P-2003/2021-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],, pod 2. Johannes Alfred Möller, Dorfstraße 62, 32120 Hiddenhausen, SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupani po punomoćniku Jadranku Kozariću, odvjetniku u Makarskoj protiv tuženika [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku TŽ,odvjetniku u [adresa] radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene dana 29.rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 10.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici dijela čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 92 m2, koji dio je prikazan na skici stalnog sudskog vještaka ing. geod. Ante Bošnjaka od 11.rujna 2024. godine označen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-1, koja skica je sastavni dio izreke ove presude, a koji dio će se prijavnim listom izdvojiti u novu katastarsku česticu, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude i tog prijavnog lista zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 92 m2, odnosno na novoformiranoj nekretnini, na svoje ime, za cijelo, i to svaki od njih za 1/2 dijela prava vlasništva uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena Općenarodna imovina.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.202,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa važeća na dan 01.siječnja, a za drugo važeća na dan 01.srpnja te godine dok se zahtjev za naknadu troškova za daljnji iznos od 500, 00 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 20.svibnja 2021. pred ovim sudom zaprimljena je tužba uvodno označenih tužitelja protiv tuženika Grada Omiša radi utvrđenja prava vlasništva točno određenog fizičkog dijela čest. zem [katastarska čestica], ZU 98, k. o. [katastarska općina] u površini od 92 m2. U činjeničnom dijelu tužbe navode da su kao prodavatelji dana 27.kolovoza 2021. zaključili kupoprodajni ugovor sa SŽ, ŠŽ i RŽ, nasljednicima ZŽ kojima je predmetna nekretnina pripala temeljem ugovora o diobi suvlasničke zajednice od 15.lipnja 2020. Tužitelji ističu da nekretnina u naravi predstavlja okućnicu manje prizemne kuće koja je bila u vlasništvu UŽ kojeg su naslijedili sinovi BŽ, MŽ i ZŽ. ZŽ da je preminuo, a nasljedili su ga sinovi SŽ i ĆŽ te kćer ŠŽ. UŽ da je imao i brata AŽ sa kojim je postigao usmeni dogovor temeljem kojeg je nekretnina pripala UŽ.

2.1.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode tužbe te istakao prigovor promašene pasivne legitimacije budući je u zemljišnoj knjizi upisana Općenarodna imovina navodeći da se radi o nerazvrstanoj cesti na podučju Grada Omiša oznake 14-08 kao javnom dobru u općoj uporabi te se ista nalazi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i kao takva je neotuđiva iz vlasništva jedinice lokalne samouprave i pripada svima.

3.1.U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile i to izvadak iz zemljišne knjige ZU 98, k. o. [katastarska općina] na dan 07.svibnja 2021., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu po povjereniku Radoslavu Vukoviću javnom bilježniku iz Omišta broj O-6161/18 od 22.siječnja 2019. , Ugovor o diobi suvlasničke zajednice od 15.lipnja.2020. sa geodetskom skica izrađenoj po Geo Komplet d.o.o. iz Splita od 10.ožujka .2020. godine., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27.08.2020., grafički prikaz nerazvrstanih cesta, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za gedoziju Ante Bošnjaka koji je dana 27.studenog 2024. izradio nalaz i mišljenje. Saslušani su svjedoci MŽ, BŽ i BŽ. Tužitelj i tužiteljica nisu saslušani budući je punomoćnik povukao taj dokazni prijedlog na ročištu od 29.rujna 25025., dok zakonskog zastupnika tuženika sud nije saslušao smatrajući da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno kao i da izvođenje navedenog dokaza neće utjecati na drugačiju odluku o osnovanosti zahtjeva, sve iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja.

3.2.Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 98, k. o. [katastarska općina] u površini od 92 m2. Među strankama je sporno radi li se o nekretnini koja je dio nerazvrstane ceste oznake 14- 08, odnosno predstavlja li utuženi dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] javno dobro u općoj uporabi te jesu li ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva na strani tužitelja.

5. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94, 152/14., 81/15, 94/17, dalje ZV), i to u člancima 159. i 160.stavku 2.te člancima 35.st.4. i 3.stavak 2.ZV-a.

6.Iz zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] proizlazi da je u listu B upisana Općenarodna imovina. Tuženik tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu. Nerazvrstana cesta prema članku 101.stavku 1. Zakona o cestama ( Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21) predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi slijedom čega pasivna legitimacije nije sporna.

