REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1557/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: ŽI, rođene ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. LI, rođene ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Plavetić - Knežević – Kriković, odvjetnicima iz Čakovca, protiv tuženika ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Vučetiću, odvjetniku iz Varaždina, radi utvrđenja položaja međe i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: P-20/2023-26 od 4.srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: P-20/2023-26 od 4.srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I/ Utvrđuje se međa između nekretnine tužiteljica čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužiteljica i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika tako da ista prolazi točkama A - 4 iskazanima u skici vještaka Dražena Pintarića od srpnja 2022. priležećoj u spisu Općinskog suda u Varaždinu broj R1-107/2021, te međa između čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužiteljica i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika tako da ide točkama 2 - 3 - 4 iskazanim u skici vještaka Dražena Pintarića od srpnja 2022. g. priležećoj u spisu Općinskog suda u Varaždinu broj R1-107/2021, te se nalaže tuženiku da tužiteljicama preda u nesmetani posjed spornu površinu označenu u skici linijom koja spaja točke A-B-C1-1-2-3-4-A, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku ĐI da 1. tužiteljici ŽI i 2. tužiteljici LI, naknadi parnične troškove u iznosu od 1.358,23 EUR (tisuću tristo pedeset osam eura i dvadeset tri centa), u roku od 15 dana.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. U odgovoru na žalbu tužiteljice predlažu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za uređenje međa između nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tužiteljica i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika na način da ista prolazi točkama A - 4 prema skici vještaka Dražena Pintarića od srpnja 2022. koja se nalazi u spisu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: R1-107/2021, te međa između k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužiteljica i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika tako da ista prolazi točkama 2 - 3 - 4 prema navedenoj skici vještaka Dražena Pintarića od srpnja 2022. i da se posljedično tome tuženiku naloži da im preda u nesmetani posjed spornu površinu označenu u skici linijom koja spaja točke A-B-C1-1-2-3-4-A, u roku od 15 dana, sve utemeljeno na odredbi čl. 103. st. 6. i čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV).
7. U ovom postupku nije sporno da je međa između predmetnih nekretnina temeljem čl. 103. st. 3. ZV, uređena prema posljednjem mirnom posjedu pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: R1-107/2021-11 od 4. srpnja 2022. na način da međa između nekretnine u suvlasništvu tužiteljica k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika prolazi točkama A i B prema skici vještaka Dražena Pintarića, a koja je sastavni dio ovog rješenja, te da međa između k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužiteljica i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika prolazi točkama B i C prema skici navedenog vještaka. Nije sporno ni da na temelju odredbe čl. 103. stavka 6. ZV svatko, i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa, a nije sporno ni da su tužiteljice u ovom zakonskom roku, temeljem ove zakonske odredbe iskoristile ovo svoje pravo da u parnici dokazuju vlasništvo na predmetnoj nekretnini koju u posjedu drži tuženik prema navedenom pravomoćnom rješenju o uređenju međa i da posljedično tome reivendikacijskim zahtjevom zahtijevaju predaju u posjed tih spornih dijelova predmetne nekretnine ( čl. 161. i čl. 162. ZV).
8. Dakle, obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju, tužiteljice zahtijevaju da se međa između predmetnih nekretnina uredi na način da se ona proteže pravcem prema katastarskom planu, dakle točkama koje su u skici mjerničkog vještaka označene točkama 2 - 3 - 4 između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] odnosno točkama A - 4 između k.č.kbr. 1595 i k. č. br. [katastarska čestica], smatrajući da se katastarski podaci koji prikazuju položaj i oblik parcele ni na koji način nisu nikada mijenjali i da dio nekretnine koju prema novo uspostavljenoj međi (onu označenu u skici mjerničkog vještaka točkama A - B - C1 - 1 - 2 - 3 - 4 - A), a koja se sada nalazi u posjedu tuženika, pripada njihovoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica].
9. Suprotno tome, ono što je u ovom postupku sporno, je to je li tuženik taj dio ( ovdje sporni) predmetne nekretnine stekao dosjelošću ( tvrdnja tuženika).
10. Sud prvog stupnja je nakon provedenog postupka i ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), pobijanom presudom, kao osnovan prihvatio navedeni zahtjev tužiteljica zaključujući, u bitnome, da je tek postavljanjem betonsko-žičane ograde svjedok II, kao prednik tuženika, ušao u posjed dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u suvlasništvu tužiteljica, a koji se pruža od njegove k. č. br. [katastarska čestica] do te ograde, a kako je isti svoju k. č. br. [katastarska čestica] kupio 2005., a predmetom kupoprodaje nije bila i k. č. br. [katastarska čestica] te je nakon toga pošljunčao postojeći služni put i izgradio betonsko-žičanu ogradu odnosno tada stekao posjed predmetnog dijela nekretnine, a tužba je u ovom postupku podnesena u siječnju 2023., to da u ovom postupku nije protekao rok od 20 godina, koji je potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnom dijelu sporne nekretnine. Osim toga, sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da se taj posjed ne može smatrati niti poštenim budući da je II, očito samoinicijativno odredio pravac pružanja betonsko-žičane ograde, a svi saslušani svjedoci vlasnici susjednih nekretnina potvrđuju da se sporna međa ovih nekretnina nalazi na mjestu različitom od onog koji navodi ovaj svjedok odnosno da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se međa pružala onako kako su granice nekretnina označene u katastarskom planu odnosno skici mjerničkog vještaka.
10.1. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da za posjed dijela zemljišta koji je prema katastarskim podacima dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj nema valjani pravnu osnovu, pa u odnosu na taj sporni dio njegov posjed nije zakonit u smislu čl. 118. st. 1. ZV, pa posljedično tome nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnog dijela te nekretnine redovnom dosjelošću.
10.2. Pored toga, sud prvog stupnja zaključuje i da, iako saslušani svjedoci na različite načine iskazuju o postojanju kanala za odvodnju vode prema kojem je sada uređena međa između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] (između točaka A i B u skici mjerničkog vještaka), niti jedan od njih ne potvrđuje da taj kanal postoji od kada tuženik „...zna za sebe“ (tuženik je rođen 1980.), štoviše da iz iskaza svjedoka HI, II i JI proizlazi da je taj kanal iskopan nakon što je napravljena betonsko-žičana ograda (koja se zbog toga, po iskazu II, nagnula), pa posljedično tome postojeći kanal nikako nije mogao predstavljati liniju međe desetljećima kako to iskazuje tuženik (od kad zna za sebe), već eventualno tek nakon izgradnje betonsko-žičane ograde, a koja je izgrađena 2007. - 2008., a što znači da tuženik nije dokazao da se u posjedi predmetnog dijela navedene kekretine nalazi barem 20 godina.
10.3. Posljedično tome, sud prvog stupnja zaključuje da u ovom postupku nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tuženika na spornom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] dosjelošću pa kako u ovom postupku tužiteljice zahtijevaju da se utvrdi kako međa između predmetnih nekretnina prolazi u točkama koje se pružaju linijom po katastarskom nacrtu, dakle prema podacima na kojima se temelji zemljišna knjiga, a sukladno tome i vlasništvo na pojedinim česticama te granice pojedinih čestica (sve sukladno čl. 10. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“ broj: 63/19 i 128/22 - dalje: ZZK ), to je sud prvog stupnja zaključio da je takav njihov zahtjev osnovanim u smislu čl. 103. st. 6., čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV i da je posljedično tome tuženik dužan sporni dio predmetne nekretnine, koju drži u svom posjedu, a koja je označena sukladno skici mjerničkog vještaka između točaka A - B - C1 - 1 - 2 - 3 - 4 - A) predati u posjed tužiteljicama.
11. Ispitujući, pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda je pobijana presuda pravilna i zakonita.
11.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.
13. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
14. Prije svega, u odnosu na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da nije sporno da se zahtjev za obnovu ili uređenje međa smatra vindikacijskim zahtjevom, time da odluka donijeta o tom zahtjevu u izvanparničnom postupku predstavlja predmjevu da postoji vlasništvo svakog susjeda do novo označene međe od trenutka kada je sud među označio. Onaj tko tvrdi suprotno treba to i dokazati unutar prekluzivnog roka od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međe, pa ako uspije, pravomoćna presuda oborit će predmjevu o vlasništvu stvorenu pravomoćnošću odluke u postupku uređenja međe. Protekom prekluzivnog roka stranke - sudionici u postupku uređenja međe, više nemaju mogućnosti tvrditi da je pravac međe drugačiji u odnosu na onaj koji je utvrđen rješenjem o uređenju (obnavljanju ili ispravljanju) međe, ukoliko u prekluzivnom roku nisu pokrenuli parnicu u kojoj bi dokazali da su vlasnici zemljišta i preko međe koju je sud označio.
15. Odlučujući o ovom zahtjevu tužiteljica, sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije pogrešno primijenio odredbu čl. 103. st. 5. ZV kojom je propisano da od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati iz čega bi, kako je i prethodno navedeno, proizlazilo da je tuženik vlasnik spornog dijela predmetne nekretnine, a tužiteljice koje tvrde suprotno trebaju dokazati da tuženik nije vlasnik predmetnog dijela odnosno da su one vlasnice istog jer je sud pravilnom primjenom ove zakonske odredbe pravilno zaključio da tuženik ovaj predmetni dio nekretnine do trenutka uređenja međa prema pravomoćnom rješenju suda prvog stupnja poslovni broj: R1-107/2021-11 od 4. srpnja 2022. nije stekao dosjelošću na način kako je to tvrdio tijekom postupka.
15.1. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja teret dokaza u ovom postupku ( čl. 221. ZPP) nije stavio na teret tuženika, već su upravo tužiteljice u ovom postupku dokazale da ovdje sporni dio predmetne nekretnine tuženik nije stekao dosjelošću i da sporni dio navedene nekretnine, novo uspostavljenom međom, nije trebao biti pripojen njegovim nekretninama, a za koji je zaključak sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne, iscrpne i napose uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.
16. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dospjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. dok prema odredbi stavka 2. ovog članka samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a sukladno st. 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
17. Na temelju čl. 160. st. 1. ZV vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostani posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, time da se prema st. 2. ovog članka u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
18. Prema čl. 18. st. 1. ZV posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), dok je prema stavku 2. ovog članka posjed istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a prema stavku 3. ovog članka posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, time da se sukladno čl. 18. st. 5. ZV posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV).
19. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja, a napose sadržaj ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. listopada 2005. sklopljenim između ĆI, kao prodavateljice i II ( prednika tuženika), kao kupca, prema kojem je predmet kupoprodaje bila k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada nakon formiranja nove katastarske općine [katastarska općina] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) te iskaze saslušanih svjedoka ČI i NI, vlasnika susjednih nekretnina i osoba nezainteresiranih za ishod ovog spora, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da su tužiteljice u ovom postupku dokazale da tuženik ovaj sporni dio predmetne nekretnine nije stekao dosjelošću, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, radi čega je i žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.
20. Na temelju odredbe čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a sukladno čl. 162. st. 1. ZV da bi ostvario to svoje pravo u postupku pred sudom, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, dok je odredbom čl. 163. st. 1. ZV propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).
21. Posljedično navedenom, kako je u ovom postupku sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tuženik drži u posjedu dio nekretnine u vlasništvu tužiteljica, a za koji nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje ( pravo na posjed), to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i kada je u ovom postupku među između predmetnih nekretnina uredio na način da ista prolazi točkama A – 4, a među između k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužiteljica i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika na način da ista prolazi točkama 2 - 3 – 4, sve prema skici vještaka Dražena Pintarića od srpnja 2022. koja se nalazi u spisu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: R1-107/2021 i kada je posljedično tome tuženiku naloži da im preda u nesmetani posjed spornu površinu označenu u skici linijom koja spaja točke A-B-C1-1-2-3-4-A, a sve obzirom na nespornu činjenicu da ta međa odgovara katastarskom nacrtu ( čl. 103. st. 2. ZV), radi čega je i žalbu tuženika valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovanu.
22. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i kako je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 10. studeni 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
