REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-1783/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice ĆJČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni KLASA: UP/II-410-23/25-01/37, URBROJ: 513- 04-25-2 od 6. kolovoza 2025. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-416-02/13-01/11, URBROJ: 513-07-18-25- 48 od 18. veljače 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 500,00 € (slovima: pet stotina eura), u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-23/25-01/37, URBROJ: 513-04-25-2 od 6. kolovoza 2025., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-416- 02/13-01/11, URBROJ: 513-07-18-25-48 od 18. veljače 2025., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa.

2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te u tužbi, u bitnome, navodi da je u vezi s predmetnim zahtjevom tužiteljice u upravnom postupku već višekratno odlučivano i to kako od strane prvostupanjskog tijela tako i od strane drugostupanjskog tijela te u konačnici od strane Upravnog suda u Rijeci. Presudom Upravnog suda u Rijeci Us I-2170/2023 od 30. kolovoza 2024. predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te je prvostupanjskom tijelu naloženo da postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda iznesenim u obrazloženju odluke. Obrazloženje pobijanog rješenja da je posve nejasno. Prvostupanjsko tijelo navodi da nije nastupila zastara naplate gore navedenih spornih potraživanja, a svoje shvaćanje temelji na stavovima koji su ranije tijekom postupka uspješno pobijeni i utvrđeni kao pogrešni Presudom Upravnog suda u Rijeci Us I-2070/2023 od 30. kolovoza 2024. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, posl. br. Ovr-2065/2015 (novi broj spisa s kojim je spojen raniji spis posl. br. Ovr-630/12), od 30. svibnja 2017., i to točkom III. izreke, obustavljena je ovrha određena rješenjem posl. br. Ovr-630/12 od 13. studenog 2012. te su ukinute sve ovršne radnje na nekretninama ovršenice. Protiv točke III. izreke Rješenja posl. br. Ovr-2065/2015, od 30. svibnja 2017., ni Republika Hrvatska ni ĆJČ, niti preostali sudionici tog ovršnog postupka, da nisu izjavili žalbu, slijedom čega je ovršni postupak za naplatu dugovanja utvrđenih u razdoblju od 2007. do 2012. godine pravomoćno obustavljen. Navedenim Rješenjem bio je određen rok od 8 dana za podnošenje žalbe. Od svih sudionika postupka predmetno Rješenje posljednja je primila ovršenica i to 14. lipnja 2017. što znači da je zadnji rok za žalbu istekao 22. lipnja 2017. te je Rješenje kojim se predmetni ovršni postupak obustavlja postalo pravomoćno. Slijedom navedenog, predmetni ovršni postupak pravomoćno je okončan u lipnju 2017. Ta točka III. izreke i činjenica da je postala pravomoćna, što je nesporno, jedina je relevantna za utvrđenje je li u tijeku ovršni postupak za naplatu spornih potraživanja. Činjenica da je predmetni ovršni postupak još uvijek eventualno zabilježen u zemljišnim knjigama na nekretninama predlagateljice nije od bilo kakvog značaja za samo trajanje ovršnog postupka već samo predstavlja nepotrebnu zabilježbu u zemljišnim knjigama čije brisanje predlagateljica (ovršenica) po svojoj slobodnoj volji u bilo kojem trenutku može ishoditi. Predmetna zabilježba nema bilo kakav „konstitutivni“ učinak kojim bi trajanje ovršnog postupka bilo na temelju te zabilježbe produženo nakon njegovog pravomoćnog okončanja na temelju gore navedenog rješenja. S druge strane, za osnivanje založnog prava da je nužan njegov upis i to u ovom slučaju uknjižba u zemljišnim knjigama jer bez iste založno pravo nije osnovano pa ponavljamo predmetna potraživanja nisu osigurana bilo kakvim založnim pravom! Točkom VI. Rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, posl. br. Ovr-2065/2015, od 30. svibnja 2017., da je određeno zasnivanje osiguranja uknjižbom založnog prava u korist Republike Hrvatske, a radi naplate novčane tražbine koja je naplaćivana po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-630/12 od 13. studenog 2012., u što, u vezi s ovim postupkom, spadaju gore navedena sporna potraživanja. Osiguranje upisom zaloga na nekretninama na koji se prvostupanjsko tijelo tijekom postupka pozivalo jednostavno da ne postoji niti je ikada postojalo, a što je vidljivo iz zk izvatka i ranije dostavljenog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine NJČ na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., 2463/1, 2463/2 i 2464 iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Na predmetnim nekretninama jedino da postoji upisano založno pravo od 25. ožujka 2009., upisano pod brojem Z-1199/09 na temelju rješenja Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr-185/09 - 2 od 23. ožujka 2009., radi osiguranja novčane tražbine temeljem ovršnog rješenja KLASA: UP/I-415- 02/08-01/17, URBROJ 513-07-18-03-08-58 od 15. rujna 2008. u iznosu od 96.348,71 kuna. No, predmetno založno pravo da se ne odnosi na gore navedena sporna potraživanja na koja se odnosi ova žalba. Protiv točke VI. Rješenja posl. br. Ovr-2065/2015, od 30. svibnja 2017., Republika Hrvatska da je izjavila 19. lipnja 2017. žalbu, o kojoj da još