REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1488/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika: 1. EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EAM iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika 1. EA, protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-20/2023-14 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužiteljice, a odbija u cijelosti, kao neosnovana žalba tuženika 1. EA i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-20/2023-14 od 22. svibnja 2025. u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu ( dijelu pod točkom I. i II. izreke) na način da pobijana presuda u tom preinačenom dijelu, sada, glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku 1. EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EAM, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 iznos od 1.031,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a nakon toga do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekuće na iznos od:

- 305,64 eura (za 2009.) počevši od 26.5.2012. do isplate,

- 305,64 eura (za 2010.) počevši od 26.05.2012. do isplate,

- 305,79 eura (za 2011.) počevši od 26.05.2012. do isplate,

- 114,62 eura (za period od 1. siječnja 2012. do 15. svibnja 2012.) počevši od 26.05.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 0,5 eura (u dijelu preko dosuđenog točkom I izreke do zahtijevanog iznosa od 1.032,04 eura) s pripadajućom zateznom kamatom.“

II. U preostalom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-20/2023- 14 od 22. svibnja 2025. u dijelu pod točkom III. izreke, kao i rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-20/2023-14 od 22. svibnja 2025.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se I-tuženiku EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku EAM, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 iznos od 1.031,54 eur s zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 0,5 eur (u dijelu preko dosuđenog točkom I izreke do zahtijevanog iznosa od 1.032,04 eur) s pripadajućom zateznom kamatom i u dijelu radi isplate zatezne kamate preko dosuđen točkom I izreke presude.

III Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se EAM, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos 891,84 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a nakon toga do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekuće na iznos od:

- 127,41 EUR (za period od 1. kolovoza 2012. do 31. prosinca 2012.) počevši od 9. studenoga 2013. do isplate,

- 254,83 EUR (za period od 1. siječnja 2013. do 31. listopada 2013.) počevši od 9. studenoga 2013. do isplate,

- 25,48 EUR (11/2023) počevši od 24. studenoga 2013. do isplate,

- 25,48 EUR (12/2013.) počevši od 24. prosinca 2013. do isplate,

- 25,48 EUR (1/2014.) počevši od 24. siječnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (2/2014.) počevši od 24. veljače 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (3/2014.) počevši od 24. ožujka 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (4/2014.) počevši od 27. travnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (5/2014.) počevši od 26. svibnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (6/2014) počevši od 20. lipnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (7/2014.) počevši od 21. srpnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (8/2014.) počevši od 18. kolovoza 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (9/2014.) počevši od 18. rujna 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (10/2014.) počevši od 18. listopada 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (11/2014.) počevši od 21. studenoga 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (12/2014.) počevši od 19. prosinca 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (1/2015.) počevši od 25. siječnja 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (2/2015.) počevši od 20. veljače 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (3/2015.) počevši od 19. ožujka 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (4/2015.), počevši od 18. travnja 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (5/2015.) počevši od 25. svibnja 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (6/2015.) počevši od 19. lipnja 2015. do isplate,

u roku od 15 dana.“

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I Tužba je povučena u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženicima da isele iz sobe na adresi u [adresa], površine 12,80 m2 u stambenoj zgradi, koja se nalazi u prizemlju zgrade sa dvorišne strane te istu slobodnu od svih osoba i stvari predaju Republici Hrvatskoj putem Agencije za upravljanje državnom imovinom u roku od 15 dana.“

II Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 10. travnja 2024. godine.

III Nalaže se I-tuženiku EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku EAM, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 trošak parničnog postupka u iznosu od 141,75 eur s zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

3. Protiv odbijajućeg dijela ove presude i rješenja o troškovima postupka žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova postupka ili da se ona, u pobijanom dijelu, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude i rješenja o troškovima postupka ( točke I. izreke navedene presude i točke III. izreke navedenog rješenja), žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik 1. EA ( dalje:tuženik). U žalbi ne navodi zbog kojeg zakonskog žalbenog razloga podnosi žalbu već ukazuje na svoju životnu dob i imovno stanje.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine.

5. Sa žalbama tužiteljice i tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično nesnovana, dok je žalba tuženika u cijelosti neosnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna.

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj sud drugog stupnja zaključuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji u svojim žalbama.

10. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao djelomično osnovan prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.031,54 eura, a koji iznos su joj tuženici dužni isplatiti na ime korištenja prostorije tužiteljice – sobe površine 12,80 m2 u stambenoj zgradi sa dvorišne strane u [adresa] u razdoblju od siječnja 2009. do 15. svibnja 2012. i dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 891.84 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u odnosu na tuženika EAM ( točka III. izreke navedene presude). Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na dosuđeni iznos glavnice od 1.031,54 eura dosudio zakonsku zateznu kamatu počevši od 22. svibnja 2025. pa do isplate i kada je posljedično tome, u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za isplatu pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od dospijeća njezine tražbine ( mjesečne najamnine) pa do isplate, kao neosnovan odbio.

11. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužiteljice da se tuženicima naloži isplatiti joj iznos od 1.031,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a nakon toga do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekuće na iznos od:

- 305,64 eura (za 2009.) počevši od 26.5.2012. do isplate,

- 305,64 eura (za 2010.) počevši od 26.05.2012. do isplate,

- 305,79 eura (za 2011.) počevši od 26.05.2012. do isplate,

- 114,62 eura (za period od 1. siječnja 2012. do 15. svibnja 2012.) počevši od 26.05.2012. pa sve do isplate, kao i njezin zahtjev da se tuženiku 2. GAM naloži isplatiti joj i iznos od 891,84 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve na ime korištenja prostorije tužiteljice – sobe površine 12,80 m2 u stambenoj zgradi sa dvorišne strane u [adresa] u razdoblju od siječnja od siječnja 2009. do 15. svibnja 2012., a u odnosu na tuženika 2. EAM i u razdoblju od 1. kolovoza 2012. do zaključno sa lipnjem 2015., utemeljen na odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV).

12. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žalitelja, nije sporno da je tužiteljica prema rješenju Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjel za upravno pravne poslove Zagreb, Klasa: UP/I-942-02/04-13/159 od 25. svibnja 2007. utvrđena vlasnikom sobe, površine 12,80 m[2] , u stambenoj zgradi sa dvorišne strane u [adresa], nije sporno niti da su predmetnu prostoriju koristili tuženik 1. EA i prednik tuženika 2. EAM UAM, a nije sporna niti visina novčane tražbine tužiteljice.

13. Obzirom na žalbene navode žalitelja, sporno je, je li tuženik 1. EA predmetnu prostoriju koristio bez valjane pravne osnove, kada je tužiteljica stupila u posjed iste i je li navedenu prostoriju prednik tuženika 2. EAM, UAM koristio u razdoblju od 1. kolovoza 2012. do zaključno lipnja 2015., a sporna je i odluka o početku tijeka zakonske zatezne kamate na iznos glavnice koju je tuženik

1. EA dužan platiti tužiteljici.

14. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja je, kako je to i prethodno navedeno ( točka 10. obrazloženja), nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao djelomično osnovan prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.031,54 eura, a koji iznos su joj tuženici dužni isplatiti na ime korištenja prostorije tužiteljice – sobe površine 12,80 m2 u stambenoj zgradi sa dvorišne strane u [adresa] u razdoblju od siječnja 2009. do 15. svibnja 2012. i dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 891.84 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u odnosu na tuženika EAM ( točka III. izreke navedene presude), ali je pri tome materijalno pravo pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je tužiteljici na dosuđeni iznos glavnice od 1.031,54 eura dosudio zakonsku zateznu kamatu počevši od 22. svibnja 2025. pa do isplate i kada je posljedično tome, u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za isplatu pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od dospijeća njezine tražbine ( mjesečne najamnine) pa do isplate, kao neosnovan odbio.

14.1. Naime, iz provedenih dokaza, zapisnika Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 3. lipnja 2005. i zapisnika Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada Zagreba od 13. rujna 2006., suprotno žalbenim navodima žalitelja, jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da su predmetnu sobu u prizemlju zgrade sa dvorišne strane u [adresa] koristili EA i ČAM, koji su navedeni prostor pregradili na dva dijela bez da su za to imali valjanu pravnu osnovu i to u razdoblju od siječnja 2009. do 15. svibnja 2012. i da je prema zapisniku o primopredaji Agencije za upravljanje državnom imovinom od 15. svibnja 2012. ta prostorija istoga dana i predana u posjed tužiteljici, te da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je prednik tuženika 2. EAM, ČAM predmetnu prostoriju koristio i u razdoblju od 1. kolovoza 2012. do zaključno sa lipnjem 2015.

14.2. Naime, iz zapisnika Agencije za upravljanje državnom imovinom od 15. svibnja 2012. jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da je tuženik 1. EA predao tužiteljici ključeve za dio prostora koji je on koristio, dok da su s dijela prostora kojeg je koristio prednik tuženika 2. EAM, ČAM skinuta vrata i da je stoga potrebno pronaći rješenje za zatvaranja ulaza iz čega proizlazi logičan i ovom sudu prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljici istoga dana omogućen posjed i dijela prostorije koju je koristio prednik tuženika 2. EAM, ČAM, a sve imajući pri tome u vidu i da je ČAM preminuo **.**.2013., a da tijekom postupka tužiteljica nije ni tvrdila da je predmetnu prostoriju, nakon njegove smrti, nastavio koristiti njegov nasljednik, ovdje sada tuženik 2. ĆAM, pa je posljedično tome u ovom dijelu žalbu tužiteljice valjalo ocijeniti neosnovanom.

15. Na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZV propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

16. Prema odredbi članka 18. st. 3 ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a prema odredbi st. 5. ovog članka poštenje posjeda se predmnijeva, a onaj tko tvrdi suprotno dužan je to i dokazati.

17. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP), koja niti svojom žalbom nije uspio dovesti u dvojbu tuženik 1. EA, kao žalitelj, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da su tuženici bili nepošteni posjednici na predmetnoj nekretnini jer su znali da postoji pravo treće osobe ( sada tužiteljice) i da za korištenje predmetne nekretnine nemaju nikakve valjane osnove, a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja i da posljedično tome tužiteljici pripada pravo da za razdoblje u kojem su tu nekretninu koristili – od 1. kolovoza 2012. do zaključno sa lipnjem 2015., na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZV naknade sve koristi koje su imali za vrijeme svojega posjedovanja odnosno da za ovo utuženo razdoblje plate najamninu koju bi prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. plaćali, a koja obzirom na žalbene navode žalitelja i nije sporna.

18. Međutim, u pravu je tužiteljica kada prigovara odluci suda prvog stupnja u dijelu u kojem sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljici na iznos glavnice od 1.031,54 eura pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu počevši od 22. svibnja 2025., kao dana kada je u ovom postupku utvrđena visina najamnine ( koristi), koju su ostvarili tuženici jer prema odredbi čl. 1115. kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da su tuženici u navedenom razdoblju bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine i da je tužiteljica na utuženi iznos glavnice prema konačno postavljenom zahtjevu od 10. travnja 2024. ( list 105-106 spisa) zahtijevala pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počev od 26. svibnja 2012., dakle kada je prema odredbi čl. 165. st. 2. ZV ova njena tražbina već bila svakako dospjela, to tužiteljici od tog trenutka i pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu, radi čega je u ovom dijelu žalbu tužiteljice valjalo, kao djelomično osnovanu prihvatiti.

19. Slijedom navedenog, valjalo je kako je kao djelomično neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i u cijelosti žalbu tuženika 1. EA te kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točke 3. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

20. Obzirom da je tužiteljica u ovom žalbenom postupku uspjela samo sa djelom svoje žalbe i to samo u dijelu koji se odnosi na sporednu tražbinu ( početak tijeka zakonske zatezne kamate), a zbog tog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka ( čl. 166. st. 1. i 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 5 ZPP).

Pula - Pola, 10. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris