Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-665/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje Mateje Mihačić kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NP kojeg zastupa branitelj ŽP i okrivljenice RP, zbog prekršaja iz čl.22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19 i 84/21 i 114/22), u povodu optužnog prijedloga PU osječko-baranjske, II. policijske postaje, klasa: 211-07/25-5/1201, urbroj: 511-07-23-25-1 od 16. veljače 2025., nakon glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti okrivljenika i branitelja, a u odsutnosti predstavnika tužitelja te odluke javno objavljene 10. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl.183. Prekršajnog zakona
okrivljenik NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i ČP, rođene Rođak, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanin RH, SSS, po zanimanju učitelj cestovnog prometa u mirovini, oženjen, otac četvero djece, umirovljenik, primanja u iznosu od 490 eura, vlasnik osobnog automobila, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, nije izdržavao kaznu zatvora, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi
okrivljenica RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći N i ČP, rođene Rođak, rođena **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, sa završenom osnovnom školom, nezaposlena, primanja u iznosu od 480 eura, bez imovine, udana, majka troje djece, neodlikovana, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, nije izdržavala kaznu zatvora, protiv koje se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi
k r i v i s u
što su 30. prosinca 2024. oko 14,35 sati u stanu u [adresa] počinili nasilje u obitelji prema majci ČP iz [adresa], rođenoj 1944., osobi starije životne dobi zanemarivanjem njezinih potreba kojim su joj vrijeđali dostojanstvo i nanosili tjelesne i duševne patnje na način da od 24. studenog 2024. do 30. prosinca 2024. nisu se za istu brinuli, iako je bolesna (plućna embolija i lom desnog kuka), zbog čega je ležala nepokretna i nije se mogla samostalno brinuti za svoje osnovne životne potrebe, odnosno samostalno uzimati vodu i hranu, uzimati medicinsku terapiju i zadovoljavati higijenske potrebe (obavljanje nužde, pranje, presvlačenje i slično) uslijed čega je potpuno bila ovisna o drugoj osobi. Okrivljenici nisu osigurali svojoj majci ČP prikladnu skrb ili uzdržavanje od strane drugih osoba ili nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, iako su znali za njezino zdravstveno stanje, uslijed čega je ČP ležala nepokretna u krevetu u stanu u kojem se nalazila sama oboljela od dekubitusa na nekoliko mjesta na tijelu te joj je vidno narušeno zdravstveno stanje. Dežurna socijalna radnica je 30. prosinca 2024. prilikom zatražene intervencije organizirala pružanje liječničke pomoći ČP u KBC Osijek, a nakon liječenja 4. siječnja 2025. organiziran je prijevoz sanitetom i smještaj ČP u udomiteljskoj obitelji kao smještaj u kriznim situacijama,
II. dakle, kao odrasla djeca zanemarili potrebe svoje majke koja je osoba starije životne dobi, što je dovelo do njezine povrede dostojanstva i time nanošenja tjelesne i duševne patnje,
III. time su počinili prekršaj opisan u čl.10.t.5., a kažnjiv po čl.22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,
IV. te im se na temelju citiranog članka navedenog Zakona, a primjenom odredbe iz čl.33. Prekršajnog zakona
i z r i č e
okrivljeniku NP
novčana kazna u iznosu od 1.700,00 eura(slovima: tisuću sedamsto eura)
okrivljenici RP
novčana kazna u iznosu od 1.700,00 eura(slovima: tisuću sedamsto eura)
V. Na temelju čl.33.st.11. Prekršajnog zakona svaki okrivljenik dužan je novčanu kaznu platiti u roku od tri (3) mjeseca po pravomoćnosti presude.
VI. Na temelju čl.183.Prekršajnog zakona okrivljenici se upozoravaju da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
VII. Na temelju čl.138. st.2. t.3.a u sv.čl.139.st.3. Prekršajnog zakona svaki okrivljenik dužan je platiti paušalni trošak postupka u iznosu od 30,00 eura (slovima: trideset eura) u roku od tri (3) mjeseca po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog broj gore navedeni protiv okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude te je sud proveo redovan postupak.
2. Sud je prije ispitivanja okrivljenika rješenjem izdvojio iz spisa zapisnik ispitivanju osumnjičenika II. PP Osijek na ime NP od 15. siječnja 2025., zapisnik ispitivanju osumnjičenika II. PP Osijek na ime RP od 15. siječnja 2025. i službene zabilješke policijskog službenika II. PP Osijek FP od 30. prosinca 2025. jer predstavljaju nezakonite dokaze na kojima se u ovom postupku ne može temeljiti odluka suda. Naime, u zapisnicima okrivljenici nisu prije ispitivanja upozoreni na svoja prava kumulativnim navođenjem odredaba članaka Prekršajnog zakona (čl.158. st.6., čl.171. st.1., st.2. i čl.172. st.2.) i tekstualnih upozorenja, a službene zabilješke policijskog službenika sadrže prepričane izjave građana koji prije davanja istih nisu upozoreni na svoja prava u svojstvu osumnjičenika i svjedoka.