uvijek nije odlučeno (predmetni spis u međuvremenu je odvajanjem Općinskog suda u Pazinu od Općinskog suda u Puli - Pola ponovno promijenio oznaku i sada nosi poslovni broj Pu Ovr-193/2019), slijedom čega da nikada nije zasnovano osiguranja uknjižbom založnog prava u korist Republike Hrvatske, a radi naplate novčane tražbine koja je naplaćivana po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-630/12 od 13. studenog 2012. Dakle, u pogledu spornih dugovanja od lipnja 2017. više da nije u tijeku ovršni postupak radi njihove naplate, a nakon okončanja ovršnog postupka nije zasnovano založno pravo radi osiguranja njihove naplate, koju odlučnu činjenicu prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo. Sve navedeno jasno je utvrđeno u Presudi Upravnog suda u Rijeci Us I- 2070/2023 od 30. kolovoza 2024. koju je prvostupanjsko tijelo odlučilo ignorirati. Iz navedenog da slijedi da naplata zastarjele glavnice za doprinose utvrđene u 2009. nije moguća pa je istu trebalo otpisati, a što je prvostupanjsko tijelo propustilo učiniti, zbog čega je pobijano rješenje nezakonito. U obrazloženju pobijanog drugostupanjskog rješenja, u bitnome da se ponavlja argumentacija iz prvostupanjskog rješenje i ranijeg drugostupanjskog rješenja i posve se ignorira u Presuda Upravnog suda u Rijeci Us I- 2070/2023 od 30. kolovoza 2024. Ponovno navodi kako je utvrđeno da je za naplatu obveze doprinosa iz 2007., 2008. i 2009. zasnovano osiguranje uknjižbom založnog prava. Dok je ta tvrdanja točna za obveze iz 2007. i 2008., za koje je založno pravo na nekretninama tužiteljice upisano pod brojem Z-1199/09, da je netočna za obveze iz 2009. koje nisu osigurane založnim pravom. Založno pravo, kao i ostala stvarna prava na nekretninama, da se stječe upisom u zemljišnim knjigama. U prilogu ove tužbe dostavlja se izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine tužiteljice iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] iz kojeg da je vidljivo da na istima ne dolazi upisano založno pravo u korist Republike Hrvatske kojim bi bila osigurana naplata doprinosa iz 2009. Dakle, ne samo da nije utvrđeno da takvo založno pravo postoji, kao što se to navodi u obrazloženju drugostupanjskog rješenja, već je nedvojbeno da ne postoji. Navodi da se ne može rješenjem donesenim u ovršnom predmetu „zasnovati osiguranje uknjižbom založnog prava“ kako to smatra drugostupanjsko tijelo. Rješenje doneseno u ovršnom predmetu može biti samo isprava na temelju koje se zatim u zemljišnoknjižnom postupku provodi uknjižba založnog prava. No, da bi ta isprava bila podobna za uknjižbu prava koje iz nje proizlazi, ista mora biti pravomoćna, a što nije slučaj s rješenjem na koje se poziva drugostupanjsko tijelo. Dakle, čak i kad bi za stjecane založnog prava bilo dovoljno donošenje rješenja u ovršnom postupku, ono u ovom slučaju ne bi bilo osnovano jer točka izreke Rješenja općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 5 Ovr 2065/2015-94 od 30. 5. 2011., koja se odnosi na to pravo zaloga nedvojbeno nije pravomoćna, budući da je Republika Hrvatska protiv iste izjavila žalbu o kojoj do danas nije odlučeno. Tužiteljica ukazuje na činjenicu kako se nezakonitim postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela našla u kafkijanskoj petlji u kojoj se, kada od Upravnog suda ishodi zaštitu svojih prava, postupak vraća na početak prvostupanjskom tijelu koje ignorira odluku Upravnog suda i ponovno donosi u bitnome isto nezakonito rješenje, koje se zatim po žalbi šalje drugostupanjskom tijelu koje također ignorira odluku Upravnog suda i ponovno donosi u bitnome isto nezakonito rješenje, pa je tužiteljica primorana ponovno podnijeti tužbu Upravnom sudu i tako u krug. Iako tužiteljica nema bilo kakvih primjedbi na ranije postupanje Upravnog suda, zbog opisane apsurdnosti situacije u kojoj se našla, moli se sud da ovaj put, nakon što utvrdi da su pobijana rješenja nezakonita, presudom usvoji tužbeni zahtjev, poništiti predmetna rješenja u pobijanom dijelu i sam riješi stvar bez da predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu jer ništa ne garantira da isto neće ponovno ignorirati presudu Upravnog suda i ponovno nezakonito odbiti tužiteljičin zahtjev, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 3. studenog 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Opunomoćenik tužiteljice je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te dodatno ističe kako se već drugi put nalazi na sudu radi iste stvari obzirom da je već donesena preuda u korist tužiteljice.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. U konkretnom slučaju se radi o ponovljenom postupku nakon što je ovaj Sud presudom pod poslovnim brojem: Us I-2070/2023-8 30. kolovoza 2024., poništio rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/4, URBROJ: 513-04- 23-2 od 8. rujna 2023. i točku III. rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-416-02/13-01/11, URBROJ: 513-07-18-22-25 od 24. listopada 2022. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, sa napomenom da su javnopravna tijela vezana pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

9. Odredbom članka 233. Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZOD), propisano je da postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

10. Člankom 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24 dalje: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima (stavak 2.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (stavak 4.). Ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče (stavak 6.).

11. Odredbom članka 109. stavkom 10. propisano je da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

12. Radi osiguranja i naplate novčane tražbine u 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012., temeljem zahtjeva za ovrhu broj: O-DO-691/12 od 5. studenog 2012. određena je ovrha na nekretninama tužiteljice temeljem rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-630/12-3 od 13. studenog 2012. Temeljem rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. 5 Ovr-2065/2015-94 od 30. svibnja 2017. zasniva se osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama ovršenika, te se određuje upis brisanja zabilježbe ovrhe određen rješenjem posl. br. Ovr-630/12-3 od 13. studenog 2012. Protiv točke VI. rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. 5 Ovr- 2065/2015-94 od 30. svibnja 2017. žalbu je podnijela Republika Hrvatska, te o istoj nije odlučeno. Uvidom u zemljišne knjige na dan donošenja rješenja utvrđeno je kako je na nekretninama tužiteljice upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. č. broj [katastarska čestica] zgr., 2463/2 i 2464 k. o. [katastarska općina] na kojima je zatražena provedba ovrhe uknjižena zabilježba ovrhe rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-630/12 od 13. studenog 2012.

13. U naprijed navedenoj presudi ovog suda, poslovni broj Us I-2070/2023-8 od 30. kolovoza 2024., navedeno je: "Primjenom citiranih zakonskih normi na ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa, Sud nalazi da pobijane odluke javnopravnih tijela nisu utemeljene na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, a na što osnovano tužiteljica upire u tužbi. Potonje stoga što iz gore izloženog činjeničnog stanja jasno i nedvosmisleno proizlazi da porezni dug po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje utvrđen u 2009. nije osiguran založnim pravom na nekretninama tužiteljice upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

14. Kako je to navedeno u prethodno citiranoj presudi ovog Suda, porezni dug utvrđen u razdoblju 2009. nije osiguran založnim pravom na nekretninama tužiteljice upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15. Založno pravo radi osiguranja duga mora biti upisano u zemljišne knjige da bi bilo pravno valjano i imalo konstitutivno značenje. Upis založnog prava u zemljišne knjige je pretpostavka za stjecanje i ostvarivanje založnog prava na nekretnini. Založno pravo za osiguranje duga mora biti upisano u zemljišne knjige da bi bilo pravno učinkovito i da bi vjerovnik mogao ostvariti svoja prava iz tog založnog prava, te je stoga upis u zemljišne knjige nužan pravni čin za osiguranje duga založnim pravom na nekretnini.

16. Dakle, temeljem rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. 5 Ovr- 2065/2015-94 od 30. svibnja 2017. zasniva se osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama ovršenika, te se određuje upis brisanja zabilježbe ovrhe određen rješenjem posl. br. Ovr-630/12-3 od 13. studenog 2012. Protiv točke VI. rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. 5 Ovr- 2065/2015-94 od 30. svibnja 2017. žalbu je podnijela Republika Hrvatska, te o istoj nije odlučeno, iz čega proizlazi da založno pravo nikad nije upisano u zemljišne knjige, te da stog nije nastalo založno pravo u smislu ZV-a i OPZ-a.

17. Tuženik nije postupio po uputi Suda, nije pravilno odlučio o zahtjevu tužiteljice, već je samo opet konstatirano da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga zbog upisa založnog prava na nekretnini tužiteljice, a sve radi osiguranja tražbine poreznog duga. Međutim, kako je to već navedeno uknjižba založnog prava u zemljišne knjige, radi osiguranja novčane tražbine Porezne uprave, nije nikada provedena.

18. Stoga, Sud utvrđuje da je pobijanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu sve naprijed navedeno, donijeti novu odluku sukladno odredbi članka 81. stavak 2. ZUS-a, najkasnije u roku od 60 dana od dostave ove presude, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda iznesenih u ovoj presudi, te pravilno odlučiti o zahtjevu tužiteljice.

19. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura i pristup na ročište u iznosu od 200,00 eura, što uvećano za propadajući PDV ukupno iznosi 500,00 eura.

20. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužiteljicu nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18, 51/23).

U Rijeci 10. studenog 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 127. stavak 2. ZUS-a)

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković u Pazinu, Franine i Jurine 7

- tuženiku Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5