7.Saslušan kao svjedok MŽ naveo je da predmetna nekretnina predstavlja imovinu njegovih prednika djeda GŽ i oca UŽ pojasnivši da se na predmetnom lokalitetu nalazi i obiteljska kuća gdje je živjela njegova obitelj, a sam predmet spora se nalazi zapadno od kuće uz javni put te je od javnog puta odijeljen suhozidom koji se tu nalazi od pamtivijeka. Djed GŽ da je umro prije 65 godina kada je on imao oko 10 godina, a otac UŽ 1991. kada je njegovu imovinu naslijedila majka V koja je nastavila živjeti u toj obiteljskoj kući. Nakon što mu je majka umrla, 2003.godine, imovinu su naslijedili njegov brat BŽ, brat ZŽ i on, svaki po jednu trećinu te su se međusobno i fizički podijelili tako da je predmet spora pripao bratu ZŽ koji je umro pred 4-5 godina te su ga naslijedili njegova djeca SŽ, ŠŽ i ĆŽ koju su predmetnu nekretninu prodali tužiteljima. Naglasio je da se predmet spor nikad nije koristio kao javni put niti je itko ikada im osporavao korištenje nekretnine pri čemu je u obiteljskoj kući živio od rođenja, a predmet spora su koristili u svrhu obrađivanja zemlje i oduvijek su ga smatrali svojim posjedom.

8.Svjedok BŽ iskazao je da je predmetna nekretnina oduvijek bila omeđena suhozidom iza koje se nalazi javni put. Na predmetnom lokalitetu da se nalazila stara obiteljska kuća u kojoj su živjeli njegovi prednicima, jednako kao i on, budući se tu rodio. Djed GŽ da je umro 1961., a nakon što su njegovi roditelji umrli da su on i njegova braća MŽ i ZŽ podijelili obiteljsku imovinu na tri dijela. Tako je bratu ZŽ pripala stara obiteljska kuća i zemljište oko nje, a što bi obuhvaćalo i predmet spora. ZŽ su naslijedila njegova djeca, sin SŽ, kćer ŠŽ i sin(pok.) ĆŽ koji su kasnije zemlju prodali tužiteljima. Inače se predmet spora koristio uglavnom za poljoprivredne kulture, tu su se nalazili stablo jabuke i šipak, oni su ga koristili kao svoje tek su kasnije, kada je zemlja prodana saznali da je upisana Općina, s tim da im nitko nikada nije osporavao korištenje nekretnine niti je itko ikada, bilo iz općine, bilo iz grada dolazio i potraživao išta u vezi nekretnine.

9.Svjedok BŽ vlasnik je zemljišta susjednog predmetu spora. Iskazao je da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu i posjedu obitelji BŽ te su tu živjeli UŽ i DŽ koji su imali troje djece, MŽ, ZŽ i BŽ. Na predmetnoj nekretnini nalazila se stara kuća, a zemlja okolo se obrađivala. Domašaj posjeda obitelji DŽ na terenu je oduvijek bio isti. U blizini se nalazio seoski put u širini od 2m, a predmet spora od navedenog puta dijeli kameni zid u dužini od jedno 50-tak metara koji je tu oduvijek, još prije njegovog rođenja. Sam predmet spora je oduvijek bio obrađivan od obitelji DŽ, samo su se kulture mijenjale . Svjedok je iskazao da mu je poznato da bi predmet spora naslijedio UŽ od oca GŽ, a u međusobnoj podjeli djece UŽ, predmetna nekretnina je pripala ZŽ. Istakao je da nikada nije vidio ikoga od općine ili grada da bi tu dolazili, niti da bi izvodili ikakve radove.

10.Očevidom održanim dana 06.rujna 2024. neposrednim opažanjem sud je utvrdio da pokazani predmet spora u naravi predstavlja sjeverozapadni dio kuće anagrafske oznake Kosori 5 koji je sa sjeverozapadne strane jasno omeđen kamenim podzidom dok međa prema ostatku posjeda tužitelja nije u naravi vidljiva.

11.U nalazu i mišljenju od 27.studenog 2024. stalni sudski vještak za geodeziju Ante Bošnjak opisao je predmet spora kao dio čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji ima površinu od 92 m2, a u naravi predstavlja dijelom travnato dvorište, a dijelom maslinik te je sa sjeveroistočne i sjeverozapadne strane jasno omeđen kamenim podzidom dok ostatak međe prema ostatku posjeda tužitelja nije u naravi vidljiv. Parnične stranke nisu imale primjedbe na izrađeni nalaz i mišljenje te ga sud cijeni kao vjerodostojan dokaz imajući u vidu da je izrađen od strane stručne osobe u skladu sa pravilima struke.

11.1.Odredbom članka 35.stavka 4. ZV- a propisano je da se na javna dobra, ako nije što drugo određeno, na odgovarajući način primjenjuju propisi o općim dobrima, a članak 3. stavak 2. ZV-a određuje da opća dobra ne mogu biti objektom prava vlasništva te ih definira kao dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala.

11.2.Iz zemljišnoknjižnog izvatka broj ZU 98, k. o. [katastarska općina] nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana je sa oznakom '' put''. Izvadak iz zemljišne knjige ima značaj javne isprave, a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje zemljišta ( načelo istinitosti i potpunosti – članak 8.stavak 2.Zakona o zemljišnim knjigama, Narodne novine 63/19, 128/22, 155/23, 127/24). Radi se o stožernom kontinuitetnom načelu zemljišnoknjižnog prava. Međutim, načelo nije apsolutnog karaktera, budući se radi o zakonskoj presumpciji (''smatra se'') pa je dozvoljen dokaz o protivnom.

11.3.Tvrdnju da bi se radilo o nerazvrstanoj cesti tuženik oznake 14-08 tuženik potkrjepljuje ispisom grafičkog prikaza linije nerazvrstane ceste na ortofoto podlozi. Međutim, na navedenom prikazu nisu vidljive katastarske oznake nekretnina na kojim je položena istaknuta linija za koju tuženik tvrdi da bi predstavljala nerazvrstanu cestu, pa nije moguće utvrditi da bi ista bila položena upravo na predmetu spora.

11.4.S druge strane, upravo iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da predmet spora odnosno dio čest. zem. [katastarska čestica] u utuženoj površini ne predstavlja nerazvrstanu cestu.

11.5.Naime, svjedoci MŽ i BŽ istovjetno su svjedočili o činjenici da je predmet spora bio od javnog puta odijeljen kamenim zidom te da se oduvijek obrađivao od strane obitelji BŽ. Jednako tako, iskazivali su da nikada nitko od strane jedinice lokalne samouprave nije dolazio niti izvodio ikakve radove na tom dijelu nekretnine. Iskaze svjedoka sud prihvaća kao vjerodostojne budući da isti imaju neposrednog saznanja o faktičnom stanju i povijesnom načinu korištenja dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 91 m2. Jednako tako, iskazivanje tih svjedoka u suglasju je i sa iskazom svjedoka BŽ, vlasnika susjednog zemljišta, koji je predmet spora opisao kao obrađivanu zemlju koja je odvojena od javnog puta kamenim zidom. Da se ne radi o dijelu nekretnine koja bi predstavljala nerazvrstanu cestu utvrđeno je i očevidom na licu mjestu kad se sud neposrednim opažanjem uvjerio da se ista koristi kako su svjedoci opisali te da nema nikakvih obilježja niti naznaka da se koristi u javne svrhe, niti da se ikad koristila kao javni put.

11.6.Nakon izvedenih dokaza i njihove ocjene sud je utvrdio da utuženi dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 92 m2 ne predstavlja javno dobro – nerazvrstanu cestu, niti se ikad koristio u tu svrhu. Taj dio nekretnine u naravi funkcionalno i prostorno dio je istog posjeda koji se sastoji od ostatka zemljišta te obiteljske kuće anagrafske oznake Kosori 5, koji se koristio te i dan danas koristi kao privatno vlasništvo. Slijedom navedenog, utuženi dio nekretnine u naravi ne predstavlja cestu, niti se ikad faktički koristio kao cesta, kako je opisano u posjedovnici za cijelu čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pa upis načina korištenja zemljišta u tom dijelu nije istinit, a dostavljeni izvadak nema snagu javne ispravu glede te okolnosti. Time se ne primjenjuju ograničenja iz članka 35.ZV-a i nema zapreke da utužena nekretnina ima sposobnost biti objektom stvarnih prava.

12.U nastavku je potrebno utvrditi jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na strani tužitelja.

13.Tužitelji navode da su nekretninu stekli temeljem pravnog poslova sklopljenog sa nasljednicima ranijih vlasnika. Međutim, kako isti nisu upisani u zemljišne knjige, niti su to bili njihovi preci, to su sklapanjem tih poslova tužitelji mogli steći pravni osnov posjeda koji pod daljnjim zakonskim pretpostavkama ima određeni pravni učinak.

14.1.Odredbom članka 159.stavka 1. i 4. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, posjednik je sposoban da bude vlasnikom, a samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći će dosjelošću vlasništvo tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvadeset ( redovna dosjelost- članak 159-stavak 2. ZV-a) ili četrdeset godina ( izvanredna dosjelost – članak 159.stavak 3. ZV-a) ako je posjed bio barem pošten.

14.2.U članku 160.stavku 2. ZV-a određeno je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

14.3. U odnosu na činjenicu posjeda, tijeka, trajanja te osobe posjednika saslušani svjedoci iskazivali su identično : da je predmetna nekretnina dio posjeda obitelji BŽ koji se sastoji od obiteljske kuće i zemljišta oko kuće ( uključujući predmet spora) pri čemu je GŽ ( pradjed singularnih prednika tužitelja) koji je tu živio sa svojom obitelji umro početkom 60-tih godina prošlog stoljeća što bi upućivalo na zaključak da se je u posjedu nalazio i prije tog vremena, najkasnije od 1948. kada je rođen prvi sin MŽ. Taj posjed održan je neprekidno u kontinuitetu putem njegovog sina UŽ, potom unuka MŽ, ZŽ i BŽ. Iako su saslušani svjedoci upravo unuci GŽ, MŽ i BŽ, sud cijeni njihove iskaze kao vjerodostojne budući su glede odlučnih činjenica istovjetni iskazu svjedoka ĐŽ čija se djedovina nalazi uz zemlju obitelji ĐŽ te koji o predmetu spora ima neposredna saznanja budući je tu, kako je naveo '' od rođenja''. Svjedok (susjed) BŽ posvjedočio da je IŽ naslijedio sin UŽ, a istog djeca MŽ, BŽ i ZŽ koji su obiteljsku imovinu podijelili tako da je predmet spora pripao ZŽ, a što potvrđuju i svjedoci MŽ i BŽ. Time sud utvrđuje pravni slijed i kontinuitet posjeda računavši od GŽ, preko UŽ do MŽ, ZŽ i BŽ.

15.Iz rješenja o nasljeđivanju broj O-6161/18 od 22.siječnja 2019. javnog bilježnika Radislava Vukovića kao povjerenika Općinskog suda u Splitu proizlazi da su nasljednicima ZŽ proglašeni njegova djeca ŠŽ, SŽ i ĆŽ.

16.Nasljednici ZŽ te MŽ i BŽ sklopili su dana 15.lipnja 2020. ugovor o diobi suvlasničke zajednice ( OV-2091/2020 i OV-2101/2020) kojim su dogovorno razvrgnuli suvlasničku zajednicu sukladno ranijem usmenom sporazumu između braće BŽ. Tim sporazumom nasljednicima ZŽ (ŠŽ, SŽ i ĆŽ) pripalo je zemljište ukupne površine 839m3 na kojem se nalazi kuća sa okućnicom u čiji sastav ulazi i dio čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 92m2.

17.Iz ugovora o kupoprodaji od 27.kolovoza 2020. proizlazi da su nekretninu opisanu pod točkom 16. obrazloženja SŽ, ŠŽ i ĆŽ prodali VŽ i VŽV te ih uveli u posjed nekretnine.

18. Dakle, nakon provedenih dokaza sud utvrđuje da je GŽ u samostalnom posjedu predmeta spora bio još od 40-tih godina prošlog stoljeća, a moguće i ranije, pa nadalje putem sljednika sina UŽ, potom unuka MŽ, BŽ i ZŽ, zatim praunuka ŠŽ, SŽ i ĆŽ, dok se tužitelji nalazi u poštenom posjedu od 2020. temeljem pravnog posla zaključenog sa nasljednicima ZŽ. To znači da se je nekretnina na kojoj je upisano društveno vlasništvo (općenarodna imovina) u posjedu prednika tužitelja, uračunavanjem i vremena posjeda prednika temeljem članka 160.stavka 2.ZV-a u trenutku važenja odredbe čl.388.st.4 ZV-a ( Narodne novine 91/96) i primjene uračunavanja vremena dosjedanja na društvenom vlasništvu, nalazila preko 40 godina koji posjed je nastavljen putem singularnih prednika tužitelja (SŽ, ĆŽ i ŠŽ) i predan tužiteljima. Time su tužitelji neprekidnim posjedovanjem putem prednika, uz uračunavanje vremena posjedovanja za vrijeme društvenog vlasništva, stekli pravo vlasništva dosjelošću temeljem članka 159.stavka 3.ZV-a.

20.Drugim riječima, iz dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su tužitelji dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 98, k. o. [katastarska općina], u površini od 92 m2 kako je označeno u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka pa su ovlašteni ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, svaki za ½ dijela. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I.izreke presude.

21.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154.stavka 1. ZPP-a i Tar.br.7.t.1., 8.t.1. i 9.t.1. i 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/38, dalje Tarifa) te je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 2.202,00 EUR a sastoji se od troška sastava tužbe od 20.svibnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 17.veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa na ročišta od 13.rujna 2021.,06.rujna 2024. 06.lipnja 2025. i 29.rujna 2025., svako po 200,00 EUR, trošak pristupa ročišta od 13.rujna 2021. i 22.srpnja 2025. po 50,00 EUR svako, sve uvećano za PDV te predujmljeni trošak izvođenja dokaza očevidom uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju u iznosu od 577,00 EUR. Za više zatraženo do 2.702,00 EUR zahtjev nije osnovan, Trošak pristojbe na tužbu i presudu nije priznat budući nije određeno postavljen.

U Splitu, 10.studenog 2025.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis