oko 13,30 sati, u skladištu S1, odjel A, na robnom terminalu [adresa], adresi [adresa], osigurao da su sredstva rada u uporabi (dvokrilna mehanička željezna vrata od skladištu S1, odjel A s pripadajućim elementima na Robnom terminalu Škrljevo, adresi [adresa]) u svakom trenutku održavani i u ispravnom stanju, tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike i nije sukladno članka 41.st.3. Zakona o zaštiti na radu Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ RH, br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) osigurao da se osobna zaštitna sredstva (zaštitna kaciga) koristi u skladu s pravilima zaštite na radu. Navedeno je također protivno i Pravilniku o zaštiti na radu ( „Narodne novine“ RH, br. 29/13), kojim je propisano da: - članak 5. st.1. Poslodavac je u svrhu zaštite na radu, obvezan osigurati da: točka 2. mjesta rada s pripadajućom opremom i uređajima redovito održavaju, a utvrđeni nedostatci odmah uklone i - članak 9. Građevine namijenjene za rad moraju ispunjavati sve bitne zahtjeve za građevine ( sigurnost u korištenju) Inspektor rada izdao je poslodavcu Luka Rijeka d.d. usmeno rješenje kojim se zabranjuje obavljanje radnih postupaka radnicima koji obavljaju poslove lučko-transportnog radnika, protivno Zakonu o zaštiti na radu i drugim propisima bez propisane osobne zaštitne opreme. Povodom ove nezgode izvršen je inspekcijski nadzor Ministarstva rada i mirovinskog sustava, inspektorat rada, Područni ured Rijeka, broj: Klasa: UP/I-116-02/19-46/1, Ur. Broj: 443-13-10-03-02/13-19-7 povodom kojeg je sastavljen zapisnik dana 09.07.2019. godine. Iz svega gore navedenog očito je kako je odgovornost tuženika za nastanak nezgode neupitna, pa i u slučaju da se nezgoda dogodila na način kako to tvrdi tuženik. Naime, činjenica je da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužitelju ozljedu na radu tuženiku bi trebalo biti poznato da se prema Pravilniku o postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu i profesionalne bolesti ista neće priznati ako je nastala kao posljedica nepažnje oštećene osobe ili ako je oštećeni radne operacije izvodio suprotno pravilima zaštite na radu. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ( „Narodne novine“ RH, br. 71/14, 118/14 i 154/14) propisano je da ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavca za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Očito je da je do štetnog događaja došlo zbog propusta u organizaciji rada kod poslodavca tuženika te se navedeno može svrstati u slučajne štete. Za slučajne štete sukladno Zakonu o obveznim odnosima kada se imaju primjenjivati pravila o objektivnoj odgovornosti za opasnu djelatnost i opasnu stvar, poslodavac odgovara i za slučajno nastale štete. Osoba koja je neposredno nadređena tužitelju mora donijeti konačnu odluku o otklanjanju opasnosti te na njemu leži odgovornost ako se dogodi suprotno. Obzirom na gore istaknuto, ne postoji ekskulpacioni razlog na strani tuženika sukladno čl 1067. st. 1. ZOO-a, prema kojem se imalac oslobađa od odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka izvan opasne djelatnosti, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ni ukloniti. Budući da tuženik odgovara za štetu prema načelu objektivne odgovornosti isti odgovara i za slučajno nastale štete. Tužitelj je platio zdravstvenim ustanovama na ime troškove bolovanja i liječenja za osiguranika GI iznos od 28.241,79 kn prema kompjuterskom izlistu priloženom uz tužbu. Osiguranik GI bio je na bolovanju s osnova priznate ozljede na radu u periodu od 21. svibnja 2019. do 31. listopada 2019. godine, te se iznos od 24.364,64 kuna odnosi na predmetno bolovanje, iznos od 367,65 kuna na dopunsko osiguranje, dok se iznos od 3.509,50 kuna odnosi na troškove liječenja osiguranika. Sukladno članku 139. u vezi sa čl.136 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. („Narodne novine“, br. 80/13, 137/13 i 98/19) Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana i kada je šteta nastala jer je radnik stupio na rad bez propisanoga prethodnoga zdravstvenog pregleda, a poslije se zdravstvenim pregledom utvrdi da ta osoba prema zdravstvenom stanju nije bila sposobna za rad na određenim poslovima. Zavod je temeljem čl.136.st.1, u svezi čl.139.st.1 i 2. te čl.148.st.1 uputio tuženiku zahtjev u mirnom postupku, pozivajući ga da u roku od 8 dana podmiri prouzročenu štetu. Kako tuženi nije podmirio dužni iznos u izvansudskom postupku, a potraživanje je dospjelo, tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci, uz napomenu da je tužitelj u tužbenom zahtjevu novčane iznose izrazio u tadašnjoj valuti kuna, što sada prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro, ustanovljenom Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.) iznosi 4.633,36 eura.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako glede osnova tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva, a obrazlaže kako slijedi. Tuženik osporava da bi ozljeda osiguranika nastala zbog propusta tuženika, a podredno u slučaju da sud smatra da postoji odgovornost tuženika tužitelj smatra da je osiguranik tužitelja pridonio nastanku štetnog događaja jer se isti nije pridržavao pravila zaštite na radu. Naime, Državni inspektorat je obavljenim inspekcijskim nadzorom povodom ozljede osiguranika nesporno utvrdio da osiguranik tužitelja UI u trenutku nastanka štetnog događaja nije koristio propisanu zaštitnu opremu, a što proizlazi iz Zapisnika Državnog inspektorata od 9. srpnja 2019. godine, klasa:
UP/I-116-02/19-46/1, urbroj: 443-13-10-03-02/13-19-07. Obzirom na navedeno, tuženik smatra da iz dokumentacije koja prileži spisu nesporno proizlazi da se tuženik nije pridržavao pravila zaštite na radu i pravilima za obavljanje poslova na siguran način, a po potrebi se obvezuje predložiti druge dokaze na okolnost nastanka štetnog događaja i ne poštivanja pravila zaštite na radu od strane osiguranika tuženika. Opreza radi tuženik ukazuje kako "poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu" sve sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu – stoga tuženik smatra kako bi se imalo prvenstveno utvrditi bi li došlo do ozljede na radu da je osiguranik tužitelja poštivao pravila zaštite na radu i nosio zaštitnu opremu. U tom se smjeru također ističe kako je svim radnicima tuženika imalo bi biti poznato kako su obvezni za vrijeme nalaženja u radnom prostoru tuženika dužni nositi zaštitne kacige, a sve obzirom da su radnici osposobljeni za rad na siguran način te posjeduju svu propisanu zaštitnu opremu. Stoga, tuženik ukazuje kako unatoč svim donesenim i istaknutim Pravilnicima o zaštiti na radu, obvezi nošenja zaštitne opreme, kao i neprestanim kontrolama i dugogodišnjim iskustvom radnika jednostavno ne može utjecati na ljudski faktor, ponajprije faktor neodgovornosti. Dakle, tuženik smatra da je do ozljede osiguranika tužitelja došlo isključivo radi grubog kršenja strogih odredbi pravila zaštite na radu i pravila za obavljanje poslova na siguran način o nošenju zaštitne opreme, odnosno zaštitne kacige u radnom prostoru tuženika, a ukoliko sud smatra potonje neosnovanim tuženik smatra da bi ozljeda osiguranika tužitelja bila znatno manja da isti nije grubo kršio predmetna pravila. Ukoliko sud smatra da bi do ozljede osiguranika tužitelja došlo i da je isti koristio zaštitnu opremu, tuženik smatra da je osiguranik tužitelja u tom slučaju svakako pridonio nastanku štetnog događaja iz razloga što isti svjesno nije nosio zaštitnu kacigu iako je isto propisano pravilima zaštite na radu tuženika, a koja kaciga bi spriječila nastanak ozljede ili makar umanjila opseg ozljede. Slijedom navedenog, tuženik smatra da obzirom je do ozljede došlo radi krajnje nepažnje odnosno namjere radnika jer isti nije nosio zaštitnu opremu iako je isti znao da ju mora nositi, da tuženik sukladno članku 25. Zakona o zaštiti na radu nije odgovoran za nastalu ozljedu na radu, a samim time ni za za štetu nastalu tužitelju, obzirom ista nije nastala zbog ne provođenja mjera zaštite na radu. Ujedno tuženik ukazuje na odredbe članka 1092. i članka 1106. Zakona o obveznim odnosima kojima je propisano da ukoliko oštećenik pridonese da šteta nastane ili bude veća da će isti imati pravo na samo razmjerno sniženu naknadu, stoga tuženik smatra da bi tužitelju eventualno imao pripasti samo razmjerni dio utuženog iznosa. Osim svega navedenog, vezano za pravni osnov potraživanja tužitelja, tuženik, opreza radi, prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva kao previsoko odmjerenim. Slijedom svega naprijed navedenog predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. O parnici je, po prijedlogu tuženika, obaviješteno društvo Allianz Hrvatska d.d. dopisom od 11. travnja 2024.
