REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Posl. br. Pr-143/2018-58
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Malić Blažina, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA – Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 18683136487, zastupanom po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 25. rujna 2025. godine održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tamare Malić Blažina, odvjetnice iz Pule i zakonskog zastupnika tuženika MES, zamjenika u Odo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, te presude objavljene dana 10. studenog 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 18683136487, da tužitelju ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete isplati ukupan iznos od 4.000,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 09.11.2017.god. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje zakonsku zateznu kamatu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 18683136487, da tužitelju ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova izgubljene zarade u vidu imovinske štete isplati iznos od ukupno 40.009,37 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje zakonsku zateznu kamatu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na iznose kako slijedi:
na iznos od 445,32 EUR od 16.12.2016.god. do isplate,
na iznos od 890,64 EUR od 16.01.2017.god. do isplate,
na iznos od 912,69 EUR od 16.02.2017.god. do isplate,
na iznos od 917,29 EUR od 16.03.2017.god. do isplate,
na iznos od 910,69 EUR od 16.04.2017.god. do isplate,
na iznos od 917,29 EUR od 16.05.2017.god. do isplate,
na iznos od 910,69 EUR od 16.06.2017.god. do isplate,
na iznos od 912,68 EUR od 16.07.2017.god. do isplate,
na iznos od 905,03 EUR od 16.08.2017.god. do isplate,
na iznos od 928,45 EUR od 16.09.2017.god. do isplate,
na iznos od 932,72 EUR od 16.10.2017.god. do isplate,
na iznos od 930,49 EUR od 16.11.2017.god. do isplate,
na iznos od 965,08 EUR od 16.12.2017.god. do isplate,
na iznos od 967,36 EUR od 16.01.2018.god. do isplate,
na iznos od 958,52 EUR od 16.02.2018.god. do isplate,
na iznos od 965,41 EUR od 16.03.2018.god. do isplate,
na iznos od 960,61 EUR od 16.04.2018.god. do isplate,
na iznos od 962,90 EUR od 16.05.2018.god. do isplate,
na iznos od 958,52 EUR od 16.06.2018.god. do isplate,
na iznos od 962,90 EUR od 16.07.2018.god. do isplate,
na iznos od 995,09 EUR od 16.08.2018.god. do isplate,
na iznos od 992,94 EUR od 16.09.2018.god. do isplate,
na iznos od 1.000,05 EUR od 16.10.2018.god. do isplate,
na iznos od 992,94 EUR od 16.11.2018.god. do isplate,
na iznos od 1.001,70 EUR od 16.12.2018.god. do isplate,
na iznos od 1.004,07 EUR od 16.01.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.038,74 EUR od 16.02.2019.god. do isplate
na iznos od 1.046,10 EUR od 16.03.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.043,42 EUR od 16.04.2019.god. do isplate
na iznos od 1.040,97 EUR od 16.05.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.038,74 EUR od 16.06.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.046,10 EUR od 16.07.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.026,47 EUR od 16.08.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.028,70 EUR od 16.09.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.062,07 EUR od 16.10.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.057,30 EUR od 16.11.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.069,01 EUR od 16.12.2019.god. do isplate,
na iznos od 1.066,51 EUR od 16.01.2020.god. do isplate,
na iznos od 1.092,17 EUR od 16.02.2020.god. do isplate,
na iznos od 39,59 EUR od 16.03.2020.god. do isplate,
na iznos od 39,59 EUR od 16.04.2020.god. do isplate,
na iznos od 39,59 EUR od 16.05.2020.god. do isplate,
na iznos od 39,59 EUR od 16.06.2020.god. do isplate,
na iznos od 39,59 EUR od 16.07.2020.god. do isplate,
na iznos od 40,15 EUR od 16.08.2020.god. do isplate,
na iznos od 40,15 EUR od 16.09.2020.god. do isplate,
na iznos od 40,15 EUR od 16.10.2020.god. do isplate,
na iznos od 40,15 EUR od 16.11.2020.god. do isplate,
na iznos od 40,15 EUR od 16.12.2020.god. do isplate,
na iznos od 40,15 EUR od 16.01.2021.god. do isplate,
na iznos od 40,37 EUR od 16.02.2021.god. do isplate,
na iznos od 40,37 EUR od 16.03.2021.god. do isplate,
na iznos od 40,37 EUR od 16.04.2021.god. do isplate,
na iznos od 40,37 EUR od 16.05.2021.god. do isplate,
na iznos od 40,37 EUR od 16.06.2021.god. do isplate,
na iznos od 40,37 EUR od 16.07.2021.god. do isplate,
na iznos od 41,37 EUR od 16.08.2021.god. do isplate,
na iznos od 41,37 EUR od 16.09.2021.god. do isplate,
na iznos od 41,37 EUR od 16.10.2021.god. do isplate,
na iznos od 41,37 EUR od 16.11.2021.god. do isplate,
na iznos od 41,37 EUR od 16.12.2021.god. do isplate,
na iznos od 41,37 EUR od 16.01.2022.god. do isplate,
na iznos od 42,29 EUR od 16.02.2022.god. do isplate,
na iznos od 42,29 EUR od 16.03.2022.god. do isplate,
na iznos od 42,29 EUR od 16.04.2022.god. do isplate,
na iznos od 42,29 EUR od 16.05.2022.god. do isplate,
na iznos od 42,29 EUR od 16.06.2022.god. do isplate,
na iznos od 42,29 EUR od 16.07.2022.god. do isplate,
na iznos od 44,91 EUR od 16.08.2022.god. do isplate,
na iznos od 44,91 EUR od 16.09.2022.god. do isplate,
na iznos od 44,91 EUR od 16.10.2022.god. do isplate,
na iznos od 44,91 EUR od 16.11.2022.god. do isplate,
na iznos od 44,91 EUR od 16.12.2022.god. do isplate,
na iznos od 44,91 EUR od 16.01.2023.god. do isplate,
na iznos od 47,32 EUR od 16.02.2023.god. do isplate,
na iznos od 47,32 EUR od 16.03.2023.god. do isplate,
na iznos od 47,32 EUR od 16.04.2023.god. do isplate,
na iznos od 47,32 EUR od 16.05.2023.god. do isplate,
na iznos od 47,32 EUR od 16.06.2023.god. do isplate,
na iznos od 47,32 EUR od 16.07.2023.god. do isplate,
na iznos od 51,29 EUR od 16.08.2023.god. do isplate,
na iznos od 51,29 EUR od 16.09.2023.god. do isplate,
na iznos od 51,29 EUR od 16.10.2023.god. do isplate,
na iznos od 51,29 EUR od 16.11.2023.god. do isplate,
na iznos od 51,29 EUR od 16.12.2023.god. do isplate,
na iznos od 51,29 EUR od 16.01.2024.god. do isplate,
na iznos od 53,42 EUR od 16.02.2024.god. do isplate,
na iznos od 53,42 EUR od 16.03.2024.god. do isplate, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 18683136487, da tužitelju ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova umanjene mjesečne mirovine isplaćuje iznos od 55,00 EUR mjesečno počevši od 16.04.2024. na dalje i to najkasnije svakog 15og u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."
III Svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao djelatnik tuženika bio u radnom odnosu u Policijskoj upravi istarskoj u vremenu od 26.10.1992.g do 15.11.2016.g. s kojim danom mu je prestao radni odnos. U trenutku prestanka radnog odnosa tužitelj je obavljao poslove policijskog službenika kriminalitet droga. Obavljanje policijskih poslova tužitelju je trajno narušilo duševno zdravlje u vidu teške reakcije na stres, poremećaja prilagodbe anksiozno- depresivnog tipa, depresivnih epizoda te tremora. Zbog navedenih tegoba tužitelj je provodio psihijatrijsko liječenje te uzimao propisano terapiju antidepresivima i anksioliticima, međutim, obzirom da se je zdravstveno stanje tužitelja pogoršavalo, isti je tijekom 2013.g., 2014.g. te ponovno tijekom 2015.g. podnio tužitelju zahtjev za prestankom službe, a koji su zahtjevi odbijeni sa obrazloženjem da u konkretnom slučaju nema odgovarajućeg broja izvršitelja na radnom mjestu iz linije rada kriminalističke policije. Rješenjem MUP-a od 08.09.2016.g., tužitelju je utvrđena nesposobnost za obavljanje poslova policijskog službenika, a dana 15.11.2016.g. prestao je radni odnos, s pravom na mirovinu. Obzirom da je oboljenje tužitelja, sukladno medicinskoj dokumenatciji, nedvojbeno uzročno-posljedično povezano sa obavljanjem poslova policijskog službenika u sektoru kriminalističke policije, to je odgovornost tuženika kao poslodavca nesporna. Naime, sukladno odredbama čl. 111. Zakona o radu, poslodavac odgovara radniku za pretrpljenu štetu prema općim propisima obveznog prava. Koje odredbe Zakona o obveznim odnosima primijeniti, ovisi o tome da li je šteta posljedica skrivljenog ponašanja, ili djelovanja opasne stvari i obavljanja opasne djelatnosti. Ovisno o uzroku, dakle, odgovornost poslodavca se temelji na presumiranoj krivnji ili objektivnoj odgovornosti kod koje se ne zahtjeva krivnja na strani poslodavca. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj nesporno obavljao opasnu djelatnost odnosno radio na osobito teškim i za zdravlje štetnim radnim mjestima, to tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje, odgovornost poslodavca za ozljedu na radu propisana je i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu prema kojem se smatra da ozljeda koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti Obavljanje poslova policijskog službenika je, dakle, dovelo do duševnih smetnji uslijed kojih su tužitelju trajno narušene opće životne aktivnosti, a koje se, unatoč provođenju terapije i prestanku radnog odnosa, i nadalje očituju u poremećaju sna, psihosomatskim tegobama, gubitku raspoloženja i vitalnog dinamizma, distanciranju od obitelji i okoline i dr. Pored navedenog tužitelj, uslijed prestanka radnog odnosa zbog nesposobnosti za rad, trpi i imovinsku štetu zbog izgubljene zarade i to u vidu razlike između plaće koju bi ostvarivao da nije umirovljen i mirovine koju sada ostvaruje. Naime, tužitelj je tijekom radnog odnosa ostvarivao zaradu u visini od 7.000,00 kn. Obzirom da je tužitelj umirovljen sa navršenih 45 godina života, a da istom mirovina iznosi cca 3.500,00 kn, to isti gubi na zaradi iznos od 3.500,00 kn mjesečno, a koji iznos ne bi gubio da je bio u mogućnosti nastaviti radni odnos do pune starosne mirovine koju bi, imajući u vidu godine staža te beneficirani radni staž, ostvario sa navršenih 48 godina života. Slijedom svega navedenog, tužitelj, potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete i to s naslova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iznos od 60.000,00 kn, s naslova gubitka na zaradi dospjeli iznos od 31.500,00 kn za razdoblje od umirovljenja 15.11.2016.g. pa do podnošenja tužbe (20 mjeseci x 3.500,00 kn) te s naslova budućeg gubitka na zaradi počev od dana podnošenja tužbe pa do stjecanja uvjeta na punu starosnu mirovinu uz beneficirani radni staž mjesečni iznos od 3.500,00 kn. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 10. rujna 2025. (list 217-220 spisa) tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nadalje ističe prigovor zastare potraživanja. Tužitelj je podnio zahtjev za mirno rješenje spora koji nije istovjetan tužbenom zahtjevu jer tužitelj u tužbi potražuje veći iznos od onog postavljenog u zahtjevu za mimo rješenje spora. Zahtjev za mimo rješenje spora mora biti istovjetan tužbenom zahtjevu što ovdje nije slučaj te predlaže odbacivanje. Iz rješenja MUP-a od 10. prosinca 2015., priloženog uz tužbu razvidno je da je tužitelja podnosio zahtjeve za prestanak službe radi ostvarivanja prava na mirovinu, a koji su navedeni rješenjem odbijeni. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom čl. 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (N.N. br. 128/99, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12) kojim se uređuje pravo iz mirovinskog osiguranja policijskim službenicima propisano da osiguranik može na temelju rješenja nadležnog ministra ostvariti pravo na starosnu mirovinu, bez obzira na godine života, kada navrši najmanje 30 godina mirovinskog staža, od toga najmanje 15 godina mirovinskog staža na poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem. Dakle, iz navedenog je razvidno da umirovljenje na temelju navedenog propisa ne ovisi o volji policijskog službenika i da za primjenu navedenog prava nije odlučno podnošenje zahtjeva nakon ispunjenja propisanih godina mirovinskog staža jer prestanak službe može i ne mora nastupiti, a što ovisi o potrebama službe o kojoj odlučuje ministar unutarnjih poslova na temelju zakonom utvrđenih ovlasti. Budući da je utvrđeno da je u Sektoru kriminalističke policije u kojem je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika nedostajalo 16 izvršitelja ministar je odlučio da zbog potreba službe ne može prestati radni odnos tužitelju s pravom na mirovinu. U podnesenim zahtjevima za ostvarivanje prava 11a starosnu mirovinu tužitelj je sve do 2016. godine navodio da to pravo traži zbog obiteljskih razloga - bolesti roditelja te je naveo da i on boluje od nasljedne bolesti. Međutim, uz te zahtjeve nije dostavio medicinsku dokumentaciju niti se nalazio na dugotrajnom bolovanju koje bi upućivalo da mu je zdravstveno stanje ozbiljno narušeno. Tek uz zamolbu za mirovinu koju je tužitelj podnio 29. ožujka 2016. isti je dostavio medicinsku dokumentaciju. Na temelju toga je tužitelj upućen na izvanredni liječnički pregled u skladu s Pravilnikom o mjerilima i načinu utvrđivanja posebne psihičke i tjelesne zdravstvene sposobnosti za osobu koja se prima u policiju i policijskog službenika te o sastavu i načinu rada zdravstvenih komisija u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama (N.N. 113/12). Na temelju rješenja Prvostupne zdravstvene komisije od 8. rujna 2016. tužitelj je proglašen nesposobnim za obavljanje poslova policijskih poslova. Nakon provedenog postupka ocjene radne sposobnosti tužitelj je ponovno podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu 3. listopada 2016. na temelju navedenog Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba te je ministar unutarnjih poslova donio rješenje od 3. studenog 2016. o prestanku službe s danom 15. studeni 2016. s pravom na punu starosnu mirovinu, a nakon toga je HZMO donio rješenje od 28. ožujka 2017. o priznavanju prava na starosnu mirovinu počevši od 16. studenog 2016. S obzirom da je tužitelju prestala služba s pravom na starosnu mirovinu nije više bilo pravnog osnova za njegovo upućivanje u daljnji postupak ocjene radne sposobnosti radi ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu radi profesionalne ili opće nesposobnosti za rad na temelju čl. 15. Pravilnika o sastavu i načinu rada zdravstvenih komisija za ocjenu zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova policijskog službenika (N.N. br. 113/12) koji pokreće ustrojstvena jedinica nadležna za ljudske potencijale kod nadležne područne službe HZMO. Tužbeni zahtjev tužitelja smatramo neosnovanim, kako u odnosu na neimovinsku štetu, tako i u odnosu na imovinsku štetu. Tužitelj ne može ostvariti pravo na isplatu rente jer nije ostvario pravo na invalidsku mirovinu, a rješenje Prvostupne zdravstvene komisije od 8. rujna 2016. nije temelj za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu jer je daljnji postupak ocjene radne sposobnosti prekinut donošenjem rješenja o prestanku službe zbog ostvarivanja prava na punu starosnu mirovinu, a sve na temelju zahtjeva tužitelja. Nije jasno na čemu tužitelj temelji odgovornost tuženice kao poslodavca zbog ozljede na radu kada tužitelj nije pretrpio ozljedu na radu. Ukoliko tužitelj smatra da je pretrpio štetu zbog profesionalnog oboljenja, navedeno je trebalo utvrditi u zakonom propisanom postupku, i to pred tijelom vještačenja mirovinskog osiguranja koje bi ocjenjivalo je li kod tužitelja nastupila samo profesionalna nesposobnost za rad, odnosno je li nesposoban za obavljanje samo policijskih poslova ili je nesposoban za rad na drugim poslovima, ili je nastupila opća nesposobnost kao trajni gubitak radne sposobnosti, odnosno da li je invalidnost nastala iz različitih uzroka. Tek kod ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu moguće je utvrđivati eventualnu rentu u razlici plaće. Međutim, tužitelj je podnio zahtjev za starosnu mirovinu te je i ostvario pravo na istu. Tuženica je postupala u skladu s propisima te u njenom postupanju nema protupravnosti te nisu ispunjene ni druge pretpostavke odgovornosti za štetu. Zbog naprijed, navedenog, predlažemo da sud odbaci, a podredno, odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz nadoknadu parničnog troška tuženici.
3. U dokaznom postupku je izvršen uvid u odgovor na zahtjev i dostavnicu (list 6 i 7), potvrdu MUP-a, rješenje (list 8 -10), medicinsku dokumentaciju (list 11 i 12), dokument MUP-a – opis radnog puta (list 13), medicinsku dokumentaciju (list 14 i 15), rješenje (list 16), medicinsku dokumentaciju (list 17-41), rješenja sa prilozima (list 42- 52), dopis Mup-a (list 58), medicinsku dokumentaciju (list 59), potvrde, rješenja i dopise (list 60-71), očitovanje Mup-a (list 76), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 85- 86), izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (list 97-111), provedeno je vještačenje po vještaku Klementini Ružić (list 118-129), izvršen je uvid u dopis HZMO-a (list 141), u podatke HZMO-a (list (list 153), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Marinu Rameša (list 159-168), provedena je dopuna po vještaku Marinu Rameša (list 182-188), izvršen je uvid u odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske(list 194-208), proveden je dokaz saslušanjem vještaka Marina Rameše, (list 214-215), provedena je dopuna po vještaku Marinu Rameša (list 221-223) te je izvršen uvid u svu dokumentaciju priležeću spisu.
4.Temeljem ovako provedenog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.
5. Iz iskaza tužitelja (list 85-86 spisa) proizlazi da se u MUP-u konkretno Policijskoj postaji Labin zaposlio 26.10.1992. godine i najprije je radio kao pozornik, nakon toga je radio u pomorskoj policiji nekoliko godina a to je podrazumijevalo rad na Brijunima konkretno osiguravali su predsjednika sada pok. RE što ukratko znači da nitko nije smio prići otočju. Misli da je u pomorskoj policiji radio oko 3 godine. Od 1995. godine prelazi na mjesto službenika za droge u kriminalističkoj policiji [adresa], inače krim policija podrazumijeva opći kriminalitet, gospodarski, a on je bio u organiziranom kriminalitetu za droge. Osim intervencija za drogu po potrebi je obavljao i neke druge poslove primjerice nekakve krađe, provale ili samoubojstva. Kao primjer bi naveo sudu da u slučaju kada se neka osoba zatekne sa drogom zove se njega, to je vrlo često i u noćnim satima i on posao odrađuje do kraja što je nekad značilo i do 4 sata ujutro a već u 7 sati ujutro mora početi raditi, dakle odmor bi imao od 4 do 7 sati ujutro. Htio bi još napomenuti da to nije smijo prijaviti kao noćni rad. Tih ratnih godina imali su rukovoditelja koji se prema njima odnosio, dakle ne samo prema njemu već i prema kolegama, na neprimjeren način. Kao primjer bi naveo da ga je doslovno znao poslati iz prostorije ako bi vidio da primjerice drži ruke u džepu. Kroz sve te godine dok je radio u odjelu za droge priveo je veliki broj osoba, prepratili su veliki broj osoba u istražni zatvor a na upit suda navodi da su radili i konzumente i prodavače. Vrlo često kod primjerice pregleda ili pretresa nisu bili sigurni kako postupiti, čak su i od strane suda znali dobivati zbunjujuće naredbe tako da je taj posao uvijek obavljao sa nekakvom dozom straha da neće posao dobro obaviti. U obavljanju toga posla vrlo često je bio u situaciji da nastane i tuča, da im se prijeti, navodi kao primjer jednu situaciju gdje su on i kolega uhvatili jedan par muškaraca i ženu gdje je doslovno ležao na muškarcu a žena ga je udarala, on je pri tom dozivao oca da izađe i da donese nož a da ne kaže da je osoba od njega teža 40 kg, a prisutni su bili on i kolega koji je još sitniji od njega. Druga situacija koju bi spomenuo radilo se o osobi, koja je kasnije preminula u Zatvoru u Rijeci, koja mu je prijetila da će ga ubiti s pištoljem, bilo je puno prijetnji. U kakvim stresnim situacijama se znao naći dovoljno govori činjenica da je primjerice bio prvi na uviđaju kada se desilo ubojstvo starice u [adresa] koja je bila doslovno 36 puta izbodena, i dan danas ju vidi. Dakle to je nešto što se ne može izbrisati, inače se radilo o poznato eksponiranom medijskoj slučaju. Kasnije se našao u smjeni kada je počinitelj M a vezano za ubojstvo mladića u Zagrebu i oko toga je isto davao izjave. Još bi kao primjer naveo jedno ubojstvo odnosno samoubojstvo gdje je osoba skočila sa mosta na putu prema Rabcu u jednu veliku provaliju i bio je na licu mjesta kada su vadili to tijelo u sanduku, sanduk se okrenul i sva ta krv je krenula prema njemu. Isto tako prisustvovao je u više samoubojstava kao što je vješanje, u situaciji kada su našli tijelo bez glave a glava je bila 40-ak metara dalje, to su prizori koje ne može nikada zaboraviti i kao da ih i danas gleda. Isto tako mora napomenuti da je sudjelovao u akciji Bljesak i Oluja i od tuda isto pamti slike opustošenog kraja, stoka koja je hodala žedna i gladna, puno ubijene stoke. Od simptoma za koje smatra da su uzročnoj vezi s njegovim poslom i stresom koji je proživio je tremor tako da mu je sada teško kada primjerice toči gorivo i treba potpisati ako plaća karticom, jednostavno to nije u mogućnosti, tako i svugdje gdje treba staviti potpis. Ono što mu se isto počelo dešavati je to da se počeo buditi potpuno mokar, sanjao bi kao da puca staklo a zapravo bi to bila nekakva bol u grudima. Mora spomenuti da mu je supruga bila najveća potpora rekao bi kao psiholog. Zbog svega toga se javio psihijatrici. Kada je dao prvi put zahtjev za prijevremenu mirovinu načelnik od PP Labin mu je odobrio, bare mu je tako rečeno, ali je odbijen od PU Istarske. Koliko je shvatio razlog tomu je bio taj što nije bilo dovoljno ljudi. Rekao bi da je u policiji prošao sve, od pozornika pa do trajnog praćenja i prisluškivanja. Više puta je obavljao i razgovore u zatvoru vezano za osobe koje su zatvorili. Prije ovog posla nije nikad imao nikakvih zdravstvenih poteškoća, prošao je zdravstvene pretrage i bio zdrava osoba. Slučajevi na kojima je radio bili su itekako medijski popraćeni, konkretno na području [adresa] su aktualna dva ili tri portala o drogama, Labinština, Info, Labin com. Iako to sada nije dozvoljeno u to vrijeme dok je bilo aktualno, oni su ga doslovno blatili, pušteni su komentari koji su bili anonimni. Sve je to uticalo na njega i njegovu obitelji, konkretno vidio je da njegov sin prati komentare i takve tekstove i upravo je zatražio samo drugo radno mjesto, čak ne odlazak iz policije već samo da ga se premjesti iz odjela za droge i tu je naišao na nerazumijevanje. Uvijek mu je rečeno da on to može i da još malo se strpi. U poslu se nije štedio, rekao bi da je jako puno radio i to se sve odrazilo na njegovo zdravlje. U [adresa] je imao plaću oko 7.000,00 kuna neto a dolaskom u PU Istarsku PP Pula je imao sa putnim troškovima oko 10.000,00 kuna. Sada mu mirovna iznosi 3.700,00 kuna. Imali su benificirani radni staž, sa takvom benificijom u punu mirovinu bi otišao sa punih 49 godina ali opet ako bi mu sustav to dozvolio. osim ovog što je sudu nabrojao ima i depresivne faze pogotovo u jutrima, najrađe bi se povukao i nekako se voli izolirati i biti sam. Inače sa zahtjevom za mirovinu obratio se svojem voditelju, zatim KE a nakon toga načelniku PU Istarske BE. Na upit da li su na njegovo zdravstveno stanje mogle utjecati druge okolnosti navodi da nisu, vodio je uredan život, ima obitelj koja funkcionira. Na ukazivanje da se u nalazu psihijatra Marčinko navodi kako je tužitelj izjavio da tuguje zbog gubitka roditelja i da je zabrinut zbog zdravlja sina navodi da je u razgovoru s psihijatrom doista spomenuo smrt roditelja a ne smatra to traumom koja bi utjecala na njega a istina je i to da je sin imao problem sa srcem ali to je sve riješeno. Najprije je bio kod doktorice psihijatra u OB Pula a potom kod Marčinko jer kod obje je čuo isti zaključak a to je da ima sindrom sagorijevanja na poslu. Smatra bitnim reći da danas sigurno ne bi bio na sudu i vodio ovaj postupak da mu je dopušteno da ode u prijevremenu mirovinu. Otišao je kada više nije mogao izdržati, jer da nije tako zasigurno ne bi ostavio plaću od 9.000,00 – 10.000, 00 kuna u odnosu na mirovinu koju sada ima, djecu koju mora školovati, ima kredit a bio je primoran otići.
6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Klementine Ružić (list 118-128 spisa) proizlazi da je nalogom Općinskog suda u Puli-Pola određeno provesti medicinsko vještačenje tužitelja HE. Zadatak je vještaka da se uvidom u medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton priležeći spisu te pregledom tužitelja vještak očituje o povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u vezi sa radom i procesom rada tužitelja u PU Istarskoj, da se očituje o eventualno pretrpljenom strahu te u svezi s time da li je kod tužitelja zaostalo umanjenje životne aktivnosti sa psihijatrijskog aspekta (u kojem postotku i u čemu se ono očituje). Nadalje je zadatak vještaka da se očituje da li postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja tužitelja i nastalog oboljenja odnosno rada kod tuženika.
6.1. Vještak u nalazu navodi da iz razgovora sa tužiteljem proizlazi da je isti u vremenu od 2012. do 2014. primijetio kod sebe neke promjene (tremor ruku, unutrašnji nemir, strah, poremećaj ciklusa spavanja). Zbog posla nerijetko nije imao dovoljno vremena za odmor. Obratio se svojim nadređenim da ga maknu sa problematike droge, da ne može to raditi, da ga stave na drugo radno mjesto, ali nije naišao na razumijevanje, iako smatra da je za premještaj bilo mogućnosti. Najbolje ga je razumio njegov neposredni šef. Odlazio bi na bolovanje kratko, a vraćao bi se na posao radi kolega koji su ostali. Osjećao je sve veći nemir. Ima jako tanak san, budi se iza 5 sati, onda mu se javljao neki strah, znao je probuditi ženu da bude uz njega (ona mu je bila psihoterapeut). Hvatala ga je panika i strah. Dešavalo se da kada bi vozio od [adresa] do Pule (jedno vrijeme je radio u Puli) da izleti sa autom van (suicidalnost). To ga je uplašilo, pa je krenuo kod psihijatra i započeo liječenje. Psihijatrica mu je već na prvom pregledu preporučila bolovanje. Iz medicinske dokumentacije u spisu razvidno je da tužitelj prije 2015.g. nije imao nikakvih psihijatrijskih intervencija (nema dijagnoza, nisu propisivani psihofarmaci). Može se zaključiti da je prije navedenog datuma tužitelj bio psihički neupadna osoba. U nalazima psihijatra višekratno se evidentiraju smetnje povezane sa stresom na poslu, koje se opisuju kao sindrom sagorijevanja na poslu (ovakva dijagnostička kategorija nije na popisu bolesti i poremećaja u MKB 10 klasifikaciji, već se smetnje dijagnosticiraju kao Poremećaj prilagodbe). Poremećaj prilagodbe je poremećaj iz skupine stresom uzrokovanih poremećaja, koji obilježava stanje subjektivnog distresa i emocionalnog poremećaja, koja obično remete socijalno funkcioniranje i postignuće, a nastaju u razdoblju prilagodbe na značajnu životnu promjenu ili su posljedice stresnoga životnog događaja. Manifestacije su raznolike i obuhvaćaju depresivna raspoloženja, anksioznost, zabrinutost, osjećaj nesposobnosti za savladavanje zadataka, planiranje budućnosti, određeni stupanj nesposobnosti u izvršavanju svakodnevnih zadataka. U skladu sa vodećim simptomima psihijatar je propisivao simptomatsku terapiju (antidepresiv, anksiolitik, hipnotik). Tužitelj je bio dovoljno kritičan prema postojanju vlastitih simptoma (psihičke bolesti) u kontekstu vrste posla kojeg je obavljao, te u odnosu na vlastita ograničenja iz osnova bolesti i radne nesposobnosti. Okolnosti u kojima je tužitelj umirovljen (po osnovi bolesti i nesposobnosti za rad, a ne po radnom stažu i beneficijama koje mu pripadaju), tužitelj je doživio kao udarac na njegovo samopoštovanje i samopouzdanje kao djelatnika policije odnosno kao nečastan kraj njegove karijere. Takav odlazak iz policije za tužitelja je bila narcistična povreda (smatrao je da ne dobiva ono što bi trebao odnosno okolina se nije ponašala u skladu s njegovim očekivanjima). Unatoč psihijatrijskog liječenja kod tužitelja i dalje perzistiraju psihički simptomi:
- simptomi ponovnog preživljavanja neugodnih situacija tijekom posla koji je obavljao
- simptomi izbjegavanja: osjećaj emocionalne tuposti; osjećaji depresije ili brige; gubljenje interesa za aktivnosti koje su ranije bile predmet interesa npr. socijalna izolacija, izbjegavanje druženja
- simptomi pretjerane uzbuđenosti: lako se preplaši; osjećaj napetosti ili osjećaj da je “na rubu”; poteškoće sa spavanjem, uznemirava ga sve što je vezano uz njegov posao npr. telefonski poziv radi svjedočenja).
Dugotrajnost psihičkih smetnji i karakter istih zadovoljavaju kriterije za postavljanje dijagnoze Posttraumatskog stresnog poremećaja (F43.1). Tužitelj i dalje odlazi na psihijatrijske kontrole (daje na uvid nalaze psihijatra od 29.01.2018. i 09.08.2018.g. iz kojih je razvidna dijagnoza PTSP-a).
Obzirom da kod tužitelja prije 2015.g. nije bilo evidentirano postojanje psihičkih smetnji u smislu poremećaja ili bolesti, a da je iz medicinske dokumentacije evidentna veza između stresnih okolnosti na poslu i nastanka psihičkih smetnji, mišljenja je da postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja tužitelja i nastalog oboljenja odnosno rada kod tuženika.
Procjenu straha kod tužitelja nije moguće ocijeniti kao izoliranu kategoriju, obzirom da nema konkretnog događaja ugroze sa kojim bi se strah mogao povezati. Strah je kod tužitelja dio kliničke slike stresom uzrokovanog poremećaja (ranije Poremećaja prilagodbe, a sada Posttraumatskog stresnog poremećaja). Pojačana tenzija, neopravdane i bezrazložne brige i strahovi, poremećaj ciklusa spavanja dio su kliničke slike PTSP-a, što umanjuje kvalitetu života tužitelja. Radi postojanje navedenog poremećaja
- kod tužitelja zaostaje umanjenje životne aktivnosti sa psihijatrijskog aspekta, koje se može ocijeniti sa smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja koje se vidi na:
- osobnom planu-gubitak zadovoljstva, pad raspoloženja, nedostatak životne radosti, padu samopouzdanja i samopoštovanja, socijalna izolacija, narušeno dostojanstvo, osjećaj poniženosti
- profesionalnom planu- nezadovoljstvo radi degradacije na radnom mjestu- umirovljenje po osnovi psihičke bolesti
- vitalnim funkcijama - poremećaj ciklusa spavanja,
- psihosomatske smetnje - izraziti tremor ruku
Smanjenje životne aktivnosti može se ocijeniti u rasponu od 10-12%.
7 . Nalaz i mišljenje vještaka dr. Klementine Ružić sud prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivan, a niti stranke nisu isticale primjedbe na isti.
8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Marina Rameše (list 158-166 spisa) proizlazi da nalaz predstavlja isključivo zaključke temeljem financijskih izračuna prema nalogu suda, te ne prejudicira eventualna pravna pitanja vezana uz primjenjivost pojedinih propisa. U ovom nalazu, sukladno zadaći, vještak je izračunao slijedeće: u predmetnom razdoblju 16.11.2016. godine do kraja siječnja 2020. godine razlika bruto plaće za koju se pretpostavlja da bi tužitelj ostvarivao da je nastavio biti u radnom odnosu kod tuženika, te isplaćene mu mirovine iznosi 293.086,39 kuna / 38.899,24 eura bruto. Nadalje, razlika između mirovine koju bi ostvarivao da je u starosnu mirovinu otišao sa 49 godina života, dakle s početkom veljače 2020. godine i mirovine koju je ostvarivao obzirom na umirovljenje 16.11.2016. godine, do veljače 2024. godine iznosi 16.206,80 kuna / 2.150,99 eura. Iz pisane dopune nalaza i mišljenja (list 182-187 spisa) proizlazi da u skladu s primjedbama tuženika dostavlja pojednostavljeni izračunrazlika uz to napominjem kako je sukladno ispravnoj napomeni tuženika ispravljena omaška u jednoj od formula za izračun, pa je stoga izračunata razlika u dijelu manja od početnog nalaza Sve pretpostavke i izračun sati, te mirovine prikazan u osnovnom nalazu primjenjuje se u i ovoj dopuni. Izračun mirovine i godina umirovljenja također se ne mijenja. Mijenja se jedino Tablica 1. Sukladno Zadaći i pretpostavkama navedenim na str. 4 osnovnog nalaza, te uvažavajući primjedbe tuženika iz podneska od 28. ožujka 2025. godine, utvrđuje se kako je razlika između bruto plaće koja bi tužitelju bila obračunata, uzimajući u obzir prosječni sastav vrsta rada koje je tužitelj imao u razdoblju prije bolovanja (11/15- 03/16) , te uzimajući u obzir osobne parametre tužitelja, te promjene u kolektivnom ugovoru koje su nastajale u predmetnom razdoblju, a koje bi imale utjecaj na iznos bruto plaće, ukupno 285.244,26 kuna / 37.858,38 eura bruto.
9. Iz iskaza vještaka Marina Rameše (list 214-215) proizlazi da ustraje u cijelosti kod nalaza i mišljenja kao i kod očitovanja i pisane dopune. Pojašnjava da je razlika između osnovnog nalaza i pisane dopune koja je sačinjena prema primjedbama tuženika nastala na izračunu bruto plaće, naime prema zadaći i pretpostavkama sa stranice 4 osnovnog nalaza a uvažavajući primjedbe tuženika utvrđeno je kako razlika između bruto plaće koja bi tužitelju bila obračunata uzimajući u obzir prosječni sastav vrsta rada koje je tužitelj imao u razdoblju prije bolovanja te uzimajući u obzir osobne parametre tužitelja i promjene u kolektivnom ugovoru u predmetnom razdoblju koje bi imale utjecaj na bruto plaću sada ukupna razlika iznosi 37.858,38 eur bruto.
9.1. Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Marina Rameše sud prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivan a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbe na matematički izračun vještaka
10. Temeljem tako provedenih dokaza utvrđeno je a nije niti sporno između stranaka da je tužitelj u Ministarstvu unutarnjih poslova, PU istarskoj bio zaposlen od 26. listopada 1992. do 15. studenog 2016. s kojim danom mu je prestao radni odnos a kako to sve proizlazi iz Potvrde MUP-a PU Istarske od 11. studenog 2016. (list 8 spisa). Iz navedene potvrde proizlazi da je za vrijeme rada kod tužene obavljao različite poslove većim dijelom kao službenik za obradu kriminaliteta i droge zaključno kao policijski službenik kriminaliteta droga od 01. srpnja 2014. do 15. studenog 2016. Nadalje nije sporno između stranaka a proizlazi iz rješenja MUP-a prvostupne zdravstvene komisije broj 21/16 od 08. rujna 2016. (list 43 spisa) da je tužitelj policijski službenik MUP-a PU Istarske na radnom mjestu policijskog službenika kriminaliteta droga ocjenjen nesposoban za obavljanje posla policijskog službenika te da je nesposobnost imenovanog posljedica oboljenja koje je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova. Nastavno je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01- 157-71169/1-16 od 03. studenog 2016. (list 42 spisa) utvrđeno da tužitelju policijskom službeniku MUP-a PU istarske prestaje služba dana 15. studenog 2016. s pravom na mirovinu. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je tužitelj kao policijski službenik MUP-a PU istarske u svojstvu osiguranika navedenog u čl. 1. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba stvarno proveo više od 10 godina te da ima navršenih preko 30 godina mirovinskog staža od čega preko 15 godina mirovinskog staža stečenog na dužnostima odnosno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem prema odredbama toga Zakona i drugih propisa kojima je bila uređena djelatna vojna služba, služba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravosuđa. S obzirom da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za prestanak službe i ostvarivanja prava na mirovinu sukladno čl. 6. spomenutog Zakona a imajući u vidu potrebe službe da je riješeno kao u izreci.
11. Tužitelj nesporno nije pobijao navedeno rješenje tako da je isto pravomoćno a osim toga je tužitelj nesporno nakon ocjene radne sposobnosti ponovno podnio i zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu 03. listopada 2016. temeljem Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba kako to proizlazi iz njegova zahtjeva (list 64 spisa) pa je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područni ured u Puli od 28. ožujka 2017. (list 45-47 spisa) tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 16. studenog 2016. u svoti od 3.874,10 kuna mjesečno. Tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu imovinske štete navodeći da prestankom radnog odnosa zbog nesposobnosti za rad trpi štetu zbog izgubljene zarade u vidu razlike između plaće koju bi ostvarivao da nije umirovljen i mirovine koju sada ostvaruje a sve obzirom je umirovljen sa navršenih 45 godina života. Stajalište je suda kako u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan obzirom je tužitelju pravo na starosnu mirovinu sukladno odredbama Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba priznato na zahtjev tužitelja, dakle tužitelj nije ostvario pravo na invalidsku mirovinu obzirom je sam postupak ocjene radne sposobnosti nakon donošenja rješenja MUP-a prvostupne zdravstvene komisije od 08. rujna 2016. za ocjenu radne sposobnosti prekinut i to donošenjem rješenja MUP-a od 03. studenog 2016. o prestanku službe s pravom na mirovinu i to sve na temelju zahtjeva tužitelja. Naime, valja razlikovati ostvarivanje prava na starosnu mirovinu koje pravo je tužitelj ostvario na vlastiti zahtjev sa 45 godina života i nešto preko 35 godina (beneficiranog) radnog staža u odnosu na ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu što nije slučaj kod tužitelja, a isto tako u konkretnom slučaju nije u za to propisanom postupku utvrđeno kod tužitelja niti profesionalno oboljenje što se utvrđuje vještačenjem pred tijelom mirovinskog osiguranja a u kojem slučaju bi se utvrđivalo da li je kod tužitelja nastupila samo profesionalna nesposobnost za rad u smislu da je nesposoban za obavljanje samo policijskih poslova, što jedino i proizlazi iz rješenja MUP-a prvostupne zdravstvene komisije, ili je pak nesposoban za rad na nekim drugim poslovima i konačno da li je nastupila opća nesposobnost za rad. U konkretnom slučaju ništa od navedenog nije provedeno iz razloga jer je upravo tužitelj taj koji je podnio zahtjev za starosnu mirovinu i ostvario pravo na istu te u tom dijelu nema protupravnosti u postupanju tužene. U protivnom, dakle da tužitelj na vlastitu inicijativu – zahtjev nije ostvario pravo na odlazak u starosnu mirovinu, tužena bi trebala postupiti sukladno čl. 15. tada važećeg Pravilnika o sastavu i načinu rada zdravstvenih komisija za ocjenu zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslove policijskog službenika (Narodne novine 113/12) koja odredba propisuje da ukoliko je policijski službenik ocijenjen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika daljnji postupak ocjene radne sposobnosti policijskog službenika radi ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu radi profesionalne ili opće nesposobnosti za rad pokreće ustrojstvena jedinica nadležna za ljudske potencijale kod nadležne područne službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu imovinske štete u cijelosti.
12. Tužitelj nadalje potražuje i naknadu neimovinske štete obzirom je oboljenje tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa obavljanjem poslova policijskog službenika u Sektoru kriminalističke policije pa je rješenjem prvostupne zdravstvene komisije MUP- a od 08. rujna 2016. kojim je tužitelj ocijenjen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika utvrđeno da je nesposobnost imenovanog posljedica oboljenja koje je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova, a što je utvrđeno i provedenim vještačenjem po vještaku psihijatru dr. Klementini Ružić. Iz nalaza i mišljenja dr. Klementine Ružić nedvojbeno proizlazi da kod tužitelja prije 2015. nije bilo evidentirano postojanje psihičkih smetnji u smislu poremećaja ili bolesti a da je iz medicinske dokumentacije evidentna veza između stresnih okolnosti na poslu i nastanka psihičkih smetnji. Sukladno odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/24 dalje ZOR-a) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Konačno odgovornost tužene je objektivna sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18). u svezi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05…, dalje ZOO-a), a na poslodavcu, ovdje tuženiku, je teret dokazivanja činjenica koje ga temeljem odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a, mogu osloboditi odgovornosti, što tuženik nije dokazao.
13. Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini pravične novčane naknade ovaj sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem ta naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, sve sukladno odredbi članka 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti izazvane umanjenjem životne aktivnosti tužitelju valjalo priznati iznos od 4.000,00 eur, cijeneći utvrđeni postotak umanjenja od 10 do 12 %, dob tužitelja, spol, kao i oblike u kojim se očituje i to kao gubitak zadovoljstva, pad raspoloženja, nedostatak životne radosti, pad samopouzdanja i samopoštovanja, socijalna izolacija, narušeno dostojanstvo, osjećaj poniženosti, zatim na profesionalnom planu nezadovoljstvo radi degradacije na radnom mjestu odnosno umirovljenje po osnovi psihičke bolesti, poremećaj ciklusa spavanja te izraziti tremor ruku.
14. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženoj da na ime neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 4.000,00 eur a u preostalom dijelu u odnosu na zahtjev za naknadnu imovinske štete valjalo je tužbeni zahtjev odbiti zbog čega je odlučeno kao u točci I i II izreke.
15. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima pa je tužitelju zakonska zatezna kamata priznata na dosuđeni iznos neimovinske štete od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (list 7 spisa).
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a prilikom donošenja takve odluke cijenjene su sve okolnosti u kvantitativnom i kvalitativnom smislu pa je tako cijenjeno da je tužitelj djelomično uspio u sporu a tužena je tijekom čitavog postupka osporavala tužbeni zahtjev u cijelosti, dakle i po osnovu i po visini, zbog čega je bilo potrebno provesti dokaze predložene po tužitelju. Sve navedeno je prema motrištu suda potrebno cijeniti i prilikom donošenja oduke o trošku slijedom čega je odluka suda da svaka strana snosi svoj parnični trošak što se u konkretnoj pravnoj situaciji prema mišljenju suda ispostavlja i pravičnim.
U Puli, 10. studenog 2025. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.
Dna:
- Tužitelju po pun.
- Tuženiku po Odo u Puli-Pola, Guo
