Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
Pn-271/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split iz Splita, Spinčićeva 1 OIB:51401063283, zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. studenog 2025. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.355 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 10. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 4.910,74 € sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova pružene tuđe nemedicinske pomoći i njege iznos od 132,72 € sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.255,30 € sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 2. prosinca 2020. tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika zbog naknade štete koja mu je prouzročena kada je dna 13. prosinca 2019. na ulasku u bolnicu pao na mokrom podu. Mokar pod nije bio označen odgovarajućom oznakom pa tužitelj nije znao niti je mogao znati za opasnost. O događaju je obaviještena policija. Nakon nezgode tužitelj je primljen na HKP tuženika tamo sumu dijagnosticirane povrede i izvršena operacija kuka. Uslijed ovog događaja tužitelj je trpio jake bolove, odlazio je na fizikalne terapije, pio je analgetike te trpio strah i nesigurnost i umanjena mu je životna aktivnost. Tužitelj drži da je uslijed navedenog događaja pretrpio ukupnu neimovinsku štetu u visini iznosa od 45.000,00 kuna, a trpio je i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u visini od 1.000,00 kuna. Tužitelj je predložio da sud provede raspravu i donese presudu kojom će tuženika obvezati na isplatu odštete, zakonskih zateznih kamata i parničnog troška.
1.1. Nakon što je u postupku provedeno sudsko medicinsko vještačenje tužitelj je precizirao svoje potraživanje naknade štete i to baš glede neimovinske štete na način da je umjesto ranijih 45.000,00 kuna zahtjev smanjio na iznos od 37.000,00 kuna. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev mu je ostao neizmijenjen.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava i osnov i visinu zahtijeva. Tužitelj da nije predao nijedan dokaz da je pao u krugu bolnice, da je u trenutku pada bio mokar pod u krugu bolnice i da je tužitelj pao baš zbog toga jer je bio mokar pod u krugu bolnice. Temeljna pretpostavka odgovornosti za štetu bilo bi postojanje protupravne štetne radnje. Tužitelj nije zaposlenih tuženika pa se ovdje ne bi radilo o objektivnoj odgovornosti već uzročno posljedičnu vezu tužitelj mora dokazati. Osim toga tužitelj da je 2005. doživio prometnu nesreću u kojoj mu je stradala upravo lijeva noga za koju tvrdi da je stradala i u spornom padu. Tuženik stoga da pretpostavlja odnosno iznosi dvojbu da bi uzrok tužiteljevog pada bila upravo bol u lijevoj nozi koja je već bila ozlijeđena.
3. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 21. travnja 2023. donio presudu poslovne oznake i broja Pn-563/2020-34 kojom je prihvatio zahtjev tužitelja. Potpunu i pravodobnu žalbu uložio je na navedenu presudu tuženik a Županijski sud u Šibeniku je istu prihvatio i donio rješenje pod poslovnom oznakom i brojem Gž-461/2023-2 dana 29. travnja 2025. kojim je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja,posebno izviješće II Policijske postaje Split od 08. siječnja 2020., službenu zabilješku PP Ploče sastavljenu 03. siječnja 2020. i cjenik usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu. Saslušan je svjedok GV te je provedeno sudsko medicinsko vještačenje po vještaku Ivici Bandaloviću, spec. opće kirurgije, ortopedije i traumatologije koji je uz posebnu suglasnost stranaka na ročištu za glavnu raspravu 21. veljače 2023. dao svoj nalaz i mišljenje i u pogledu pretrpljenog straha tužitelja. U nastavljeno postupku ponovo je dopunski saslušan svjedok GV.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Tužitelj je popisao parnični trošak.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu sve skopčano sa nezgodom od 13. prosinca 2019. kada je pao na mokrom podu na ulazu u bolnicu tj, tuženika, i sve to sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
8. Pravo na naknadu štete ostvaruje svaka osoba kojoj je povrijeđeno pravo osobnosti a pravo osobnosti određeno je i opisano odredbom čl.19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO) pa između ostalog pravo osobnosti jest pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Odredbom čl.19.st.1. ZOO-a propisuje da fizičke i pravne osobe imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a isti ZOO u odredbi čl.1045.st.1. ZOO-a propisuje da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
8.1. Odredbom čl.1100. st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St.2. istog članka ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
8.2. Također je odredbom čl.1085.st.1. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st.2. propisano da će, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba za ostatak štete dati naknadu u novcu ili će, sukladno odredbi st. 3. istog članka, u slučaju kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dati odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. St.4.čl.1085. ZOO-a propisano je pak da naknada u novcu će se oštećeniku dosuditi ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.
9. Obzirom da je tuženik osporio svoju odgovornost za štetu što ju je tužitelj trpio iz nezgode od 13. prosinca 2019. na samom početku ovog Obrazloženja valja navesti da je ovaj sud pregledom policijske potvrdnice (Posebnog izviješća II PP Split upućeno ODO-u Split kao i službene zabilješke od 3. siječnja 2020. PP Ploče) utvrdio da je glede spornog događaja tužitelj izvijestio nadležna policijska tijela o događaju koji mu se zbio .Kako je međutim tuženik osporio da bi za nezgodu bio kriv mokar pod i nepostojanje uredne obavijesti o opasnosti pri kretanju zbog mokrog poda to je u ovom postupku saslušan svjedok GV koji je na ročištu za glavnu raspravu 05. rujna 2022. kazao da je kritične prigode dovezao tužitelja i njegovu obitelj do bolnice jer je tužitelj imao pregled. Dovezao je tužitelja do glavnog ulaza pri čemu je tužitelju čak pridržao i vrata. Tužitelj je sa dvije štake u rukama ušao u prostor bolnice hodajući stazom-tepihom (možda gumenim, svjedok nije bio siguran) i u trenutku prije negoli će pasti štake da su se nalazile ukoso, mimo tepiha, nakon čega je tužitelj naglo i s treskom pao na prsa. Svjedok GV potvrdio je da se na ulazu u bolnicu nije nalazio nikakav natpis ili tabla koja bi upozoravala na sklizak pod.
9.1.Tužitelj je dakle dokazao da mu se ova nezgoda dogodila na način na koji je to opisao u tužbi. Dalje, nakon doživljenja nezgode, pretrpio tjelesnu povredu to nije sporno jer je iz medicinske dokumentacije razvidno da je pretrpio ozljedu kuka. Drugim riječima rečeno tužitelj je dokazao da postoji uzročno posljedična veza između događaja i posljedica. Tužitelj je javna ustanova koja je dužna brinuti o svim prostorijama i prostorima koji služe korisnicima njegovih usluga. Nije bilo nikakvog razloga osim skliskog poda da tužitelj, koji je kritične prigode bio u društvu obitelji (supruge i kćeri) kako i prijatelja, saslušanog svjedoka GV, padne i doživi ozljedu koju je doživio, ozljedu kuka zbog koje se liječio. Očito je i sam tuženik svjestan da je potrebno prilagoditi njegove prostorije sigurnosti posjetitelja pa se očito na ulazu nalazio tepih odnosno podloga koja bi trebala zaštititi posjetitelje prilikom ulaska. Nije u pravu tuženik kada smatra da na ukupnosti svojeg prostora ne može "pokriti" sve prostore odgovarajućim tablama jer ga to je ekskulpira odgovornosti koju ima prema korisnicima svojih usluga, a tužitelj je nesumnjivo kritičnoga dana u bolnicu tj. tuženika došao kao bi izvršio liječnički pregled. Svjedok GV je potvrdio da na ulasku u bolnicu nije bilo odgovarajuće table koja bi korisnika usluge tuženika upozorila na poseban oprez prilikom hoda po skliskom podu i upravo u tome leži odgovornost tuženika koji je propustom doveo do toga da se tužitelj ozlijedih, a potom uzročno posljedično trpi i štetu.
9.2. Svjedok GV ponovno je saslušan i na ročištu za glavnu raspravu dana 25. rujna 2025. kada je kazao da je kritičnog petka 13-og vozio tužitelja na pregled, da je zastao kod glavnog ulaza i svojim leđima tužitelju pridržao vrata da iziđe jer se tužitelj kretao sa dvije štake. Na ulazu da je postojao neki tepih na kojeg je tužitelj zagazio a je li na njega stao sa obje štake i gdje su one bile položene pred tužiteljev pad to doista da ne može decidirano tvrditi. Tužitelj da je na pregled išao sa suprugom i kćeri (misli, maloljetnom). Toga dana kiša da je neprestano padala. Također je ustvrdio da u tom trenutku ulaska u bolnicu nitko nije išao po nikakvu kavu na automat.
9.3. Tuženik uporno upire na suodgovornost tužitelja jer da se isti nije štakama oslonio na tepih nego na pločice. Prema motrištu ovog suda to nije razlog za ocjenu da je postojao doprinos tužitelja nastanku nezgode u konkretnom slučaju. Tužitelj je prilikom kretanja postupao s potrebnom pažnjom prosječne osobe. Koristio je štake prilikom kretanja i to dvije a vremenske neprilike bile su iznad očekivanja kako je to i opisao svjedok GV. Da pod bolnice nije bio klizak, ne bi došlo do nastanke nezgode, bez obzira na poziciju štaka. Tužitelj je koristio obje štake i nije mogao niti trebao očekivati da će pod koji se nalazi unutar zgrade bolnice biti sklizak. Točnije, pod nikako nije smio biti klizak da se radilo o bilo kojoj ustanovi, a ne bolnici gdje dolaze pacijenti koji se teže kreću i službe koje užurbano djeluju. Uz navedeno, nije bilo nikakvog upozorenja na sklizak pod ili osobe koja bi upućivala na tu činjenicu. Stoga je ovaj sud zaključio da je na tuženiku odgovornost za nastalu nezgodu a time i za posljedice koje trpi tužitelj
10. Kako sud nema potrebitih medicinskih znanja da bi ocijenio visinu pretrpljene štete (boli, straha, umanjenja životnih aktivnosti te potrebe za tuđom pomoć i njegom) to je u postupku angažiran sudski vještak Ivica Bandalović.
10.1. Vještak Ivica Bandalović svoj je nalaz i mišljenje dao na ročištu na glavnu raspravu dana 21. veljače 2023. i to nakon što je na ročištu za glavnu raspravu 7. studenog 2022. zatražio da tužitelja klinički pregleda. Vještak je opisao pretrpljenu ozljedu tužitelju kao i tijek liječenja, a osvrnuo se na izvršeni klinički pregled nakon čega je zaključio da kod tužitelja postoji umanjena pokretljivost lijevog kuka u lakom stupnju. Tužitelj da ima zaostalo umanjenje životne aktivnosti od 5% zbog upravo navedenog jer ima smetne kod dužeg hodanja i stajanja, a kako je pastir to da je prisiljen hodati po neravnom terenu. Nadalje je vještak Bandalović rekao da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana, te lakog intenziteta dva mjeseca. Tuđu pomoć i njegu tužitelj da je trebao od 20. prosinca 2019. kada je otpušten iz bolnice do 3.veljače 2020. kada mu je dozvoljeno oslanjanje na nogu i to u trajanju od dva sata dnevno, a potom od 3. veljače do 3. ožujka 2020. kada je primljen na rehabilitaciju u Kalosu, u trajanju od jedan sat dnevno. Tužitelj trpi naruženje u lakom stupnju gdje je vidljiv uredno sanirani postooperacijski ožiljak duljine 3 cm i to samo kada je bez odjeće. Smetnje koje se javljaju kod hodanja da su evidentne ali tužitelj i od prije ima smetnje zbog liječenja od išijasa pa je to vjerojatno posljedica išijasa. Tužitelj je trpio strah i to primarni od dvije do tri minute nakon ozljede, a sekundarne trpio i do tri mjeseca nakon ozljede odnosno do vremena kada se mogao u potpunosti osloniti na nogu.
10.2. Slijedom ovakvog nalaza i mišljenja vještaka Ivice Bandalopvića ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan u pogledu visine pri čemu je vještak i dao svoje zaključke. Pri navedenom je sud izračunao, a koristeći Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visina pravične novčane naknade Vrhovnog suda RH da bi tužitelja pripadala čak i nešto viša naknade šteto nego je on to tužbom zatražio pa tako po kriteriju umanjene životne aktivnosti tužitelja pripada pravo na pravičan iznos od 3.500,00 € za utvrđenih 5%. Tužitelja bi po kriteriju pretrpljeni bolova prikradao iznos od 1.222,00 € (jakih 74,00 €, srednjih 308,00 € i konačno lakih 840,00 €). Zbir navedenih iznosa daje iznos 4.722,00 €, a tužitelj je uređenim zahtjevom zatražio ukupan iznos u kojeg bi trebalo uračunati još i iznos za pretrpljeni strah 4.910,74 € pa prema sud smatra da bi tužitelja po kriteriju pretrpljenog straha pripadalo minimalno 438,00 € to je po ovom kriteriju jer je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja sud tužitelju dosudio tek 188,74 €.
10.3. Tužitelj je zbog ove nezgode trebao i tuđu pomoć i njegu koja mu je u ukupnosti trebala 125 sati (45 dana po dva sata ili 90 sati kao i 35 dana po jedan sat ili 35 sati). Broj sati tuđe pomoći i njege pomnožen je sa iznosom od 40,00 kuna koliko za ovaj iznos Dom za starije i nemoćne Lovret u Splitu pruža u vidu izvaninstitucionalnih usluga. Navedeni umnožak daje iznos od 5.000,00 kuna no tužitelj je po ovom kriteriju zatražio tek 1.000,00 kuna koje mu je sud i dosudio.
10.4. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22) iznos obveze tuženika prikazan je u kunskom (zbog vremena kada je tužba tužitelja zaprimljena) i u eurskom iznosu (vrijeme donošenja ove odluke kada je valuta € jedina službena valuta u RH).
11. Na dosuđeni iznos štete tužitelju je sud priznao i zakonske zatezne kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. slijedećeg dana koji se ima računati kao dan dospijeća (odštetni zahtjev podnesen je 13. ožujka 2020.), pa do konačne isplate baš kako to i propisuje odredba čl. 1103 ZOO-a.
12. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina odmjerena uz primjenu Tbr.7 toč.1, Tbr.8 toč.1 i 3 te Tbr.9 toč.1, 2 i 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23). Tužitelju je parnični trošak priznat i to: sastav odštetnog zahtjeva od 13. ožujka 2020.,sastav tužbe i sastav obrazloženih podnesaka od 15. veljače i 08. lipnja 2021. te 07. rujna 2022. i 08. ožujka 2023. i zastupanja na ročištima od 14. travnja i 05. rujna 2022., 21. veljače i 23. ožujka 2023. te 17. srpnja, 25. rujna i 03. studenog 2025. - svaka radnja po 100 bodova, te potom za pristup ročištima odgođenima bez raspravljanja 03. lipnja, 20. listopada i 7. studenog 2022., te 14. ožujka 2023. - svaka radnja pod 25 bodova kao i pristup i zastupanju na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 28. rujna 2022., potom za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke dana 10. studenog 2025. a i za sastav obrazloženog podneska od 02. listopada 2025. – svaka radnja po 50 bodova. Ukupan zbir od 1550 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednoga boda, a potom je tako dobiveni iznos uvećan za iznos od 775,00 € na ime 25% PDV-a, iznos od 175,19 € na ime predujma za sudsko medicinsko vještačenje, iznos od 107,51 € na ime sudske pristojbe na tužbu i iznos od 96,89 € na ime sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu. Ukupan iznos troška u iznosu od 4.255,30 € tužitelju će platiti tuženik koji je parnicu izgubio u cijelosti.
12.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 10. studenog 2025.
SUDAC
Dunja Ljubičić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za viši, županijski sud, u tri primjerka.
DNA: - pun tužitelja
- tuženiku
- u spis
