- 1 -              Revd 2477/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2477/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. d.o.o., Z., protiv tuženika R. K. d.o.o., Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u Z., radi sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela i raskida predugovora, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-750/2023-2 od 8. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1799/2021 od 13. siječnja 2023., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

r i j e š i o j e:

 

              I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-750/2023-2 od 8. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1799/2021 od 13. siječnja 2023., u kojem je naveo šest pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio da se isti odbije. Traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

3. Prijedlog nije osnovan.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za sklapanje Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela u društvu R. - Ž. d.o.o., na što se tuženik obvezao Predugovorom o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela od 27. travnja 2010. te zahtjev tuženika po protutužbi na utvrđenje da je taj Predugovor raskinut. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev i ujedno prihvatio protutužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu tako što je prihvatio tužbeni zahtjev, a odbio protutužbeni zahtjev, navodeći iscrpne razloge zbog kojih smatra da Predugovor nije raskinut i da je tuženik dužan ispuniti obvezu koju je preuzeo Predugovorom, tj. sklopiti Ugovor o prijenosu s stjecanju poslovnog udjela.

 

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o kojem važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

 

6. Tuženik je u prijedlogu postavio šest pitanja koja je svrstao u dvije grupe, tj. četiri pitanja koja se odnose na zlouporabu procesnih ovlaštenja i dva pitanja koja se tiču primjene materijalnog prava.

 

7.1. Prvo pitanje glasi:

 

              "Može li se poduzimanje pravnih radnji izvan parničnog postupka da bi se postigao određeni parnično ili materijalno pravni učinak (kao što je primjerice primjena članka 195. Zakona o parničnom postupku) te odugovlačenje postupka (radi poduzimanja takvih radnji) smatrati zlouporabom prava koju je sud sukladno članku 10. st. 1. ZPP-a dužan onemogućiti ili pak zabranjenim raspolaganjem stranaka sukladno članku 3. st. 3. ZPP-a?"

 

7.2. U vezi navedenog pitanja prvenstveno valja ukazati da se prema čl. 395.a ZPP mora raditi o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali i koje je "važno za odluku u sporu". Iz obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da je izvan parničnog postupka došlo do otuđenja i ponovnog stjecanja spornog poslovnog udjela. Utoliko je pitanje nejasno jer tužitelj nije prije pravomoćnosti drugostupanjske presude bio imatelj (vlasnik) poslovnog udjela nego upravo tuženik, koji je mogao raspolagati poslovnim udjelom. Odgovor na pitanje stoga nije važan za odluku u ovom sporu. Pritom valja reći i da je presuda odgovor na zahtjev tužitelja da mu se pruži pravna zaštita određenog sadržaja s obzirom na stanje u vrijeme njezinog donošenja, a to je trenutak zaključenja glavne rasprave u smislu čl. 304. ZPP, a u prijedlogu se i ne tvrdi da tuženik nije u tom trenutku bio imatelj spornog poslovnog udjela. S tim u vezi, promašeno je i pozivanje tuženika na veći broj sudskih odluka koje se odnose na primjenu čl. 195. ZPP. Prema stavku 1. toga članka ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. U konkretnom slučaju parnica je dovršena, a osim toga ta odredba u ovom slučaju ne može ni doći do primjene jer je u trenutku zaključenja glavne rasprave tuženik bio imatelj spornog poslovnog udjela za koji je prema drugostupanjskoj presudi dužan sklopiti ugovor o njegovom prijenosu na tužitelja. Zlouporaba prava u postupku u smislu čl. 10. ZPP na koji je predlagatelj poziva može imati za posljedicu izricanje novčanih kazni, ali ne utječe na ishod spora. Jednako tako i pozivanje na odredbu čl. 3. st. 3. ZPP prema kojoj sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala nema značaja jer se ne vidi niti je obrazloženo koja su raspolaganja stranaka sa zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka bila suprotna prisilnim propisima ili pravilima javnog morala.

 

8.1. Ovim što je navedeno za prvo pitanje, ujedno je odgovoreno i na drugo pitanje koje glasi:

 

              "Da li je sud dužan u svrhu sprečavanja zlouporabe prava pri donošenju odluke zanemariti ponovni dobrovoljni prijenos vlasništva na tužitelja do kojeg je došlo tijekom parnice, a unatoč tome da je tužitelj tijekom postupka dobrovoljno otuđio stvar ili pravo o kojem teče parnica, bez da je o tome obavijestio sud i protivnu stranku ili je namjerno prešućivanje činjenica koje su relevantne za materijalnopravnu osnovanost tužitelja u slobodnoj dispoziciji stranaka?"

 

8.2. U vezi navedenog pitanja još valja reći da je predmet spora ispunjenje obveze tuženika iz predugovora da će sklopiti konačni ugovor o prijenosu poslovnog udjela na tužitelja, a kojeg ima u trgovačkom društvu R. – Ž. d.o.o. Stoga bi navod u pitanju "ponovni dobrovoljni prijenos vlasništva na tužitelja" trebao uputiti na zaključak da je tuženik dobrovoljno prenio vlasništvo na tužitelja, međutim tuženik tijekom parnice nije istakao prigovor promašene pasivne legitimacije s tvrdnjom da nije vlasnik poslovnog udjela, niti se o tome raspravljalo.

 

9.1. Treće i četvrto pitanje glase:

 

              "Je li drugostupanjski sud dužan po službenoj dužnosti izvan granica navedenih u žalbi odnosno u odgovoru na žalbu, pri donošenju konačne odluke protiv koje nema redovnog pravnog lijeka, uzeti u obzir sve materijalnopravne i procesne navode stranaka učinjene tijekom prvostupanjskog postupka (prvotnog i ponovljenog)?

 

              U kojim slučajevima bi drugostupanjski sud bio dužan sazvati raspravu sukladno članku 366.a Zakona o parničnom postupku?"

 

9.2. Odgovor na ova pitanja sadržava sam zakon. Naime, odgovor na treće pitanje nalazi se u čl. 375. ZPP (drugostupanjski sud nije dužan odgovoriti ni na sve žalbene navode, a kamoli na razloge izvan granica navedenih u žalbi već je dužan "ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje uzeo u obzir po službenoj dužnosti"). Odgovor na četvrto pitanje daje pak čl. 366.a ZPP na koji se poziva i tuženik u pitanju. Stoga se ne radi o pitanjima važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

10.1. Peto i šesto pitanje glase:

 

              "Je li kod sklapanja ugovora visoke vrijednosti ili velikog poduzetničkog rizika, koja prelaze poslove redovnog poslovanja društva, potrebna odluka ili odobrenje skupštine društva s ograničenom odgovornošću za formiranje volje društva na zakonit način?

              U kojoj mjeri su sudovi dužni kao izvor materijalnog prava primijeniti dobre trgovačke običaje, odnosno pažnju dobroga gospodarstvenika prilikom odlučivanja o sporovima visoke transakcijske vrijednosti?"

 

10.2. Petim pitanjem tuženik sugerira da je Predugovor bez pravnog učinka (da je ništetan), a sam je u protutužbi istakao zahtjev da sud donese presudu kojom će utvrditi da je Predugovor raskinut, a što je proturječno jer pravni posao koji ne postoji, odnosno koji je ništetan po naravi stvari ne može biti raskinut jer ga nema. Što se pak tiče preostalog dijela petog pitanja te šestog pitanja, valja istaći da ovo pitanje sudovi nižeg stupnja nisu razmatrali (pa već zbog toga nisu dopuštena u smislu čl. 395.a ZPP). Pored toga, za ukazati je da prema odredbi čl. 427. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 i 152/11 - službeni pročišćeni tekst - dalje: ZTD) članovi uprave moraju poštivati ograničenja ovlasti za zastupanje postavljena društvenim ugovorom, odlukom članova društva i Obveznim uputama nadzornog odbora. Dakle, ograničenja se ne mogu postaviti primjenom poslovnih običaja i prakse u smislu čl. 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) , pogotovo imajući na umu da je samo jedna stranka u ovom sporu trgovačko društvo (tuženik). Neovisno o tome, pitanje je potpuno bespredmetno jer su ograničenja iz čl. 427. st. 1. ZTD kada bi postojala (a iz samog pitanja proizlazi da ona ne postoje jer se tuženik ne poziva na društveni ugovor, odluku članova društva ili na upute Nadzornog odbora ako ga ima, već na trgovačke običaje) interno pitanje između društva i članova njegove uprave, jer prema stavku 2. toga članka takva ograničenja su bez pravnog učinka prema trećima.

 

11. Budući da na temelju onoga što mu je dostavljeno ovaj sud ocjenjuje da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. ZPP riješeno kao u izreci pod točkom I.

 

12. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije prema ocjeni ovog suda nije bila radnja potrebna za vođenje spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. listopada 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.