REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-640/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja UP RENT d.o.o., Hrušćica, Industrijska ulica 24, OIB: 78351512977, 1A, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, Bosutska 31, protiv tuženika MARCUS INTERIJERI d.o.o., Zagreb, Branovečina 57, OIB: 33975707755, kojeg zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik u Zagrebu, Dragutina Domjanića 3, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1677/2022 od 30. studenog 2022. koje je donio javni bilježnik Ljerka Gec iz Zagreba u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.179,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.132,93 EUR od 8. studenog 2022. do isplate

- na iznos od 46,56 EUR od 11. studenog 2022. do isplate

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 103,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi odrađenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1677/2022 od 30. studenog 2022. koje je donio javni bilježnik Ljerka Gec iz Zagreba u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.031,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 474,51 EUR od 8. studenog 2022. do isplate

- na iznos od 240,89 EUR od 8. studenog 2022. do isplate

- na iznos od 99,95 EUR od 8. studenog 2022. do isplate

- na iznos od 215,67 EUR od 8. studenog 2022. do isplate,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 170,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2022. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1687/2022 od 31. ožujka 2023. koje je donio javni bilježnik Jasna Žitko iz Zagreba u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 99,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 783,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2025. do isplatepo stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 14. studenog 2022. podnošenjem javnom bilježniku Ljerki Gec iz Zagreba prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (računa 11.-17. spisa). Na temelju navedenog, javni bilježnik je 30. studenog 2022. donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-1677/2022 kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da namiri tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 3.210,53 EUR sa zateznim kamatama i nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 273,74 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 16. studenog 2022. pokrenuo postupak radi naplate svog potraživanja temeljem računa na listu 152. -153. spisa u odnosu na koje je javni bilježnik Jasna Žitko iz Zagreba 31. ožujka 2023. donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-1687/2022 kojim je naloženo tuženiku da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 99,54 EUR sa zateznim kamatama i nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 62,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Zatezne kamate u odnosu na glavno potraživanje tužitelj potražuje po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO).

2. Nakon što je tuženik protiv citiranih rješenja o ovrsi podnio prigovore kojima je u cijelosti osporio tražbinu tužitelja, ovaj je sud rješenjima pod brojem Povrv-640/2023 od 13. listopada 2023. (list 56.-58. spisa) i Povrv-1052/2023 od 21. prosinca 2023. (list 189.-191. spisa) stavio izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo provedene radnje, a postupak je, nakon pravomoćnosti navedenih rješenja, nastavljan kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Sud je rješenjem od 22. ožujka 2024. (list 143. -145. spisa) spojio postupke pod brojem Povrv-640/2023 i Povrv-11052/2023 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja (čl. 313. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP).

4. Tuženik je tražbinu tužitelja osporio u bitnom navodeći da je račune na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje osporio dopisom od 8. studenog 2022., odnosno čim ih je zaprimio. Naveo je da u 2021. od tužitelja nije zaprimio niti jedan račun te da je nejasno iz kojeg je razloga tužitelj za usluge koje su navodno obavljene u lipnju 2022. račun izdao tek u prosincu te godine. Pored navedenog, kasnije izdani račun br. 2596- 2022 o 7. studenog 2022. ima manji broj od ranije izdanog računa br. 2640 -2022 od 31. listopada 2022. Dodao je da obračun usluge nije u skladu s Ugovorom o najmu radnih platformi br. 749-2021 ZG. U odnosu na račun br. 2596-2022 navodi da nije jasno zašto je izdan godinu dana nakon što je tuženik navodno preuzeo robu. Ističe da su svi računi izdani nakon što je tuženik izdao račune s tužiteljem povezanom društvu Radne platforme d.o.o. Osporio je da bi tuženik radni stroj koristio dulje od osam sati navodeći da je radno vrijeme tuženika od 8:00 do 16:00 sati, a tuženik ne može utjecati na organizaciju rada tužitelja koji je prijevoz stroja, kako to navodi, izvršio u 19:20 sati. Tuženik je osporio vjerodostojnost dokumentacije tužitelja, osobito u dijelu u kojem je navedeno da je stroj preuzeo ŽZ budući da tuženik nema zaposlenika s tim imenom.

5. Očitujući se na tuženikove navode, tužitelj je pojasnio da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tužitelj tuženiku pružao usluge najma radne platforme odnosno radnog stroja te mu je za navedene usluge izdavao račune. Tuženik je, osim ovdje utuženih računa, uredno podmirio ostale račune koje mu je ispostavio tužitelj. U odnosu na svaki od utuženih računa tužitelj je pojasnio na što se isti konkretno odnosi (list 60.-61., 198.-199. spisa) te je za svaki od računa priložio popratnu dokumentaciju. Istaknuo je da su neki računi koji se odnose na usluge obavljene 2021. izdani u 2022. jer je naknadnom revizijom utvrđeno da računi za te usluge omaškom ranije nisu bili izdani. U odnosu na knjigovodstveno usklađenje je pojasnio da se na istom ne nalazi potpis tužitelja i tuženika. Na ugovore sklopljene među strankama primjenjuju se Opći uvjeti tužitelja u odnosu na koje je tuženik svojim potpisom potvrdio da je s njima upoznat. U odnosu na materijal koji je dopremljen na adresu tuženika tužitelj je istaknuo da isti nikad nije dopremljen i iskorišten na gradilištu tužitelja, a iz čega je razvidno da ga je iskoristio tuženik za svoje potrebe. Vezano za Ugovor br. 749-2021 ZG u kojem je cijena naznačena u iznosu od 1,00 kn istaknuo je da se radi o cijeni koja je znatno ispod tržišne te je naknadno sklopljen ugovor kojim je ovaj ugovor stavljen izvan snage obzirom da je isti zagubljen. Osim toga, iz svih kasnije sklopljenih ugovora (br. 183-2022-ZG i 395-2022-ZG) jasno proizlazi koju su cijenu stranke ugovorile. U odnosu na tuženikove navode o radnom vremenu ističe da je stroj preuzeo ŽZ, koji je otac zaposlenika tuženika HZ, ujedno supruga zastupnice po zakonu tuženika JZ, a isti se koristio za obavljanje radova na privatnoj kući.

6. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo da su stranke u srpnju 2022. vršile usklađenje knjigovodstvenih kartica i da je stanje dugovanja na dan 3. kolovoza 2022. bilo 0,00 kn, a razlog iz kojeg knjigovodstvene kartice nisu potpisane je taj što ih je tužitelj tuženiku poslao putem e-maila. Naveo je da se računi br. 2593-2022, 2594- 2022 i 2596-2022 odnose se na usluge koje su navodno izvršene 2021. Naveo je da bi, da je tuženik bio u obvezi nadoknaditi troškove čišćenja stroja, račun za navedeno bio ispostavljen odmah, a ne nakon što je tuženik ispostavio račun Radnim platformama d.o.o. Dodao je i da nisu jasni zašto je tužitelj slao materijal na adresu tuženika. U odnosu na račun br. 2592-2022 koji se odnosi na razliku po računu br. 975- 2022 navodi da je isti prvotno izdan na iznos od 5.375,00 kn, a potom je izdan novi (ispravan) račun na iznos od 3.750,00 kn. Dodao je da su računi br. 2594-2022, 2593- 2022 i 2591-2022 vezani za Ugovor 749-2021 ZG u kojem cijena najma i prijevoza iznosi 1,00 kn.

7. Sud je tijekom postupka izvršio uvid te je pročitao dokumentaciju u spisu . Ujedno su saslušani svjedoci HZ (list 254.-256. spisa), ČZ (list 342.- 343. spisa), BZ (list 343. -344. spisa), IZ (list 344. spisa), PZ (list 344.-345. spisa) i UZ (list 359. -360. spisa) te zastupnici po zakonu stranaka i to na strani tužitelja VZ (list 256. -258. spisa) i ŽZK (list 345. -347. spisa), a na strani tuženika JZ (list 258.-259. spisa). Odbijen je kao nesvrsishodan prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja na okolnost da na dan 3. kolovoza 2022. nije postojalo knjigovodstveno nije postojalo potraživanje tužitelja prema tuženiku, jer je ocijenio da je predmet spora u dovoljnoj mjeri raspravljen za donošenje odluke pa bi daljnje izvođenje dokaza dovelo samo do odugovlačenja postupka i stvaranja nepotrebnih troškova, dok bi ishod bio isti.

8. Ocjenom provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.310,07 EUR na ime naknade za usluge najma (račun br. 2593 -2022 od 31. listopada 2022.), prijevoza (račun br. 2594-2022 od 31. listopada 2022.), robe po računu K4 metak d.o.o. i zateznih kamata (račun br. 2596-2022 od 7. studenog 2022.), čišćenja stroja (račun br. 2591-2022 od 31. listopada 2022.), razlike po računu 975-2022 (račun br. 2592- 2022 od 31. listopada 2022.) te prekovremenog rada stroja i operatera i najma operatera (račun br. 2640-2022 od 31. listopada 2022.).

10. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju više ugovora o najmu, međutim sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti s obzirom na tuženikove tvrdnje da je sve obveze prema tužitelju podmirio, čemu u prilog ide i usklađenje knjigovodstvenih kartica stranaka na dan 3. kolovoza 2022., dok su sporni računi izdani za navodno izvršene usluge iz ranijeg perioda, i to kao odgovor na izdavanje računa tuženika društvu koje je povezano s tužiteljem.

11. Na temelju dokumentacije u spisu, utvrđene su slijedeće činjenice:

11.1. Ugovor o najmu radne platforme br. 749-2021-ZG stranke su sklopile 11. listopada 2021. (list 131. spisa) i to tužitelj kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac, a isti se odnosi na najam vertikalne elektro platforme s početkom 11. listopada 2021. i završetkom 25. listopada 2021. (11 radnih dana) po cijeni od 1,00 kn + PDV po danu, uvećano za osiguranje s franšizom i iznos ekološke takse. Sastavni dio ugovora su Opći uvjeti u odnosu na koje je tuženik potpisom ugovora potvrdio da je s istima upoznat.

11.1.1. Za isporuku stroja po Ugovoru br. 749-2021-ZG dana 11. listopada 2021. i povrat stroja 12. studenog 2021. (list 63. -65. spisa) tužitelj je tuženiku izdao račun br. 2594-2022 od 31. listopada 2022. (list 13. spisa), a za uslugu najma u tom periodu račun br. 2593-2022 od 31. listopada 2022. (list 11. spisa).

11.2. Stranke su (tužitelj kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac) sklopile Ugovor o najmu radne platforme br. 183-2022-ZG dana 15. ožujka 2022. (list 77. spisa) koji se odnosi na najam vertikalne elektro platforme 8 mt s početkom najma 16. ožujka 2022. i predviđenim datumom završetka najma 16. travnja 2022. (28 radnih dana) po cijeni dnevnog najma od 140,00 kn +PDV, uvećano za osiguranje s franšizom, cijenu ekološke takse te uslugu prijevoza (dolazak i odlazak). Sastavni dio ugovora su Opći uvjeti u odnosu na koje je tuženik potpisom ugovora potvrdio da je s istima upoznat.

11.2.1. Po ovom je ugovoru tužitelj isporučio stroj tuženiku 16. ožujka 2022. i isti preuzeo 5. svibnja 2022. (list 78. spisa) i za prijevoz izdao račun br. 975 -2022 od 11. svibnja 2022. prvo na iznos od 5.375,00 kn (list 138. spisa), a potom na iznos od 3.750,00 kn (list 79., 136. spisa).

11.2.2. Tuženik je platio oba računa br. 975-2022 12. svibnja 2022. i nakon toga ponovno dva puta 3.750,00 kn pa je putem e-maila od 27. svibnja 2022. zatražio od tužitelja povrat više plaćenog iznosa od 9.125,00 kn, koji povrat je tužitelj izvršio (list 139. spisa).

11.2.3. Tužiteljev račun br. 2592-2022 od 31. listopada 2022. (list 17. spisa) odnosi se na razliku po računu br. 975-2022 u odnosu na potpisani Ugovor br. 183-2022-ZG. Isti je izdan na iznos od 1.625,00 kn.

11.3. Stranke su (tužitelj kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac) sklopile Ugovor o najmu radne platforme br. 395-2022-ZG dana 14. lipnja 2022. (list 66. spisa) koji se odnosi na najam vertikalne elektro platforme 8 mt s početkom najma 25. lipnja 2022. i predviđenim datumom završetka najma 14. lipnja 2022. (9 radnih dana) po cijeni dnevnog najma od 160,00 kn +PDV, uvećano za osiguranje s franšizom, cijenu ekološke takse te uslugu prijevoza (dolazak i odlazak). Sastavni dio ugovora su Opći uvjeti u odnosu na koje je tuženik potpisom ugovora potvrdio da je s istima upoznat.

11.3.1. Po ovom je ugovoru tužitelj isporučio stroj tuženiku 14. lipnja 2022. i isti preuzeo 19. srpnja 2022. (list 67. spisa) te je 19. srpnja 2022. izdao radni nalog za čišćenje stroja u ukupnom iznosu od 350,83 kn (list 68. spisa) kojem su priložene fotografije onečišćenog stroja (list 69.-76. spisa). Račun za čišćenje stroja br. 2591-2022 tužitelj je tuženiku izdao 31. listopada 2022. (list 16. spisa).

11.4. Ugovor o najmu radne platforme br. 415-2022-ZG od 28. lipnja 2022. (list 201. spisa), čiji su također sastavni dio Opći uvjeti (list 202. -205. spisa), sklopljen je radi najma rovokopača 8,5 tona od 29. lipnja 2022. s predviđenim završetkom 30. lipnja 2022. po cijeni najma od 1.500,00 kn + PDV, uvećano za iznos ekološke takse i prijevoz za dolazak i odlazak. Na ugovoru je naznačeno da cijene vrijede za jednodnevni rad od osam sati, dok će se uporaba preko toga zaračunati u omjeru (toč. 15.1. Općih uvjeta).

11.4.1. U primopredajnom zapisniku koji se odnosi na predmetni ugovor (list 206. spisa) navedeno je da je stroj isporučen 29. lipnja 2022. u 9:30 i da je vraćen istog dana u 19:20 sati, uz naznaku da je stroj predao ŽZ.

11.4.2. Tužiteljev račun br. 2640-2022 od 31. listopada 2022. (list 152. -153. spisa) odnosi se na najam 29. lipnja 2022., prekovremeni rad iza 16 h i više od 8 h korištenja stroja i operatera. Račun je izdan na iznos od 750,00 kn.

11.5. Tužiteljev račun br. 2596-2022 od 7. studenog 2022. (list 14. spisa) odnosi se na robu po računu 1376-01-91 izdan od K4 metal d.o.o. dana 9. studenog 2021. (12.856,50 kn) i trošak zakonske zatezne kamate na glavnicu zbog neovlaštenog korištenja tuđih sredstava (753,10 kn) u ukupnom iznosu od 16.823,73 kn.

11.5.1. Račun društva K4 metal d.o.o. br. 1376-01-91 od 9. studenog 2021. (list 80. spisa) izdan je na ime tužitelja na iznos od 12.856,50 kn, a isti se odnosi na građevinski materijal (armaturne mreže i armaturu), a koju robu je, prema sadržaju otpremnice br. 1211 (list 91. spisa) preuzeo HZ **.**.2021.

11.6. Tuženik je 31. srpnja 2022. putem e-maila zatražio od tužitelja dostavljanje knjigovodstvene kartice kako bi uskladio stanje (list 132. spisa) te mu je 3. kolovoza 2022. dostavljena kartica (saldo klijenta) (list 133. -135. spisa) od strane MZ.

11.7. Sve račune koji su predmet spora tuženik je osporio dopisom od 8. studenog 2022. (list 33.-34. spisa).

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je slijedeće.

12.1. HZ, koji je zaposlen kod tuženika kao voditelj organizacije ljudi, materijala i izvođenja radova i koji je ujedno suprug zastupnice po zakonu tuženika JZ, u bitnom je naveo da se račun za pranje stroja odnosi na pranje stroja izvršeno godinu dana od povrata tog stroja, a taj račun je izdan nakon što je tuženik pokrenuo prisilnu naplatu protiv tuženika. U odnosu na materijal od K4 metal d.o.o. pojasnio je da se radilo o željezu koje je osobno preuzeo na gradilištu Branovečina 57 (radi se o lokaciji na kojoj svjedok stanuje), međutim ne zna zašto je roba dovezena na to gradilište, radilo se o robi koju je kupio tužitelj i ta je roba ostala istovarena na gradilištu te je preuzeta od strane tužiteljevog vozača. Misli da je to korišteno za izgradnju bazena ili betonske ograde na privatnoj kući zastupnika po zakonu tužitelja. Pojasnio je da je tužitelj za tuženika na gradilištu [adresa] vršio poravnavanje terena te su se tamo nalazili tužiteljev kamion i vozač. Od preuzimanja tog materijala do primitka računa za isti prošlo je dosta vremena. Naveo je da tuženik nije uputio narudžbenicu za ovaj materijal niti bi imalo smisla da tuženik preko tužitelja uzima materijal budući da je praksa bila takva da tužitelj preko tuženika kupuje materijal jer je tuženik imao veće popuste. U odnosu na poslovnu suradnju stranaka je naveo da je tuženik od tužitelja iznajmljivao pokretne skele, a tuženik je za tužitelja obavljao građevinske radove na dovršetku izgradnje hale, a potom i kuće. Iskazao je da je on osobno pregledavao ugovore za najam strojeva odgovaram, a njegova supruga ih je potpisivala. Misli da su uz svaki ugovor bili priloženi opći uvjeti poslovanja. Račune je tuženik platio u valuti, tužitelj je uredno isporučio strojeve na koje su se odnosili ugovori o najmu , s time da je tužitelj prema ugovoru trebao izvršiti prijevoz u svrhu isporuke i povrata stroja, što je bilo uključeno u cijenu. Nikad nije bio osobno prisutan kad je netko od djelatnika tužitelja došao radi preuzimanja stroja, ali je bio prisutan netko od djelatnika tuženika. Svjedok nema saznanja o tome je li se cijena za najam istog stroja mijenjala, jednako kao što ne zna niti tko je naručio materijal (armaturnu mrežu) od K4 metal d.o.o., Iskazao je da su se na gradilištu Branovečina 57 osim zemljanih radova izvodili još radovi žbukanja, gletanja i farbanja unutarnjih zidova kuće. Dodao je da se sjeća da je tuženik društvu Radne platforme d.o.o. prodao materijal za fasadu, a sastavi dio fasade je i mrežica, međutim materijal koji je K4 metal d.o.o. isporučio na gradilište Branovečina 57 nije mrežica koja se koristi za radove na fasadi već se radi o armaturnom željezu.

12.1.1. Sud nije prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz svjedoka HZ u dijelu u kojem je naveo da ne zna tko je naručio materijal od K4 metal d.o.o. s obzirom da je tužitelj, nakon iskaza svjedoka, u spis dostavio ispis WhatsApp komunikacije ovog svjedoka i zastupnice po zakonu tužitelja ŽZK od 8. studenog 2021. (list 335.-336. spisa) iz koje je razvidno da je upravo svjedok proslijedio zastupnici po zakonu tužitelja pretponudu br. 461 društva K4 metal d.o.o. uz zahtjev za plaćanje. Ove je dokaze, iako su priloženi u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja budući da se radi o iznimci iz čl. 299. ZPP, odnosno o ispravama koje tužitelj ranije bez svoje krivnje nije mogao dostaviti u spis s obzirom da nije mogao znati na koji će način svjedok iskazivati, tim više što navodi koje je istaknuo na ročištu na kojem je saslušan nisu sastavni dio njegovog pisanog iskaza od 21. studenog 2023. (list 100. -101. spisa). Sud nije povjerovao njegovom iskazu niti u dijelu u kojem je naveo da je tu robu preuzeo tužiteljev vozač jer je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti sa iskazima tužiteljevih vozača, ali i neuvjerljiv, o čemu će kasnije više biti riječi.

12.1.2. Sud nije osobito cijenio iskaz svjedoka u dijelu u kojem je iznosio svoje mišljenje, dok je u preostalom dijelu u kojem je iskazivao o činjenicama o kojima ima neposrednih saznanja sud njegov iskaz prihvatio kao uvjerljiv.

12.2. Svjedokinja ČZ, koja je direktor društva K4 metal d.o.o., navela je da je HZ ponekad kupovao robu od tog društva i da je u jednom trenutku tražio armaturni čelik, za što je dao specifikaciju i e-mail zastupnice po zakonu tužitelja ŽZK da se pošalje predračun, a nakon što je izvršeno plaćanje po predračunu, izvršen je prijevoz po BZ. Navela je da je taj prijevoz dogovorio HZ. Iskazala je da je vozač došao na skladište po robu i nakon isporuke robe tužitelju je izdan račun da bi svjedokinju nakon godinu dana ili nešto manje kontaktirala gospođa ŽZK i rekla da roba nikad nije stigla do njih. Svjedokinja je potom izvršila provjeru u knjigovodstvu i kontaktirala gospodina BZ, gospođu ŽZK i gospodina HZ te je utvrdila da je sa njezine strane sve izvršeno. Tada joj je gospodin HZ rekao da će on to riješiti sa gospođom ŽZK, a vozač joj je rekao da roba nije išla u firmu tužitelja u Rugvici. Dodala je da joj je gospodin HZ rekao da ima veliki ugovor i da je roba za tužitelja (s kojim K4 metal d.o.o. ranije nije radio), a ona nije bila dužna znati odnose među strankama. Inače je takva praksa da izvođači za investitora nabavljaju robu, nekad oni plaćaju, a nekad izravno investitor. Svjedokinja je pojasnila da se račun odnosio na armaturnu mrežu i izrađenu armaturu, što se koristi za gradnju i za betonažu. Prema specifikaciji iz računa, radi se o količini od koje se može sagraditi terasa, ali primjerice ne mogu bazen ili kuća.

12.2.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ove svjedokinje neposredno isti cijeneći kao iskren i uvjerljiv. Osim toga, njezin je iskaz neproturječan sam sebi i materijalnim dokazima u spisu.

12.3. Svjedok BZ koji je izvršio prijevoz robe od K4 metal d.o.o. naveo je da se sjeća da je tamo istovario materijal i da su ga pitali da preveze armaturu u Novoselec, međutim ne sjeća se tko ga je to zamolio, niti se sjeća tko je gospodin koji je ispred jedne kuće taj materijal preuzeo. Ne sjeća se niti tko je platio ovu uslugu prijevoza. Sve čega se sjeća je da je robu istovario u dvorište i otišao, ali se ne sjeća adrese. Također se ne sjeća je li taj posao obavio privatno ili kao djelatnik Kokalo d.o.o. u kojem je bio zaposlen. Naveo je da ranije nikad nije obavljao prijevoz za HZ ili za tuženika.

12.3.1. Iskaz ovog svjedoka sud nije osobito cijenio s obzirom da se isti ne sjeća niti jednog relevantnog detalja u vezi predmetnog prijevoza osim da je isti obavio.

12.3.2. Sud je primjenom odredbe čl. 234. ZPP od društva Kokalo d.o.o. zatražio dostavljanje dokumentacije koja se odnosi na ovaj prijevoz (rješenje suda od 6. lipnja 2025. – list 349.351. spisa), na što je navedeno društvo dostavilo očitovanje da takva dokumentacija ne postoji (list 353. spisa).

12.4. Svjedok IZ, koji je kod tužitelja zaposlen kao vozač teretnog vozila, u bitnom je naveo da se njegov posao sastoji u dostavljanju odnosno isporuci platformi za rad na visini klijentima i u preuzimanju istih te povratku u firmu po dovršetku korištenja odnosno najma. Naveo je da je u jednom slučaju na adresu privatne kuće [adresa] dostavio jedan rovokopač. Pojasnio je da je procedura takva da stroj doveze klijentu na gradilište, klijent preuzme stroj i potpiše preuzimanje te ako je potrebno svjedok mu objasni način rukovanja. Kod preuzimanja stroja klijent potpisuje povrat ukoliko se nalazi na gradilištu, a ako ga nema , svjedok ga kontaktira telefonski i obavijesti poslodavca o tome te potom preuzme stroj i vrati ga u firmu. Pritom se stroj vizualno pregleda i u slučaju da se uoči neka očigledna štetu o tome informira kolege iz servisa i klijenta. Eventualno uočene nedostatke na stroju fotografira i obavijesti kolege u servisu ako na stroju ima velika količina otpada ili materijala. Naveo je da nikad nije prevozio bilo što drugo osim strojeva s ime da je stroj istovario u jutarnjim satima na lokaciji [adresa] i vratio prazan kamion u firmu, a stroj je preuzeo njegov kolega PZ.

12.4.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka kao istinit, uvjerljiv, dosljedan i neproturječan.

12.5. Svjedok PZ, vozač zaposlen kod tužitelja pojasnio je da se njegov posao sastoji u obavljaju isporuke strojeva na razne lokacije (gradilišta) i povratu tih strojeva. Naveo je da imaju program odnosno sustav koji to prati, kolege u skladištu pripreme stroj koji mora ići u najam, on se natovari na kamion i odveze na lokaciju koju dobiju od klijenta, a po dolasku na gradilište se stroj istovari, klijent potpiše primopredajni zapisnik, a ako nije prisutan, onda svjedok kontaktira svoje nadređene ili klijenta i dogovore se za lokaciju gdje točno na tom gradilištu da se stroj istovari, a potpisivanje preuzimanja se u tom slučaju rješava preko kolega koji rade na najmu stroja. Za preuzimanje stroja se dobije nalog, kontaktira se klijenta na gradilištu da se dogovori preuzimanje da on bude na gradilištu ako je moguće, odnosno ako nije da se stroj preuzme bez njega. Naveo je da se prilikom preuzimanja stroj vizualno pregleda, ako postoji neko sitno oštećenje to se fotografira, a ako je neko veće, onda se kontaktiraju kolege u servisu. Svjedok je naveo da je prevozio samo radne strojeve koje prati popratna dokumentacija koja se pripremi prije prijevoza. Sjeća se da je od tuženika preuzeo jednu 8 metarsku platformu u Rogoznici i jedan bager u kući HZ u [adresa], koji bager je GZ natovario na kamion u popodnevnim satima, kad klijent nije bio prisutan prilikom preuzimanja, dok mu je isporučio stroj inventurne oznake VP-08-15 u lipnju te isti preuzeo u srpnju u tržnom centru Velika Gorica, gdje je klijent bio prisutan i prilikom isporuke i prilikom povrata stroja. Dodao je da sa kuće HZ uzeo nije uzeo armaturnu mrežu i šipke i to natovario na kamion , a niti bi to bilo moguće s kamionom koji služi isključivo za prijevoz strojeva (labudica) jer on nema zaštitne stranice da bi se na njemu mogao prevoziti rasuti teret . Naveo je da on i kolega IZ dijele iste kamione.

12.5.1. Sud je i iskaz ovog svjedoka u cijelosti prihvatio kao istinit, uvjerljiv, dosljedan i neproturječan.

12.6. Svjedok UZ, koji je bio zaposlen kod tužitelja kao strojar 2021. i 2022., naveo je da se sjeća suradnje tužitelja i tuženika jer je bio poslan na kuću tuženika koja se radila i tamo je u dva navrata radio sa strojem poslove ravnanja zemlje bagerom, i to u prvom navratu dva-tri dana i u drugom navratu jedan dan. Prijevoz strojeva je obavljan vozilima tuženika (labudicama za prijevoz specijalnih vozila). Naveo je da nije vidio nikakvu armaturu ili žicu u vrijeme dok je tamo izvodio radove. Pojasnio je da se zadnji dio dvorišta nasipavao, tamo nije bilo nikakvog željeza ili armature, niti je to vidio ispred. Radilo se o jako uskom području, koliko se sjeća tamo je bila neka šuta. Dodao je da se najmoprimca obavještavalo da se dovozi stroj te je u pravilu netko bio prisutan prilikom isporuke (primopredaje). Naveo je i da je obveza najmoprimca bila očistiti stroj nakon uporabe jer ga je bio dužan vratiti u prvobitno stanje, a ako to ne bi učinio, vozač je o tome pisao opasku i misli da se to onda naplaćivalo. Jednako je tako bilo i sa gorivom.

12.6.1. I ovom je svjedoku sud u cijelosti povjerovao budući da je iskazivao uvjerljivo, logično i neproturječno samom sebi i iskazima svjedoka IZ i PZ.

13. Iz iskaza zastupnika po zakonu stranaka, utvrđeno je kako slijedi.

13.1. Zastupnik po zakonu tužitelja VZ je naveo da je suradnja sa tuženikom u vezi radnog stroja, uglavnom za rad na visini od 8 metara, bila korektna i da se temeljem usmene narudžbe sastavljao ugovor o najmu stroja pri čemu je cijena unaprijed bila ugovorena odnosno nije mijenjanja za vrijeme trajanja suradnje stranaka, a za isti je stroj cijena uvijek bila ista. U odnosu na ugovor u kojem je cijena najma naznačena u iznosu od 1,00 kn naveo je da se radilo o propustu djelatnice tužitelja, pri čemu je sustav odmah povukao popust, a kad je to uočio kontaktirao je gospodina HZ koji mu je rekao da će to na kraju riješiti. U odnosu na račune, iskazao je da tužitelj jednom godišnje kad ima malo više vremena (u ljetnom periodu ili krajem godine) pregleda je li nešto zaboravio fakturirati pa ako utvrdi da jest, to naknadno fakturira. Inače je za izdavanje računa zadužena njegova supruga , dok su druge osobe ovlaštene za prikupljanje dokumentacije na osnovu koje se računi izdaju. Dodao je da je tužitelj angažirao tuženika za radove na fasadi kuće i za radove na hali (radilo se o dva gradilišta, odnosno dva objekta na dvije različite parcele) te je tuženik tužitelju poslao ponudu za fasadu u kojoj je bila naznačena kvadratura, vrsta materijala i cijena i po toj je ponudi tuženik isporučio dio materijala, međutim fasadnu mrežicu nikada nije isporučio niti je tužitelj istu platio, ali je u jednom trenutku gospodin HZ tražio da plate armaturnu mrežu za njegove potrebe, na što je zastupnik po zakonu rekao da se obrati njegovoj supruzi koja vodi financije, da bi nakon toga gospodin HZ nazvao njegovu suprugu i rekao joj da mora platiti mrežicu i da će dobiti račun od prodavatelja. Ona je platila fakturu i naknadno pitala zastupnika po zakonu tužitelja je li tuženik isporučio mrežicu, na što joj je on rekao da nije i da je otkazao taj posao. Iskazao je da mu je kasnije HZ rekao da se tu radilo o armaturnoj mreži koja njemu treba i koju će kasnije platiti. Nakon što tužitelju nije isporučena mrežica, kontaktirali su K4 metal d.o.o. gdje su im rekli da je armaturnu mrežu naručio HZ i da je po istu poslao kamion.

13.1.1. Sud je neposredno ocijenio kao iskren, istinit i uvjerljiv iskaz zastupnika po zakonu tužitelja osim u dijelu u kojem je iskazivao o činjenicama vezanim za sklapanje ugovora o najmu u kojem je najamnina ugovorena po cijeni od 1,00 kn. U tom je dijelu njegov iskaz, kad se dovede u korelaciju sa ostalim provedenim dokazima, sud ocijenio kao životno nelogičan i neuvjerljiv.

13.2. Zastupnica po zakonu tužitelja ŽZK u svom je iskazu u bitnom navela da ju je, za vrijeme dok je bila na putu, nazvao gospodin HZ i rekao joj da hitno treba kupiti mrežicu za fasadu, poslao joj je ponudu na WhatsApp i ona je obavila plaćanje, a račun nikad nije došao do nje jer nije prijavljen poreznoj upravi. Navela je da je vjerovala da se radi o mrežici za fasadu za njihovu obiteljsku kuću , koje radove je kasnije izveo drugi izvođač, koja im nikad nije isporučena, a kasnije se ispostavilo da se radilo o građevinskoj armaturi, a ne o mrežici. U odnosu na navedeno HZ joj je rekao da je to bio neki nesporazum, da je to račun za njegovu kuću i da će to naknadno kompenzirati. Dodala je da je za radove na ravnanju terena oko njegove kuće na adresi [adresa] tužitelj tuženiku iznajmio bager sa operaterom UZ. Dodatno je pojasnila da je tuženik račun za mrežicu za fasadu trebao prefaktiurirati tuženiku koji bi račun izdao Radnim platformama d.o.o. koje društvo je bilo investitor radova na fasadi, a budući da u tom trenutku nije bilo dovoljno sredstava na računu Radnih platformi d.o.o. Dakle, mrežica za fasadu nikad nije isporučena, međutim zastupnica po zakonu tužitelja je bila uvjerena da je to ono što je platila po računu K4 metal d.o.o. U odnosu na to joj je HZ prije pokretanja ovog spora rekao da se radi o nesporazumu i da će kompenzirati. Rekao joj je i da je to ugradio u svoju kuću. Vezano za račun br. 2592 te storniranje računa i vraćanje krivo uplaćenog novca, iskazala je da je u godišnjoj kontroli utvrđeno da je račun izdan na manji iznos od ugovorenog.

13.2.1. Iskazu zastupnice po zakonu tužitelja sud je povjerovao u dijelu u kojem je iskazivala o činjenicama vezanim na naručivanje i plaćanje po računu K4 metal d.o.o., kao i o dogovorima stranaka u vezi navedenog jer je u tom dijelu iskazivala iskreno, uvjerljivo i dosljedno.

13.3. Zastupnica po zakonu tuženika JZ navela je da je sve u vezi financijskog dijela poslovanja dogovarala i rješavala sa ŽZK, a ugovore je potpisivala nakon što ih je prethodno njezin suprug pregledao. Navela je da je tuženik sve račune tužitelju plaćao uredno i na vrijeme. Ne sjeća se je li im ikad poslan račun po ugovoru koji je bio sklopljen na 1,00 kn, a sam ugovor joj nije bio čudan jer je tužitelj uvijek govorio da će im se zahvaliti kao dobrom platiši. U odnosu na materijal od K4 metal d.o.o. je navela da tuženik nikad nije tražio od tužitelja da naruči taj materijal i isti dostavi na gradilište, međutim o tome nema detal jnijih saznanja jer nije bila prisutna kad je materijal došao na gradilište.

13.3.1. Sud je povjerovao kao iskrenom i istinitom iskazu zastupnice po zakonu tuženika osim u dijelu u kojem je navela da tuženik nije tražio od tužitelja naručivanje materijala od K4 metal d.o.o. budući da suprotno proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu prema kojima je HZ u ime tuženika tužitelju poslao pretponudu za navedeni materijal i tražio plaćanje po istoj.

14. Na temelju rezultata provedenog postupka, utvrđeno je da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o najmu radnih strojeva (platformi i rovokopača) temeljem više ugovora. Radi se o ugovoru koji je reguliran odredbom čl. 550. ZOO kao ugovor kojim se obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Nije sporno da su stranke svoje odnose regulirale pisanim ugovorima kao niti kakva je bila procedura kod sklapanja predmetnih ugovora. Tako je utvrđeno da je u slučaju potrebe određenog stroja tuženik kontaktirao tužitelja s time da su operativne poslove vodili VZ na strani tužitelja i HZ na strani tuženika te su oni pregledavali ugovore, nakon čega su ih potpisivale ovlaštene osobe stranaka VZ na strani tužitelja i JZ na strani tuženika. Nakon sklapanja ugovora o najmu, djelatnici (vozači) tužitelja vršili su labudicama prijevoz strojeva na lokacije koje je tuženik određivao, a po isporuci, kao i prilikom preuzimanja stroja, potpisivao se primopredajni zapisnik.

15. Što se tiče troškova najma i prijevoza stroja koje je tužitelj obračunao tuženiku računom br. 2593-2022 i 2594-2022, oba od 31. listopada 2022., a koji obračun je u suprotnosti sa Ugovorom br. 749-2021-ZG od 11. listopada 2021., ovaj sud ne prihvaća kao uvjerljive i životno logične tužiteljeve tvrdnje da se radi o pogrešci prilikom tiskanja ugovora i o naknadno utvrđenom postojanju obveze po provedenoj reviziji koju je tužitelj naknadno uočio i fakturirao. Naime, u tom je ugovoru cijena dnevnog najma ugovorena u iznosu od 1,00 kn + PDV (dakle u iznosu od 1,25 kn) s uključenim popustom od 99,5%, pri čemu su troškovi prijevoza za odlazak i dolazak 0,00 kn, odnosno gratis. Predmetni se najam odnosio na najam vertikalne elektroplatforme od 11. listopada 2021. do 12. studenog 2021. u Hrušćici (list 63. spisa). Tužitelj je, kao trgovac, dužan u svom poslovanju poslove poduzimati pažnjom dobrog gospodarstvenika (čl 10. ZOO). Nije neuobičajeno da se prilikom fakturiranja potkrade pogreška i da se ista naknadno ispravlja, međutim nije uobičajena praksa među gospodarstvenicima da potpišu ugovore u kojima je utanačena cijena sa svim detaljima (popust, porez, osiguranje, takse) koju stranke prethodno nisu usuglasile. Stoga je u odnosu na ova dva računa, u nedostatku drugih dokaza, sud prihvatio kao uvjerljivije argumente tuženika pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

16. Vezano za račun br. 2596-2022 od 7. studenog 2022. koji se odnosi na robu po računu K4 metal d.o.o. od 9. studenog 2021. ovaj sud prihvaća tužiteljeve navode da se radilo o robi koju je tužitelj naručio i platio misleći da se radi o mrežicama za fasadu iako se zapravo radilo o armaturnoj mreži. Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je HZ (tuženik) poslao zastupnici po zakonu tužitelja pretponudu za navedenu robu i da je po plaćanju te robe ista od K4 metal d.o.o. isporučena na gradilište privatne kuće gospodina HZ koji je tu robu i preuzeo, a tužitelju je za istu izdan račun. Kako je već ranije navedeno, iz provedenih dokaza ne proizlazi da su ovu armaturnu mrežu tužiteljevi vozači preuzeli i odvezli sa navedenog gradilišta budući da se ista niti nije mogla prevoziti na labudicama na kojima su tužiteljevi vozači vršili prijevoz strojeva koji su bili predmetom najma. Osim toga, svjedokinja ČZ iz K4 metal d.o.o. je navela da se radilo o količini materijala koja nije bila dostatna za izgradnju kuće ili bazena, a tužitelj je, također s obzirom na iskaz svjedoka HZ, naknadno podneskom od 20. svibnja 2005. dostavio dokaze o tome kad je započela izgradnja bazena na privatnoj kući zastupnika po zakonu tužitelja (srpanj 2022.), da je armaturna mreža za navedeno kupljena od FA-VE trgovina d.o.o. (list 331. spisa) i da materijal iz računa K4 metal d.o.o. nikad nije došao niti je korišten na ovoj lokaciji (iskaz nadzornog inženjera OZ, dipl.ing.građ. od 24. travnja 2025. – list 334. spisa). Ove je dokaze, kao i ranije navedenu WhatsApp prepisku stranaka, sud uzeo u obzir jer ih tužitelj ranije nije mogao dostaviti bez svoje krivnje (čl. 299. st. 2. ZPP). Prema tome, vezano za navedeni račun, ovaj sud smatra s dostatnim stupnjem uvjerenja dokazanim da je predmetnu robu tuženik naručio posredstvom tužitelja za svoje potrebe, da je istu robu, koju je tužitelj platio, preuzeo i zadržao za sebe, jer suprotno ne proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je povjerovao iskazu zastupnice po zakonu tužitelja da je predmetnu robu kupila smatrajući da se radi o mrežici za fasadu, a kad je ustanovljeno da tome nije tako, tuženiku je prefakturiran račun društva K4 metal d.o.o. Pritom po računu br. 2596-2022 od 7. studenog 2022. sud smatra osnovanim samo zahtjev za plaćanje koje se odnosi na račun K4 metal d.o.o., ali ne i zakonske zatezne kamate na glavnicu zbog neovlaštenog korištenja tuđih sredstava (753,10 kn odnosno 99,95 EUR) jer u tom dijelu tužitelj nije naveo nikakve činjenice niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost njegovog zahtjeva.

17. Svi ugovori koji su među strankama sklopljeni u pisanoj formi imali su priklopljene opće uvjete koji su njihov sastavni dio i u kojima je jasno bilo navedeno da se strojevi isporučuju u ispravnom stanju te da je sva šteta koja se dogodi na stroju isključivo na teret najmoprimca koji je dužan biti prisutan prilikom preuzimanja stroja i izvida štete koji se radi u trenutku povrata stroja, a ukoliko ne bude prisutan, najmodavac će naknadno obaviti izvid štete koji će najmoprimac morati prihvatiti kao takav (toč.3., toč. 15.3. Općih uvjeta).

18. Stoga u situaciji u kojoj je tužitelju stroj vraćen zaprljan, čime je tužitelju nastala šteta u visini troškova čišćenja, a koju činjenicu u odnosu na stroj koji je od tuženika preuzet 19. srpnja 2022. je tužitelj dokazao radnim nalogom br. 510-ZG od 19. srpnja 2022. (list 68. spisa) i fotografijama zaprljanog stroja glet masom (list 69. -76. spisa), dok tuženik nije dokazao suprotno (da je stroj vraćen u ispravnom stanju – čl. 219. ZPP), postoji obveza tuženika naknaditi tužitelju troškove čišćenja stroja. Okolnost da je tužitelj tuženiku za navedeno račun izdao tek 31. listopada 2022. (list 16. spisa) ne utječe na postojanje tuženikove obveze za isplatu navedene naknade jer je njegova obveza bila, u smislu odredbe čl. 9. i čl. 566. ZOO, stroj vratiti u prvobitnom stanju, a ukoliko je njegovom krivnjom, propustom ili nepažnjom došlo do bilo kakve štete, on je za nju odgovoran i dužan ju je nadoknaditi tužitelju. Prema tome, ako je tužitelj naknadnim izdavanjem računa za znatno ranije obavljenu uslugu i prekršio određene propise iz područja financija i knjigovodstva, navedeno ne utječe niti na postojanje obveze tuženika niti na dužnost ispunjenja te obveze u smislu relevantnih odredbi ZOO. Obzirom na navedeno, sud je ocijenio da je u odnosu na ovaj račun osnovano tužiteljevo potraživanje. Pritom račun br. 2591-2022 i po specifikaciji radova i po iznosu (visini) u cijelosti odgovara podacima iz radnog naloga, a tuženik ničim nije doveo u pitanje točnost navedenih podataka.

19. Nadalje, u odnosu na račun br. 2592-2022 od 31. listopada 2022. koji se odnosi na razliku po računu br. 975-2022, a temeljem Ugovora br. 183-2022-ZG ukazuje se kako iz predmetnog ugovora (list 77. spisa) proizlazi da je cijena prijevoza ugovorena u iznosu od ukupno 7.525,00 kn (1.720,00 kn + PDV za odlazak te 4.300,00 kn + PDV za dolazak, sve uvećano za PDV) te da se račun br. 975-2022 od 11. svibnja 2022. odnosi na prijevoz od Rogoznice u Zagreb koji je izvršen 17. ožujka 2022. (list 78. spisa) i izdan je na iznos od 3.750,00 kn (list 79. spisa). Dakle, neupitno je da se iznos ovog računa ne podudara sa ugovorenom naknadom prijevoza. Također je iz spisa vidljivo da je tužitelj tuženiku prvotno izdao račun br. 975-2022 na iznos od 5.375,00 kn (list 138. spisa), dakle u skladu sa Ugovorom br. 183-2022-ZG, da bi potom isti stornirao i izdao mu račun istog broja na iznos od 3.750,00 kn, a nakon što je tužitelj predmetne račune višekratno platio, tužitelj mu je izvršio povrat preplaćenog iznosa (odnosno iznosa plaćenog preko 3.750,00 kn), što je izravno tuženiku potvrđeno sa e- maila zastupnice po zakonu tužitelja (list 139. spisa). Ovaj sud smatra da je ovakvim postupanjem tužitelja kojim je isti prvotno izdao račun na iznos koji je u skladu s ugovorom, a potom taj račun stornirao i izdao račun temeljem navedenog ugovora na manji iznos, i još pritom nakon što je tuženik omaškom platio oba ta računa mu vratio sve povrh plaćenog iznosa od 3.750,00 kn, da je takvim postupanjem jasno očitovao volju na umanjenje ugovorne obveze, s čime se tuženik suglasio (otpust dijela duga u smislu čl. 203. ZOO) i stoga pet mjeseci od izvršenog plaćanja i vraćanja preplaćenog iznosa neosnovano tuženika tereti za cjelokupni ugovoreni iznos naknade za prijevoz.

20. Konačno, potraživanje tužitelja po računu br. 2640-2022 od 31. listopada 2022. koje se odnosi na naknadu za najam 29. lipnja 2022. (prekovremeni rad iza 16 h i više od 8 h korištenja stroja i operatera prema Ugovoru br. 415-2022) sud je ocijenio osnovanim budući da je tužitelj dostavljenim primopredajnim zapisnikom od 29. lipnja 2022. (list 206. spisa), čiju vjerodostojnost tuženik nije doveo u sumnju navodima da je radno vrijeme tuženika od 8:00 do 16:00 sati i ŽZ nije zaposlenik tuženika jer je neupitno da je tuženik rovokopač kojeg je iznajmio koristio za privatne potrebe HZ, čiji je otac ŽZ, dokazao da je navedeni stroj korišten dulje od osam sati (dakle nakon 16:00 sati) pa da stoga tužitelju, sukladno Ugovoru br. 415,2022-ZG (list 201.-202. spisa) i toč. 15.1. Općih uvjeta pripada pravo uvećati naknadu najma za 50%. Pritom na postojanje tuženikove obveze nije odlučna okolnost što je račun izdan tri mjeseca od nastanka obveze.

21. Na postojanje tuženikovih obveza koje su utvrđene tijekom ovog postupka ne utječe činjenica što je tužitelj 3. kolovoz 2022. putem e-maila dostavio tuženiku salda konti iz kojeg proizlazi da tuženik prema tužitelju na taj dan nema nepodmirenih dugovanja. Navedeno iz razloga što se radi o knjigovodstvenoj dokumentaciji koja se temelji na izdanim i plaćenim računima, a nije sporna činjenica da je tužitelj sve račune koji su predmet ovog spora izdao nakon 3. kolovoza 2022. Kako je već ranije navedeno, eventualni propusti tužitelja da svoje knjigovodstvo i financije vodi uredno nisu odlučni po pitanju tuženikovih obveza prema tužitelju.

22. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP kao pod točkama I., II. i III. izreke ove presude. Zakonske zatezne kamate tužitelju su dosuđene od pada tuženika u zakašnjenje po utuženim računima do isplate (čl. 183., u vezi čl. 29. st. 1. ZOO) pri čemu je visina stope zatezne kamate određena u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO u visini stope zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

23.1. Tužitelj je u sporu uspio 68,85%, a tuženik 31,15% pa je stoga tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove postupka u omjeru od 37,70%.

24. Tužitelju su priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu od 14. studenog 2022. u iznosu od 199,08 EUR uvećani za PDV prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – dalje: Tarifa/15) i troškovi javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89 EUR prema čl. 5. i čl. 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), odnosno ukupan iznos od 273,74 EUR, od čega mu je dosuđeno 37,70%, odnosno iznos od 103,20 EUR (toč. I. izreke presude), dok je njegov zahtjev za naknadu troškova preko tog dijela (za iznos od 170,54 EUR) odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude).

25. Tužitelju su priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu od 16. studenog 2022. u iznosu od 29,86 EUR uvećani za PDV prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife /15 i troškovi javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89 EUR prema čl. 5. i čl. 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), odnosno ukupan iznos od 62,21 EUR. Budući da je uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na račun temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak od 16. studenog 2022. 100%, ovi su ovršni troškovi tužitelju dosuđeni u cijelosti (točka III. izreke presude).

26. Odluka o zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove ovršnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) i čl. 29. st. 2. ZOO s time da je visina stope zatezne kamate na troškove postupka odmjerena u visini stope koja se primjenjuje na ostale odnose.

27. Od parničnih su troškova tužitelju priznati troškovi sastava podnesaka od 30. listopada 2023., 23. veljače 2024. i 25. travnja 2024. u iznosima od po 200,00 za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) te podnesaka od 22. siječnja 2024. i 28. veljače 2024. (predanima na spis Povrv-1052/2023) u iznosima od po 50,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife (prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na taj podnesak u trenutku podnošenja), kao i troškovi zastupanja na ročištima 11. ožujka 2024. i 6. svibnja 2024. u iznosima od po 50,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife (koja su odgođena prije početka raspravljanja) i na ročištima 5. veljače 2025., 28. ožujak 2025., 29. svibnja 2025. i 7. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% i troškove sudske pristojbe za presudu u iznosu od 79,55 EUR ukupno iznosi 2.079,55 EUR. Od tog je iznosa tužitelju dosuđeno 37,70%, odnosno iznos od 783,99 EUR.

28. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama IV. i V. izreke presude. Stopa zatezne kamate na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 10. studenog 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), tj. od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).