4. Dakle, predmet ovog postupka jest regresno potraživanju tužitelja na ime plaćenih troškova bolovanja i liječenja svog osiguranika zdravstvenim ustanovama, a koje troškove u ovom postupku potražuje od tuženika, kao poslodavca, koji je po tvrdnjama tužitelja odgovoran za nastanak predmetne štete tužiteljevom osiguraniku.
5. Među strankama je sporna osnovanost osnove tužbenog zahtjeva odnosno odgovornost tuženika za predmetnu štetu te je li osiguranik tužitelja pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, dok uzročno-posljedična veza između ozljede tužiteljevog osiguranika te štetnog događaja, kao i visina zahtjeva nisu sporni (prema izjavi tuženika na ročištu održanom 23. listopada 2025.).
6. Sud je proveo dokaze uvidom u Zapisnik Državnog inspektorata od 9. srpnja 2019. godine, klasa: UP/I-116-02/19-46/1, urbroj: 443-13-10-03-02/13-19-07 (list 6-27 spisa), medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja (list 28-29, 32-39, 94- 107 spisa), izvansudski zahtjev tužitelja (list 30-31 spisa), preslik spisa Državnog inspektorata (priložen omotnici na listu 144 spisa), saslušani su svjedoci OI i GI, a provedeno je i vještačenje po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu Zlatku Periću, zaposleniku Ad hoc sigurnost j.d.o.o. Rijeka.
7. Budući da visina tužbenog zahtjeva nije sporna sud nije proveo dokaz uvidom u račune i izvatke iz poslovnih knjiga tužitelja, jer su isti predloženi upravo na okolnost plaćenih troškova bolovanja i liječenja tužiteljevog osiguranika, a te nesporne činjenice nije bilo potrebno dokazivati (221. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a)
8. Na temelju isprava navedenih u odlomku 6. obrazloženja ove presude, čiji sadržaj i autentičnost stranke nisu osporavale, utvrđeno je:
– da je osiguranik tužitelja GI u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu lučko transportni radnik,
– da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove lučko transportnog radnika, na zadacima i poslovima na koje je raspoređen,
– da je tužitelju izdana svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika za poslove određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, – da se prema Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 9. srpnja 2019. štetni događaj dogodio dana 20. svibnja 2019. na [adresa] oko 13,30 sati kad je radnik GI, nakon obavljenog posla po uputi disponenta HI, krenuo zatvarati vrata skladišta S1 povlačeći lijeva i desna vrata na način da je tijelom stao na sredini ulaza (praga) i željezna vrata, i to prvo lijevo krilo pa potom desno, s obje ruke povlačio prema sebi, a nakon što je pritvorio oba željezna krila kliznih mehaničkih vrata skladišta S1 i kad se krenuo kretati prema unutrašnjosti skladišta, je došlo do zakrivljenja željeznog L profila dužine 484 cm, koji se sastoji od 2 spojene (pod 90 stupnjeva) željezne ploče širine 70x70 mm, debljine 0,8 cm, mase otprilike 40 kg, koji se nalazi s lijeve bočne strane ulaza u skladište i pada tog željeznog profila na glavu tužitelja, koji u tom trenutku nije imao zaštitnu kacigu i koji je nakon toga pao na pod, trbuhom prema podu; da je na lijevom zasebnom krilu željeznih vrata na drugoj željeznoj ploči bilo vidljivo oštećenje željezne ploče, koja nije bila propisno pričvršćena za željezni okvir, a da je željezni L profil koji na tužitelja pao bio prethodno pričvršćen za betonski zid sa 14 zavara, od kojih je većina potpuno korodirala, pa se zaključuje da isti nije bio osiguran od odvajanja, odnosno pada,
– da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da tuženik nije sukladno članku 41. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14., 118/14., 94/18., 96/18.) u konkretnom slučaju osigurano da su sredstva rada u uporabi (dvokrilna mehanička željezna vrata skladišta S1 s pripadajućim elementima) u svakom trenutku održavani i u ispravnom stanju, tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike i nije sukladno članku 41. stavak 3. istog Zakona osigurao da se osobna zaštitna oprema (zaštitna kaciga) koristi u skladu s pravilima zaštite na radu.
9. Ovako utvrđeno činjenično stanje potvrđuju i iskazi svjedoka OI, inspektora zaštite na radu koji je osobno obavio očevid povodom prijave predmetne ozljede na radu **.**.2019., i GI, ozlijeđenog radnika, koji su međusobno suglasni i sukladni ispravama u spisu, slijedom čega ih je sud prihvatio kao istinite. Tako iz njihovih iskaza proizlazi da je bočni profil metalnih vrata pao na glavu radniku, a taj profil nije bio propisno učvršćen za drugi profil na vratima. Svjedok OI je iskazao kako je vlastitim opažanjem utvrdio da su zavari kojima su ti profili bili međusobno pričvršćeni većinom korodirali pa zbog toga nisu vršili funkciju učvrščivanja, a osim toga profil koji je pao na radnika je bio prerezan na visini od 14 cm što ga je dodatno oslabilo. Oba svjedoka iskazala su da radnik u trenutku nezgode nije nosio zaštitnu kacigu, koja je prema iskazu svjedoka OI obvezna zaštitna oprema za vrijeme obavljanja poslova lučkog transportnog radnika prema procjeni rizika koju je propisao sam poslodavac, ovdje tuženik, te ju je radnik obvezan koristiti za vrijeme kretanja i obavljanja poslova u krugu terminala. Svjedok GI je iskazao da je u okviru tečaja zaštite na radu upoznat s obvezom nošenja zaštitne kacije ali da na na ovoj lokaciji na kojoj je on radio radnici u pravilu nisu nosili kacige, za što ih nitko nije opominjao. Nadređeni radnici su imali saznanja o tome da svjedok GI i drugi radnici ne nose zaštitne kacige.
10. Prema nalazu stalnog sudskog vještaka iz područja zaštite na radu Zlatka Perića uzroci nastanka ovog štetnog događaja nastali su propustima u primjeni mjera zaštite na radu od strane Luka Rijeka d.d. i to na način da je dozvolio rad na nesiguran način te učinio niz propusta koji su doveli do pada L profila vrata na radnika. U trenutku nastanka štetnog događaja radnik koji je pokušavao zatvoriti vrata skladišta postupao je na način kako je to poslodavac utvrdio u procesu rada sa predmetnim vratima, a koja nisu bila u skladu sa svim mjerama sigurnosti što je vidljivo iz Zapisnika državnog inspektorata kojim je utvrđena neispravnost istih. Također radnik nije nosio zaštitnu kacigu u trenutku nastanka štetnog događaja čime bi ozljeda radnika bila minimalna ili nikakva da ju je koristio, a na što ga je neposredni rukovoditelj bio dužan upozoriti jer je poslodavac temeljem Zakona o zaštiti na radu čl.41 dužan osigurati da radnici koriste osobnu zaštitnu opremu na propisan način pri obavljanju poslova. Temeljem svega navedenog vještak je mišljenja da predmetna vrata nisu bila u ispravnom stanju jer su bila dotrajala u smislu stabilnosti dijelova istih koji omogućavaju ispravno i sigurno otvaranje/zatvaranje. Da su se vrata redovito pregledavala i održavala od strane Luka Rijeka vjerojatnost nastanka ovakvog štetnog događaja bila bi malo vjerojatna ili nikakva.
11. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještak je dodatno naveo i to kako je radnicima koji su osposobljeni za rad na siguran način za ovu vrstu posla poznato moraju nositi kacigu te radnik koji ne nosi kacigu radi protivno primijenjenim propisima zaštite na radu i uputama poslodavca, ali je poslodavac dužan nadzirati rad radnika i upozoriti ga ukoliko ne koristi istu. Radnik je dužan kacigu nositi za svo vrijeme obavljanja radnog procesa kako je to propisao poslodavac no u konkretnom slučaju da vrata nisu bila neispravna ne bi došlo do nastanka štetnog događaja. Ako radnik ne koristi propisana osobna zaštitna sredstva poslodavac ga zbog toga može kazniti ili udaljiti s radnog mjesta ovisno o tome koju mjeru je poslodavac propisao. Razina zaštite koju kaciga pruža ovisi o vrsti kacige, postoje kacige raznih tipova, za razne vrste poslova s time da je rok trajanja kacige u prosjeku 5 godina nakon čega je kacigu potrebno zamijeniti.
12. Sud je ovakav nalaz prihvatio, jer ga je ocijenio stručnim i objektivnim, pri čemu je vještak argumentirano odgovorio na zadaću te je dao jasne i uvjerljive razloge koji potkrepljuju dano mišljenje, a iz spisa ne proizlaze okolnosti koje bi ovakav nalaz dovele u sumnju.
13. Dakle, na temelju ovako provedenog dokaznog postupka na okolnost dinamike štetnog događaja i odgovornosti za štetu kao posljedicu tog događaja utvrđeno je da se osiguranik tužitelja ozlijedio za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta na mjestu rada na koje je upućen od strane tuženika- poslodavca pa je pretrpio štetu na radu.
14. Budući da je u ovom slučaju nedvojbeno da je radnik pretrpio štetu na radu, mjerodavna je odredba članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14., 121/17. i 98/19., dalje ZR-a), prema kojoj za štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac odgovara radniku po općim propisima obveznog prava i odredba članka 3. stavak 1. točka 14. i članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje ZZR-a), kojima je propisana objektivna odgovornost poslodavca za ozljede na radu i profesionalne bolesti koje radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca, a koji zakon se kao lex specialis primjenjuje na konkretan slučaj.
15. Odredbom članka 25. ZZR-a propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.
16. Navedenom odredbom propisana je objektivna odgovornost poslodavca koji se može osloboditi odgovornosti samo kao su kumulativno ispunjene obje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti: ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe i ako na navedene uzroke poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Stoga je valjalo najprije utvrditi je li poslodavac proveo mjere zaštite na radu te je li poslodavac mogao utjecati na uzroke štetnog događaja te je li njihove posljedice mogao izbjeći, jer ako je tome nije tako, sve da je je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, to ne bi predstavljao ekskulpacijski razlog u smislu članka 25. stavak 2. ZZR-a.
17. Po ocjeni ovog suda, time što je dozvolio uporabu neispravnih vrata skladišta (činjenica što se profil odvojio i pao bez imalo sumnje ukazuje na neispravnost vrata), tuženik je protivno članku 41. stavak 1. i 2. ZZR-a propustio osigurati da je mjesto rada sigurno, održavano, prilagođeno za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu i nije prestao s radom u građevini namijenjenoj za rad (skladištu S1) na kojem je nastala promjena zbog koje postoji opasnost za sigurnost i zdravlje radnika. Nadalje, time što je dozvolio da radnik obavlja radne zadatke bez korištenja osobne zaštitne opreme (zaštitne kacige), tuženik je propustio osigurati da se osobna zaštitna oprema koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača, a što je bio dužan učiniti prema 41. stavak 3. ZZR-a. Tuženik, dakle, nije proveo propisane mjere zaštite na radu pa zbog toga ne postoje razlozi za tuženikovo oslobođenje od odgovornosti.
18. Međutim, u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja je pridonio nastanku štetnog događaja time što je odlučio obaviti radni zadatak bez korištenja osobne zaštitne opreme (zaštitne kacige). Tužitelj, koji je bio osposobljen za rad na siguran način, morao je znati, a i znao je, da je dužan koristiti zaštitnu kacigu, a upravo zbog toga što ju u trenutku nastanka štetnog događaja nije nosio, pridonio je da šteta bude veća nego što bi inače bila, čime je njegov doprinos štetnom događaju ocijenjen omjerom od 10% u smislu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO-a).
19. Budući da je su povrede osiguranika tužitelja nastale zbog toga što tuženik nije proveo mjere zaštite na radu, tužitelj je, pozivom na članak 136. stavak 1. u svezi članka 139. stavka 1. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., dalje ZOZO-a) obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od tuženika, u visini koja među strankama nije sporna, razmjerno njegovoj odgovornosti (ovdje 90%), zajedno sa zateznim kamatama od dana nastale štete (članak 148. stavak 3. ZZO-a). Tužitelju je šteta nastala danom isplate troškova liječenja i bolovanja njegovom osiguraniku, a datumi i iznosi isplata među strankama nisu sporni. Kamatna stopa određena je u skladu s člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
20. Tužitelju pripada i naknada parničnog troška sukladno uspjehu u sporu pozivom na članak 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Međutim, tužitelj je zahtijevao naknadu troškova vještačenja, a kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva (kod naknade štete svoju odgovornost), trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj se priznaje tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 842/2010-2 od 29. rujna 2010., Rev-868/2004-2 od 10. studenoga 2004., Rev 1687/2009-2 od 8. travnja 2010., Rev 994/2021 i dr.). Zbog toga je tužitelju dosuđen zahtijevani trošak u iznosu od 400,00 eura u cijelosti.
21. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Opatiji 10. studenoga 2025.
Sutkinja:
Ana Župić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženiku po punomoćniku