3. Okrivljenik NP, u obrani danoj na zapisnik o glavnoj raspravi ovog suda pod gornjim brojem od 10. ožujka 2025. porekao je krivnju za prekršaj, navodeći da je obilazio majku kada je mogao. Napomenuo je da je nećakinja podnijela ovu prijavu i ista iskrivljava istinu, dodajući da se radi o osobi koja je odrasla bez roditeljske skrbi i bila u domu. Prisjetio se da ga je sestra u studenom 2024. zvala da dođe po majku jer je pala i slomila kuk kada je njezin muž koji ju je odvezao liječniku rekao da više ne želi da majka bude kod njih u [adresa]. Došao je tada s kolegama po majku te su ju odnijeli do automobila i odvezli u Osijek na [adresa] i donio joj vodu i hranu, pitao ju što joj treba i potom obavijestio nećakinju da je baka na toj adresi jer ju je ona othranila i povezana je s njom pa joj je predao majku da ona odradi u HZSR sve što treba. Majku je posjećivao cijelo vrijeme dok se nije razbolio, a tamo je susretao i sestru koja je majci dolazila masirati ruke i noge, a kad god nije mogao doći zbog bolesti i visokog tlaka, dolazila je kćerka DP koja joj je donosila vodu i hranu. Svaki je dan tijekom razdoblja od studenog do 30. prosinca 2024. netko bio od njih kod majke s napomenom da je muško pa nije mogao majku presvlačiti i mijenjati joj pelene te je za isto zamolio nećakinju da to ona radi, ali je kupovao pelene o čemu ima dokaze u porukama koje su on i nećakinja razmjenjivali tijekom inkriminiranog razdoblja, a u kojem je razdoblju i majka nekoliko puta bila u KBC-u Osijek po tjedan do dva dana, koja je dokumentacija kod nećakinje. Također, naveo je da je imao 16 godina kada su ga roditelji izbacili iz kuće jer se suprotstavio ocu koji je u alkoholiziranom stanju tukao majku i njegove dvije sestre pa se morao snalaziti sam i uz pomoć dobrih ljudi. Nakon tog događaja pitao je majku može li se vratiti kući, no ona mu nije dala s obrazloženjem da nije trebao dići ruku na oca, iako je on njih branio te da se unatoč svemu što je prošao na kraju i brinuo za majku, iako se ona nije brinula za njega kada je trebala. Okrivljenik je prilikom davanja navedenog iskaza plakao. Nadalje, okrivljenik je na ročištu 4. rujna 2025. pred drugim sucem ponovno porekao krivnju i ostao pri iznesenoj obrani, dodajući da je prilikom iznošenja prethodne obrane kada je govorio da je obavijestio nećakinju, mislio na njegovu nećakinju, a unuku oštećene ČP, JP s obzirom da je JP živjela kod svoje bake sa svojom djecom, ne zna koliko dugo vremena jer s majkom nije bio u kontaktu 10-ak godina do tog dana do kad ga je sestra, prvookrivljena nazvala i rekla da ne može više skrbiti o majci. Nadalje je naveo da ne zna točno o kojem se mjesecu radilo u 2024., moguće listopadu 2024. Nećakinja JP mu je rekla da će se brinuti o svojoj baki ČP i rekao joj je da se dogovori s njom i od bake uzme karticu tekućeg računa i pin da može upravljati njezinim financijskim sredstvima, a osim toga dobrovoljni je vatrogasac i predsjednik Udruge dobrovoljnih vatrogasaca Hrvatske, u kojoj organizaciji je prilično angažiran i često odlazi na susrete vatrogasaca i izvan Hrvatske, u svezi čega je predočio sudu službenu iskaznicu i značku. Nadalje, napomenuo je da je kćerka DP na njegovu inicijativu skrbila o svojoj baki u to vrijeme kad on nije mogao majku obilaziti, donosila joj hranu i davala lijekove, dok je njegova supruga kuhala, a ponekad i on. Majka je u spornom razdoblju bila jedan period i u bolnici hospitalizirana na internom odjelu, a dijelom je bila u svom stanu. Saznavši da je njegovoj majci u bolnici utvrđen dekubitus, odmah je otišao u ravnateljstvo bolnice i tražio da se više brinu o majci, odnosno posvete joj više skrbi da se isto izliječi. U svezi okolnosti da od njegove šesnaeste godine roditelji više nisu o njemu skrbili, predložio je da se ispita u svojstvu svjedoka ĆP, koreograf koji je bio angažiran u KUD-u Željezničar, tada KUD Srđan Petrov, u kojem je bio plesač s obzirom da su o njegovoj situaciji znali svi članovi KUD-a. Također, naveo je da je izbačen iz kuće od strane roditelja, a zbrinut je od strane KUD-a na način da su mu osigurali smještaj u hotelu Željezničar te je kako bi preživio, a u to vrijeme se školovao i redovno završio školu, preprodavao karte ispred kina u Osijeku. Majka nije mogla biti kod njega smještena jer su supruga i on aktivni u smislu da supruga radi, on je dodatno jako angažiran u Udruzi dobrovoljnih vatrogasaca, a u to vrijeme je s njima živjelo i još dvoje djece od kojih je jedno bilo školske dobi, a drugo zaposleno i živjelo sa svojom djevojkom. On je sa svojom nećakinjom JP dogovarao da ona osigura smještaj majke preko Hr. zavoda za socijalni rad koji će biti plaćen od strane države s obzirom da nije imao financijskih sredstava, a nije ih imala niti sestra I. okr. da sami majci plate smještaj u domu za starije i nemoćne osobe s obzirom da su se cijene kretale od 1000-1500 eura, a u državnom domu se ne može dobiti mjesto tek tako, već postoji lista čekanja.
4. Okrivljenica RP porekla je počinjenje prekršaja navodeći u obrani od 10. ožujka 2025. da je bolesna i brine o bolesnoj kćerki koja pati od akutne depresije i potrebna joj je skrb 24 sata dnevno. Nadalje je navela da je majka bila kod nje do studenog 2024. te je vodila skrb o njoj, no nakon što joj je pozlilo, morali su zvati hitnu koja ju je odvezla i vratila kad joj je bilo bolje te zbog kćerkine i njezine bolesti i činjenice da joj suprug radi i nije cijelo vrijeme kod kuće, zvala je brata i zamolila ga da on preuzme skrb o majci jer ne može u isto vrijeme brinuti o kćerki i majci pa je potom on majku odvezao na [adresa], a ona je dolazila majku obići kad god je mogla i svaki je tjedan bila jednom ili dvaput kod nje, a svaki put kad bi došla zatekla bi brata kod majke. S nećakinjom koja ih je prijavila doživjela je veliku neugodnost jer ju je izvrijeđala i svašta joj govorila, a radi se o kćerki njezine pokojne sestre s kojom u posljednje vrijeme nije bila u dobrim odnosima. Nadalje je navela da je njezina kćerka ĐP, sada stara 16. god., teško bolesna i nigdje je ne može ostaviti jer se ne ponaša prikladno, psihički je bolesna, a i ona je sama bolesna te je sudu predala u spis svoju medicinsku dokumentaciju i dokumentaciju za kćerku. Potvrdila je okolnost da je njezin brat NP izbačen iz kuće sa šesnaest godina jer je njihov otac bio zlostavljač i alkoholičar, a njihova majka, ovdje oštećena, nije se usudila usprotiviti svom suprugu s obzirom da je i nju zlostavljao i tukao.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka DP, JP i OP te je pročitao iskaz svjedokinje SP te je pročitao i izvršio uvid u: potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenike od 4. rujna 2025., dopis KBC Osijek od 12. svibnja 2025.- dostava medicinske dokumentacije na ime ČP, medicinsku dokumentaciju dostavljenu od strane KBC Osijek za ČP, stranica spisa 59-146, dopis udomiteljstva Ž s dostavom medicinske dokumentacije stranica spisa 153, fotografiju rana oštećenice ČP stranica spisa 154, medicinsku dokumentaciju dostavljeno od strane udomiteljstva Ž, stranica spisa 155-182, izvadak iz JRO-a RH iz kojeg je razvidno da je ČP preminula **.**.2025., medicinsku dokumentaciju na ime ĐP KBC Osijek, Zavoda za dječju adolescentnu psihijatriju, nalazi od 27. srpnja 2025., liječničku potvrdu na ime RP, spec. ord. Opće medicine CP od 27. kolovoza 2025., povijest bolesti na ime RP OŽB Vinkovci od 31. ožujka 2025., broj iskaznice [broj iskaznice] Udruge dobrovoljnih vatrogasaca NP i u poruke s Messengera između JP i NP.
6. Svjedokinja DP u cijelosti je ostala pri iskazu danom na glavnoj raspravi ovog suda od 23. travnja 2025. u kojem je navela da je baka do otprilike konca studenog 2024. boravila kod njezine tete, ovdje II. okrivljene, a potom i završila u bolnici jer je pala s kreveta i nešto se dogodilo s kukom, a po izlazu iz bolnice po baku je otišao njezin otac, I. okrivljenik, koji ju je odvezao njezinoj kući u [adresa]. Navela je da je prema njezinim saznanjima baka u tom stanu boravila sama, a kako se nije mogla brinuti sama o sebi, sestrična JP je dolazila kod nje i zamolila nju, odnosno svjedokinju za pomoć na način da je ona osobno donosila hranu, vodu i pomagala hraniti braku. Prisjetila se da je dolazila kod bake nekih 10 do 15 dana, a u tom razdoblju dolazio je njezin otac nekoliko puta, nakon čega se razbolio, dobio gripu pa nije mogao dolaziti. Sestrični JP je javila da između Božića 2024. i Nove godine ide u Zagreb u posjetu i rekla da javi ako nešto bude trebala, nakon čega je komunikacija s njezine strane prestala. Nadalje, otprilike pet dana nakon Nove godine poslala je sestrični JP poruku i pitala ju što je s bakom, no sestrična joj je počela slati bezobrazne poruke na način da ih je optuživala da ne pomažu baki i slala fotografije rana na tijelu bake, što ju je uznemirilo. Ujedno je navela da joj je sestrična poslala poruku da ju valjda zanima što je s bakom, no ona je dolazila pomoći njoj i baki i nije ju zanimalo zapravo kako je baka i što je jer ni baku nije nikad zanimalo kako je ona ili kako je njezin otac, a niti je pitala za njih. Sestrični nije rekla ništa ružno, a ona je potom rekla da ne zamjera nikom osim njenom tati i teti jer su oni bakina djeca i trebali su se o njoj brinuti. Nadalje je navela da su do Božića 2024. dolazili ili tata ili ona gotovo svaki dan i ostajali sat do dva, dok je drugookrivljenu kod bake vidjela dvaput kada su se mimoišli prilikom dolaska, odnosno odlaska. Baka se žalila da ju bole noge, a razgovor je bio klasičan, površan, bez detalja i ništa posebno o toj situaciji. Baku je previjala samo JP, dok ona nije ni znala da baka ima pelene ispočetka, ne zna tko je kupao baku, dok su od nje tražili da baku samo nahrani i posjeti, što je ona i činila. Na poseban upit suca je li vidjela okrivljenike u razdoblju od 24. studenog do 31. prosinca 2024. da baku kupaju, brinu se o njoj, hrane ju ili previjaju, svjedokinja je odgovorila da su tata i ona dvaput zajedno došli, no tada je ona hranila baku jer je bila s tatom, dok su tata i teta donosili hranu, ali ih nije vidjela da rade druge navedene strane. Na upit branitelja je li u navedenom razdoblju iz optužbe baka bila još negdje osim u svojoj kući, odgovorila je da nije, osim kad je hitna došla po nju i kad je završila u bolnici, no ne sjeća se koliko je dana završila u bolnici, misli da se radilo o dan ili dva. Misli da je tata posjećivao baku u bolnici te je odgovorila da je baki u bolnicu nosio potrebne stvari, hranu, slatkiše i dr. Baki su nosili hranu njezinih roditelja koji su posebno za nju kuhali jer je baka tražila neslano. Njezin otac je za to vrijeme dok je baka bila u bolnici komunicirao s JP. Baka je u tom razdoblju bila dvaput ili triput u bolnici.
7. Okrivljenici i branitelj I. okr. nisu stavljali primjedbe na iskaz svjedokinje DP.
8. Svjedok ĆP u iskazu je naveo kako odavno poznaje prvookrivljenika i to još iz KUD-a Željezničar jer je bio njihov dugogodišnji plesač i poznato mu je da je isti od 1983. do 1985. godine bio smješten u hotelu Željezničar u Osijeku, odnosno da je tamo živio. Naveo je da je on, odnosno svjedok 1986. otišao u vojsku JNA i kada se vratio nakon godinu dana nastavio je biti aktivan u KUD-u sve do 1990., nakon čega se oženio te su potom s KUD-om otišli na turneju u Japan. Nije mu poznato zašto je okrivljeni živio u hotelu, poznato mu je samo da nije bio u dobrim odnosima sa svojim ocem. Naglasio je da je uprava KUD-a pomagala NP na način da ga je smjestila u hotel, a i vodila drugu skrb, no to je činila i drugim potrebitim članovima društva.
9. Okrivljenici i branitelj I. okr. nisu stavljali primjedbe na iskaz svjedoka OP.
10. Svjedokinja JP u iskazu danom sudu 23. travnja 2025. navela je da je oštećenica, odnosno njezina baka od 24. studenog 2024. bila prepuštena sama sebi u svom stanu u [adresa] te da je mjesec dana prije toga provela kod svoje kćerke RP gdje je u jednom trenutku pala, nakon čega više nije htjela niti mogla na noge, dok je dotad bila samostalna i mogla raditi stvari za sebe. Opisala je da se nakon 24. studenog 2024. brinula za baku na način da je dolazila triput dnevno jer teta, odnosno drugookrivljena nije mogla s obzirom da je bila bolesna i živi blizu Vinkovaca, a ujak s bakom nije imao dobre odnose. Navela je da se brinula o baki u stanu do 4. siječnja 2025., a 30. prosinca 2024. nazvala je Hrvatski zavod za socijalni rad i rekla im da ne može više sama brinuti o baki i da poduzmu što je potrebno kako bi preuzeli skrb o istoj. Svjedokinja je nadalje navela kako je dolazila triput dnevno kod bake i istu previjala, davala joj lijekove i brinula o njoj, a ujak bi došao ili poslao po svojoj kćerki ručak za baku. Navela je da je to bila sva skrb o baki te smatra da se nisu dovoljno brinuli o baki te bi baka bila živa da se ujak oko nje više angažirao. Svjedokinja je ujedno napomenula kako je samohrana majka troje djece i da je bez automobila svaki dan dolazila kod bake triput dnevno, zbog čega ju je skrb o baki iscrpila fizički i psihički, a više je puta molila pomoć ujaka , dodajući da je ujak za Badnjak rekao da mu je dosta i da mu je sve to previše, dok je njegova kćer dolazila do 27. prosinca 2024., nakon čega je otišla na put u Zagreb, a njoj je ostavljeno da se sama brine o baki. Tijekom navedenog razdoblja baka je više puta završavala u bolnici i tako su se s njom "šutali" s odjela na odjel. Baka je početkom prosinca 2024. prvi put završila u bolnici i tamo provela 10-ak dana, a na sam Badnjak 24. prosinca 2024. pozvala je ujaka koji se složio da baka treba u bolnicu. Navela je da je tada otišla s bakom u bolnicu, no baku su u 16,00 sati vratili kući, a 30. prosinca 2024., baka je također završila u bolnici i vratili su je u ponoć kući. Na upit suda tko je baku u navedenom razdoblju kupao i brinuo o njoj, svjedokinja je odgovorila da su se o baki brinule ona i patronažna sestra R koje su joj previjale rane, mijenjale pelene, ali ju kupati nisu mogle jer nisu mogle s njom do kupaone, no da su ju brisale i čistile. Patronažna sestra dolazila je svaki radni dan. Na upit branitelja I. okrivljenog u danima kada je baka bila u bolnici je li ujak išao u posjete, svjedokinja je odgovorila da je išao i da se sjeća da je došao prvi dan sa suprugom, bio je u svom vatrogasnom odjelu i išao se za baku "boriti" u ravnateljstvo kako bi za baku izborio bolje uvjete. Na upit branitelja I. okrivljenog jesu li ujak i ona komunicirali tijekom navedenog razdoblja oko bake, svjedokinja je odgovorila da jesu i da je ujaku sve javljala i borila se da on sve zna te je na predočenu komunikaciju branitelja I. okrivljenog komunikacije između nje i I. okrivljenog oko toga ima li baka majicu ili ne, ista potvrdila da je to njihova komunikacija. Dodala je da smatra da se njezina teta brinula i ranije za baku i da bi se brinula o njoj da je mogla te da je policiji morala prijaviti oboje okrivljenika koji su djeca oštećenice, no da to nije ono što je ona htjela. Na upit branitelja da se očituje je li bilo dogovora između nje i okrivljenika tko će skrbiti o baki i tko je raspolagao bakinim računom, svjedokinja je odgovorila kako nije bilo između njih konkretnog dogovora tko će skrbiti o baki te dodala da je ujak, I. okr., njoj dopustio da se ona skrbi rekavši joj još da će ju probati zaposliti kao njegovateljicu. Ujedno je navela da joj je baka bila dala svoju karticu tekućeg računa jer je trebalo plaćati račune i ostalo i da je ona baku najviše voljela.
11. Okrivljenici i branitelj I. okr. nisu stavljali dodatna pitanja za svjedokinju, dok su stavljali primjedbe na iskaz i to je II. okrivljena navela kako stavlja primjedbu u dijelu iskaza u kojem je svjedokinja navela da je ona najviše voljela baku, dodajući da je ona također voljela majku. I. okrivljenik je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje navodeći da se on brinuo o svojoj majci u svezi čega neistinito svjedokinja navodi u svom iskazu da nije te je dodao da se brinuo kada je to mogao zbog svojih poslovnih i privatnih obveza. Branitelj je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu u kojem je navela kako nije dogovoreno između nje i I. okr. da ona skrbi o oštećenici, tvrdeći da je isto dogovoreno između nje i I. okr.
12. Sud je odredio suočenje između I. okrivljenika NP i svjedokinje JP prilikom čega je okrivljenik ustrajao u navodima da svjedokinja ne govori istinu i da su se njih dvoje bili dogovorili da ona skrbi o baki više i da je osim toga imala njezin račun i trošila novce. Svjedokinja je ustrajala u svojim navodima govoreći da I. okrivljenik ne govori istinu i da ju je ostavio samu da brine o baki te da joj je čak poslao poruku da ga boli k za baku i da se neće brinuti, a 27-og ju je ostavio samu, a ima troje djece i samohrana je majka. Ujedno je napomenula da se isti može sramiti kako je dizao baku. Okrivljenik je odgovorio svjedokinji da ju je ostavio samu dva dana da brine o njegovoj majci. Ispitanici su se tijekom suočenja prepirali, kojom prilikom je svjedokinja vikala na okrivljenika te počela plakati, a sud ih je smirio i prekinuo suočenje.
13. Sud je odredio suočenje između II. okrivljenice RP i svjedokinje JP na koji II. okrivljenica nije pristala te se suočenje nije moglo provesti.
14. U daljnjem dokaznom sud je izvršio uvid u poruke s Messengera između JP i NP te je pročitao iskaz svjedokinje SP, socijalne radnice iz zapisnika o glavnoj raspravi 10. ožujka 2025.
15. Svjedokinja SP, socijalna radnica, navela je da je u svom izvješću 6. veljače 2025. napisala sve što joj je poznato o predmetu iz mjeseca studenog 2024. kada je Zavod zaprimio prvu obavijest II. policijske postaje Osijek koja je zatražila njihovu intervenciju u svezi ČP. Navela je da je unuka imenovane, JP dolazila nekoliko puta u Zavod i da je ona osobno izvršila dva terenska očevida, jedan terenski očevid izvršila je dežurna djelatnica Zavoda u večernjim satima. Navela je da je tijekom prvog terenskog očevida ČP odbila sva prava i usluge iz sustava socijalne skrbi, a drugi terenski očevid je obavila 2. siječnja 2025. kad je ČP prihvatila prava i usluge iz sustava socijalne skrbi te je smještena u udomiteljsku obitelj rješenjem za krizni smještaj koji može sukladno pravilima trajati do godine dana. S obzirom da je bilo utvrđeno teško stanje ČP, dogovoreno je da se u njenom slučaju neće ići u redoviti postupak. Tijekom terenskih očevida opisala je da je gospođu zatekla nepokretnu, kontaktibilnu s ozbiljnim dekubitusima na tijelu. Na njezine upite potvrdila joj je kako je najviše u kontaktu s unukom JP, dok za svoju djecu, prisutne okrivljenike nije rekla ništa.
16. Branitelj je u završnom govoru naveo kako njegov branjenik nije počinio terećeni prekršaj, a iz dokaza proizlazi da su postupci JP doveli do nespretnog spleta okolnosti jer je ista samoinicijativno preuzela vodeću ulogu u skrbi i brzi za baku ČP te je čak upravljala i njezinim financijskim sredstvima i u potpunosti iznenada oko Nove godine odustala od skrbi i prijavila okrivljeniku MUP-u i Zavodu za socijalni rad. Napomenuo je da je njegov branjenik u inkriminiranom razdoblju skrbio o svojoj majci na način da je svakodnevno on sam ili njegova kćerka DP donosio potrebnu hranu, spravljenu u vlastitom domu te se i prema iskazu JP "borio" za prava i status ČP u ravnateljstvu bolnice. Svjedokinja DP je opisala kako je JP samoinicijativno preuzela ulogu u skrbi za baku, a okrivljenik je bio aktivan u skrbi svakodnevno spremajući i donoseći hranu prevozeći istu iz čega se može zaključiti da je svako od sudionika preuzeo dio brige i skrbi prema svojim objektivnim mogućnostima. Premda okrivljenik po čl.292.st.2. Obiteljskog zakona nije bio dužan uzdržavati majku jer ona nije uzdržavala njega kad je to njemu bilo potrebno, on je tu svoju obvezu časno izvršavao u razdoblju iz činjeničnog opisa prekršaja. Predlaže donošenje oslobađajuće presude s napomenom da je njegov branjenik ugledan građanin, hrvatski branitelj, član udruge veterana, vojne policije, predsjednik udruge dobrovoljnih vatrogasaca RH i otac četvero djece.
17. Okrivljenik se pridružio završnom govoru svog branitelja, dok je okrivljenica ponovila kako se ne smatra krivom za prekršaj.
18. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka i izvršene analize obrana okrivljenika sa sigurnošću utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, odnosno da su 30. prosinca 2024. oko 14,35 sati u stanu u [adresa] počinili nasilje u obitelji prema majci ČP iz [adresa], rođenoj 1944., osobi starije životne dobi zanemarivanjem njezinih potreba kojim su joj vrijeđali dostojanstvo i nanosili tjelesne i duševne patnje na način da od 24. studenog 2024. do 30. prosinca 2024. nisu se za istu brinuli, iako je bolesna (plućna embolija i lom desnog kuka), zbog čega je ležala nepokretna i nije se mogla samostalno brinuti za svoje osnovne životne potrebe, odnosno samostalno uzimati vodu i hranu, uzimati medicinsku terapiju i zadovoljavati higijenske potrebe (obavljanje nužde, pranje, presvlačenje i slično) uslijed čega je potpuno bila ovisna o drugoj osobi. Okrivljenici nisu osigurali svojoj majci ČP prikladnu skrb ili uzdržavanje od strane drugih osoba ili nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, iako su znali za njezino zdravstveno stanje, uslijed čega je ČP ležala nepokretna u krevetu u stanu u kojem se nalazila sama oboljela od dekubitusa na nekoliko mjesta na tijelu te joj je vidno narušeno zdravstveno stanje. Dežurna socijalna radnica je 30. prosinca 2024. prilikom zatražene intervencije organizirala pružanje liječničke pomoći ČP u KBC Osijek, a nakon liječenja 4. siječnja 2025. organiziran je prijevoz sanitetom i smještaj ČP u udomiteljskoj obitelji kao smještaj u kriznim situacijama.
19. Nije sporna okolnost da su okrivljenici djeca oštećenice ČP, rođene 1944., a oštećenica je osoba starije životne dobi niti je sporna okolnost da je oštećenica bila narušenog zdravstvenog stanja, oboljela od plućne embolije i loma desnog kuka, kao i nepokretna.
20. Sporna je okolnost jesu li okrivljenici kao odrasla djeca oštećenice i članovi obitelji zanemarili potrebe oštećenice, a što je dovelo do povrede njezinog dostojanstva i nanošenja tjelesne i duševne patnje.
21. Obrana okrivljenika NP ocijenjena je neutemeljenom s obzirom da je suprotna dokazima koje je sud izveo tijekom postupka i na istima utemeljio odluku. Također, obrana okrivljenice RP ocijenjena je neutemeljenom s obzirom da je suprotna dokazima koje je sud izveo tijekom postupka i na istima utemeljio odluku. Okrivljenik u obrani tvrdi da je skrbio o oštećenici u inkriminiranom razdoblju na način da ju je obilazio kad je to mogao te je obavijestio nećakinju, svjedokinju JP kad je doveo oštećenicu od sestre njezinoj kući, odnosno u njezin stan, a inače je svaki dan netko bio s njegovom majkom, njegova kćerka DP donosila je hranu svojoj baki. Okrivljenik je bazirao obranu na okolnosti da je skrbio o majci koliko je mogao i nije imao obvezu više se uključiti u skrb s obzirom da se majka nije o njemu brinula od njegove šesnaeste godine života kad je bio primoran otići iz obitelji i skrbiti sam o sebi, a koju okolnost odlaska okrivljenika u samostalan život u vrijeme dok je bio maloljetan nesporno su potvrdili svjedok ĆP i okrivljenica. Okolnost da okrivljenici nisu skrbili o oštećenici utvrđena je na osnovu iskaza svjedokinje JP koja je uvjerljivo svjedočila o okolnosti da su okrivljenici gotovo u potpunosti svu skrb o oštećenici prebacili na nju. Okrivljenik je potvrdio tijekom postupka da se dopisivao sa svjedokinjom JP te napisao poruke "pomogli smo koliko smo mogli…", "ja nisam dužan ništa od 16-e godine sam otišao od kuće…na telefon se ne javljam", "Ja tamo više ne mogu ići. Ići će DP umjesto mene.". Prilikom suočenja okrivljenika i svjedokinje JP, svjedokinja je bila uvjerljivija od okrivljenika koji je paušalno negirao prekršaj tvrdeći da se da svjedokinjom dogovorio da ona skrbi o oštećenici i da je imala njezine novce i iste trošila, što je u suprotnosti s ispisom poruka dostavljenih sudu između okrivljenika i svjedokinje iz kojih je razvidno da je okrivljeni odbijao na zamolbu svjedokinje više se angažirati u skrbi za svoju majku. Svjedokinja DP uvjerljivo je u dijelu iskaza potvrdila navod svjedokinje JP i okrivljenika da je 10-15 dana nosila baki hranu, istu obilazila, ali nije sudjelovala u skrbi u svezi pomoći oko obavljanja osobne higijene oštećenice, previjanja oštećenice, navodeći da nije niti znala u početku obilazaka da baka ima pelene i da je baku previjala samo JP. Nadalje, neuvjerljiva je obrana okrivljenice RP u kojoj tvrdi kako nije počinila prekršaj jer je skrbila o oštećenici do studenog 2024. nakon čega više nije mogla zbog potrebe skrbi o psihički bolesnoj kćerki, staroj 16. godina i vlastitoj bolesti te je zamolila brata, okrivljenika da preuzme skrb, a oštećenicu je obilazila kad je mogla. Međutim, svjedokinja JP uvjerljivo je opisala kako je svu skrb u principu obavljala osobno, okrivljeni je skrbio za hranu oštećenice, a okrivljenica uopće nije sudjelovala u inkriminiranom razdoblju u skrbi. Također, indikativno je što se okrivljenica uopće nije htjela suočiti sa svjedokinjom JP, evidentno osjećajući nelagodu zbog cjelokupne situacije nastale oko njezine majke. Svjedokinja SP, socijalna radnica opisala je okolnost da je Hrvatski zavod za socijalni rad u studenom 2024. zaprimio prvu obavijest policije koja je zatražila intervenciju u svezi oštećenice te da su obavljena dva terenska očevida i u prvom je oštećenica odbila sva prava i usluge socijalne skrbi, a 2. siječnja 2025. ista je pristala te je smještena u udomiteljsku obitelj. Svjedokinja SP je opisala okolnost da je zatekla oštećenicu tijekom očevida nepokretnu, kontaktibilnu s ozbiljnim dekubitusima po tijelu te da je najviše u kontaktu s unukom JP, dok djecu nije spominjala. Okrivljenik je unatoč činjenici što se oštećenica nije o njemu skrbila od šesnaeste godine njegova života bio dužan skrbiti o istoj u smislu zadovoljenja njezinih osnovnih životnih potreba, a isto tako i okrivljenica koja skrbi o psihički bolesnom djetetu jer su oboje bili djeca sada već pokojne oštećenice. Okolnost da su okrivljenici počinili prekršaj nesporno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, poglavito iskaza svjedokinje JP, iskaza svjedokinje SP, socijalne radnice koja je zatekla u dva navrata oštećenicu nepokretnu, ozbiljno bolesnu, s dekubitusima po tijelu koji pokazuju na ozbiljno zanemarivanje oštećenice te je ista na koncu i smještena u udomiteljsku obitelj po hitnom postupku. Okrivljenici su kao djeca oštećenice bili dužni pronaći modalitet skrbi i pomoći za oštećenicu i ne dozvoliti da ista bude prepuštena u većem slučaju sama sebi i neprihvatljivo je da su skrb prepustili nećakinji, svjedokinji JP koja je skrbila o oštećenici koliko je mogla zbog svojih životnih okolnosti, a zbog svega navedenog, odnosno zanemarivanja potreba oštećenice, isto je dovelo do povrede njezinog dostojanstva i nanošenja tjelesne i duševne patnje s obzirom da je oštećenica u inkriminiranom razdoblju zadobila dekubitus po tijelu, sve zbog nepostojanja adekvatne skrbi i dugotrajnog ležanja u krevetu, na što ukazuje medicinska dokumentacija imenovane i priložena fotografija rana na tijelu oštećenice. Za napomenuti je da se okrivljenik ne može pozivati na odredbu iz čl.292.st.2. Obiteljskog zakona kojom je propisano da se odrasla osoba koja je bila zanemarena kao maloljetna može u potpunosti ili djelomično osloboditi od obveze uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao s obzirom da navedena zakonska odredba regulira pitanje uzdržavanja, a ne odnosi se na prekršaj iz domene nasilja u obitelji.
22. Sud je okrivljenike proglasio krivima. Okrivljeniku je sud izrekao minimalnu novčanu kaznu predviđenu Zakonom, cijeneći da će se kaznom postići svrha specijalne i generalne prevencije prekršaja, pri čemu je kao olakotne okolnosti cijenio prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika, niža osobna primanja, a kao otegotne okolnosti način počinjenja prekršaja, dužinu trajanja prekršaja, bešćutan odnos okrivljenika spram oštećenice. Okrivljenici je sud izrekao minimalnu novčanu kaznu predviđenu Zakonom, cijeneći da će se kaznom postići svrha specijalne i generalne prevencije prekršaja, pri čemu je kao olakotne okolnosti cijenio prekršajnu nekažnjavanost okrivljenice, nezaposlenost okrivljenice, a kao otegotne okolnosti način počinjenja prekršaja, dužinu trajanja prekršaja, bešćutan odnos okrivljenice spram oštećenice.
23. Na temelju čl.183. Prekršajnog zakona okrivljenici se upozoravaju da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
24. Okrivljenici su obvezani na plaćanje paušalnog troška prekršajnog postupka, razmjerno dužini trajanja, njegove složenosti i imovnom stanju okrivljenika.
U Osijeku 10. studenog 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Mateja Mihačić
Dunja Bertok
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljenicima,
2. Tužitelju,
3. Branitelju I. okr.,
4. Arhiv.
