REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-505/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pavlak & Partneri d.o.o., Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-438/2022-30 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-438/2022-30 od 28. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete preko iznosa od 2.421,34 EUR do iznosa od 3.391,47 EUR (za iznos od 970,13 EUR), te pod točkom III. izreke.

II Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-438/2022-30 od 28. veljače 2025.

-potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice radi naknade štete u daljnjem iznosu od 1.142,00 EUR;

- preinačava u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice radi naknade štete u iznosu od 240,83 EUR i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke kojim nije dosuđen trošak u iznosu od 426,54 EUR i za navedeno sudi:

1/ Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503 naknaditi tužiteljici BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji iznos štete od 240,83 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2022. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici daljnje troškove postupka u iznosu od 426,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenoga 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 47,14 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 229,90 EUR odbija kao neosnovan.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503 da tužiteljici BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.391,47 EUR (tri tisuće tristo devedeset jedan euro i četrdeset sedam centa) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 4.774,30 EUR (četiri tisuće sedamsto sedamdeset četiri eura i trideset centa).

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.511,89 EUR (tisuću petsto jedanaest eura i osamdeset devet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od

15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv ove presude pravovremene, potpune i dopuštene žalbe podnijeli su tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica žalbom pobija dio presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.382,83 EUR (točka II. izreke) kao odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelu zahtjeva za naknadom troškova (točka III. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi, u bitnom, navodi da u dosuđeni iznos od samo 2,65 eura po satu tuđe pomoći i njege smatra preniskim te da takav odudara i od vladajuće sudske prakse. Ističe da je pogrešan stav suda da je potraživanje tužiteljice s osnova pojačane ishrane nepravodobno zatraženo iz razloga što tužiteljica prije zaprimanja nalaza vještaka nije mogla potraživati naknadu štete s tog osnova jer je utvrđivanje potrebe za pojačanom ishranom zadaća vještaka te je tužiteljica po zaprimanju nalaza vještaka odmah zatražila naknadu štete s tog osnova. Smatra kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude uzeo nije u dovoljnoj mjeri u obzir težinu povreda tužiteljice i brojne neugodnosti koje je ista pretrpjela tijekom liječenja. Pobija i odluku o parničnom trošku te ističe da je priznati trošak tužiteljici pogrešno obračunat. Predlaže uvažiti žalbu i presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška. Potražuje i trošak žalbe.

2.2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke za iznos od 970,13 EUR i odluku o troškovima postupka u točki III. izreke u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. ZPP. Navodi da je vještak previsoko ocijenio trajanje bolova srednjeg i jakog intenziteta obzirom na tijek liječenja i vrstu ozljede kao i trajanje straha srednjeg stupnja. Smatra da je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te činjenicu kako tužiteljica nije bila životno ugrožena te da je njezin opravak išao normalnim tijekom, primjenom orijentacijskih kriterija, tužiteljici trebalo odrediti visinu pravične novčane naknade s osnova straha u iznosu od 2.279,87 EUR ne 3.250,00 EUR slijedom čega da je tužiteljici neosnovano dosuđeno 970,13 EUR više te da je time prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Pobija i odluku o parničnom trošku smatrajući da sud istu nije dosudio sukladno uspjehu stranaka u sporu. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. ZPP.

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana i djelomično neosnovana dok je žalba tuženika neosnovana u cijelosti.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 4.773,30 EUR, a sve kao posljedicu štetnog događaja – prometne nezgode od 23. prosinca 2022. u kojoj je tužiteljica stradala kao pješak kada je na nju naletilo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nezgode bio je osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, i u kojoj je nezgodi tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede.

6. Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Također nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku iznos od 5.972,53 EUR od čega na ime neimovinske štete iznos od 5.441,46 EUR te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 530,89 EUR.

7. Sporna je i u ovo fazi postupka, s obzirom na žalbene navode žalitelja, visina neimovinske štete iznad iznosa od 1.842,43 EUR (koji tuženik ne pobija) te visina imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica u štetnom događaju 23. prosinca 2022. zadobila prijelom gornje grane pubične kosti, obostrano, prijelom sakruma lijevo i udarac u glavu;

- da je bila hospitalizirana od 22. siječnja do 05. veljače 2021. te za to vrijeme nije mogla ustajati iz kreveta;

- da je iz iskaza tužiteljice i svjedoka ZL utvrđeno da je nakon hospitalizacije dovežena kući sanitetskim vozilom te da je dva mjeseca strogo mirovala i ležala na leđima, da se nije se smjela okretati te je uz pomoć supruga i sina odlazila samo do toaleta;

- da je po proteku dva mjeseca mirovanja krenula na fizikalnu terapiju koja je trajala 3 tjedna i nakon fizikalne terapije počela je polako hodati, prvo sa hodalicom, pa sa dvije štake, potom sa jednom štakom;

-da je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Miljenku Depolu utvrđeno da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 sat, srednjeg intenziteta 2 mjeseca a lakšeg intenziteta oko 2 mjeseca; strah jačeg intenziteta trajao je oko 1 sat, strah srednjeg intenziteta mjesec dana, dok je strah lakšeg intenziteta trajao oko 2 mjeseca; da se tuđa pomoć i njega svodila na svakodnevne poslove a trajala je 2 sata dnevno kroz mjesec dana i 1 sat dnevno kroz 2 mjeseca; da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životnog aktiviteta u visini od 14% u pogledu radnji koje su vezane za dugotrajnije stajanje i hodanje, nošenje teških predmeta ali i dugotrajnije sjedenje;

- da je tužiteljica na bolovanju bila do 1. listopada 2021., za koje vrijeme je primala naknadu plaće te je za vrijeme bolovanja izgubila zaradu u visini od 792,62 EUR.

9. Prvostupanjski sud je prihvativši u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan te cijeneći iskaz svjedoka i tužiteljice istinitim i životnim te u skladu sa medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem vještaka, zaključio da je uslijed predmetnog štetnog događaja kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, da vidovi štete i trajne posljedice opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. -dalje: ZOO) i postojećih okvirnih mjerila - Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske pri čemu je prvostupanjski na ime pretrpljenih fizičkih boli tužiteljici priznao naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.464,07 EUR, na ime duševnih bolova s osnova pretrpljenog straha iznos od 3.250,00 EUR, te na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.540,13 EUR. Nadalje, prvostupanjski sud je tužiteljici na ime naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege za ukupno 120 sati, cijeneći sat tuđe njege i pomoći u iznosu od 2,65 EUR po satu, priznao iznos 318,00 EUR. Na ime nastale štete zbog izmakle zarade prvostupanjski sud je utvrdivši da je tužiteljica za vrijeme bolovanja primala naknadu plaće koja je manja od plaće koju bi bila ostvarila da nije bilo štetnog događaja i da je radila, priznao tužiteljici na temelju odredbe čl. 1095. st.1.1089. st.3. i čl. 1090. ZOO iznos od 792,62 EUR.

9.1. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete s osnova pojačane ishrane prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 299. st.1. ZPP isti zahtjev odbio kao neosnovan zaključujući da je tužiteljica, koja je takav zahtjev postavila tek u tijeku glavne rasprave, nakon provedenog medicinskog vještačenja, prekludirana u iznošenju takvog zahtjeva budući isti nije postavila do zaključenja prethodnog postupka, a da je tužiteljici bilo i moralo biti poznato da li ima pojačanu ishranu ili ne.

9.2. Dakle, prvostupanjski sud je tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete priznao ukupan iznos od 9.364,82 EUR koji je umanjio za nesporan, u mirnom postupku isplaćeni iznos od 5.972,53 EUR te je tuženiku naložio isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 3.391,47 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO i čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne Novine“ broj:151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.-dalje:ZOOP) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. ožujka 2022. dok je u preostalom dijelu za daljnji iznos od 1.382,83 EUR odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama žalitelja te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tuženik jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

11. Također, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice te je odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete, imovinske štete ime izgubljene dobiti i imovinske štete s osnova pojačane ishrane pravilno primijenio materijalno pravo. Međutim, odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva radi naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je djelom pogrešno primijenio materijalno pravo, a čime su ostvarene pretpostavke za preinačenje presude u tom dijelu.

12. Iz spisa predmeta proizlazi da tuženik nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka unatoč iznijetim prigovorima kako su određeni aspekti povrede prava osobnosti previsoko ocijenjeni izrijekom izjavio (str. 193 spisa) kako ne predlaže pozivanje vještaka na ročište radi očitovanja na njegove primjedbe, pa stoga utvrđenja iz nalaza i mišljenja ne može s uspjehom osporavati niti u ovoj fazi postupka slijedom čega su neodlučni žalbeni navodi tuženika da je vještak previsoko ocijenio trajanje bolova i straha.

13. Prema odredbama čl. 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

13.1. Prema odredbi čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13.2. Sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, sud će, slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Radi ujednačenja primjene navedenih odredbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednicama Građanskog odjela 29. studenoga 2002. usvojio je Orijentacijske kriterije, poslovni broj Su-VI-1331/02 Su-II-1372/02, koji su na sjednici od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj Su-IV-47/2020-5, podignuti za 50%.

14. Tuženiku koji žalbom pobija visinu priznatog iznosa neimovinske štete na ime pretrpljenog straha navodeći da bi tužiteljici umjesto priznatog iznosa od 3.250,00 EUR pripadao iznos od 2.279,87 EUR, a i prvostupanjskom sudu, ukazuje se, kako kod primjene citiranih odredbi ZOO/05 zasebno utvrđivanje naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli zbog nije u duhu citirane zakonske odredbe. Drugim riječima, naknadu treba utvrditi u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. To stoga što su trajanje i intenzitet pretrpljenih boli i straha te stupanj smanjenja životnih aktivnosti samo kvalifikatorne okolnosti koje, između ostalog, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

15. Međutim, iako se prvostupanjski sud u obrazloženju presude, suvišno bavio utvrđivanjem naknade neimovinske štete u posebnim iznosima za svaku pojedinu kvalifikatornu okolnost, ipak je primjenom naprijed navedenih odredbi ZOO te Orijentacijskih kriterija, koji, premda ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, isti služe kao orijentir pri određivanju naknade, a uzevši u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka, pravilno utvrdio visinu ukupne naknade neimovinske štete. Naime, zaostale trajne posljedice kod tužiteljice u omjeru od 14%, trajanje liječenja, intenzitet i trajanje bolova i straha te neugodnosti koje su pratile liječenje (dugotrajna vezanost za krevet, nemogućnost ustajanja, hospitalizacija, fizikalne terapije, hod sa hodalicom i štakom, potreba za tuđom pomoć i njegom), i po ocjeni ovog suda, opravdavaju ukupni iznos naknade neimovinske štete od 8.254,20 EUR, pa je prigovore tužiteljice i tuženika kojim osporavaju visinu naknade neimovinske štete valjalo otkloniti.

16. Kako je tuženik u mirnom postupku već isplatio tužiteljici iznos od 5.441,64 EUR, to tužiteljici s osnove neimovinske štete pripada pravo na daljnji iznos od 2.812,56 EUR.

17. U odnosu na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, osnovano žaliteljica navodi da je iznos od 2,65 EUR po satu prenisko određen. Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1095. ZOO te po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima živi tužiteljica te da su joj pomoć i njegu pružali ukućani, ovaj drugostupanjski sud je stava da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini 4,65 EUR po satu. Vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljici bilo potrebno 120 sati tuđe pomoći i njege, a što stranke žalbenim navodima ne osporavaju, pa joj time pripada naknada štete u iznosu 558,00 EUR. Budući je tuženik s ove osnove tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 530,89 EUR, to joj pripada daljnji iznos od 27,11 EUR.

18. Pravilno je prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 1089. st.3., čl. 1090. i 1095. st.1. ZOO tužiteljici dosudio naknadu imovinske štete na ime izgubljene (izmakle) zarade u visini od 792,62 EUR koja visina žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u pitanje.

19. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je odbio dio njezinog zahtjeva radi naknade štete s osnova pojačane ishrane, iako je taj dio zahtjeva valjalo odbiti iz nešto drugačijih razloga. Naime, tužiteljica u tužbi, a ni kasnije u tijeku postupka, sve do zaključenja glavne rasprave nije navela ni tvrdila da je kao posljedicu predmetnog štetnog događaja trpjela imovinsku štetu zbog potreba pojačane ishrane u fazi oporavka. Iako vještak medicinske struke u svom nalazu i mišljenju navodi da bi tužiteljici tijekom razdoblja oporavka bila medicinski indicirana pojačana ishrana, tužiteljica nije dokazala da je takvu ishranu doista i imala niti da je za istu pretrpjela bilo kakav trošak. Prema pravilima o teretu dokazivanja (čl. 219. ZPP) na tužiteljici je da dokaže postojanje štete i njezin iznos. Nije dovoljno da vještak navede da bi bila potrebna pojačana ishrana već tužiteljica mora dokazati da je takva ishrana doista nabavljana, konzumirana te da je za nju učinila trošak. Nalaz vještaka dokazuje medicinsku opravdanost pojačane ishrane, ali ne dokazuje da je tužiteljica zaista imala imovinsku štetu. Kako tužiteljica nije dostavila račune, nije predložila svjedoke niti bilo kakav drugi dokaz da je tijekom dva mjeseca kupovala posebnu prehranu, imala dodatne troškove ili pretrpjela stvarnu imovinsku štetu to je njezin tužbeni zahtjev po tom osnovu pravilno odbijen kao neosnovan.

20. Dakle, tužiteljici uz pravilnu primjenu materijalnog prava pripada naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu od 9.604,83 EUR što umanjeno za isplaćenu štetu u mirnom postupku (5.972,53 EUR) iznosi 3.632,30 EUR. Kako je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio štetu u iznosu 3.391,47 EUR, to su djelomično osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je dosuđen preniski iznos štete, pa je tužiteljici dosuđen daljnji iznos od 240,83 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 1103. ZOO i čl. 12. st.4. ZOOP od 16. ožujka 2022. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te žalbu tužiteljice djelomično odbiti i djelomično uvažiti te na temelju odredbe čl. 368. st.1. i čl. 373. toč.3. ZPP odlučiti kao u izreci.

22. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, to je na temelju čl.166.st.2.ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka na način da se o troškovima cijelog postupka odluči jednom odlukom. Osim toga, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno zbrojio priznate troškove.

22.1. Naime, tuženik je u tijeku cijelog postupka osporavao u cijelosti potraživanje tužiteljice navodeći da joj je šteta namirena isplatom iznosa u mirnom postupku. Time je tužiteljici osporen osnov potraživanja te je stoga bilo potrebno provesti postupak radi dokaza osnova i visine nastale štete, pa stoga uspjeh tužiteljice iznosi 88 % jer je tužiteljica što se osnova tiče uspjela 100%, a visine tužbenog zahtjeva 76% dok je uspjeh tuženika 12 % (0 % što se osnova tiče + 24 % visine) što znači da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st.2. ZPP tužiteljici valjalo priznati trošak u omjeru od 76% (88-12%).

22.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljici za zastupanje po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) pripada trošak u iznosu 1.500,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu od 375,00 EUR, a koji iznos stranke žalbama nisu osporavale. Ovom iznosu valja pribrojati trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 47,10 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu 94,19 EUR, što ukupno iznosi 2.016,29 EUR.

22.3. Ovaj iznos umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 76%, pa tužiteljici pripada trošak u iznosu 1.532,38 EUR. Trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 397,75 EUR te trošak pribave zdravstvenog kartona u iznosu od 8,30 EUR tužiteljici je priznat u cijelosti jer je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu.

22.4. Slijedom navedenoga, tužiteljici pripada pravo na troškove postupka u iznosu od 1.938,43 EUR. Kako je prvostupanjski sud u točki III. izreke tužiteljici dosudio troškove u iznosu 1.511,89 EUR to su joj dosuđeni daljnji troškovi u iznosu 426,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim na temelju čl. 151. st. 3.ZPP od donošenja ove drugostupanjske odluke.

23. Tužiteljica je sa žalbom uspjela sa 17 % (pobijana vrijednost 1.382,83 EUR) pa joj je u tom omjeru dosuđen trošak žalbe u iznosu 47,14 EUR dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 229,90 EUR odbijen kao neosnovan.

24. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen budući tuženik sa žalbom nije uspio (čl. 166. st.2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

Pula - Pola, 10. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković