- 1 -              Revd 2594/2023-2

Broj: Revd 2594/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz I., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. E., odvjetniku iz K. S., protiv tuženika S. d.o.o. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. B., odvjetniku iz I., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-35/2023-3 od 2. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5929/2021-18 od 9. prosinca 2022. na sjednici održanoj 4. listopada 2023.

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-35/2023-3 od 2. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5929/2021-18 od 9. prosinca 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

              „1. Je li poslodavac dužan sukladno čl.119. ZOR-a omogućiti radniku iznošenje obrane prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, tj. pozvati ga pisanim putem?

              2. Je li zakonito i dopušteno sukladno čl.129. ZOR-a otkazati radniku i temeljni ugovor o radu u RH ukoliko isti, po poslodavcu, počini bitne povrede radnog odnosa vezane za ugovor o slanju radnika na rad u inozemstvo?

              3. Može li radnik napustiti radno mjesto ukoliko poslodavac ne osigura radniku uvjete za rad na siguran način, odnosno ako mu je od strane trećih osoba ugrožen život i zdravlje, i je li njegov tjelesni integritet povrh izvršavanja radne obveze?

              4. Mora li radnik pisanim putem biti izvješten tko bi kod poslodavca bio sindikalni povjerenik i mora li imati pisanu obavijest sindikata i je li prikazivanje činjenice postojanja sindikalnog povjerenika od strane poslodavca prema radnicima, a za koju se naknadno ukaže da nije istinita, nezakonitost poslodavca koja ne smije utjecati na ostvarivanje prava radnika i koja se treba tumačiti in favorem radnika, a sve to u kontekstu da je poslodavac čak tvrdio da je imao i ranije sindikalnu organizaciju zbog izrade plana o zbrinjavanju radnika?

              5. Je li teret dokazivanja u radnom sporu na poslodavcu i jesu li u konkretnom predmetu niži sudovi počinili povredu pogrešne primjene materijalnog prava iz čl,356 ZPP-a?

              6. Je li moguće postojanje radničkog vijeća i sindikalnog povjerenika u okviru poslodavca mimo krovne sindikalne organizacije i je li poslodavac u radnom sporu dužan dostaviti dokaze o vremenu i načinu organizacije radnika te koje su posljedice nedostavljanja iste?“

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Kao razloge važnosti tužitelj u odnosu na postavljena pitanja a u smislu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22. - dalje: ZPP) navodeći da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2617/00, kao i odluci Rev786/2021,Revr-658/07, kao i da u pogledu spornog pravnog shvaćanja postoje drugačija pravna shvaćanja drugostupanjskog suda (Županijskog suda u Varaždinu, Gž. 842/09 od 2. studenog 2009.).

3. Ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a ZPP.

3.1. Ovo iz razloga što odgovor na prvo postavljeno pitanje proizlazi iz samog Zakona (čl. 119. st. 2. Zakona o radu - "Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; ZR), a ocjena jesu li postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pritom valja istaknuti da je pobijanom odlukom odgovoreno na žalbene navode i iznijeti su razlozi zbog kojih se smatra da su upravo takve okolnosti u konkretnom slučaju postojale.

3.2. Za pitanja pod rednim brojem 2., 3., 5. i 6. tužitelj ne navodi razloge važnosti u smislu da bi pobijana odluka odstupala od dosadašnje prakse revizijskog suda, drugostupanjskih sudova a ista su činjenične naravi tako da nemaju elemente univerzalnosti koji kao pretpostavka za intervenciju revizijskog suda u smislu ostvarenja ustavne zadaće ujednačavanja sudske prakse proizlaze iz sadržaja čl. 385.a ZPP. Pritom valja dodati da je odgovor na peto postavljeno pitanje sadržan u čl. 135. st. 3. ZR.

3.3. Četvrto postavljeno pitanje ne odgovara činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova na kojima se temelji pobijana presuda a prema kojima proizlazi da u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu kod tuženika nije bio ustrojen sindikat niti je djelovao sindikalni povjerenik, a odluka revizijskog suda na koju se tuženik poziva ne koincidira sa okolnostima konkretnog slučaja jer se ista odnosi na obvezu sindikata da obavijesti poslodavca da je ustrojen sindikat.

4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 4. listopada 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.